Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-124/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno društvo Pag d.o.o., OIB: 08382999002, Ulica braće Fabijanić 1, Pag, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta odnosno boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Davor Marčec, odvjetnik u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika tuženika, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, poslovnog broja Ovrv-501/2021 od 24. svibnja 2021., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11,40 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

• na iznos od 2,85 eura od 16. rujna 2020.,

• na iznos od 2,85 eura od 16. listopada 2020.,

• na iznos od 2,85 eura od 16. studenoga 2020.,

• na iznos od 2,85 eura od 16. prosinca 2020.,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, poslovnog broja Ovrv-501/2021 od 24. svibnja 2021., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 54,78 eura sa zateznom kamatom, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 163,15 eura sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Slavici Perić iz Dugog Sela, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 11,40 eura sa zateznom kamatom.

2. Javni bilježnik je 24. svibnja 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 501/2021, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-124/2023-2 od 27. rujna 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-501/2021 u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-339/2021-2 od 8. studenoga 2021. tuženiku je postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika Davora Marčeca jer je prebivalište odnosno boravište za tuženika nepoznato.

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik po privremenom zastupniku u cijelosti osporava osnov i visinu, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, te prigovor zastare.

5. Tužitelj u podnesku od 22. listopada 2024. u bitnom navodi da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćene mjesečne račune za vodnu uslugu za mjesece kolovoz, rujan, listopada i studeni 2020. godine, a koji se odnose na fiksni dio cijene vodnih usluga za nekretninu pod šifrom 0040271, a koje je tuženik suvlasnik. Tužitelj dalje obrazlaže da se utuženi računi odnose konkretno na fiksni dio cijene vodoopskrbe i odvodnje koju plaća korisnik ili vlasnik nekretnine bez obzira na korištenje ili nekorištenje nekretnine i obračunava se mjesečno i kao takav je jednak za sve privatne korisnike, dok se varijabilni dio obračunava po potrošenoj vodi. Fiksni dio ne ovisi niti može ovisiti o količini isporučene vodne usluge niti o veličini i opremljenosti objekta, a iz razloga jer fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi upravo za pokriće fiksnih troškova pogona i održavanja komunalnih vodnih građevina koji ne ovise niti mogu ovisiti o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine (izdavanje računa, održavanje vodomjera, očitanje potrošnje, troškove amortizacije sustava i dr.). Radi se o takvim troškovima koji isporučitelju vodnih usluga, u cilju održavanja tog cjelokupnog sustava, nastaju bez obzira na potrošnju isporučene vodne usluge, a sve navedeno je regulirano Zakonom o vodama i Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje ona pokriva. Osporava istaknuti prigovor zastare.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to iskaz svih stavaka partnera za razdoblje od 1. kolovoza 202. do 30. studenoga 2020. (list 4 i 14 spisa), izvod iz sudskog registra (list 6-7 spisa), u Odluku od 21. svibnja 2018. (list 44 spisa), u Odluku o cijeni vodnih usluga od 30. travnja 2018. (list 45-46 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 47 spisa), zemljišno knjižni izvadak (list 48-50 spisa),

Rješenje državnog inspektorata od 20. listopada 2020. (list 51-53 spisa), Rješenje od 18. kolovoza 2020. (list 54-55 spisa), iskaz otvorenih stavaka partnera (list 56-57 spisa), prijepis računa (list 58-59 spisa), u Odluku o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (list 60-73 spisa).

7. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna odnosno sada 1.320,00 eura.

8. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja, kako je isti specificiran podneskom od 22. listopada 2024. u cijelosti je osnovan.

10. Predmet spora je plaćanje fiksnog dijela komunalne usluge opskrbe vodom, nekretnine tuženika na adresi [adresa], s time da tužitelj od tuženika potražuje sukladno veličini njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, 1/2 dijela naknade.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik nekretnine na koju se odnose ispostavljeni računi, no sporna je aktivna legitimacija na strani tužitelja, osnova i visina potraživanja, te zastara.

12. Uvidom u ispostavljene račune utvrđeno je da se odnose na mjesečnu naknadu za vodne usluge za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2020. godine.

