Poslovni broj: Pn-124/2022-77

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Joško Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc Osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 03.03.2025., dana 17. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe izvršena podneskom od 25.10.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d. da tužiteljici ZS isplati iznos 3.274,60 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08.09.2022. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d. da tužiteljici ZS isplati:

- zatezne kamate koje su tekle na iznos 1.725,40 EUR od 08.09.2022. do 07.11.2022.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d. da tužiteljici ZS isplati iznos 83,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08.09.2022. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d. da tužiteljici ZS isplati iznos 1.853,52 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 157,00 EUR od 15.03.2021. do isplate;

- na iznos 424,12 EUR od 15.04.2021. do isplate;

- na iznos 424,13 EUR od 15.05.2021. do isplate;

- na iznos 424,14 EUR od 15.06.2021. do isplate;

- na iznos 424,13 EUR od 15.07.2021. do isplate,

i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d. da tužiteljici ZS isplati zatezne kamate koje su tekle:

- na iznos 130,24 EUR od 15.12.2020. do 07.11.2022.;

- na iznos 195,35 EUR od 15.01.2021. do 07.11.2022.;

- na iznos 424,16 EUR od 15.02.2021. do 07.11.2022.;

- na iznos 267,11 EUR od 15.03.2021. do 07.11.2022.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 441,58 EUR sa pripadajućim

zateznim kamatama (preko iznosa koji je dosuđen točkom I. izreke).

VII. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 2,00 EUR sa pripadajućim zateznim

kamatama (preko iznosa koji je dosuđen točkom II. izreke).

VIII. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d. da tužiteljici ZS naknadi trošak parničnoga postupka u iznosu 4.344,29 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.04.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 02.11.2022. tužiteljica ZS zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d. naložilo da joj isplati 6.636,14 EUR na ime pravične novčane naknade i naknade za tuđu pomoć i njegu te 2.606,99 EUR na ime izgubljene zarade, kao naknadu štete koju je pretrpjela kao posljedicu prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika AS, a u kojoj je zadobila više tjelesnih ozljeda koje su joj povrijedile pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da osporava visinu tužbenog zahtjeva, da se radilo o lakoj povredi prava osobnosti, da je tužiteljica od ranije imala degenerativne promjene koje su bitnom utjecale na nastanak tegoba nakon štetnog događaja te osporavajući uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i bolovanja.

3. Nakon što je tuženik u tijeku parnice izvršio plaćanje nespornog dijela utuženih potraživanja tužiteljica je podneskom od 20.01.2023. (str. 122-136 spisa) najprije umanjila utužene iznose na 4.910,74 EUR po osnovi pravične novčane naknade i naknade za tuđu pomoć i njegu te na 1.590,09 EUR po osnovi izgubljene zarade.

3.1. Potom je nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica podneskom od 10.10.2023. (str. 260-269 spisa) utuženi iznos pravične novčane naknade i naknade za tuđu pomoć i njegu ponovno umanjila na 3.801,18 EUR, dok je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 25.09.2024. (str. 518-525 spisa) utuženo potraživanje izgubljene zarade povisila na 1.853,52 EUR.

3.2. Budući da je tužiteljica utuženi iznos po osnovi izgubljene zarade povisila nakon provedenog financijskog vještačenja, radi se o dopuštenoj preinaci tužbe koja je svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka pa je stoga na temelju čl. 190. st. 2. ZPP sud dopustio tu preinaku, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Potvrda od 04.11.2020. (str. 13-14 spisa), Izvid štete od 13.11.2020. (str. 15-16 spisa), Potvrda od 08.09.2022. (str. 62 spisa), Odštetni zahtjev od 07.09.2022. (str. 63-67 spisa), potvrda o plaćanju (str. 138 spisa), ugovori o radu (str. 477-480 spisa), pregledana je medicinska dokumentacija (str. 17-50, 137, 209 spisa), platne liste (str. 51-61 spisa) i zdravstveni karton (str. 281-436 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (str. 224- 232, 465-466 spisa), financijsko vještačenje (str. 496-501, 556, 561-562 spisa) te je saslušana tužiteljica (str. 216-217 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet parnice je naknada neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu prometne nezgode od 31.10.2020., s time da tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podnesaka od 10.10.2023. (str. 260-269 spisa) i 25.09.2024. (str. 518-525 spisa) traži isplatu iznosa:

- 3.716,18 EUR na ime pravične novčane naknade;

- 85,00 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu;

- 1.853,52 EUR na ime izgubljene zarade,

kao i isplatu zateznih kamata na iznose pravične novčane naknade (1.725,40 EUR) i izgubljene zarade (1.016,90 EUR) koje je tuženik dobrovoljno platio tijekom postupka.

