Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-8/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po višoj sudskoj savjetnici Miji Matić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika PLAMEN d.o.o. za proizvodnju i usluge, Požega, Njemačka 36, OIB: 02367452074, zastupanog po punomoćniku Milanu Piperu, odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 20. ožujka 2024. u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja JĐ, dipl. iur. i zamjenice punomoćnika tuženika Maja Nepehal, odvjetnica u Požegi, 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.367,67 € / 25.373,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj- odobrenje“, u pretpolje ili model upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-27-19- 03115137661), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 (šesto) eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da na osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi broj P-45/06 od 21. prosinca 2006. tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati štetu tužitelju za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja ĆĐ jer je do ozljeđivanja imenovanog došlo zbog neprovođenja mjera zaštite na radu od strane tuženika kao poslodavca. Kako se isplata invalidske mirovine vrši i poslije 30. rujna 2020., do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Konkretno, šteta iznosi 3.367,67 eura / 25.373,71 kuna, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01. listopada 2020. do 31. prosinca 2023. Tužitelj ističe da potražuje samo 20% navedene svote, jer je ozljeda na radu uzrokom invalidnosti samo sa 20%.

1.1. Svota od 3.367,67 € / 25.373,71 kn, predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (N.N. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.367,67 € / 25.373,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik je naveo da iz priloženog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, klasa: 141- 02/05-01 od 21. veljače 2006. proizlazi da je osiguranik tužitelja ĆĐ rođen **.**.1950. odnosno da je 26. svibnja 2016. navršio 65 godina starosti te da je u trenutku umirovljenja 16. prosinca 2005. ostvario mirovinski staž od 41 godinu te je time stekao zakonske uvjete za starosnu mirovinu. Stjecanjem uvjeta za starosnu mirovinu tužitelj je bio dužan izvršiti preračun invalidske mirovine u starosnu mirovinu u istoj svoti te mu od dana stjecanja prava na starosnu mirovinu ne pripada regresno pravo prema tuženiku. Naveo je kako pitanje prava tužitelja na naknadu štete s osnova isplata invalidskih mirovina bilo je predmetom parničnog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Požegi posl.. br Pn-17/2021, te je u navedenom parničnom postupku tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbom i tužbenim zahtjevom jer je vještačenjem utvrđeno da bi starosna mirovina osiguranika ĆĐ bila veća od invalidske mirovine koju mu tužitelj isplaćuje i da tužitelj ne trpi nikakvu stvarnu štetu.

3. Tužitelj se podneskom od 11. ožujka 2025. očitovao na odgovor na tužbu tuženika u kojem navodi da je u vrijeme nastanka štete tj. u vrijeme sukcesivnih isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja IĐ u razdoblju od 01.10.2020. do 31.12.2023. na snazi specijalni Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 115/2018. i dr.), i njegov čl. 41. izmjena i dopuna (NN 115/2018) gdje je mijenjan članak 161. stavak 2. i gdje je precizirano da HZMO odnosno tužitelj po osnovi naknade štete ima pravo potraživati novčana davanja isplaćena kroz invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Nadalje navodi da je intencija zakonodavca da se upravo zbog činjenice ranijeg umirovljenja uslijed štetnog događaja koji utječe na radnu sposobnost, Zavodu omogući da potražuje štetu od odgovorne osobe, te da naknadi tu stvarnu štetu koju trpi upravo zbog činjenice da nikada neće doći do priznavanja prava na starosnu mirovinu, što potvrđuje i brojna sudska praksa.