13. Zakonom o vodama ("Narodne novine" broj 66/19 – dalje: ZOV) definirane su vodne usluge kao usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju se kao javna služba, a koje su od interesa za jedinice lokalne samouprave na uslužnom području, koje su dužne osigurati obavljanje istih djelatnosti na svom području.

14. Članak 3. stavak 1. točka 11. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19 –dalje: ZVU) definira da su isporučitelji vodnih usluga oni koji imaju akt o ispunjenju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje na temelju Zakona o vodama, što uključuje i isporučitelje koji isporučuju vodu za ljudsku potrošnju isključivo drugim isporučiteljima vodnih usluga, dok članak 3. stavak 1. točka 6. ZVU definira korisnika vodnih usluga kao vlasnika nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom.

15. Iz Odluke o cijeni vodnih usluga od 30. travnja 2018. proizlazi da je tužitelj Komunalno društvo Pag d.o.o. javni isporučitelj vodnih usluga na području Grada Paga.

16. Člankom 42. ZVU-a propisano je da je su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela.

17. Člankom 3. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva ("Narodne novine" broj 112/10, 66/19 – dalje: Uredba) propisano je da se najniža osnovna cijena vodnih usluga izračunava prema izrazu:

NOC=T/V, pri čemu je: NOC – najniža osnovna cijena vodnih usluga izražena u kunama po jedinici mjere isporučene vodne usluge (m3), T – iznos planiranih godišnjih troškova iz članka 4. ove Uredbe izražen u kunama, V – planirana godišnja količina usluge izražena u jedinici mjere isporučene vodne usluge (m3 ).

18. Člankom 6. stavak 1., 2. i 3. Uredbe propisano je da se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće. Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga obračunava se mjesečno.

19. S obzirom da na nekretnini čiji je tuženik suvlasnik postoji priključak za vodu, tuženik je u obvezi mjesečno plaćati fiksni dio cijene vodnih usluga. Naime, kako pravilno navodi tužitelj, fiksni dio plaća se, u skladu sa ZVU i Uredbom, neovisno o potrošnji vode, jer se za potrošenu vodu plaća varijabilni dio cijene, a koji tuženiku nije obračunat, što je vidljivo iz specifikacije priloženih računa. Cjenikom tužitelja, koji je u primjeni od 30. travnja 2018. određeno je da se fiksni dio osnovne cijene vodne usluge obračunava sukladno Odluci o cijeni vodnih usluga u iznosu od 38,00 kuna, a na koje iznose se obračunava PDV od 13%. Dakle, na utuženim računima pravilno su naznačeni iznosi po 18,99 kuna/2,52 eura za svaki mjesec (uvećan za 13% PDV- a). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

20. U odnosu na prigovor zastare potraživanja valja navesti da je odredbom članka 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu isporuke vode kada je usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe članka 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe članka 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 19. travnja 2021., dakle unutar jednogodišnjeg roka zastare, te je prigovor zastare neosnovan.

21. U pogledu troškova, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (točka II. izreke presude).

21.1. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP te odredbi članka 155. stavak 1. ZPP, parnični trošak je trebalo dosuditi u cijelosti tužitelju koji je u postupku uspio, i to s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku (iznos od 11,40 eura), pa tužitelju sukladno odredbi Tbr. 7. točka 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak dakle i onaj dio postupka kada je postupak bio ovršni postupak, koji iznos uključuje i trošak sastava prijedloga za ovrhu, i to u visini od 50 bodova. Uzimajući u obzir da je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati trošak u visini od 100,00 eura, uvećano za PDV 25%, odnosno 125,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) u iznosu od 13,27 eura (Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi). Sukladno odredbi članka 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21) tužitelju pripada pravo na iznos od 24,88 eura na ime javnobilježničkih troškova. Dakle, pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 163,15 eura na ime troškova postupka.

Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenim članka 29. ZOO, a teče od 17. travnja 2025. kao dana presuđenja pa do isplate (točka III. izreke).

21.2. Tužitelju nije priznat trošak pribave izvatka iz zemljišne knjige prema Tbr. 36. točka 3. Tarife u iznosu od 25 bodova, što iznosi 50,00 eura, uvećano za PDV 25%, odnosno 62,50 eura jer spisu prileži neslužbena kopija (list 48 spisa – isprintan sa internetske stranice), za koji tužitelju nije nastao trošak (točka IV. izreke presude).

Velika Gorica, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.