REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2226/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i zamjenika punomoćnice tuženika, 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u Zagrebu Vesne Pučar, poslovni broj Ovrv-1782/2022 od 20. srpnja 2023. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 86,19 EUR (slovima: osamdeset šest eura i devetnaest centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 32,45 EUR od 24. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 17,91 EUR od 23. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 17,91 EUR od 25. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 17,91 EUR od 23. rujna 2022. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u Zagrebu Vesne Pučar, poslovni broj Ovrv-1782/2022 od 20. srpnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 54,74

EUR.

III. Nalaže se tuženiku MĐ naknaditi tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. prouzročeni trošak postupka u iznosu od 158,18 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika MĐ za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica u Zagrebu Vesna Pučar donijela je 20. srpnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1782/2022 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 86,19 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 54,74 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome navodi da ovrhovoditelju ništa ne duguje te da osporava osnov i visinu potraživanja. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

3. Sud je rješenjem od 21. veljače 2024. (list 25-27 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da se predmetna novčana tražbina tužitelja odnosi na dospjelu, a neplaćenu tražbinu s osnova dospjelih računa za isporučenu toplinsku energiju s pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Ističe da predmetno potraživanje proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 185041201401 koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Nadalje, navodi i da ovlašteni predstavnik suvlasnika ovlaštenje za sklapanje ugovora crpi iz Odluke suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, a u kojoj da je upravo tuženik naveden kao krajnji kupac pod šifrom 2585765 te da je time određen i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju. Tužitelj nadalje ističe da je za predmetni prostor 18. ožujka 1996. izdana Energetska suglasnost radi opskrbe toplinskom energijom predmetne samostalne uporabne cjeline, a iz koje je vidljiva priključna snaga poslovnog prostora (7033 W) za koji se suglasnost izdaje, a koji podatak o snazi je naveden i na utuženim računima. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj ističe da su energetska suglasnost i popis ogrjevnih tijela izdani za poslovni prostor društva TI & DI d.o.o. te da je tužitelj 27. veljače 2012. zaprimio zahtjev za promjenu podataka u matičnoj evidenciji kupaca toplinske energije temeljem kojeg je izvršena promjena na način da je kao vlasnik evidentiran tuženik, sve sukladno podacima navedenim u zaprimljenom zahtjevu. Nadalje, tužitelj navodi da je iz utuženih računa vidljivo da se isti odnose na šifru krajnjeg kupca 2585765, odnosno da se odnose na adresu [adresa], kao i da je vidljivo u kojem je razdoblju usluga pružena te koje je dospijeće pojedinog utuženog računa. Isto tako, ističe da je iz utuženih računa vidljivo da se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 1EG, odnosno prema udjelu snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije, kao i da je za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten model 1S koji se primjenjuje kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme. Tužitelj ističe i da s obzirom da tuženik niti u jednom trenutku nije na prethodno opisane načine osporio utužene račune, to jasno proizlazi da je tužitelj iste osnovano utužio. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj ističe da je iz utuženih računa jasno vidljivo da se ispostavljeni računi odnose na kategoriju potrošnje „industrija i poslovni prostori“, a ne na kategoriju kućanstva, pa da stoga treba primijeniti opći zastarni rok od 5 godina. S obzirom da najstariji račun za isporučenu toplinsku energiju za 05/2022 ima naznačen datum dospijeća 23. lipnja 2022., a da je tužitelj ovršni prijedlog podnio dana 6. prosinca 2022., to tužitelj smatra neosnovanim prigovor zastare. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i da se naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

5. Tuženik je u nastavku postupka naveo da ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije te prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Ističe i da je tužitelja dopisom od 5. prosinca 2015. obavijestio tužitelja kako je demontirao radijatore. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tuženiku troška parničnog postupka.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 9 spisa), Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 185041201401 (list 33-42 spisa), odluke suvlasnika zgrade/građevine (list 43-63 spisa), potpisne liste (list 64-81 spisa), zahtjeva za izdavanje energetske suglasnosti i puštanje u pogon (list 82 spisa), popisa ogrijevnih tijela poslovnih prostora (list 83 spisa), energetske suglasnosti (list 84 spisa), zahtjeva za promjenu podataka u matičnoj evidenciji kupaca toplinske energije (list 85 spisa), preslike utuženih računa (list 86-93 spisa), obavijesti o prestanku korištenja toplinske energije (list 104 spisa) te je saslušan tužitelja (list 180-181 spisa).

6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava punomoćnici stranaka su suglasno naveli da su svi dokazi provedeni, odnosno da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da predlažu donošenje odluke temeljem stanja spisa.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za toplinsku energiju u iznosu od 86,19 EUR za obračunsko mjesto na adresi [adresa] u [adresa], broj obračunskog mjesta 2585765, prema izvodu iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) za razdoblje od svibnja 2022. do kolovoza 2022.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno aktivna i pasivna legitimacija, kao i prigovor zastare.

