REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-358/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja AGACIA d.o.o., Hajdine, Hajdine 17A, OIB: 04586726793, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika METIS d.d., Kukuljanovo, Kukuljanovo 414, OIB: 19158233033, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, uz umješača na strani tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i punomoćnika umješača, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 45.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju AGACIA d.o.o., Hajdine, Hajdine 17A, OIB: 04586726793, naknaditi tuženiku METIS d.d., Kukuljanovo, Kukuljanovo 414, OIB: 19158233033, troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška, odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju AGACIA d.o.o., Hajdine, Hajdine 17A, OIB: 04586726793, naknaditi umješaču na strani tuženika TRIGLAV OSIGURANJU d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 12. lipnja 2023. podnio tužbu radi naknade štete zajedno sa zateznim kamatama od dana nastanka štetnog događaja 29. prosinca 2021. pa do isplate. U bitnome je naveo da je 2. kolovoza 2021. sklopio ugovor o kupoprodaji opreme sa Stečajnom masom iza DRVO-FINAL d.o.o. u stečaju, Rijeka, predmet kojeg ugovora je sva zatečena pokretna imovina u pilani u [adresa] na adresi [adresa]. Nadalje, ističe da su 28. prosinca 2021. radnici tuženika vršili autogeno rezanje metalnih konstrukcija u pilani u [adresa], u kojoj su se nalazili strojevi i oprema u njegovom vlasništvu, slijedom čega da su isti, bez da su utvrdili o kojim se strojevima i opremi radi, kao i tko vlasnik iste, odnosno bez naloga vlasnika, izvršili rezanje pokretnina pri čemu mu je nastala imovinska šteta. Nastanak štetnog događaja je prijavio AĆ kao zastupnik po zakonu tužitelja i to Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, PP Čabar, na temelju koje da su policijski djelatnici izvršili očevid na licu mjesta te izdali potvrdu zajedno sa fotografijama. Nadalje, navodi da se ne radi o novim strojevima/opremi već o rabljenim koji su kupljeni u stečajnom postupku, kao i da isti služe za redovno obavljanje djelatnosti. Također, ističe da je 24. listopada 2022. podnio kaznenu prijavu protiv tuženika i odgovorne osobe tuženika, međutim da unatoč činjenici što je ista odbačena, da je vidljivo da je štetni događaj počinjen upravo od strane djelatnika tuženika. Tužitelj nadalje navodi da je kao prodavatelj dana 25. kolovoza 2021. s društvom ELGRAD d.o.o., Teslić, kao kupcem, sklopio ugovor o kupoprodaji "Tračna pila BRATSTVO 1400 TA sa pripadajućim transporterom", pri čemu da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 45.000,00 EUR te da mu je kupac na ime kapare isplatio iznos od 15.000,00 EUR. Međutim, uplaćenu kaparu da je tužitelj kao prodavatelj bio prinuđen vratiti kupcu s obzirom da je navedeni stroj oštećen do te mjere da više nije bio funkcionalan niti su se oštećenja mogla sanirati. Slijedom svega iznijetog, tužitelj potražuje naknadu nastale imovinske štete u iznosu od 45.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama od dana nastanka štetnog događaja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te je naveo kako nije sporno da su djelatnici tuženika po zahtjevu treće osobe i to g. LĆ pristupili 28. prosinca 2021. na adresu [adresa], gdje se nalazilo otpadno željezo (istrošena oprema izvan funkcije), a za koje se g. LĆ predstavio kao vlasnik otpada te je zatražio rezanje s ciljem otkupa. Međutim, tuženik osporava postojanje odgovornosti na strani tuženika, odnosno da bi tuženik na bilo koji način protupravno postupao u svezi usluga pruženih na zahtjev LĆ, a što proizlazi i iz priložene dozvole za rad vlastoručno potpisane od LĆ koji se i inače predstavljao kao vlasnik otpadnog željeza. Također, ističe da iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 13. veljače 2023. proizlazi da je u tom postupku ispitan LĆ koji je izjavio da je to njegova hala, kao i sve što se nalazi unutar nje, pa da