REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-8998/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mari Konjuhu, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tuženice ČE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tuženika ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Skerlev, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 07. ožujka 2025.godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mare Konjuha, odvjetnika, tužitelja osobno, punomoćnik tuženika Tomislava Skerleva, odvjetnika, I-tuženice osobno i II-tuženika osobno, dana 17. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Tuženici ČE i IE su dužni solidarno isplatiti Tužitelju AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 50.000,00 EUR-a, a koji iznos treba uvećati za pripadajuću mu zateznu kamatu koja teče od 29. travnja 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana.
2. Tuženici su dužni solidarno nadoknaditi Tužitelju AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene mu troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do konačne isplate uvećane za pripadajuću zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju VE iz [adresa], naknaditi I-tuženici ČE, iz [adresa]-tuženiku ĐE iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je od tuženika Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od dana 9. rujna 2009.g. kupio posebni dio nekretnine označene kao 4. Suvlasnički dio: 2590/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) trosobni stan oznake S4, u potkrovlju objekta neto korisne površine 129,78 čm, sa parkirnim mjestima oznake PM 5 i PM 8 u nivou podruma objekta, u etažnom elaboratu sve označeno zelenom bojom, kao posebni dio zk.č. br. 3523, Stambena zgrada br. 66 Kvintička i dvorište, površine 60 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje tužitelj navodi kako je isplatio tuženicima u cijelosti kupoprodajnu cijenu, a do današnjeg dana nije se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine iz razloga što je u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetnu nekretninu izvršen upisa zabilježbe ovrhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-1958/09 po prijedlogu ovrhovoditelja Erste&Steiermarkische bank d.d. Zagreb, stoga je tužitelj stvarni ali izvanknjižni vlasnik nekretnine. Ističe kako bi postao knjižni vlasnik nekretnine i otklonio ovrhu na predmetnoj nekretnini postigao je sporazum s Erste & Steiermarkische bank d.d. na način da za dugovanje koje tereti nekretninu za ukupan iznos osiguranja povrata četiri novčane tražbine u visini najmanje 621.000,00 EUR-a i 370.000,00 CHF isplati iznos od 50.000,00 EUR-a, te ukoliko isplatu izvrši po Pismu namjere Erste & Steiermarkische bank d.d. Zagreb od 18.04.2023.g. banka se obvezala povući ovrhu na predmetnoj nekretnini i brisati založna prava na nekretnini upisana pod poslovnim brojem Z-46997/06, Z-51788/06, Z-65351/06, Z-27752/07, što su tuženici bili dužni učiniti umjesto njega. Tužitelj navodi da je dana 28.04.2023.g. izvršena uplata iznosa od 50.000,00 EUR-a sukladno Pismu namjere Erste & Steiermarkische bank d.d. Zagreb od 18.08.2022.g. i 18.04.2023.g. te se sada može nesmetano uknjižiti kao vlasnik nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 09. rujna 2009.g. Nadalje navodi da se pismenim putem obratio tuženicima radi isplate iznosa koji je predmet ovog spora, a koji je isplaćen Erste & Steiermarkische bank d.d. temeljem Pisma namjere za izdavanje brisovnog očitovanja, jer su mu tuženici bili dužni omogućiti nesmetanu uknjižbu na nekretnini i obvezni prodati nekretninu slobodnu od tereta. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