7. U postupku nije sporno da se 31.10.2020. dogodila prometna nezgoda na raskrižju Ulice dr. Luje Naletilića i Turanjske ulice, na način da je vozilo kojim je upravljao AS udarilo u vozilo kojim je upravljala tužiteljica. Nije sporno ni to da je AS sa tuženikom Euroherc Osiguranje d.d. imao sklopljenu policu obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

8. Sporan je intenzitet povrede prava osobnosti koju je tužitelja pretrpjela uslijed navedenog štetnog događaja, a s tim u vezi je li tuženik dobrovoljnim isplatama u cijelosti podmirio štetu. Sporna je i visina izgubljene zarade.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 81 spisa) priznao odgovornost svojeg osiguranika za nastanak navedenog štetnog događaja.

9.1. S obzirom na navedeno, sud već iz tog razloga nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog za pribavu podataka od Hrvatskog ureda za osiguranje o tome je li tužiteljica prije sudjelovala u drugim prometnim nezgodama i je li potraživala naknadu štete.

9.2. Budući da je tuženik dakle priznao nastanak štetnog događaja i odgovornost svojeg osiguranika, na temelju čl. 964. i čl. 965. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje. ZOO) upravo on kao osiguratelj odgovara tužiteljici za štetu koju je pretrpjela u navedenom događaju.

10. Na okolnost povrede prava osobnosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom, saslušana je tužiteljica te je provedeno medicinsko vještačenje po vještacima Mladenu Miškulinu, Branki Vidrih i Mariji Bošnjak Pašić.

11. Iz stranačkog iskaza tužiteljice (str. 216-217 spisa) proizlazi da je kritične zgode za vrijeme vožnje doživjela snažan udarac drugog auta, uslijed čega se njen auto zarotirao i odbacio u susjedno dvorište, zbog čega je zadobila potres mozga, ozljedu vratne kralježnice i ozljedu ključne kosti (koja joj je dijagnosticirana tek naknadno), da ju je hitna pomoć odvela u bolnicu, gdje su joj imobilizirali vrat i dali uputu da 2 mjeseca nosi Schanzov ovratnik, da je trebala biti hospitalizirana ali je zbog pandemije puštena kući, a zbog cijele situacije nije mogla dobiti pregled kod neurologa pa ga je na kraju obavila privatno. Nadalje, da je nakon par tjedana opet završila na hitnoj pomoći jer nije ništa mogla sa rukama, imala je jake glavobolje i vrtoglavice te je i dalje bila u stanju šoka, jer je imala noćne more i osjećaj beznađa, bila je bespomoćna te joj je pomagala sestra koja ju je svugdje vozila, pripremala hranu i oblačila ju jer ona ništa nije mogla. Po iskazu tužiteljice ona i danas trpi glavobolje, vrtoglavice, trnce i žarenje u vratu, koji su nekada intenzivniji, a kao profesorica tjelesne i zdravstvene kulture više ne osjeća sigurnost kao i ranije, ravnoteža i koordinacija joj nisu kakvi su bili.

11.1. Sud vjeruje iskazu tužiteljice jer je iskazivala na uvjerljiv način, njen iskaz je životan i logičan te je u bitnim dijelovima u skladu sa medicinskom dokumentacijom i nalazom vještaka.

12. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 11.09.2023. (str. 224-232 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu vratne kralježnice, uslijed čega je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i lakog intenziteta 45 dana (sve u kumulativu), kao i intenzivan i kratkotrajan primarni strah u trenutku stradavanja, a sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i blažeg intenziteta 3 mjeseca. Nadalje, da su nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice sa ortopedsko-traumatološkog motrišta zaostale trajne posljedice u vidu pogoršanja kroničnog cervikalnog, cervikocefaličkog i cervikobrahijalnog sindroma koje se očituju u pojačanim bolovima, vrtoglavicama i povremenoj slabosti gornjih ekstremiteta, dok su sa psihijatrijskog motrišta zaostale trajne posljedice u vidu dijagnosticiranog PTSP-a, pa da tužiteljica trpi smanjenje životnih aktivnosti u objedinjenom omjeru 9% (s ortopedsko- traumatološkog stajališta 5%, s neurološkog stajališta 2%, s psihijatrijskog stajališta 5%). Pritom su vještaci uzeli u obzir da je tužiteljica od ranije imala degenerativne promjene kralježnice koje nisu posljedica štetnog događaja. Po ocjeni vještaka kod tužiteljice nije zaostalo naruženje, a tuđa pomoć joj je bila potrebna od 31.10. - 24.11.2020. u opsegu 1 sat dnevno. Vještaci su utvrdili da je tužiteljica u cijelosti provodila upute liječnika te da je tužiteljičino bolovanje od 02.11.2020. do 30.06.2021. u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

12.1. Na raspravi od 12.06.2024. vještakinja Marija Bošnjak Pašić je iskazala (str. 465 spisa) da tužiteljica sa neurološkog aspekta trpi trajne posljedice u omjeru 2% jer je pretrpjela istegnuće mišića vrata, dok je pregledom utvrdila određene neurološke ispade uz subjektivne tegobe, pa da je trauma iz štetnog događaja dodatno pogoršala stanje tužiteljice što da je zaista minimalno ocijenila sa neurološkog aspekta u omjeru 2%, a što se odnosi samo na pogoršanje do kojeg je došlo uslijed štetnog događaja (budući da je tužiteljica od ranije imala degenerativne promjene vratne kralježnice). Vještakinja je pojasnila da dodatna trauma izaziva dodatna oštećenja, na ona oštećenja koja su postojala još od ranije.

12.2. Na raspravi od 12.06.2024. vještakinja Branka Vidrih je iskazala (str. 466 spisa) da je tužiteljici 6 mjeseci nakon štetnog događaja na prvom pregledu psihijatra postavljena dijagnoza PTSP-a koja se povezuje sa štetnim događajem, a iako je tužiteljica kod psihijatra bila samo 3 puta, to treba sagledati u kontekstu organizacije medicinske skrbi u vrijeme pandemije, pri čemu je vještakinja pojasnila da se dijagnoza PTSP-a temelji na medicinskoj dokumentaciji psihijatra koji je tužiteljicu pratio u travnju i svibnju 2021. Po iskazu vještakinje ona je procjenu straha i trajnih posljedica dala na temelju pregleda tužiteljice i tegoba koje je opisala, a dana ocjena je realna, objektivna i u skladu sa praksom, dijagnoza PTSP-a je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te je prilikom ocjene trajnih posljedica uzimala u obzir posljedice ovog šetnog događaja. Nadalje, da iz zdravstvenog kartona proizlazi kako je tužiteljici mnogo godina ranije propisan lijek normabel uz dijagnozu depresivnog poremećaja, međutim da je normabel jedan od najpropisivanijih lijekova koji se vrlo često daje kao dodatna medikacija kod raznih bolnih sindroma kakvi se spominju i u zdravstvenom kartonu tužiteljice, pa da obiteljski liječnici vrlo često navode neku od psihijatrijskih dijagnoza kako bi opravdali propisivanje ovog lijeka, s time da iz kartona ne proizlazi da se tužiteljica uopće liječila kod psihijatra zbog depresije.

12.3. Na raspravi od 12.06.2024. vještak Mladen Miškuin je iskazao (str. 466 spisa) kako se iz zdravstvenog kartona vidi da se tužiteljica prije štetnog događaja više puta liječila zbog problema sa vratnom kralježnicom, no da je iz medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice utvrdio pogoršanje simptomatologije, uz što su prisutne i vrtoglavice i kronične glavobolje. Vještak je pojasnio da se trajne posljedice kod tužiteljice ne sastoje u nestabilnosti vratne kralježnice, nego u pogoršanju bolne simptomatologije, glavobolja i vrtoglavica.

