Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-744/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice HT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti, za svaki mjesec u vremenskom razdoblju počam od početka srpnja 2020. do 27. siječnja 2021. iznos od 66,40 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvog dana u mjesecu za svaki pojedinačni iznos iz proteklog mjeseca pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s preostalim tužbenim zahtjevom kojim potražuje od tuženika HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatu za svaki mjesec, u vremenskom razdoblju počam od 2. srpnja 2015. do kraja lipnja 2020., iznosa od 66,40 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvog dana u mjesecu za svaki pojedinačni iznos iz proteklog mjeseca pa do isplate, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.680,86 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik ZT za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj ST je podnio ovome sudu 02. srpnja 2020. tužbu protiv tuženice HT u kojoj u bitnom navodi da su stranke sada suvlasnici u jednakim suvlasničkim dijelovima stana upisanog u knjizi položenih ugovora broj [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stana na trećem katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i balkona, površine 39,18 m2, koji se nalazi u zgradi na adresi, Osijek, Vijenac Ljube Babića 14. Tuženica se 2012., nakon smrti svoje sestre FT bila upisala kao samovlasnica na navedenom stanu temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj je u ostavinskom postupku iza pokojne FT osporavao Ugovor o doživotnom uzdržavanju pa je upućen u parnicu koju je pokrenuo i koja je u međuvremenu okončana pred ovim sudom u predmetu broj: P-90/2015. U parničnom postupku tužitelj je uspio osporiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju te je nakon toga nastavljen ostavinski postupak na način da su parnične stranke proglašene oporučnim nasljednicima iza pokojne FT temeljem pisane oporuke pred svjedocima. Dakle, po pravomoćnom okončanju ostavinskog postupka tužitelj i tuženica upisani su kao suvlasnici na predmetnom stanu. Budući se tuženica nalazi u samoposjedu predmetnog stana neprekidno od smrti pokojne Kate Mrkalj 2012. te onemogućava tužitelju kao suvlasniku suposjed, tužitelj je pokrenuo posebnu parnicu radi predaje stana u suposjed. Smatra da je tuženica korištenjem stana u suvlasništvu tužitelja, ostvarila korist jer nije plaćala naknadu koju je imala od uporabe tužiteljevog djela stana. Također smatra da je predmetni stan bilo moguće iznajmiti, po mišljenju tužitelja za iznos od minimalno 1.000,00 kn mjesečno pa je i na taj način tuženica onemogućila tužitelju da stekne prihod od svog suvlasničkog dijela. Slijedom svega navedenog od tuženice potražuje iznos ostvarene koristi u visini od 500,00 kn mjesečno za vremensko razdoblje od 2. srpnja 2015. pa nadalje s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama, pri čemu se tužitelj konačni tužbeni zahtjev obvezao urediti nakon provođenja odgovarajućeg vještačenja.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Ističe da navodi iz tužbe nemaju nikakve činjenične osnovanosti, budući da tuženica nije u posjedu predmetne nekretnine te od iste ne ostvaruje nikakvu korist. Nadalje navodi da je iskazala volju tužitelju za predaju nekretnine u suposjed, kao i volju da stranke mirnim putem riješe sve svoje odnose koji proizlaze iz suvlasničke zajednice na predmetnom stanu. Kao dokaz svojih navoda priložila je pisani podnesak kojim se 1. srpnja 2020. putem svog punomoćnika obratila punomoćniku tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužiteljev zahtjev te da naloži tužitelju da tuženici nadoknadi prouzročeni parnični trošak