2. I-tuženica i II-tuženik u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev, ističu prigovor prekluzije. Nadalje navode da su svi sporni tereti u zemljišnu knjigu upisani najkasnije s datumom 19.04.2007. godine, odnosno prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 09.09.2009. godine, a odredbom čl. 430 st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisana je odgovornost prodavatelja ako na prodajnoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom, dok je odredbom čl. 437 st. 1. citiranog Zakona propisano da se pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećega. Tuženici ističu obzirom da je tužitelj evidentno pristao kupiti stan opterećen teretima, kao i da je o istima bio obaviješten i o njima imao saznanja najmanje 14 godina, njegova su se prava po osnovi pravnih nedostataka nekretnine davno ugasila. Nadalje navode da su u trenutku sklapanja Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 03.03.2009. godine i Ugovora o kupoprodaji nekretnine između tuženika i tužitelja na nekretnini bile upisane hipoteke, kao o zabilježbe ovrhe, a tužitelj je bio upoznat s istima. Tuženici navode da su predmetna založna prava bila upisana na stanu koji je predmet kupoprodajnog ugovora i u trenutku kada su oni stekli pravo vlasništva na istom. Ističu da iz tužbe nije razvidna pravna osnova po kojoj bi eventualno bili u obvezi platiti tužitelju iznos od 50.000,00 EUR, nisu se obvezali ishoditi brisovna očitovanja za brisanje založnih prava upisanih na stanu, već je istu obvezu preuzeo na sebe upravo tužitelj. Nadalje tuženici navode da je iz priložene potvrde o plaćanju vidljivo je da je uplatu u iznosu od 50.000,00 EUR na račun Erste& Steiermarkische bank d.d izvršilo društvo TANA PATENTS d.o.o. temeljem Predugovora o kupoprodaji nekretnine, a navedena činjenica objašnjava i razlog zbog kojeg je tužitelj pristao na neosnovani zahtjev za plaćanje iznosa od 50.000,00 EUR, ali nije jasno zbog čega bi oni bili u obvezi naknaditi tužitelju traženi iznos jer nisu opteretili predmetnu nekretninu, a založna prava bila su upisana u zemljišnu knjigu kako u trenutku kada su oni istu stekli, tako i u trenutku kada je istu od njih stekao tužitelj, a sve navedeno tužitelju je bilo poznato i prije donošenja odluke o kupnji predmetnog stana i prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana. Tuženici predlažu sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za z. k. ul. broj [broj ZK uloška] (list 4-5, list 79-86 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 08.12.2006. godine (list 6-9 spisa), Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25.11.2008. godine (list 10-12 spisa), Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 03.03.2009. godine (list 13-15 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 09.12.2009. godine (list 16-18 spisa), Pismo namjere od 18.04.2023. i Pismo namjere od 18.08.2022. godine s informacijom o platnom nalogu (list 19-22 spisa), Poziv za ispunjenje obveze od 17.11.2022. s preslikom prijemne knjige HP d.d. i dostavnicama (list 23-30 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. broj [broj ZK uloška] (broj lista 37-43 spisa), Presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6090/2019-3 od 26.01.2021.g., Presuda ovog suda poslovni broj P-7765/2012-88 od 25.10.2021.g. (list 50-68 spisa), te je sud saslušao tužitelja i tuženike kao stranke u postupku.
Sud je izvršio uvid u spis ovog suda posl.br. P-7765/12.
Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11
- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
4. Na okolnost činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu sud je saslušao stranke. Tužitelj u svom iskazu navodi da je 2009.g. kupio stan od tuženika, da su ga tuženici zamolili da ne predaje prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva zbog njihovih pravnih obveza, da su tuženici imali potencijalno problema s porezom jer ako unutar dvije godine tuženici kao vlasnici stana prodaju stan za veću cijenu tada moraju platiti porez na dohodak. Navodi da je imao povjerenje u tuženike jer je II-tuženik visoko pozicionirana osoba u Erste& Steiermarkische bank d.d, a I-tuženica je bila njegova zaposlenica. Nadalje navodi kada je 2011.g. predao prijedlog za uknjižbu prava vlasništva vidio je da je upisana zabilježba ovrha Erste& Steiermarkische bank d.d i da je vlasnik zgrade Ekoteks u stečaju. Iskazuje da je imao četiri problema sa stanom, prvo je stečajni upravitelj Ekoteksa tražio povrat stana, nije bilo uporabne dozvole za zgradu i stan je bio u derutnom stanju, te je bila upisana zabilježba ovrha Erste& Steiermarkische bank d.d i hipoteka. Ističe