je zbog propadanja strojeva koji stoje u hali već tridesetak godina, nazvao društvo METIS d.d. te predložio da razmontiraju strojeve koji ionako nisu više u stanju raditi, kao i da bi iste prodao kao staro željezo. Iz navedenog da je jasno da su radnici tuženika angažirani od osobe koja se predstavila kao vlasnik željeza, koja ih je uvela u prostor u kojem se isto nalazilo te koja je imala slobodan pristup kako lokaciji, tako i predmetnom željezu i koja je u konačnici vlastoručno potpisala dozvolu za rad. Slijedom iznijetog, tuženik osporava postojanje odgovornosti za nastalu štetu te ujedno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i promašene pasivne legitimacije. Uzgredno, ističe da otpadno željezo tuženik nije otkupio, već da su radnje od strane tuženikovih radnika obustavljene, a predmetno otpadno željezo da je preostalo na licu mjesta. U odnosu na visinu, tuženik navodi da tužitelj nije dostavio dokaz o vrijednosti koju potražuje, već samo ugovor kojim nastoji dokazati da bi to bila cijena za koju je predmetnu pokretninu planirao prodati. Nadalje, iz ugovor o kupoprodaji od 2. kolovoza 2021., navodi da proizlazi da je tužitelj određene pokretnine kupio od stečajne mase iza DRVO FINAL d.o.o. u stečaju za iznos od 42.000,00 kn, a da je ista procijenjena od strane stalnog sudskog vještaka na iznos od 104.650,00 kn, slijedom čega da je razvidno da je tužbeni zahtjev postavljen u previsokom iznosu. Također, ističe da se radi o ugovoru koji je potpisan četiri mjeseca prije navodnog štetnog događaja te iz kojeg da nije vidljivo da bi se odnosio na opremu koja je bila predmet rezanja, da bi tužitelj primio iznos kapare, kao niti je vidljivo je li tužitelj pozvan nalogom kupca na preuzimanje opreme koja je predmet ugovora. U tom smislu eventualna izgubljena dobit iz navedenog pravnog posla, ne može biti u uzročno posljedičnoj vezi s radnjama tuženika, jer se posao izvjesno izjalovio neovisno o daljnjem razvoju radnji. Stoga, pored osporavanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik osporava pravo tužitelja na potraživanje naknade štete u vidu navodno izgubljene dobiti. Podredno, osporava i visinu tužbenog zahtjeva, obzirom na stanje zatečene opreme koja je skladištena u poluotvorenom prostoru, uslijed čega da je bila pod utjecajem kiše i snijega, kao i činjenice da se ista nije koristila od 1990. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tužitelj se podneskom od 27. prosinca 2023. očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika te je naveo da između stranaka nije sporno da su djelatnici tuženika izvršili rezanje opreme/strojeva, već je sporno tko je bio vlasnik iste, je li tuženik imao dopuštenje od vlasnika za rezanje opreme te kolika je vrijednost predmetne opreme, odnosno visina. Imajući u vidu već ranije iznesene navode, tužitelj navodi da je jasno da je tuženik propustio uložiti dužnu pažnju prije početka radova te sa sigurnošću utvrditi tko je vlasnik predmetnih strojeva i opreme. Nadalje, činjenica da tužitelj nije odmah preuzeo strojeve i opremu da nikome ne daje za pravo da uništi strojeve i opremu u njegovom vlasništvu. Propust tuženika da se sastoji u tome što su njegovi djelatnici izvršili rezanje strojeva i opreme bez njegovog dopuštenja, slijedom čega nije točno da nema protupravnosti u radnjama tuženika i to upravo iz razloga jer je tuženik svojim radnjama uništio strojeve i opremu u vlasništvu tužitelja bez njegovog dopuštenja. Glede visine tužbenog zahtjeva, tužitelj navodi da je ista određena prema vrijednosti uništenog stroja i opreme koji je ista postizala na tržištu u vrijeme kada je stroj trebao biti prodan. Što se tiče ugovora o kupoprodaji, tužitelj navodi kako se isti nije ispunio isključivo iz razloga jer je tuženik uništio predmet kupoprodaje pa stvar za kupca više nije bila upotrebljiva. Činjenica da je tužitelj strojeve i opremu kupio za znatno niži iznos ne utječu na njegovo pravo za naknadom štete u punom iznosu pa ističe kako su prigovori tuženika paušalni i neosnovani.

