Republika Hrvatska

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

4. P-2064/2024

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o., OIB: 68621794820, [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova 80 a, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate 87,75 EUR,, nakon održane glavne javne rasprave dana 2. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju AUTO NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68621794820, zastupano po članu uprave UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 87,75 EUR (slovima: osamdeset sedam eura i sedamdeset pet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 07. srpnja 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68621794820, zastupano po članu uprave UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 6. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika PB iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je dužan naknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika prema Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima.

Djelatnici tuženika su dana 10. svibnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nesporne visine štete međutim radi se samo o djelomičnom podmirenju štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja budući da kao potrošač ima pravo slobodnom voljom odrediti gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika a sve sukladno smjernicama HANFE i smjernicama AZTN.

Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 1107-21340-1 u ukupnom iznosu od 1.262,61 EUR s uključenim PDV-om. Tuženik je platio iznos od 1.174,86 EUR te je ostao u obvezi utuženi iznos od 87,75 EUR koji se odnosi na cijenu rada limara i lakirera. Na izvidu štete napisana je cijena sata rada koju tuženik priznaje a to je 23,00 EUR/ h uvećano za PDV dok je tužitelj likvidirao rad na 52,00 EUR/h po ovoj šteti. Navedeno dokazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno iako prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Postupanje tuženika je pogrešno jer nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi "priznavao", "uvećavao" ili " umanjivao" nečiju cijenu rada.

Vlasnik popravljenog vozila je sa tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 28. kolovoza 2024. kojom je ustupitelj tj. oštećenik prenio svoje potraživanje u iznosu od 87,75 EUR na primatelja tj. tužitelja o čemu je obavješten tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu.

U predmetnom sporu radi se o ispunjenju obveze preuzete ugovorom te se trebaju primijeniti Uvjeti koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju. Sukladno odredbama Uvjeta E.I. (2) osiguratelj ima pravo osigurati mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Isplatom nespornog iznosa tuženik je svoju obvezu ispunio u cijelosti. Nadalje dužnost je oštećenika / osiguranika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu a tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće međutim ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete sukladno odredbama čl. 10. st. 1. i čl. 1085. i 1092. ZOO- a. Sudionik u obveznom odnosu dužan je ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjene obveze drugog sudionika zbog čega tuženik smatra da je utuženi iznos tužitelj dužan sam snositi. Prilikom ostvarivanja prava na naknadu štete oštećenici su dužni pridržavati se općih načela obveznog prava sukladno čl. 8. i čl. 10. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Odluke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga nisu po pravnoj snazi iznad Općih načela obveznih odnosa i ne mogu biti protivne Općim načelima obveznih odnosa, a u ovom slučaju jesu. Tuženik je sukladno čl. 1090. ZOO-a isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i odbio zahtjeve za naknadu štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. U slučaju kad oštećena stranka vlasnik vozila neopravdano poveća iznos popravka sam odgovara za posljedice takvog izbora i za razliku u cijeni nastalu zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama / servisima u kojima bi cijena istog popravka bila niža. Ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka. Osim toga vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana. Iz izloženih razloga tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom.

3. Podneskom od 28. studenoga 2024. tužitelj osporava sve prigovore tuženika kao neosnovane. Naime tužitelj je aktivno legitimiran jer je ustupitelj / oštećenik PB ustupila svoju tražbinu radi ispunjenja koja i nadalje egzistira u utuženom iznosu. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz izvješća o uplati naknade od 15. srpnja 2024. jasno proizlazi da je tuženik utvrdio da je odštetni zahtjev pravno osnovan.

Sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja je neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Tuženik nema pravo sam ocjenjivati rad i visinu satnice rada tužitelja kao niti ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice rada. Stranke svoje odnose slobodno uređuju te su dužne prema čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze. Tuženik je obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 2,70 sati, potrošni materijal limara u iznosu od 6,21 EUR što u cijelosti odgovara procjeni iz izvida štete i računu popravka broj 1107-21340-1. Tužitelj u prilogu dostavlja račune i dokaze o plaćanju u istovrsnim slučajevima gdje Triglav osiguranje d.d. i Croatia osiguranje d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenog servisera u iznosu od 42,11 EUR uvećano za pripadajući PDV dok čak tuženik neovlaštenim servisima u istovrsnim slučajevima priznaje cijenu rada od 40,00 EUR.