da je razgovarao s tuženicima o tim problemima i oni su obećali da će angažirati odvjetnike kako bi se ovi problemi riješili. Tužitelj navodi da je osobno išao razgovarati u Erste& Steiermarkische bank d.d prije tri – četiri godine jer II-tuženik tada više nije bilo zaposlenik u banci, uspio je dogovoriti da se sve upisane hipoteke brišu nakon što uplati 50.000,00 EUR, a potom će mu izdati brisovna očitovanja i dogovorio je s tuženicima da mu oni vrate novac, da je prvotni dogovor bio da će tuženici platiti 50.000,00 EUR kako bi se brisala zabilježba ovrhe i upisane hipoteke koje su bile u puno većem iznosu. U odnosu na probleme s Ekoteksom u stečaju koji je tražio u stečajnom postupku da se stan vrati u stečajnu masu oni su spor izgubili, a potom je Ekoteks u stečaju ponovno pokrenuo postupak radi utvrđenja vlasništva i postupak je u tijeku, ali je upisana sada zabilježba spora. Navodi da je upisan kao vlasnik stana od 2024.g., da je u međuvremenu stan prodao za nisku cijenu i nepovoljne uvjete jer su upisane zabilježbe i zgrada nema uporabnu dozvolu. Nadalje iskazuje da je pozajmio 50.000,00 EUR od odvjetnik Silvija Hraste koji je taj novac uplatio s računa trgovačkog društva Tana patents d.o.o. u njegove ime i da nije vratio novac odvjetniku Silviju Hraste, pa mu prijeti pokretanje ovršnog postupka. Tužitelj navodi da nije izvršio uvid u zemljišne knjige odnosno pregledao zemljišnoknjižne izvatke prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji, nije vidio da su upisane hipoteke niti se sjeća da bi znao da su upisane hipoteke za korist Erste& Steiermarkische bank d.d u kojoj je zaposlenik IE, II-tuženik. Nadalje navodi da nije podnio tužbu protiv tuženika za povrat kupoprodajne cijene jer je tuženike prevario i Ekoteks d.o.o. Zagreb, u stečaju koji se uspio upisati kao vlasnik. Tužitelj navodi da je obveza prodavatelja ovdje tuženika bila da ishode brisanje hipoteke sa stana kojeg su mu prodali, a potom su dogovorili da on uplati 50.000,00 EUR, a onda će mu novac vratiti, da je tijekom dvije godine razgovarao s tuženicima i molio ih da vrate 50.000,00 EUR, a oni su ga zamolili da se malo strpi dok oni dovrše neke poslove pa da će onda vratiti dio po dio novaca. Iskazuje da nije sklapao nekakve pismene izjave da će tuženici vratiti 50.000,00 EUR, a u odnosu na hipoteke oni su se obvezali kupoprodajnim ugovorom osloboditi tereta stan koji su prodavali, a naročito u odnosu na ovršni postupak jer se bez toga ne može upisati kao vlasnik. Tužitelj iskazuje da mu je bilo poznato da postoje upisani tereti na nekretnini, ali je II-tuženik obećao da će to riješiti tijekom dvije godine. Nadalje navodi da su se prodavatelji sklapanjem Ugovora o kupoprodaji obvezali brisati hipoteke i zabilježbu ovrhe jer je to normalno kod kupnje stana da se može upisati u zemljišne knjige, da nema pisanog traga da su tuženici preuzeli obvezu ishoditi brisovno očitovanje za upisane hipoteke i da će brisati zabilježba ovrhe i da će oni platiti 50.000,00 EUR banci a da se nije upisao kao vlasnik podnio bi kaznenu prijavu za prijevaru i tražio bi povrat kupoprodajne cijene. Tužitelj navodi da su bile upisane hipoteke na stanu u ukupnom iznosu od 621.000,00 EUR i 370.000,00 CHF jer je on imao i druge obveze prema Erste& Steiermarkische bank d.d, da Erste& Steiermarkische bank d.d nije pristala brisati ove hipoteke imajući u vidu njegove druge obveze prema njima kao banci. Nadalje u odnosu na činjenicu da je čekao do 2011.g. da preda prijedlog za uknjižbu do 2023.g. kada je datirano pismo namjere Erste banke (list 19 spisa) navodi da su se vodili ovi sudski postupci u kojim su ga zastupali odvjetnici koje su plaćali tuženici i to Hrvoje Zdilar i Radomir Glumičić, čekao je 12 godine da se završe ovi postupci koji su se vodili, time da odvjetnike tuženici nisu platili i da su mu ti odvjetnici vratili predmete. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u dijelu da je sklopio pravne poslove s tuženicima i da je isplaćeno 50.000,00 EUR Erste& Steiermarkische bank d.d. i da se upisao kao vlasnik nekretnine dočim u preostalom dijelu nije prihvaćen jer je isti međusobno suprotan preostalim provedenim dokazima.