3.1. Nadalje tužitelj ističe da je ovo novi, zaseban parnični postupak, te ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te je dovoljan dokaz tužiteljev obračun isplaćenih iznosa invalidske mirovine osiguraniku IĐ za utuženi period u punom iznosu i stoga nije potrebno uzimati u obzir raniju presudu za ranije razdoblje naknade štete. Naime, obračun tužiteljeve službe za isplatu mirovina je javna isprava, te nije potrebno određivati financijsko vještačenje nekakve pretpostavljene starosne mirovine, jer je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis i ništa ne može biti iznad Zakona. Zbog navedenoga tužbeni zahtjev tužitelja je prema čl. 162. st. 1. i 3. ZOMO- a na zakonu osnovan, jer za štetu odgovara poslodavac odnosno tuženik budući je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Požegi broj P-45/06 od 21.12.2006., nalaz i mišljenje Ovlaštenog vještaka o invalidnosti br. D-2132 od 16.12.2005., obračun isplata na teret HZMO od 28. prosinca 2023., rješenje HZMO, Područnog ureda u Požegi br. 36952 od 21.02.2006., nalaz i mišljenje Stručnog povjerenstva za reviziju br. 255 od 23.12.2005., presudu ovoga suda broj Pn-17/2021- 16 od 22. prosinca 2023., presudu Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-96/2024-2 od 10. travnja 2024., te izvršio uvid u ostale priloge i podneske spisu.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja predstavlja iznos isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ĆĐ, jer je do ozljeđivanja imenovanog došlo zbog neprovođenja mjera zaštite na radu od strane tuženika kao poslodavca, s tim da tužitelj potražuje samo 20% od iznosa štete, odnosno isplaćene invalidske mirovine jer je ozljeda na radu uzrokom invalidnosti samo sa 20%.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija niti pravo na invalidsku mirovinu ĆĐ. Među strankama nije sporno niti da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina starosti 26. svibnja 2015.

7.1. Nije sporno niti da je na temelju pravomoćne odluke Općinskog suda u Požegi poslovni br. P-45/06-13 od 21. prosinca 2006. tuženik podmirio iznos od 100.000,00 kuna sa zateznim kamatama ĆĐ na ime naknade štete.

8. Među strankama je sporno potraživanje tuženika u vidu isplate invalidske mirovine osiguraniku ĆĐ koje se vršilo i poslije 30. rujna 2020., te je li tuženikova obveza prestala u trenutku kada je tužiteljev osiguranik prema redovitom tijeku stvari ostvario pravo na starosnu mirovinu.

9. Odredbom članka 161. stavak 2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 115/18) propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 115/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., ova odredba je izmijenjena na način da Zavod ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. Tužitelj se poziva upravo na članak 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 115/18) kojim je izmijenjen članak 161. na način da Zavod ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, a koje izmjene su stupile na snagu 1. siječnja 2019. a osiguranik tužitelja je navršio 65 godina starosti 26. svibnja 2015., dakle daleko prije njihovog stupanja na snagu.

10.1. Navedene izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju na koje se tužitelj poziva bile su na snazi i u vrijeme donošenja presuda ovoga suda broj Pn-17/2021 i Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-96/24, a kojim presudama je pravomoćno utvrđeno da bi starosna mirovina osiguranika ĆĐ navršenim 65 godina života bila veća od invalidske mirovine koju mu je tužitelj isplaćivao i to temeljem provedenog vještačenja, na koje tužitelj nije imao primjedbi.

10.2. Zbog navedenog, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom postupku.

11. U odnosu na pitanje ima li, u situaciji kad bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši šezdeset pet godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa obiteljske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala, stav je zauzeo Vrhovni sud u odluci poslovni br. Rev- 1235/2021. Prema shvaćanju Vrhovnog suda tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete a u takvoj situaciji stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala. U predmetnom slučaju se radi o isplati invalidske mirovine, što je analogijom obuhvaćeno navedenim shvaćanjem jer predstavlja isto pravno pitanje.

12. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u recentnoj odluci poslovni br. Rev- 1235/2021 (tako i u odluci br. Gzz-83/2004) ovaj sud nalazi da stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika (26.5.2015.), predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja.

12.1. Obzirom da je već ranije utvrđeno da su iznosi starosne mirovine osiguranika veći nego li su iznosi isplaćene invalidske mirovine, to za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao ĆĐ te pretpostavljene starosne mirovine koju bi on ostvario nakon navršenih 65 godina života. Stoga sud nalazi da za tužitelja nije nastala stvarna šteta, te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, dalje u tekstu – Tarifa). Obzirom je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka zastupanja po punomoćniku i to za sastav dogovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu održanom dana 20. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, te za sastav podneska od 12. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, a sve sukladno Tbr. 7.,8. i 9. Tarife, što ukupno čini iznos od 600,00 eura na ime naknade troškova.

14. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 17. travnja 2025.

Viša sudska savjetnica:

Mia Matić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured Požega

2. Odvjetnik Milan Piper, Požega