4. Podneskom od 12. travnja 2024. tuženik se očitovao na navode tužitelja iz podneska od 21. prosinca 2024. te je istaknuo da u trenutku postupanja u svezi zahtjeva treće osobe, nije znao za pravo vlasništva tužitelja, kao i da za navedeno nije niti mogao znati uz obrazloženje da predmetne pokretnine nisu bile ni na koji način označene kao vlasništvo tužitelja, a nalazile su se u posjedu treće osobe koja se predstavila kao vlasnik istih. Stoga, tuženik ustraje da nije postupio protupravno, a ukoliko je treća osoba neistinito izjavila da je vlasnik pokretnina, isto ne znači da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i savjesno. U konačnici, tuženik ističe kako sam ugovor o kupoprodaji nije dokaz vlasništva nad predmetnim pokretninama, sve temeljem odredbe čl. 116. Zakona o vlasništvu, kojom je propisano da se vlasništvo pokretnina stječe predajom u posjed.

5. Predmet spora je zahtjev radi naknade imovinske štete u iznosu od 45.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana nastanka štetnog događaja pa do isplate, koja je tužitelju nastala 28. prosinca 2021. na strojevima/opremi koji se nalaze u pilani/hali u [adresa].

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da su djelatnici tuženika 28. prosinca 2021. počeli vršiti autogeno rezanje metalnih konstrukcija na navedenoj lokaciji. Sporno je aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za štetni događaj te visina štete.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to potvrdu Policijske uprave Primorsko-goranske, PP Čabar od 13. siječnja 2022., ugovor o kupoprodaji opreme zaključenog 2. kolovoza 2021. između Stečajne mase iza DRVO-FINAL d.o.o. u stečaju, Rijeka, kao prodavatelja te tužitelja kao kupca, račun broj 11/P1/1 od 6. kolovoza 2021. kojeg je stečajna masa iza DRVO- FINAL d.o.o. izdala tužitelju, ugovor o kupoprodaji mašine zaključenog 25. kolovoza 2021. u Tesliću, između tužitelja kao prodavatelja i društva ELGRAD d.o.o., Teslić kao kupca te rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 13. veljače 2023. posl.br. KP-DO-1875/22, zajedno sa fotografijama.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

9. Uvidom u ugovor o kupoprodaji opreme, sud je utvrdio da je isti zaključen 2. kolovoza 2021. između Stečajne mase iza DRVO-FINAL d.o.o. u stečaju, Rijeka, kao prodavatelja te tužitelja kao kupca. Uvidom u odredbu čl. 1. predmetnog ugovora razvidno je da je predmet kupoprodaje sva zatečena pokretna imovina koju prodavatelj ima u posjedu, a na kojoj založno pravo temeljem pljenidbenog popisa ima CREDO BANKA d.d. u stečaju, Split, koja je popisana u proizvodnom pogonu prodavatelja i procijenjena po stalnom sudskom vještaku strojarske struke na iznos od 104.650,00 kn. Uvidom u odredbu čl. 3. istog razvidno je da je kupac pokretnu imovinu kupio za iznos od 42.000,00 kn, što uvećano za PDV sveukupno iznosi 52.000,00 kn.

10. Uvidom u račun broj 11/P1/1, razvidno je da je Stečajna masa iza DRVO- FINAL d.o.o. dana 6. kolovoza 2021. izdala isti tužitelju i to na ime ugovora o kupoprodaji opreme za iznos od 52.500,00 kn, kao i da je isti plaćen.