I-tuženica ČE, supruga II-tuženika, u svom iskazu navodi da je samo 2008.g. godine radila kod tužitelja, a tužitelj je kupio stan 2009. godine, da je tužitelju bilo poznato da su upisane hipoteke u zemljišnoj knjizi. Ističe da je tužitelj imao trgovačko društvo koje se bavilo nekretninama kao djelatnošću – kupovalo se zemljište radi okrupnjavanja za buduće projekt gradnje, dakle tužitelj je imao pravnu službu, imao je odvjetnike, pa je bilo mu poznato stanje na ovom stanu koje je upisano u zemljišnoj knjizi 2009. godine kada je stan kupovao. Nadalje iskazuje da stan koji je kupio tužitelj koji je predmet spora bio u roh bau i oni su se obvezali urediti stan prema željama tužitelja. Navodi da nije bilo razgovora da bi njemu platili ovih 50.000,00 EUR niti razgovora o brisanju hipoteka na ovom stanu. Navodi da je tužitelj isplatio 470.000,00 EUR, da je njoj bilo poznato da postoji jedna okvirna hipoteka na zemljištu dužnika Ekoteks d.o.o. u stečaju koji je stanove gradio. I-tuženica navodi da nije razmišljala kako bi trebalo brisati ove hipoteke jer to nije bila njihova obveza kao prodavatelja, dakle tužitelj je imao poslovni rizik. I-tuženica iskazuje da od 2009. godine do danas se nije čula s tužiteljem, niti ju je zvao, nije imala obavijesti od II-tuženika da bi ga kontaktirao tužitelj do danas.
II-tuženik IE, suprug I-tuženice, u svom iskazu navodi da su u veljači 2009. godine potpisali predugovor s tužiteljem i obvezali se dovršiti uređenje stana prema željama tužitelja koje troškove uređenja su tuženici snosili jer su stan kupili u roh bau stanju 2006.g., tužitelj je kupio uređeni stan, pa je to bio razlog za ovaj vremenski razmak od sklapanja predugovora do dana sklapanja ugovora o kupoprodaji, uređenje stana dovršeno u mjesecu studenom 2009.g., tužitelj je došao u prosincu 2009.g. pregledati stan te su u prosincu 2009.g. potpisali kupoprodajni ugovor. Nadalje navodi da nije točna tvrdnja tužitelja da bi imao poreznih problema, a isto tako nije obveznik poreza na dobit kao fizička osoba. II- tuženik navodi da se ne sjeća tko bi sastavljao predugovor i ugovor o kupoprodaji koji su potpisali s tužiteljem, da je njemu bilo poznato da su upisane hipoteke što je utvrdio uvidom u zemljišnoknjižni izvadak kada je kupovao stan 2006.g. i takvo je stanje bilo istovjetno u odnosu na upisane hipoteke kada su stan prodavali 2009. godine. Navodi da je kupio stan u roh bau za 174.000,00 EUR, da je hipoteka upisana prema investitoru a u odnosu na ovu razliku cijene po kojoj su kupili stan i kupoprodajne cijene tužitelju navodi da se kupoprodajna cijena razlikuje jer su plaćali ulaganje u stan kojeg su kupili u roh bau. Iskazuje da nije razgovarao s tužiteljem u svezi dogovora s bankom za isplatom 50.000,00 EUR, niti su oni kao prodavatelji preuzeli obvezu da će taj novac platiti tužitelju kako on to tvrdi, a nije se od 2023.g. niti sastajao s tužiteljem i da nije komunicirao s tužiteljem od 2022.g. pa nastavno 2023.g. u svezi isplate 50.000,00 EUR niti da bi razgovarali o brisovnim očitovanjima, ne sjeća da je tražio tužitelj isplatu utuženog iznosa. Navodi da se ne sjeća da li je primio opomenu pred tužbu od odvjetnika Krželja, ali je vjerojatno primio, da je bio kod odvjetnika Hraste 2023.g., jer je nedostajao potpis prodavatelja na izvorniku ugovora, pa su ga molili da dođem potpisati ugovor time da nije službeno upoznao RE pa nije s njim niti razgovarao u svezi 50.000,00 EUR. II-tuženik iskazuje da nije plaćao Hrvoja Zdilara i Radomira Glumičića a koji su zastupali tužitelja kako je to navodio, niti ih je angažirao, ali je upoznao tužitelja s odvjetnicima jer je tužitelj tražio da mu preporuči odvjetnika. II-tuženik iskazuje da nije preuzeo obvezu ishoditi brisovna očitovanja ili isplatiti bilo kakav novac radi brisanja hipoteke.
Iskazu saslušane I-tuženice i II-tuženika sud je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iznijet logično i uvjerljivo.