13. Sud prethodno izložena mišljenja vještaka Mladena Miškulina, Branke Vidrih i Marije Bošnjak Pašić u cijelosti prihvaća kao pravilna, jer su obrazložena, jasna i sačinjena u skladu sa pravilima struke, nakon pregleda tužiteljice, analize tužiteljičinog zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije u spisu (čiji izvornik je tužiteljica predočila na ročištu od 10.12.2024. – str. 551 spisa). Vještaci su prilikom usmenog iznošenja mišljenja u cijelosti i argumentirano otklonili sve primjedbe koje je tuženik iznosio, posebno u pogledu utjecaja ranijih zdravstvenih tegoba tužiteljice na njeno stanje nakon štetnog događaja.

14. Sud nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja jer za to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 261. st. 3. ZPP, budući da pisani i usmeni nalazi vještaka koji su dani u ovom predmetu nemaju proturječnosti ni nedostataka, niti postoji osnovana sumnja u njihovu pravilnost, a vještaci su sve prigovore tuženika na obrazložen način otklonili. Nije prihvaćen ni tuženikov dokazni prijedlog za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja, budući da su sve odlučne činjenice u ovoj parnici utvrđene na temelju valjanog vještačenja koje su proveli vještaci Mladen Miškulin (specijalist ortoped i tramuatolog), Branka Vidrih (specijalist psihijatar) i Marija Bošnjak Pašić (specijalist neurolog).

14.1. Nadalje, sud nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje radiološkog vještačenja na okolnost očitanja snimki jer tuženik niti jednim činjeničnim navodom nije osporio pravilnost očitanih snimki.

15. Stoga sud na temelju mišljenja medicinskih vještaka utvrđuje da je tužiteljica kao posljedicu ozljeđivanja iz štetnog događaja trpjela fizičke bolove (3 dana jakog, 10 dana srednjeg i 45 dana blagog intenziteta) te strah (primarni u trenutku ozljeđivanja, a sekundarni 3 dana jakog, 5 dana srednjeg i 3 mjeseca blagog intenziteta), kao i da trpi smanjenje životnih aktivnost u omjeru 9%.

15.1. Također, na temelju medicinske dokumentacije u spisu i nalaza vještaka sud utvrđuje da je tužiteljica uslijed štetnog događaja odvezena u bolnicu vozilom hitne pomoći, da je nosila Schanzov ovratnik, morala je mirovati, u više navrata je bila izložena radiološkim snimanjima te je išla na fizikalne terapije.

16. Po čl. 1100. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (st. 1.), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2.).

17. Temeljem prihvaćenog mišljenja medicinskih vještaka, sud utvrđuje da je tužiteljica kao posljedicu predmetne prometne nezgode pretrpjela povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu), i to u intenzitetu koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Polazeći od važećih Orijentacijskih kriterija VSRH, a imajući u vidu po vještacima utvrđene jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, straha i smanjenja životnih aktivnost te okolnosti oporavka (točke 15. i 15.1.), sud utvrđuje da tužiteljici za pretrpljenu povredu prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu 5.000,00 EUR.

18. Između stranaka nije sporno da je tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete isplatio 1.725,40 EUR (13.000,00 HRK), pri čemu iz Detaljnog prikaza transakcije (str. 138 spisa) proizlazi da je tuženik navedeni iznos dobrovoljno platio 07.11.2022., dakle nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu (02.11.2022.).

19. Stoga je tuženik tužiteljici po toj osnovi ostao dužan isplatiti 3.274,60 EUR, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu pravične novčane naknade osnovan.

19.1. Budući da je tužiteljica po osnovi pravične novčane naknade u konačnici zahtijevala isplatu 3.716,18 EUR, to je preko dosuđenih 3.274,60 EUR – odnosno za daljnjih 441,58 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao previsoko postavljen, pa je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

20. Tužiteljici na dosuđeni iznos u skladu sa čl. 1103. ZPP i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151,05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) pripadaju zatezne kamate od 08.09.2022., jer iz dokumentacije u spisu (str. 72 spisa) proizlazi da je tužiteljica tuženiku 07.09.2022. podnijela odštetni zahtjev (pravno shvaćanje predsjednika Građanskog odjela VSRH sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 11. i 12.04.2016.).