11. Uvidom u ugovor o kupoprodaji mašine, razvidno je da je isti zaključen 25. kolovoza 2021. u Tesliću, između tužitelja kao prodavatelja i društva ELGRAD d.o.o., Teslić kao kupca te da je predmet navedenog ugovora tračna "Tračna pila BRATSTVO 1400 TA sa pripadajućim transporterom". Također, razvidno je da su ugovorne strane ugovorile da će kupac isplatiti prodavatelju ukupnu vrijednost u iznosu od 45.000,00 EUR te da troškove demontaže opreme snosi kupac, kao i da se iznos od 15.000,00 EUR uplaćuje u roku od 8 dana od dana sklapanja ugovora, dok da će se ostatak isplatiti po utovaru i carinjenju.

12. Uvidom u potvrdu Policijske uprave Primorsko-goranske, PP Čabar od 13. siječnja 2022., broj: 511-09-28-26-77-339/2021, razvidno je da je 28. prosinca 2021. zastupnik po zakonu tužitelja AĆ prijavio događaj te se predstavio kao odgovorna osoba pilane Markov Hrib, te da je zatražio intervenciju policijskih službenika iz razloga jer su djelatnici društva METIS vršili rezanje metalnih pilanskih strojeva u njegovom vlasništvu, čime da mu je pričinjena velika imovinska šteta. Nakon zaprimljene dojave, razvidno je da su na mjesto događaja RĆ, [adresa], izašli policijski službenici te da su kriminalističkim istraživanjem utvrdili da su 28. prosinca 2021. djelatnici društva METIS po davatelju odobrenja kasacije pilane LĆ, koji se predstavio kao vlasnik pilane i inventara pilane, vršili autogeno rezanje metalnih konstrukcija kružnih transportera.

13. Uvidom u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KP-DO- 1875/2022 od 13. veljače 2023., razvidno je da je temeljem odredbe čl. 206. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku, odbačena kaznena prijava u odnosu na GĆ i trgovačko društvo METIS d.d. i to zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz odredbe čl. 235. st. 1. i 3. Kaznenog zakona. Iz obrazloženja navedenog rješenja je razvidno da je prema informativnim obavijestima prikupljenim od LĆ, društvo DRVO-FINAL d.o.o. poslovalo do 1980. kada je isto propalo, a nakon čega da je vlasništvo nad imovinom preuzela zanatska zadruga "PARKETARIJA", a čiji vlasnik, odnosno direktor da je bio LĆ. Ta zadruga da je poslovala u razdoblju od 1980. do 1990. kada se zbog spleta raznih okolnosti zatvorila te kada su strojevi i sva oprema ostali u hali pa LĆ tvrdi da je to njegova hala i sve što se nalazi unutar nje. Zbog propadanja strojeva, a koji stoje u hali već tridesetak godina da je nazvao društvo METIS d.d. i predstavio se kao vlasnik strojeva te predložio da djelatnici METIS-a dođu u [adresa] te da razmontiraju strojeve koji ionako nisu u stanju raditi pa da bi iste prodao kao staro željezo. Prijavitelj AĆ da je tijekom kriminalističkog istraživanja policije izjavio da je inventar pilane otkupio od društva DRVO-FINAL d.o.o. u stečaju te da je on vlasnik istog. Djelatnici društva METIS d.d. i to ZĆ i IĆ su izjavili da su 28. prosinca 2021. po nalogu pristigli u mjesto [adresa], gdje su pristupili autogenom rezanju metalne konstrukcije pruženih transportera te da im je u jednom trenutku pristupila muška osoba te se predstavila kao vlasnik pilane, nakon čega da su izvijestili odgovorne osobe u društvu METIS d.d. Također, djelatnica METIS-a d.d. AĆD je izjavila da je na raspolaganju imala dozvolu za rad izdanu od strane društva METIS d.d. s kasacijom pilane te s imenom i prezimenom osobe koja je davatelj odobrenja kasacije, odnosno da je odobrenje dobila od LĆ.

14. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja AĆ (list 71-74 spisa), proizlazi da je predmetne pokretnine kupio od društva DRVO-FINAL d.o.o. te da su se iste nalazile u [adresa] i to u hali u vlasništvu Republike Hrvatske. U predmetnoj hali, odnosno pilani da nema nikakve oznake glede vlasništva njegovih pokretnina te da istoj može svako pristupiti. Nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji, kupljene pokretnine da je ostavio u hali s namjerom prodaje istih. Unutrašnjost prostora je bila u zakupu komunalnog društva Čabar, dok da je vanjski dio, odnosno parking koristilo društvo Zidar d.o.o., [adresa]. Što se tiče stanja pokretnina, zastupnik po zakonu tužitelja iskazuje kako je imao saznanja da su se iste dugo nalazile u hali te da pretpostavlja da su proizvedene 80-ih godina, kao i da su se koristile do 2014. kada je pogon ugašen. Kupljene pokretnine da nije rastavljao niti premještao iz hale, iz razloga jer čine cjelinu te iz razloga da potencijalni kupac iste sam demontira radi eventualne štete koja bi demontažom mogla nastati. Kupljene pokretnine nije označio kao svoje iz razloga jer da su svi znali da su iste u njegovom vlasništvu. Dio hale u kojem su se nalazile njegove pokretnine da nije bio u zakupu, već da se radilo o poluotvorenom prostoru iznad kojeg se nalazila drvena nadstrešnica. Izjavljuje da on nije imao zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora, već da je o navedenom bilo nekog govora sa gospođom iz Ministarstva financija i državne imovine. Nadalje, zastupnik po zakonu tužitelja izjavljuje da LĆ živi u kući pored hale te svojata pilanu, odnosno halu. Problemi sa dotičnim gospodinom NĆ da zapravo kreću od prvoga dana, odnosno od kada je kupio predmetne pokretnine da su ga ljudi već upozorili na istog. Izjavljuje kako ima saznanja da se radi o gospodinu starom cca 70 godina, a koji je bio privatnik. Također, iskazuje da je jednom prilikom došao sa potencijalnim kupcem kada je g. LĆ zvao policiju i izjavio da je to sve njegovo, nakon čega je on policiji dostavio dokumente da se radi o opremi u njegovom vlasništvu. Također, iskazuje da mu je jednom prilikom LĆ prodao sušaru metalne konstrukcije bez njegove suglasnosti, međutim da nije osigurao osobu niti postavio kameru radi osiguranja iz razloga jer nije bilo struje te bi mu istu netko i ukrao. U kolovozu 2021. da je zaključio kao prodavatelj s društvom ELGRAD ugovor o kupoprodaji, slijedom čega da mu je kupac uplatio akontaciju u iznosu od 15.000,00 EUR na račun firme. Rok za demontažu da nije posebno ugovoren, obzirom da je za isto bila potrebna velika dizalica. Također, iskazuje kako ima saznanja da je jednom prilikom netko od predstavnika društva ELGRAD došao u predmetnu halu kada on nije bio prisutan, a kada je LĆ pozvao policiju, smatrajući da je to u njegovom vlasništvu. Dana 28. prosinca 2021. da je bio kod kuće kada ga je nazvao prijatelj i javio mu da režu njegove pokretnine, nakon čega da je došao do hale te je tamo zatekao dva djelatnika društva METIS i pozvao policiju. Djelatnici tuženika su mu rekli da rade po nalogu šefice koju je odmah nazvao te koja je došla u kratkom roku, a koja je na upit policajca izjavila da vlasništvo utvrđuju na temelju potpisane izjave. U odnosu na visinu izjavljuje da je pilu htio prodati dalje te da je iznos procijenio na 45.000,00 EUR, budući da novonabavna vrijednost tog stroja je tada iznosila 450.000,00 EUR pa da je kao vrijednost uzeo 10% za utvrđenu kupoprodajnu cijenu.