5. U tijeku postupka imajući u vidu iskaz tužitelja, te kontradiktorni iskaz II-tuženika na okolnost da nije kontaktirao s tužiteljem u svezi isplate 50.000,00 EUR što do sada nije bilo sporno u postupku tužitelj navodi da je njegovom zagubljenom mobitelu pronašao poruke koje je razmjenjivao s II-tuženikom pa stoga predlaže da sud prihvati nove dokaze jer ih nije bilo moguće dostaviti uz tužbu, time da nije bilo potrebno dostavljati poruke jer se takva činjenica nije osporavala. Tuženici se protive predloženom dokazu, ističu da činjenica navodne komunikacije o spornom iznosu bila je sporna činjenica tj. uopće nije bila činjenica koja je iznošena u ovom postupku, dakle nije u pitanju činjenica koja je naknadno postala sporna već nova činjenica i novi dokaz kojim se ona dokazuje, a o čijem je iznošenju tužitelj prekludiran. Osim toga tužitelj bi morao učiniti vjerojatnim da je za te činjenice saznao nakon zaključenja prethodnog postupka što po prirodi stvari iz navoda tužitelja nije niti moguće. Tužitelj navodi da u postupku je definitivno od strane tužiteljske strane jasno komunicirano da je s tuženicima bilo dogovoreno da oni plate iznos za potrebe izdavanja pisma namjere odnosno da isti iznos vrate tužitelju jer ga je on platio, a II-tuženik je tek danas osporio da je s tužiteljem na tu temu imao komunikaciju napose pisanu u vidu poruka putem mobitela.
6. Tužitelj u tijeku postupka prigovara iskazu I-tuženice i iskazu II-tuženika kao neistinitima u ključnim dijelovima vezano za dogovore oko plaćanja iznosa od 50.000,00 EUR za brisanje tereta sa stana tužitelja napose je neživotnima i nelogičnima da međusobno o vrlo intenzivnom u inzistiranju tužitelja na plaćanju iznosa koji je predmet spora nisu komunicirali, a posebno da se II-tuženik ne bi sjećao vrlo intenzivne usmene i pisane komunikacije s tužiteljem u kojem ga isti kroz dvije godine poziva na obvezu plaćanja iznosa od 50.000,00 EUR. Povrh svega se ukazuje potpuno neživotnim i nelogičnim da bi tuženici za toliki iznos prodali stan tužitelju, a da se pri tome nisu obvezali tužitelju stan osloboditi od tereta. Tužitelj predlaže da sud usvoji dokazni prijedlog u spis priložene SMS komunikacije tužitelja i II- tuženika iz vremenskog razdoblja iz 2022. godine i 2023. godine upravo na okolnost plaćanja utuženog iznosa te da se na okolnost provjere vjerodostojnosti iskaza stranaka ispitaju odvjetnici Silvije Hrste, te odvjetnici Hrvoje Zdilar i Radomir Glumičić budući iste odvjetnike spominju i tužitelj i tuženici međutim u bitnome o istome iskazuje potpuno suprotno. Nadalje tužitelj na ročištu za glavnu raspravu vezano za priklopljeni spis ističe se da je dana 03.03.2025.g. izvršen uvid u spis međutim nije od strane suda priklopljen isti predmet već je na razmatranje dan samo ovopredmetni spis, a u odnosu na spis Trgovačkog suda te očitovanje tog suda predlaže da mu sud dodijeli rok od 15 dana kako bi se točnije očitovali o dijelovima spisa u koje predlaže izvršiti uvid.
I-tuženica i II-tuženik protive se svim dokaznim prijedlozima i predlažu donijeti odluku na temelju stanja spisa. Ističu da u predmetima koji su predloženi radi priklopa tužitelj je stranka u postupku, te je i dostavio odluke iz tih postupaka i poznato mu je stanje spisa.
7. Sud je tijekom postupka priklopio spis ovog suda poslovni broj P-7765/12 dana 18.07.2024., te je tužitelj pozvan rješenjem ovog suda od 01.10.2024. godine da izvijesti sud koje podatke treba kopirati iz spisa Trgovačkog suda.