21. Osim toga, tužiteljici pripadaju zatezne kamate od 08.09.2022. i na iznos 1.725,40 EUR kojeg je tuženik na ime pravične novčane naknade dobrovoljno platio 07.11.2022.

22. Stoga je u navedenim dijelovima tužbeni zahtjev u pogledu pravične novčane naknade valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke.

23. Nadalje, po čl. 1095. st. 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

23.1. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka sud utvrđuje da je tužiteljici bilo potrebno ukupno 25 sati tuđe pomoći i njege (od 31.10.2020. do 24.11.2020. po jedan sat dnevno), s time da na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice sud utvrđuje da joj je oko svega pomagala sestra (prijevoz, prehrana, oblačenje). Stranke su na ročištu od 24.05.2023. učinile nespornom cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu 3,32 EUR, pa stoga tužiteljici za 25 sati tuđe pomoći i njege pripada naknada u ukupnom iznosu 83,00 EUR, na koji iznos joj u skladu sa čl. 12. st. 4. ZOOP pripadaju zatezne kamate od 08.09.2022.

23.2. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev za isplati naknade za tuđu pomoć i njegu valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke, dok ga je za daljnjih 2,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama valjalo odbiti kao previsoko postavljen, pa je odlučeno kao pod točkom VII. izreke.

24. Po čl. 1095. st. 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

25. Iz priloženih Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 42-50 spisa) proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju od 02.11.2020. do 30.06.2021.

26. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka Mladena Miškulina, Branke Vidrih i Marije Bošnjak Pašić (str. 224-232 spisa) sud utvrđuje da je navedeno bolovanje u cijelosti u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem od 30.10.2020. Sud u potpunosti prihvaća takvo mišljenje vještaka jer je ono utemeljeno na medicinskoj dokumentaciji, izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad i zdravstvenom kartonu tužiteljice, zbog čega nije osnovana tvrdnja tuženika da bolovanje ne bi bilo u cijelosti povezano sa štetnim događajem. Posljedično je odbijen i tuženikov dokazni prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku specijalistu medicine rada, jer je odlučna činjenica uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i cjelokupnog bolovanja utvrđena na temelju nalaz i mišljenja vještaka Mladena Miškulina (specijalist ortoped i traumatolog), Branke Vidrih (specijalist psihijatar) i Marije Bošnjak Pašić (specijalist neurolog).

27. Iz priloženih platnih lista za studeni 2020.-lipanj 2021. (str. 54-61 spisa) proizlazi da je tužiteljici za vrijeme bolovanja isplaćivana obična naknada za bolovanje, što znači u visini 70% osnovice naknade plaće (s time da osnovica naknade plaće predstavlja prosječni iznos plaće koja mu je isplaćena 6 mjeseci prije štetnog događaja – čl. 54. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju – Narodne novine br. 80/2013), pa je time tužiteljica kao posljedicu štetnog događaja u svakom slučaju trpjela izgubljenu zaradu, jer joj je naknada za bolovanje bila manja od neto plaće koju bi primala u radnom odnosu.

28. Iz ugovora o radu (str. 477-480 spisa) proizlazi da je tužiteljica u radnom odnosu kod poslodavca Gimnazija Velika Gorica, na radnom mjestu profesora tjelesne i zdravstvene kulture.

29. Tužiteljica je uz tužbu priložila Potvrdu od 08.09.2022. (str. 62 spisa), kojom je njen poslodavac Gimnazija Velika Gorica potvrdio da je za vrijeme bolovanja ostvarila 19.642,36 HRK (2.606,99 EUR) primanja manje od onog što bi ostvarila da je radila.

30. Međutim tuženik se u tijeku postupka protivio da se izgubljena zarada utvrđuje na temelju na temelju navedene Potvrde poslodavca, zbog čega je na okolnost izgubljene zarade provedeno financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević Vještačenja d.o.o.