15. Iz iskaza svjedokinje AĆD, kao djelatnice tuženika (list 108- 110 spisa), proizlazi da su u prosincu 2021. otišli na lokaciju koja se nalazi u [adresa] kada su istu obišli i poslikali otpad. Koliko se te sjeća da se radilo o trošnoj lokaciji na kojoj je krov bio trul te su instalacije bile počupane. Prvi puta kada je došla na lokaciju da je bio prisutan g. LĆ koji se predstavio kao vlasnik lokacije i otpada te im tom prilikom ispričao priču svog poslovanja, odnosno kako je na toj lokaciji radio parkete još 80-ih te je iskazao želju za rezanjem pokretnina i otkupom istih. Konkretno da se radilo o pilama koje su bile van funkcije i koje su bile vidno stare, a koje je ona fotografirala te predmetne fotografije predočila nadređenima i povratno se javila g. LĆ s ponudom za otkup željeza, dolazaka na lokaciju, rezanja željeza te utovar i odvoz željeza do sjedišta tuženika. Nakon što je g. LĆ prihvatio njihovu ponudu, izjavljuje kako je još jednom otišla na lokaciju zajedno s kolegom DĆ, kako bi još jednom sve obišli, pregledali otpad, utvrdili koliko bi vremena trebalo njihovim djelatnicima za dogovorenu uslugu te potreban broj kamiona. U tom drugom navratu da je također bio prisutan g. LĆ koji im je ponovio da je on vlasnik predmetnog otpada te je iskazala da se radi o prostoru koji nije bio zaključan. Glede uobičajene procedure prilikom naručivanja usluga tuženika, svjedokinja izjavljuje da po pozivu obiđu lokaciju, potom razgovaraju s kontaktom, slikaju predmet njihovih usluga te naposljetku šalju ponudu. Također, izjavljuje da prije nego djelatnici tuženika krenu s radovima da naručitelju predoče dozvolu za rad koju potpisuje naručitelj te kojom potvrđuje da je on i vlasnik predmetne robe, a da je u konkretnom slučaju predmetnu dozvolu za rad potpisao g. LĆ. Stoga da je došlo do realizacije ponude te su termin dogovorili za 28. prosinca, kada su na predmetnu lokaciju došla sa dva rezača, sa g. IĆ i sa još jednim kolegom. Navedenog dana oko 12,00 sati je došla policija po pozivu treće osobe i to g. AĆ koja je obavila očevid te uzela njenu izjavu, kao i njenih kolega. Također, svjedokinja je iskazala da su do dolaska policije tek krenuli sa rezanjem robe, kao i da su istu pustili na lokaciji.

16. Iz iskaza svjedoka LĆ (list 110-112 spisa), proizlazi bi da je isti uvjeren da je vlasnik objekta i strojeva jer da je nakon 30 godina dobio sudsku presudu. Još dok je bio obrtnik za vrijeme bivše Jugoslavije da je bio u poslovnom odnosu sa društvom METIS te da je istome prodavao staro željezo, slijedom čega je htio prodati pilu, grater, ventilaciju i silose koji vuku piljevinu, a koje pokretnine da su u njegovom vlasništvu i koje se nalaze u nadograđenom dijelu hale. Inače, da cijela hala ima oko 1400 m2, a taj nadograđeni/drveni dio da je on osobno nadogradio. Unatrag 3 do 4 godine da je surađivao sa Metisom radi rezanja njegovih pokretnina i otkupa istih, kao i da je komunicirao sa gospođom koja je danas ovdje, a koja bi onda dalje komunicirala sa upraviteljem Metisa. Sukladno dogovoru, da su djelatnici METIS-a došli na njegovu lokaciju te počeli rezati stroj, međutim kako je netko javio AĆ izjavljuje da je došla policija te je zaustavila rad. Nadalje, iskazuje kako ima saznanja da je AĆ gospodin iz mjesta Hajdine blizu Vrbovskog koji se također bavi otkupom starog željeza. Kako je došlo do raspada njegove firme koja se prvotno zvala "PARKETARIJA JURETIĆ", a kasnije R.B. da je bilo nekoliko kupaca zainteresiranih za kupnju njegovih pokretnina. Nadalje je izjavio kako ima saznanja da je g. AĆ navodno platio za predmetne strojeve koje je METIS krenuo rezati te da ga je on zvao da dođe i da mu donese uplatnicu kako bi navedeno dokazao, ali da isti nije htio doći. Ujedno je naveo kako je g. AĆ prije nego je navodno otkupio predmetne strojeve u jednom navratu bio u hali te mu čak i prijetio da što se on petlja. Nadalje je izjavio da je prije cca 2 godine došao kamion bjelovarskih registracija na koji je natovaren gater, brenta i silosi, odnosno da se radi o robi koje je društvo METIS krenulo rezati, međutim da su se on i supruga složili da se neće dalje svađati s g. AĆ. Na poseban upit suda svjedok je iskazao da je on osobno otišao u Rijeku u društvo METIS gdje je potpisao ugovor te iako da se ne sjeća što je na istome točno pisalo, iskazuje kako misli da se radi o kupoprodajnom ugovoru, kao i da je društvu METIS izjavio da je on vlasnik predmetnih strojeva te da iste prodaje. U tom trenutku dogovora sa društvom METIS da nije izjavio da bi postojalo pravo neke treće osobe na predmetnim strojevima. Naime, iskazuje da se radilo o strojevima koji su tamo stajali 10 godina te koje je uhvatila hrđa, slijedom čega da su bili za otpad.