U odnosu na dokazne prijedloge tužitelja na glavnoj raspravi sud je odbio nove dokaze koje predlaže tužitelj i to da se saslušaju odvjetnici Hrvoje Zdilar, Radomir Glumičić i Silvije Hrste, odbijen je prijedlog da sud prihvatio nove dokaze u vidu SMS komunikacije između stranaka. Odredbom čl. 299. ZPP-a propisano je da su stranke već u tužbi i odgovoru na tužbu a najkasnije na pripremnom ročištu dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1. čl. 299. ZPP-a), dočim stavkom 2. čl. 299. ZPP-a proisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženici su u odgovoru na tužbu isticali da tužitelj nije uplatio utuženi iznos već je iznos plaćen od strane TANA PATENTS d.d. Zagreb, pa kako su tuženici učinili spornim činjenicu da bi tužitelj uplatio utuženi iznos to je tužitelj mogao do zaključenja prethodnog postupka predložiti dokaze na okolnost utvrđivanja tvrdnje tužitelja da bi on platio iznos od 50.000,00 EUR Erste& Steiermarkische bank d.d.. Nadalje tuženici u odgovoru na tužbu čine spornim činjenicu da bi oni bili u obvezi ishoditi brisovno očitovanje kako to tvrdi tužitelj i poduzeti sve radnje radi brisanja zabilježbe spora na nekretnini koja je bila predmet prodaje. Kako nije riječ o novim činjenicama o kojima tužitelj ne bi imao saznanja do zaključenja prethodnog postupka odnosno do dana održavanja glavne rasprave to je sud odbio nove dokazne prijedloge tužitelja na okolnost po njemu utvrđivanja spornih činjenica.
Nadalje sud je odbio prijedlog za odgodom ročišta za glavnu raspravu radi priklopa spisa Trgovačkog suda u Zagrebu jer tužitelj nije pravodobno tj. tijekom pet mjeseci naznačio koje podatke sud treba pribaviti, a u odnosu na spis ovog suda poslovni broj Ovr-1958/09 parnica se vodila pod brojem P-7765/12 te je navedeni spis priklopljen.
8. Predmet ovog spora je isplata 50.000,00 EUR, a koji iznos je plaćen Erste& Steiermarkische bank d.d, kako bi banka izdala brisovno očitovanje za upisanu hipoteku na stanu koji je tužitelj kupio od tuženika.
Između stranaka nije sporno da je Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka uplaćen utuženi iznos, nije sporno da je nakon uplate 50.000,00 EUR izdano brisovno očitovanje te je brisana zabilježba ovrhe. Sporno je da li su se tuženici obvezali vratiti tužitelju 50.000,00 EUR kako to tvrdi tužitelj, te je sporno da li tuženici su bili obvezni ishoditi brisovno očitovanje za upisane hipoteke na stanu koji je bio predmet prodaje. Sporno je da li tuženici odgovaraju za pravne nedostatke na predmetu prodaje – stanu.
9. Sud je u bitnom u tijeku ovog postupka utvrdio:
- da su tužitelj i tuženici sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 03. ožujka 2009. godine kojim prodavatelji (tuženici) prodaju kupcu (tužitelju) posebni dio nekretnine označene kao 4. Suvlasnički dio: 2590/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) trosobni stan oznake S4, u potkrovlju objekta neto korisne površine 129,78 čm, sa parkirnim mjestima oznake PM 5 i PM 8 u nivou podruma objekta, u etažnom elaboratu sve označeno zelenom bojom, kao posebni dio zk.č. br. 3523, Stambena zgrada br. 66 Kvintička i dvorište, površine 60 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da se stan nalazi u izvedbi roh bau, te se prodavatelji obvezuju najkasnije do 31. prosinca 2009. godine u cijelosti dovršiti uređenje stana po sistemu ključ u ruke te opremiti isti (čl.1., čl. 2. Predugovora o kupoprodaji nekretnine), ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 470.000,000 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Erste& Steiermarkische bank d.d.. (čl. 3. Predugovora o kupoprodaji nekretnine) a nakon isplate kupoprodajne cijene prodavatelji, ovdje tuženici, se obvezuju izdati tabularnu ispravu (čl. 7. Predugovora o kupoprodaji nekretnine), a tužitelj kao kupac stupa u posjed nekretnine nakon sklapanja glavnog ugovora (čl. 6. Predugovora o kupoprodaji nekretnine), a koji glavni ugovor su se ugovorne strane obvezale sklopiti najkasnije do 31. prosinca 2009. godine (čl. 5. Predugovora o kupoprodaji nekretnine),
