Poslovni broj: Us I-2957/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice MJZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 17. travnja 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva zdravstva, KLASA:UP/II-118-01/24-01/07, URBROJ:534-07-1-2/4-24-02 od 25. studenog 2024. godine i rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA:UP/I- 034-05/23-04/10, URBROJ:351/09-24-5 od 31. svibnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-118- 01/24-01/07, URBROJ:534-07-1-2/4-24-02 od 25. studenog 2024. godine tužiteljica je u bitnom navela: da je rješenjem tuženika poništeno prvostupanjsko rješenje jer tuženik smatra da Hrvatska komora zdravstvenih radnika nije nadležna za donošenje rješenja u ovoj upravnoj stvari; da je navedeni pravni stav tuženika pogrešan, sukladno članku 177. stavak 1. i 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 100/18. do 36/24); da pozivanje tuženika na članak 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 69/22) predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava; da iz navedene odredbe je razvidno da Agencija provodi postupak vrednovanja inozemnih stručnih kvalifikacija, a da taj postupak nije identičan niti predstavlja postupak priznanja; da prema članku 2. stavak 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija je propisano značenje pojma vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije na način da je određeno da je vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije utvrđivanje razine, obujma, profila i kvalitete inozemne obrazovne kvalifikacije, kao i prava koja ta kvalifikacija daje u zemlji u kojoj je stečena. Slijedom navedenog da vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije nema nikakve veze sa priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije u Republici Hrvatskoj jer se radi o dva različita pojma; da vrednovanje može biti samo dio postupka priznavanja inozemne kvalifikacije. Stoga, da Agencija može vrednovati inozemnu stručnu kvalifikaciju ali ista nije nadležna donijeti odluku o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije; da Hrvatska komora zdravstvenih radnika u sklopu upravnog postupka priznavanja strane kvalifikacije može eventualno zatražiti od Agencije da izvrši vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije; da člankom 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija nije propisana nadležnost Agencije u pogledu priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, nego samo vrednovanje istih. Stoga da je nezakonito rješenje tuženika; da priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije u smislu Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ima isključivu svrhu u pristupu ili nastavku obrazovanja, a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj; da je tužiteljica dana 24. studenog 2023. godine podnijela uredan i potpun zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije a da je prvostupanjsko rješenje kojim je zahtjev odbijen donijeto 31. svibnja 2024. godine, tj. više od pola godine nakon podnošenja zahtjeva. Poziva se na članak 11. Pravilnika o postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija Hrvatske komore zdravstvenih radnika; da je prvostupanjsko rješenje utemeljeno na pribavljenom mišljenju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Tužbenim zahtjevom zatražio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA:UP/I-034- 05/23-04/10, URBROJ: 351/09-24-5 od 31. svibnja 2024. godine.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja od 25. studenog 2024. godine. Navodi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, da je postupak donošenja rješenja pravilno proveden te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na članak 177. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojeg navodi, članak 20. stavak 1. Zakona o reguliranim profesijama te članak 6. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Navodi da protivno navodu tužiteljice, tuženik i Hrvatska komora zdravstvenih radnika nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u predmetnom priznavanju inozemne stručne kvalifikacije „Magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“, skraćeno univ. mag. med. lab. diag, koju je tužiteljica stekla 26. rujna 2023. godine na Farmaceutsko zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina, na studijskom programu drugog ciklusa studija visokog obrazovanja, smjer „Medicinsko-laboratorijska dijagnostika“, s obzirom da na dan donošenja prvostupanjskog rješenja i pobijanog rješenja tuženika, magistar/magistra medicinsko- laboratorijske dijagnostike nije regulirana profesija u Republici Hrvatskoj te se ne nalazi na Popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj. Predložio je da se tužba odbije.

4. Opunomoćenik tužiteljice dostavio je dana 26. ožujka 2025. godine podnesak u kojem se je očitovao o predmetu spora, ostajući u bitnom kod tužbenih navoda te se poziva na internetsku stranicu Medicinskog fakulteta u Osijeku, koju citira, te među ostalim navodi da je iz navedene internetske objave vidljivo da na istom fakultetu postoji Sveučilišni diplomski studij Medicinsko laboratorijske dijagnostike na kojem se stječe naziv: sveučilišni/a magistar/magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike.

5. Tuženik je dana 09. travnja 2025. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao na podnesak tužiteljice od 26. ožujka 2025. godine, kojeg je sud dostavio tuženiku. U podnesku tuženik u bitnom ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Ističe da je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje stručne kvalifikacije – magistre medicinsko-laboratorijske dijagnostike, koja nije regulirana profesija u Republici Hrvatskoj i da se ne nalazi na Popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, radi čega Hrvatska komora zdravstvenih radnika, a ni tuženik, nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u predmetnom priznavanju inozemne stručne kvalifikacije. Navodi da predmetna stručna kvalifikacija koju je tužiteljica stekla u Bosni i Hercegovini nije regulirana kao zasebna profesija, već je regulirano isključivo prvostupništvo, što je razlog zašto tuženik i Hrvatska komora zdravstvenih radnika nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u postupku priznavanja tužiteljičine inozemne stručne kvalifikacije. Predlaže da se radi navedenog tužbeni zahtjev odbije.