17. Sud je iskaz zastupnika po zakonu tužitelja, kao i navedenih svjedoka u cijelosti prihvatio kao istinite, budući su isti međusobno podudarni te u skladu da dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Također, sud je iskaze svjedokinje AĆD i svjedoka LĆ ocijenio kao podudarne s izjavama i informativnim obavijestima danim policijskim službenicima, a kako to proizlazi iz sadržaja rješenja Općinskog državnog odvjetništva od 13. veljače 2023. Osim toga, svjedoci su na uvjerljiv i životan način opisali tijek međusobne komunikacije, poslovnu proceduru tuženika prilikom davanja ponude i postizanja dogovora, kao i odlučnu činjenicu da se upravo svjedok LĆ u nekoliko navrata predstavio tuženiku kao vlasnik predmetnih strojeva te koji je u konačnici i potpisao dokumentaciju tuženika kojom potvrđuje da je vlasnik opreme zatečene u hali u [adresa].

18. Stoga, nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio:

- da je tužitelj kao kupac, temeljem ugovora o kupoprodaji opreme zaključenog 2. kolovoza 2021. sa Stečajnom masom DRVO-FINAL d.o.o. u stečaju, kao prodavateljem, stekao pravo vlasništva predmetnih strojeva/opreme

- da su se predmetni strojevi/oprema iz navedenog ugovora, nalazili kako u trenutku kupoprodaje tako i nakon kupoprodaje, odnosno na dan štetnog događaja 28. prosinca 2021., u poluotvorenom dijelu hale ispod drvene nadstrešnice, a kojoj je svatko imao pristup i koja nije bila zaključana ili na drugi način osigurana

- da se radilo o rabljenim strojevima/opremi proizvedeni 1980-tih te na kojoj nije postojala oznaka koja bi ukazivala na vlasništvo tužitelja

- da je tužitelju i prije nastanka štetnog događaja bilo poznato da g. LĆ živi pored hale, kao i da isti svojata halu zajedno sa pokretninama koje se u istoj nalaze

- da je upravo g. LĆ kontaktirao tuženika te tražio ponudu za uslugu rezanja, utovara/istovara te otkupa željeza, kao i da je isti potpisao dozvolu za rad tuženiku kojom je potvrdio da je upravo on vlasnik predmetnih strojeva/opreme

-da je tuženik u konkretnom slučaju postupio sukladno uobičajenoj proceduri te je primijenio dužnu pažnju koja se u pravnom prometu očekuje od savjesnog gospodarstvenika

19. Prema tome, istaknuti prigovor tuženika nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, ovaj sud je utvrdio iste neosnovanim. Nakon provedenog dokaznog postupka, kao i uvidom u materijalnu dokumentaciju stranaka, a koju je prihvatio kao vjerodostojnu te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka, sud je utvrdio da je vlasnik predmetnih strojeva/opreme upravo tužitelj, kao oštećenik pa je time i aktivno legitimirana osoba u ovoj parnici. Također, sud je utvrdio da je radnju „kasacije“, odnosno rezanja strojeva/opreme u vlasništvu tužitelja, izvršio upravo tuženik, slijedom čega je i ovaj prigovor ocijenio neosnovanim.