- da su tužitelj kao kupac i tuženici kao prodavatelji sklopili glavni ugovor – Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 09. prosinca 20009. godine, da je predmet prodaje posebni dio nekretnine označene kao 4. Suvlasnički dio: 2590/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) trosobni stan oznake S4, u potkrovlju objekta neto korisne površine 129,78 čm, sa parkirnim mjestima oznake PM 5 i PM 8 u nivou podruma objekta, u etažnom elaboratu sve označeno zelenom bojom, kao posebni dio zk.č. br. 3523, Stambena zgrada br. 66 Kvintička i dvorište, površine 60 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (čl. 1. Ugovora o kupoprodaji nekretnine), da je ugovorena kupoprodajna cijena 470.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Erste& Steiermarkische bank d.d.. (čl. 3. Ugovora o kupoprodaji nekretnine), ugovorne strne su sporazumno utvrdile da je kupac (tužitelj) isplatio kupoprodajnu cijenu (čl. 5. Ugovora o kupoprodaji), da kupac stupa u posjed stana danom sklapanja Ugovora o kupoprodaji (čl. 5. Ugovora o kupoprodaji nekretnine), te su prodavatelji ovdje tuženici ovlastili tužitelja kao kupca da bez ikakvog daljnjeg očitovanja i privole u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu i prijenos prava vlasništva kupljene nekretnine s imena prodavatelja na ime kupca (čl. 6. Ugovora o kupoprodaji),
- da je na nekretnini oznake z.k. čbr. [katastarska čestica] – stambena zgrada br. 66 V i dvorište površine 600 m2 upisano u z.kl. 107547 k. o. [katastarska općina] rješenjem zemljišnoknjižnog odjela broj Z-46997/06 od 06.07.2006. godine na stanu koji je predmet ovog spora upisana hipoteka u iznosu od 10.000,00 EUR Erste& Steiermarkische bank d.d.. Rijeka, rješenjem broj Z- 51788/06 od 27.07.2006.g. bila je upisana hipoteka u iznosu od 300.000,00 EUR za korist Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka, rješenjem suda broj Z-65351/06 od 11.10.2006.g. bila je upisana hipoteka na iznos od 370.000,00 EUR za korist Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka te je rješenjem suda broj Z-27752/07 bila upisana hipoteka u iznosu od 311.000,00 EUR za korist Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka (izvadak iz zemljišnih knjiga za zz.k.ul.107547 k. o. [katastarska općina] – list 4-5, list 37-43, list 79-86 spisa),
- da je Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka izdalo pismeno namjere dana 18.08.2022. i od dana 18.04.2023.g. da će se po ispunjenju kumulativnih uvjeta i to uplate iznosa od 50.000,00 EUR na račun banke i prezentacijom izjave AE, ovdje tužitelja, ovjerene kod javnog bilježnika da neće zahtijevati troškove ovršnog postupka koji su nastali u ovršnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-83/22 izdati brisovno očitovanje radi brisanja založnih prava upisanih na nekretnini (stanu) koja je predmet ovog spora te da će povući ovršni prijedlog u ovršnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-83/2022 u odnosu na nekretninu koje je predmet spora (stana) (list 19-20 spisa),
- da je uplaćen iznos od 50.000,00 EUR na račun Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka dana 28. travnja 2023. godine koju uplatu je izvršilo trgovačko društvo TANA PATENTS d.o.o. Zagreb (list 21 spisa),
- da je tužitelj pozvao tuženike putem punomoćnika na uplatu iznosa od 50.000,00 EUR (list 22-30 spisa),
- da je tužitelj vodio spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 4180/2018 te je utvrđeno da u stečajnu masu tuženika EKOTEKS d.o.o. u stečaju ne ulazi stan koji je predmet ovog spora (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6090/2019-3 od 26.01.2021.g. – list 50-56 spisa),
- da je tužitelj vodio spor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (uvid u spis ovog suda poslovni broj P-7765/12, presuda ovog suda poslovni broj P- 7765/2012-88 od 25. listopada 2021. godine – list 57-67 spisa).
10. Tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 50.000,00 EUR koje je uplatilo trgovačko društvo TANA PATENTS d.o.o. Zagreb navodeći da mu nije bilo poznato da su upisane hipoteke na posebnom dijelu nekretnine koja je bila predmet prodaje kada je sklapao Ugovor o kupoprodaji, te da nije izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak za stan. Sud je ocijenio navode tužitelja da mu nije bilo poznato da su bile upisane hipoteke (založna prava) na nekretnini koja je bila predmet prodaje 2009. godine kao neosnovane i ničim dokazane. Naime tužitelj u svom iskazu navodi kako mu nije bilo poznato da bi nekretnina koja je bila predmet prodaje opterećena založnim pravima, a potom iskazuje da su bile upisane hipoteke na stanu u ukupnom iznosu od 621.000,00 EUR i 370.000,00 CHF jer je on imao i druge obveze prema Erste& Steiermarkische bank d.d, da Erste& Steiermarkische bank d.d nije pristala brisati ove hipoteke imajući u vidu njegove druge obveze prema banci te da je njemu bilo poznato da postoje upisani tereti na nekretnini, ali je II-tuženik obećao da će to riješiti tijekom dvije godine. Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je bilo poznato da su bile upisane hipoteke na nekretnini koju je kupovao od tuženika to je sud ocijenio kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane tvrdnje tužitelja da mu nije bilo poznato da su bili upisani tereti (založna) prava na stanu koji je bio predmet prodaje prema Ugovoru o kupoprodaji iz 2009. godine.