4. Na ročištu od 2. travnja 2025. tuženik je osporio sve navode iz podneska tužitelja od 28. studenoga 2024.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu od 10. lipnja 2024., u izvid štete broj 242613420013/1, u smjernice AZTN od 20. veljače 2020., u smjernice Hanfe od 3. srpnja 2015., u račun popravka broj 1107-21340-1, u obavijesti o isplati osigurnine od 15. srpnja 2024., u e- mail korespondenciju, u uplatu nespornog iznosa od 19. srpnja 2024., u službeni cjenik radionice tužitelja, u ugovor o ustupanju od 20. kolovoza 2024. u notifikaciju od 28. kolovoza 2024. i potvrdu, u obrazac R1, u prikaz transakcije i nalog za isplatu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja postupka prometno tehničkog vještačenja na okolnost cijene sata rada, saslušanja oštećenika PB, saslušanje ovlaštene osobe tužitelja i prijedlog tuženika da se od tužitelja zatraži dostava računa popravaka vozila za 2024. godinu sa dokazom da su računi plaćeni od strane fizičkih osoba odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata provođenjem financijskog vještačenja, da se provede prometno vještačenje na okolnost utvrđivanje cijene rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima, zatim na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara i lakirera iz dostavljenih računa / ponuda neovisnih servisa. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 464. a. ZPP-u.

Predmet naknade štete je razlika u cijeni radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata procijenjene od strane tuženika u izvidu štete.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su oštećenik tj. ustupitelj i tužitelj kao primatelj zaključili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 28. kolovoza 2024. na iznos od 87,75 EUR prema računu popravka za štetu broj 1107-21340-1 u ukupnom iznosu od 1.262,61 EUR. U čl. 1. navedenog Ugovora točka 3. stranke su suglasno utvrdile da je tuženik kao dužnik podmirio iznos od 1.174,86 EUR a ostao u obvezi platiti razliku od 87,75 EUR. Temeljem čl. 82. Zakona o obveznim odnosima tužitelj je izvršio obvezu o obavješćivanja ustupanja tražbine radi ispunjenja sa danom 28. kolovoza 2024. kada je obavijestio tuženika. Prema čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu slijedom čega je sud obvezao tuženika na plaćanje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos tekuće od dana dospijeća tj. 7. srpnja 2024. budući da je prema računu – otpremnici 1107-21340-1 naznačeno dospijeće s danom 7. srpnja 2024.

Tuženik je prema izvidu štete od 10. svibnja 2024. utvrdio da je oštećenik PB, da se radi o vozilu registarske oznake [registarska oznaka] marke Hyundai Elantra 1.6 CRDI 16 V a oštećenja na vozilu odnose se na vjetrobransko staklo i senzor kiše s naznakom da se radi o djelomičnoj šteti te da je potreban popravak od strane limara i lakirera.

U računu tužitelja – otpremnici 1107-21340-1 također je navedena PB kao obveznik plaćanja, podaci o vozilu te specifikacija usluga popravka na automobilu oštećenika u ukupnom iznosu s PDV-om od 1.262,61 EUR.

Tuženik je oštećeniku PB dostavio ponudu u kojoj je procijenjena šteta na vozilu ukupno od 1.158,25 EUR temeljem odštetnog zahtjeva od 10. svibnja 2024. koji se odnosi na predmetno vozilo te je tuženik u navedenom iznosu izvršio uplatu dana 15. srpnja 2024, čime priznaje pasivnu legitimaciju.

Tužitelj je oštećeniku po računu broj 1107-21340-1 obračunao popravak i potrošni materijal prema Cjeniku koji je u primjeni od 1. veljače 2024. iz kojeg je razvidno da je cijena autolimarskih radova 65,00 EUR po satu, autolakirerskih radova po satu 65,00 EUR.

Temeljem odredbe čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima tužitelju je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema Cjeniku tužitelja i cijene sata rada koju tuženik priznaje te mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi utuženi iznos sukladno čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. ZOO-a. Nadalje oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Naime prema smjernicama HANFE od 3. srpnja 2015. osiguranik odnosno oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti vozilo i na temelju računa popravka vozila koju mu je izdala izabrana radionica može potraživati isplatu naknade štete od osiguravatelja. Također prema smjernicama AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabirati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

Kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu štete sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev temeljem uvodno citiranih zakonskih odredbi.

8. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je dosuđen trošak jednokratne nagrade 125,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu i presudu na iznosu od 26,54 EUR što ukupno iznosi 151,54 EUR.

Visina nagrade za rad odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 8, Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15),NN (126/22).

Porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (NN 22/12 i 73/13).

Visina sudske pristojbe utvrđena je temeljem Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 157/13, 110/15, 118/18).

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci

U Zagrebu 17. travnja 2025.

S U D A C:

JASENKA RUNDEK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana po primitku ove presude, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po odvjetniku

tuženiku po odvjetniku