20. Također, valja istaknuti da je neosnovana tvrdnja tužitelja da su djelatnici tuženika postupali bez dopuštenja, kao i da je isti propustio uložiti dužnu pažnju jer nije sa sigurnošću utvrdio tko je vlasnik predmetnih strojeva/opreme. Obzirom na lokaciju na kojoj su se nalazile pokretnine (poluotvoreni prostor) te da je istoj mogao svatko slobodno pristupiti, kao i činjenici da iste uopće nisu bile označe kao vlasništvo tužitelja, a sam zastupnik po zakonu tužitelja je u svom iskazu naveo da su problemi s dotičnim LĆ krenuli od prvoga dana koji je svojatao halu zajedno sa stvarima, sud je utvrdio da je tuženik prilikom obavljanja svojih djelatnosti postupao s dužnom pažnjom i u dobroj vjeri. Također, uzimajući u obzir da je nesporno da se radilo o rabljenim strojevima proizvedenim 1980-tih godina, tuženik nije imao razloga sumnjati u autentičnost podataka dobivenih od treće osobe LĆ.

21. U pogledu odštetnog zahtjeva tužitelja, kao vlasnika strojeva/opreme primjenjuje se prvenstveno pravila subjektivne odgovornosti za koju je osnovno pravilo propisano odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21., u nastavku teksta: ZOO), prema kojem tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema stavku 2. istog članka predmnijeva se obična nepažnja.

22. Također, za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu potrebno je da kumulativno budu ispunjenje tzv. opće pretpostavke: subjekti odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost kao i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu (u ovom slučaju krivnja štetnika koja se predmnjeva).

23. Ocjenjujući sve izvedene dokaze te rezimirajući navedeno, ovaj sud utvrđuje da tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, budući na strani tuženika nije postojala protupravnost. Štoviše, sud utvrđuje da u njegovom postupanju nema krivnje već je štetni događaj uzrokovan postupanjem LĆ pa sukladno tome tuženik nije odgovoran za imovinsku štetu koju tužitelj potražuje u predmetnom parničnom postupku, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

.

24. Kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, sud se nije upuštao u ocjenu ostalih predloženih dokaza, odnosno obzirom da je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za donošenje ove odluke, raspravnim je rješenjem od 26. veljače 2025. odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka MĆ te je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje dokaza po vještaku strojarske struke, kao suvišan. Naime, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), a u daljnjem tijeku parnice nije vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza (čl. 292. st. 6. ZPP). Također, ističe se i da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. veljače 2025. tuženik je odustao od saslušanja predloženih svjedoka IĆ i KĆ, kao i saslušanja zastupnika po zakonu tuženika.

25. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP- a). Sukladno svemu navedenome, valjalo je tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

26. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu opravdanih i stvarno nastali troškova, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora koja je bila u vrijeme poduzimanja pravnih radnji i to za sastav odgovora na tužbu od 24. listopada 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR, za zastupanje na ročištu 23. travnja 23. travnja 2024., 14. studenog 2025. i 21. ožujka 2025., svaki u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te za sastav obrazloženog podneska od 12. travnja 2024. i 25. veljače 2025., svaki u iznosu od 1.000,00EUR (Tbr, 8. toč. 1.), što ukupno iznosu 6.000,00 EUR te trošak PDV od 25% u iznosu od 1.500,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu, sve sukladno odredbi čl. 3. st. 2. i čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18.). Također, tuženiku nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, s obzirom da iste nije zatražio.

27. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 7.500,00 EUR slijedom čega je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

28. Umješaču na strani tuženika valjalo je priznati opravdane i stvarno nastale troškove i to prema vrijednosti predmeta spora koja je bila u vrijeme poduzimanja pravnih radnji i to za zastupanje na ročištu 31. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.) te trošak PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR, odnosno sveukupno iznosi 1.250,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

Rijeka, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.