10. Uvidom u Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (dalje: Odluka) sud je utvrdio da su suvlasnici zgrade na adresi [adresa] i [adresa] svojim potpisima ovlastili predstavnika suvlasnika AĐ, da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem te koji je ugovor i sklopljen 25. veljače 2015. kako je to sud utvrdio uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 185041201401 (dalje: Ugovor) koji obvezuje sve krajnje kupce toplinske energije, a tako i tuženika, sukladno odredbi čl. 1. st. 4. Ugovora te odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14 – dalje Opći uvjeti) koja propisuje da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

10.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste te je stoga utvrđeno da je tužitelj sukladno ugovor ovlašten pružati usluge toplinske energije, pa je odbijen kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

11. Tuženik kao nesporni vlasnik predmetnog stambenog prostora dužan je jamčiti tužitelju za ispunjenje obveze kako to proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV).

12. Slijedom navedenog, tuženik je kao nesporni vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, kojemu je pružena usluga isporuka toplinske energije, u vezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022; dalje: ZOO) te odredbe čl. 84. st. 3. ZV, obveznik plaćanja utuženih potraživanja te je stoga odbijen kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Čitanjem obavijesti o prestanku korištenja toplinske energije utvrđeno je da je tuženik 5. prosinca 2015. preporučenom pošiljkom obavijestio tužitelja da je 1. studenoga 2015. demontirao radijatore te se odspojio od toplinske mreže te prestao koristiti usluge grijanja.

14. U svom iskazu tuženik je u bitnome naveo da je u zgradi postojala obveza ugradnje razdjelnika, ali da isto nije učinjeno, pa da se obratio predstavniku suvlasnika s upitom o ugradnji predmetnih razdjelnika, ali da on nije učinio ništa po navedenom pitanju. Ističe da je stoga 2015. godine uklonio radijatore iz poslovnog prostora koji je predmet ovog spora te da je o istome obavijestio tužitelja, kao i da pritom nije ishodio pisanu suglasnost ostalih suvlasnika za uklanjanje radijatora.

14.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tuženika, s obzirom da je iskazivao jasno i logično, a i njegov iskaz je u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

15. Slijedom izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik 2015. godine uklonio radijatore iz poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka, kao i da za navedeno uklanjanje radijatora nije ishodio pisanu suglasnost ostalih suvlasnika.

16. Sukladno čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015; dalje: Zakon o tržištu toplinske energije) krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine te uz ostale uvjete određene navedenim stavkom.

16.1. Isto tako, iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 185041201401 proizlazi da se krajnji kupci mogu izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine te ako ispune i sve ostale uvjete propisane Zakonom o tržištu toplinske energije.

16.2. Nadalje, čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, u odnosu na koju se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava.

16.3. Odredbom čl. 2. stavka 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14, 27/15 i 124/15), dano je značenje izrazu „ukupni troškovi toplinske energije„ i rečeno da se ovi „sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije“.

17. Dakle, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju pod poslovnim brojem Rev-784/2021-2 od 17. siječnja 2023., osobe koje se izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava dužne su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

18. Slijedom navedenog, tuženik se nije u skladu s zakonskom i ugovornim uvjetima izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava. Međutim, u svakom slučaju je dužan plaćati tužitelju tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage.

19. Nadalje, u odnosu na visinu utuženog potraživanja, sud je utvrdio da iz dostavljene dokumentacije, Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 9 spisa) i preslike utuženih računa (list 86-93 spisa), proizlazi visina utuženog potraživanja. Isto tako, iz navedenih računa proizlazi da je tužitelj tuženiku naplatio upravo tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, a koju je dužna plaćati i osoba koja se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava.

19.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

20. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, ovaj sud ukazuje da je najstariji račun za isporučenu toplinsku energiju za 05/2022 dospio na naplatu 23. lipnja 2022., a da je tužitelj ovršni prijedlog podnio 6. prosinca 2022., pa nije protekao niti jednogodišnji zastarni rok na koji se poziva tuženik te je svakako neosnovan istaknuti prigovor zastare.

21. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Dakle, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP i odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik).

22.1. Tužitelju su priznati trošak javnobilježničke nagrade (predujma, ostatka naknade) u iznosu od 19,91 EUR u skladu s čl. 5. i čl. 9. Pravilnika. Na temelju Tbr. 7/8. tužitelju je priznata jednokratna nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7/9 Tarife) u iznosu od 100,00 EUR što uvećano za PDV od 25% iznosi 125,00 EUR. Tom iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR na temelju Tbr. 2. stavka 1. Uredbe. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 158,18 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

22.2. Sud je našao neosnovanim trošak sastava ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te da se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a.

22.3. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

22.4. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku po pun.