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužitelj uredio svoj zahtjev nakon provedenog građevinskog vještačenja, podneskom zaprimljenim 6. prosinca 2021.( str. 70 spisa). U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u odnosu na zahtjev istaknut u tužbi, tužitelj je promijenio samo datum do kojeg traži isplate mjesečnih iznosa od 500,00 kuna na način da je naznačio da isplatu traži do dana 27. siječnja 2021. To stoga što je tuženik tog dana predala tužitelju suposjed predmetnog stana.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je saslušan tužitelj te je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju koja je sadržana u sudskom spisu, ovaj sud je donio presudu broj: P-360/2020-41 dana 02. veljače 2023. u kojoj je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe na navedenu presudu, a koju je žalbu podnio tuženik, Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj: Gž-1267/2023-4 od 9. srpnja 2024. ukinuo je u cijelosti navedenu presudu te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz citiranog rješenja Županijskog suda u Zagrebu u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer nema razloga o odlučnim činjenicama-kada je tužitelj postavio zahtjev za suposjed predmetne nekretnine kao i na koji način je drugi suvlasnik koristio nekretninu

5. U ponovljenom postupku koji je proveden pred drugim sucem, sud je u dokaznom postupku uz prethodnu suglasnost punomoćnika stranaka, a što je u skladu sa čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), pročitao zapisnik o izvođenju dokaza saslušanjem tužitelja. Nakon toga izvršen je uvid i pročitana je materijalna dokumentacija sadržana u sudskom spisu i to kako slijedi: izvadak iz knjige priloženih ugovora (str. 4 spisa), presuda ovog Suda broj: P-90/2015-88 s potvrdom pravomoćnosti (str. 5-9 spisa), rješenje o ispravku navedene presude s potvrdom pravomoćnosti (str. 10-12 spisa), rješenje o nasljeđivanju (str. 13-15 spisa), potvrda o uplati (str. 16-17 i 19 spisa), nalaz vještaka (str. 48-53 spisa), račun vještaka (str. 54 spisa), kartica predmeta (str. 55 spisa), obračun predujma, dopuna nalaza i mišljenja vještaka (str. 63-64 i 67-68 spisa), nalaz (str. 90 spisa), rješenje o nasljeđivanju (str. 135-137 spisa), presuda ŽS u Osijeku (str. 139-147 spisa), presuda OS u Osijeku (str. 151-155 spisa), izvadak (str. 157-162 spisa), zk rješenje (str. 163-164 spisa), podnesak (str. 167 spisa) i odgovor (str. 168 spisa).

5.1. Nije izveden dokaz saslušanjem tuženice HT, jer je ista osoba starije životne dobi (rođena 1935 godine). Bitno je naglasiti da je punomoćnik tuženice odustao od tog dokaznog prijedloga podneskom od 13. siječnja 2023..

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime naknade koristi koju je imala osoba koja je uporabljivala njegovu stvar, u razdoblju od 2. srpnja 2015. do 27. siječnja 2021..

7. Među strankama nije sporno da su iste sada suvlasnici nekretnine upisane u knjizi položenih ugovora broj [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stan na trećem katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i balkona, površine 39,18 m2, koji se nalazi u zgradi na adresi, Osijek, Vijenac Ljube Babića 14. Također, nesporni su podaci koje je tužitelj naveo u tužbi, a koji su opisani u točki 1. obrazloženja ove presude i koji se odnose na ostavinski i parnični postupak, koji su ranije vođeni, a čiji je ishod utjecao na stjecanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i tuženice. Nadalje, nije sporno da je nakon pokretanja ovog postupka, dana 27. siječnja 2021., tužitelj dobio ključeve predmetne nekretnine te da je na taj način stupio u suposjed nekretnine.

8. Među strankama je sporno je li tuženica bila u posjedu predmetne nekretnine. Ukoliko jest sporno je je li za vrijeme njenog posjedovanja predmetna nekretnina bila uporabljena na način da je promijenila identitet. Također je sporno i kada je točno tužitelj postavio zahtjev za suposjed navedene nekretnine.