6. Osporenim rješenjem tuženika od 25. studenog 2024. godine pod točkom 1. izreke poništava se rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA:UP/I-034- 05/23-04/10, URBROJ:351/09-24-5 od 31. svibnja 2024. godine. Točkom 2. izreke predmet se dostavlja na nadležno rješavanje Agenciji za znanost i visoko obrazovanje na postupak vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije magistar medicinsko- laboratorijske dijagnostike.

Rješenjem Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA:UP/I-034-05/23- 04/10, URBROJ:351/09-24-5 od 31. svibnja 2024. godine odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije „magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. travnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako im je poziv za raspravu uredno uručen, a izostanak nisu opravdali. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužiteljice je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. pozvao se na presudu Upravnog suda u Osijeku, broj: UsI-708/22 te presude VUS-a broj: Usž-3657/23 i Usž-4638&21, koje je predao u spis. Naveo je da je u navedenim slučajevima radilo o postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u Bosni i Hercegovini, o čemu je tuženik meritorno odlučivao, pa da je nejasno zašto isto nije učinjeno i u ovoj upravnoj stvari. Popisao je trošak sastava tužbe, sastava podneska od 26. ožujka 2025. godine, te zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visino od po 500 bodova (1.000,00 eura), sveukupno 3.000,00 eura.

8. U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 25.studenog 2024. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 26. ožujka 2025. godine, podnesak tuženika od 09. travnja 2025. godine te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja od 25. studenog 2024. godine, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito odbijen tužiteljičin zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

11. Člankom 177. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj:100/18, 125/19, 133/20, 147/20, 136/21, 119/22, 156/22, 33/23, 145/23, 36/24, u daljnjem tekstu: ZZZ-i) propisano je da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, davanje prava na korištenje profesionalnog naziva u rješenju o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, davanje informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.

12. Člankom 20.stavak 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 82/15,70/19,47/20. i 123/23, dalje: ZoRPPISK-a) propisano je da nadležno tijelo izdaje rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj: a) ako na temelju zahtjeva ocijeni da stručne kvalifikacije kandidata odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje su za obavljanje određene regulirane profesije propisane u Republici Hrvatskoj ili b) kada kandidat nadležnom tijelu podnese dokaz o obavljenoj dopunskoj mjeri iz članka 18. stavak 1. istog Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se rješenjem o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije omogućava nositelju stručne kvalifikacije pristup i obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj za koju je osposobljen u državi članici, pod jednakim uvjetima koji vrijede za državljane Republike Hrvatske.

13. Člankom 6. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 69/22, dalje: ZoPVIOK-a) propisano je da postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj provodi: - agencija nadležna za odgoj o obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom osnovnom i srednjem obrazovanju u općim, gimnazijskim i umjetničkim programima, - agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju koje nije visoko obrazovanje, - agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju.

14. Iz članka 177. stavak 1. ZoRPPISK-a proizlazi da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, dakle, određuje se nadležnost u postupku priznavanja samo za regulirane profesije. Isto tako člankom 20. stavak 1. ZoRPPISK-a regulirano je priznanje inozemnih stručnih kvalifikacija za regulirane profesije, tj. u kojim slučajevima se donosi rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije.

15. Regulirane profesije su one profesije-visokoškolske kvalifikacije koje se nalaze na Popisu profesija u Republici Hrvatskoj, koji popis se nalazi u Bazi reguliranih profesija, koji popis je objavljen na internetskoj stranici Agencije za znanost i visoko obrazovanje.

16. Kod priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za profesije koje su regulirane u Republici Hrvatskoj, sukladno članku 177. stavak 1. ZZZ-i postupak bi provodila nadležna komora, ali to ne znači da bi komora provodila postupak priznavanja za ne regulirane profesije.

17. Na Popisu profesija u Republici Hrvatskoj u grupi Medicinsko-laboratorijske djelatnosti nalazi se samo – Prvostupnik medicinsko - laboratorijske dijagnostike (bacc.med.lab.diag), kao regulirana profesija, dok se na Popisu profesija ne nalazi profesija koju je tužiteljica stekla u Bosni i Hercegovini – magistre medicinsko- laboratorijske dijagnostike, dakle, tužiteljičina profesija nije regulirana profesiji u Republici Hrvatskoj.

18. Kako predmetna stručna kvalifikacija koju je tužiteljica stekla u Bosni i Hercegovini i čije priznanje traži, nije u Republici Hrvatskoj regulirana kao zasebna profesija, već je regulirano isključivo prvostupništvo, Hrvatska komora zdravstvenih radnika i tuženik nisu nadležna tijela za donošenje rješenja u postupku priznavanja tužiteljičine inozemne stručne kvalifikacije, već je nadležna Agencija za znanost i visoko obrazovanje, sukladno članku 6. ZoPVIOK-a.

Naime, člankom 6. ZoPVIOK-a je propisano da postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, provodi agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju. Slijedom navedenog nisu osnovani tužbeni navodi.

19. Sud ocjenjuje da je u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, da su pravilno primijenjene materijalne odredbe relevantnih propisa i da nisu počinjene postupovne povrede na štetu tužitelja, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 17. travnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice, Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A,

- tuženiku, Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200,

- u spis.