11. Nadalje tužitelj tvrdi da je obveza prodavatelja ovdje tuženika bila da ishode brisanje hipoteke sa stana kojeg su mu prodali, a potom su dogovorili da on uplati 50.000,00 EUR, a tuženici će mu novac vratiti. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da nije sklapao pismene izjave da će tuženici vratiti 50.000,00 EUR, a u odnosu na hipoteke oni su se obvezali kupoprodajnim ugovorom osloboditi tereta stan koji su prodavali, a naročito u odnosu na ovršni postupak jer se bez toga ne može upisati kao vlasnik te da su se tuženici kao prodavatelji sklapanjem Ugovora o kupoprodaji obvezali brisati hipoteke i zabilježbu ovrhe i da su tuženici preuzeli obvezu ishoditi brisovno očitovanje za upisane hipoteke i da će brisati zabilježba ovrhe i da će oni platiti 50.000,00 EUR banci
Kako je prethodno navedeno nije sporno da su tužitelj i tuženici sklopili Predugovor kuporodaji nekretnine dana 03. ožujka 2009. godine i Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 09. prosinca 2009. godine (list 13-18 spisa). Iz sadržaja Predugovora o kuprodaji nekretnine i Ugovora o kupoprodaji nekretnine stranke nisu ugovorile da tuženici jamče da na nekretnini koja je predmet prodaje nema upisanih ili neupisanih tereta. Slijedom navedenog navodi i tvrdnje tužitelja da su tuženici preuzeli obvezu da će ishoditi brisovna očitovanja radi brisanja upisanih hipoteka i zabilježbe ovrhe su ocijenjene kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane.
12. Odredbom čl. 430 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.
Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da su bile upisane hipoteke na posebnom dijelu nekretnine (stanu) koji je tužitelj kupio od kupac kada je tužitelj sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine i Ugovor o kupoprodaji nekretnine te su ista založna prava upisana 2006. godine i 2007. godine kako je prethodno navedeno i obrazloženo. Nadalje sud je utvrdio da nije bilo upisano založno pravo na nekretnini u iznosu od 50.000,00 EUR a koji iznos je uplaćen od strane trgovačkog društva TANA PATENTS d.o.o. Zagreb, a nakon uplate je Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka izdalo brisovno očitovanje tužitelju i brisane su upisane hipoteke na nekretnini koja je bila prodaje (stana). Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je njemu bilo poznato da su bile upisane hipoteke na stanu u ukupnom iznosu od 621.000,00 EUR i 370.000,00 CHF jer je on imao i druge obveze prema Erste& Steiermarkische bank d.d. Rijeka i da Erste& Steiermarkische bank d.d nije pristala brisati ove hipoteke imajući u vidu njegove druge obveze prema banci te da je njemu bilo poznato da postoje upisani tereti na nekretnini.
13. Kako je tužitelj pristao kupiti stan od tuženika opterećenu hipotekama (založnim pravima) upisanim za korist Erste& Steiermarkische bank d.d, Rijeka to tužitelj neosnovano potražuje od tuženika utuženi iznos. Pri tome sud ističe kako tužitelj na kojem je teret dokaza (čl. 221. a ZPP-a) nije dostavio dokaz niti je dokazao da bi on platio utuženi iznos, da je novac pozajmio, da bi se II-tuženik, odnosno tuženici, obvezali ishoditi brisovna očitovanja na stanu koji je predmet prodaje niti takve činjenice i tvrdnje sud je mogao utvrditi na temelju provedenih dokaza. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.
14. Sud je o zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučivao na temelju odredbe čl. 154 stavak 1 ZPP-a, a koji trošak se sastoji od sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 12.07.2024.g. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT. -a), pristup na ročište dana 07.03.2025.g. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 3.000,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 750,00 REUR, ukupno 3.750,00 EUR.
Na dosuđeni trošak dosuđena je zatezna kamata sukladno čl. 155. stavak 3. ZPP-a.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. travnja 2025. godine.
Sudac:
dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA
1.tužitelju po pun.
2.tuženicima po pun.