9. Iz iskaza tužitelja te iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je:

- da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu 2. srpnja 2020. nije bio u suposjedu predmetnog stana;

- da je među strankama pred ovim Sudom vođen postupak pod brojem P- 362/20, po tužbi tužitelja ST protiv tuženice HT, radi predaje u posjed predmetnog stana, a u kojem je postupku tužitelj povukao tužbu nakon što su mu predani ključevi predmetnog stana;

- da je 27. siječnja 2021. sukladno sporazumu stranaka, izmijenjena brava na ulaznim vratima predmetnog stana te su ključevi te brave predani tužitelju;

- da tužitelj nije dokazao da bi prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, odnosno pokretanja postupka u predmetu P-362/20 tražio predaju stana u suposjed od tuženice, s tim da je punomoćnik tuženice uz odgovor na tužbu dostavio podnesak datiran s 1. srpnja 2020. kojim se obraća punomoćniku tužitelja i obavještava ga da je tuženica voljna predati tužitelju stan u suposjed (str. 24 spisa).

10. Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka (str. 48-53 spisa) i dvije Dopune Nalaza (str. 63-64 i 67-68) utvrđeno je da mjesečna najamnina za predmetni stan u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 27. siječnja 2021. iznosi 1.000,00 kuna mjesečno, kao i da je stan u jako lošem stanju jer isti nije održavan. Predmetni stan iako se nalazi u zapuštenom i općenito lošem stanju nije promijenio kroz upotrebu svoj identitet, odnosno isti i dalje predstavlja samostalnu stambenu jedinicu namijenjenu stanovanju, s tim da su za dugoročno stanovanje u stanu potrebna znatna ulaganja.

10.1. Nalaz vještak sud u cijelosti uzima u obzir kao vjerodostojan jer je isti izrađen prema pravilima struke. Vještak je sukladno zadatku utvrdio visinu najamnine za predmetni stan u utuženom razdoblju nakon što je prethodno ispitao kretanje cijena najma sličnih nekretnina na području na kojem se nalazi i predmetna nekretnina. Zbog toga niti same stranke nisu imale primjedbi na Nalaz.

11. Iz čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), proizlazi da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, tad vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. Pri tome treba naglasiti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. zauzeto pravno shvaćanje iz kojeg u bitnom proizlazi da kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari tad je plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO-a moguće samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 , dalje: ZV), s time da u je okviru tih zakonskih odredbi samo nepošten posjednik dužan naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan te je odlučio kao u izreci pod točkom I. I II..

13. Prije svega treba naglasiti da je tuženica samo paušalno navela u odgovoru na tužbu da niti ona nije bila u posjedu predmetnog stana u utuženom razdoblju. Međutim, ista tu činjenicu ničim nije dokazala iako je teret dokaza temeljem čl. 219. st.1. ZPP-a bio upravo na njoj. U konačnici na pripremnom ročištu održanom 5. ožujka 2021. (str. 34-36 spisa) punomoćnik tužitelja izvijestio je sud da je tuženica u međuvremenu dana 27. siječnja 2021. predala stan u suposjed tužitelju, a što nije osporio punomoćnik tužiteljice pa sud izvodi zaključak da je ista cijelo utuženo vrijeme bila u posjedu predmetne nekretnine.

14. Tužitelj nije dokazao na jasan i nedvojben način da je prije podnošenja tužbe u ovom predmetu uopće tražio od tuženice predaju stana u suposjed. Naime, nesporno je da je prije podnošenja tužbe u ovom predmetu između stranaka vođen parnični postupka pred ovim Sudom u predmetu P-90/2015 te da u tom predmetu tužbeni zahtjev nije bio postavljen na predaju stana u suposjed već na osporavanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je tuženica sklopila sa pokojnom sestrom. Nesporno je i da je tužitelj formalnopravno stekao suvlasništvo na predmetnom stanu tek provedbom rješenja o nasljeđivanju, kao oporučni nasljednik. Provedba rješenja o nasljeđivanju izvršena je tek početkom ili polovicom 2020. jer je isto tek tada moglo postati pravomoćno s obzirom da je doneseno krajem 2019. te je dostavljano osim parničnim strankama i drugim zakonskim nasljednicima koji su navedeni u obrazloženju. Dakle, tužitelj je od tuženice predaju stana u suposjed zatražio tek nakon što se upisao kao suvlasnik u zemljišnim knjigama i to vjerojatno krajem lipnja 2020. jer je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio podnesak kojim se obraća punomoćniku tužitelja, koji je datiran s 1. srpnja 2020. (str. 24 spisa), a u kojem obavještava tužitelja da je voljan stan predati u suposjed. Budući tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio dokaz da se je pisano obratio tuženici radi predaje stana u suposjed, isti je dostavio tek nakon ukidanja prvostupanjske presude str. 167 spisa, ali bez dokaza da je i kad isti tuženica primila, sud je kao datum kad je tuženica saznala za tužiteljevo traženje da mu preda suposjed uzeo upravo 1. srpnja 2020. (dan kad je tuženica putem pisanog dopisa obavijestila tužitelja da je voljna predati stan u suposjed str. 24 spisa). Stoga je tuženica u smislu čl. 18. st 3. ZV-a prestala biti pošteni posjednik 1. srpnja 2020. jer je tad saznala da više nema pravo na posjed u punom obliku i da mora omogućiti tužitelju kao suvlasniku suposjed. Međutim, kako tuženica od 1. srpnja 2020. pa sve do 27. siječnja 2021. nije predala stan u suposjed tužitelju ista je kao nepoštena posjednica u tom razdoblju dužna temeljem čl. 165. st. 1. ZV-a tužitelju naknaditi sve koristi koje je imala za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemarila. U takvim okolnostima bespredmetni su navodi tuženice prema kojima ona nije ostvarila nikakvu korist od posjedovanja stana jer temeljem citirane odredbe nepošteni posjednik odgovara i za koristi koje je propustio ostvariti svojim zanemarivanjem. Budući iz Nalaza sudskog vještaka proizlazi da je predmetni stan bilo moguće iznajmiti za cijelo utuženo razdoblje za mjesečni iznos najamnine od 1.000,00 kuna te da je tužitelj suvlasnik u ½ djela proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 27. siječnja 2021., u kojem je tuženica bila nepošten posjednik, izgubio korist u vidu mjesečne najamnine za svoj dio stana u iznosu od 500,00 kuna, odnosno preračunato sukladno fiksnom tečaju konverzije valute kune u valutu euro (1 euro = 7,53450 kuna) u iznosu od 66.36 eura mjesečno. Stoga je temeljem svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom I..

15. Budući zbog naprijed navedenih razloga tužitelj sve do 1. srpnja 2020. nije na jasan i izričit način tražio suposjed predmetnog stana tuženica je od 2. srpnja 2015. pa do kraja lipnja 2020. bila pošteni posjednik. To stoga što prema čl. 18. st. 3. ZV-a ista u tom razdoblju nije imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed u punom obliku. Naime, sama činjenica što je tužitelj uspio osporiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju (u predmetu P-90/2015) nije razlog koji bi sam po sebi upućivao da je tuženica ujedno i nepošteni posjednik. Tuženica je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila nepošteni stjecatelj suvlasničkog dijela stana 1/2, ali ista je prema oporuci, koja je proglašena u ostavinskom postupku 4. srpnja 2012. (razvidno iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju str. 14 spisa), bila pošteni stjecatelj preostalog suvlasničkog djela 1/2 jer je ista ujedno i oporučni nasljednik zajedno s tužiteljem. Stoga je tuženica i unatoč osporenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju bila pošteni posjednik sve do kraja lipnja 2020. jer je smatrala da ima pravo posjedovati predmetni stan budući je najmanje oporučni nasljednik. Navodi tužitelja da je isti postao nasljednikom u trenutku otvaranja nasljedstva točni su samo ako je isti ujedno i zakonski nasljednik. Međutim, to ne znači da je isti samom tom činjenicom stekao stan u posjed jer je za posjedovanje u smislu čl. 10. st. 1. ZV-a potrebna uspostava faktične vlasti glede neke stvari. U konkretnom slučaju za uspostavu takve faktične vlasti bilo je prvo potrebno da tužitelj očituje svoju stvarnu volju da želi suposjed stana, a isti je to učinio tek krajem lipnja 2020. Budući tuženica u vremenu od 2. srpnja 2015. do kraja lipnja 2020., kad je bila pošteni posjednik nije promijenila identitet nekretnine tužitelj temeljem čl. 164. st.1. ZV-a nema pravo na naknadu za to što je tuženica stan upotrebljavala i od njega imala koristi primjerene pravu na posjed za koji je vjerovala da joj pripadaju pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II

16. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Č. Pri tom treba naglasiti da sud temeljem čl. 186. st. 3. ZPP-a nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo u tužbi, ali je dužan prilikom djelomičnog uspjeha stranaka u postupku temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a voditi računa i o uspjehu dokazivanja osnove zahtjeva. U odnosu na osnovu tužitelj je uspio s10,45% (7/67 x100) jer je isplatu tražio za nepunih 67 mjeseci (2. srpnja 2015. do 21. siječnja 2021.), s tim da je njegov zahtjev osnovan za nepunih 7 mjeseci (od početka srpnja 2020. do 21. siječnja 2021.). Tuženica je u odnosu na osporavanje osnove uspjela s 89,55 % (60/67 x 100). U odnosu na visinu tužitelj je također uspio s 10,45% (464,80 / 4.448,80 x 100) jer je isplatu tražio za nepunih 67 mjeseci u iznosu od 66,40 eura mjesečno ili ukupno 4.448,80 eura, s tim da mu je dosuđena isplata za 7 mjeseci koja ukupno iznosi 464,80 eura (7x66,40). Tuženica je u odnosu na osporavanje visine tužbenog zahtjeva uspjela s 89,55 % (3.984,00 / 4.448,80 x 100). Prema tome, tužitelj je u parnici uspio s 10,45% (10,45 +10,45 / 2 ), a tuženica s 89,55% (89,55 +89,55 / 2 ). Budući je tuženica uspjela u većoj mjeri od njenog uspjeha oduzima se uspjeh tužitelja tako da je ukupan uspjeh tuženice u parnici 79,10% (89,55-10,45).

17. Tuženici su priznati troškovi kako slijedi:

-trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife,

-zastupanje na pripremnom ročištu održanom 19. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na pripremnom ročištu održanom 5. ožujka 2021. u iznosu od

200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

-zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 16. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav žalbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 300,00 eura, Tbr. 10.1. Tarife, jer je sa žalbom tuženica u cijelosti uspjela,

- zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 27. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 11. listopada 2024., u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 18. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife.

Slijedom navedenog tuženici su za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznati ukupni troškovi u iznosu od 1.700,00 eura na koji je iznos dodan zatraženi PDV po stopi od 25% pa troškovi zastupanja ukupno iznose 2.125,00 eura.

S obzirom da je tuženica u parnici uspjela sa 79,10%, istoj je na kraju dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.680,86 eura (79,10 % od priznatih 2.125,00 eura).

18. Tuženica je odbijena s zahtjevom za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 26. siječnja 2022. jer na to ročište nije pristupio nitko pa je isto odgođeno te sa zahtjevom za sastav obrazloženog podneska od 12. siječnja 2023. jer je u tom podnesku tuženica ponovila navode koje je ranije isticala tijekom postupka pa sam sadržaj podneska nije od nikakvog značaja za uspjeh tuženice u ovom sporu. Tuženica je odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi za odgovor na tužbu i za presudu jer za odgovor na tužbu nije platila pristojbu dok je za presudu obveznik plaćanja pristojbe tužitelj. Također ista je s obzirom na omjer uspjeha u postupku odbijena u odgovarajućem omjeru u kojem nije uspjela u postupku i za troškove koji su joj priznati u prethodnoj točki obrazloženja ove presude.

19. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 17. travnja 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužiteljici po punomoćniku

2.Tuženici po punomoćniku