31. Iz nalaza i mišljenja od 22.08.2024. (str. 496-501 spisa) proizlazi da je financijski vještak na temelju dokumentacije u spisu izračunao pretpostavljenu bruto plaću tužiteljice, i to na osnovi bruto plaća koje su joj isplaćene tri mjeseca prije štetnog događaja, s time da je na temelju prosjeka bruto plaće izračunao pretpostavljenu neto plaću tužiteljice (Tabela 2 – str. 499 spisa), a potom je od te pretpostavljene neto plaće oduzeo iznose naknada za bolovanje koje su isplaćene tužiteljici te je izračunao (Tabela 3 – str. 500 spisa) da je tužiteljica trpjela izgubljenu zaradu 981,31 HRK za studeni 2020.; 1.471,89 HRK za prosinac 2020.; 3.195,83 HRK za siječanj 2021.; 3.195,72 HRK za veljaču 2021.; 3.195,56 HRK za ožujak 2021.; 3.195,62 HRK za travanj 2021.; 3.195,67 HRK za svibanj 2021. i 3.195,62 HRK za lipanj 2021. – sveukupno 21.627,22 HRK.

32. Između stranaka nije sporno da je tuženik tužiteljici na ime izgubljene zarade dobrovoljno isplatio iznos 1.016,90 EUR (7.661,85 HRK), pri čemu iz Detaljnog prikaza transakcije (str. 138 spisa) proizlazi da je tuženik navedeni iznos dobrovoljno platio 07.11.2022., dakle nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu (02.11.2022.).

33. Navedeni dobrovoljno plaćeni iznos izgubljene zarade vještak je uračunao u ukupni iznos izgubljene zarade, i to u skladu sa čl. 171. st. 2. ZOO (po redoslijedu dospijeća), te je na taj način izračunao da je tuženik dobrovoljnom uplatom podmirio u cijelosti izgubljenu zaradu za studeni i prosinac 2020. te siječanj 2021., kao i dio izgubljene zarade za veljaču 2021. u iznosu 1.182,90 HRK, pa da nepodmireni dio izgubljene zarade tužiteljice iznosi 13.965,85 HRK odnosno 1.853,52 EUR.

34. Sud u cijelosti prihvaća navedeni izračun vještaka jer je jasan i obrazložen te je izrađen u skladu sa pravilima struke i na temelju vjerodostojne dokumentacije u spisu, a polazeći od prosjeka bruto plaće koju je tužiteljica primila 3 mjeseca prije štetnog događaja.

34.1. Pritom nisu osnovane tuženikove tvrdnje da se izgubljena zarada morala računati na temelju prosjeka plaća od 6 mjeseci prije štetnog događaja. Naime, izgubljena zarada u pogledu plaće iz radnog odnosa predstavlja dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari (čl. 1089. st. 3. ZOO), a u konkretnom slučaju taj dobitak koji bi bio ostvaren po redovnom tijeku stvari može se utvrditi na temelju podataka o plaćama koje su ostvarene 3 mjeseca prije štetnog događaja. Tuženik ničim nije obrazložio svoje inzistiranje na izračunu na temelju prosjeka plaća 6 mjeseci prije štetnog događaja (umjesto 3), dok je financijski vještak u pisanom očitovanju od 04.02.2025. (str. 558 spisa) potvrdio kako je izračune izgubljene zarade uobičajeno utvrđivati na temelju prosječnih primanja ostvarenih u 3 do 6 mjeseci prije početka bolovanja. Stoga sud smatra, posebno s obzirom na vrstu radnog mjesta tužiteljice (profesorica tjelesnog u srednjoj školi), da je izgubljena zarada na temelju prosjeka 3 mjeseca prije štetnog događaja pravilno utvrđena, dok tuženik nije obrazložio zbog čega bi za utvrđivanje neostvarenog dobitka u smislu čl. 1089. st. 3. ZOO mjerodavniji bili podaci baš za 6 mjeseci prije štetnog događaja. Iz tog razloga sud nije prihvatio ni tuženikov dokazni prijedlog za pribavu obračuna plaće za daljnja 3 mjeseca prije štetnog događaja (pored obračuna plaće za 3 mjeseca prije štetnog događaja koje je tužiteljica dostavila u spis).

34.2. Nadalje, bespredmetni su tuženikovi navodi da se izgubljena zarada trebala izračunati na temelju Potvrde poslodavca o izgubljenoj zaradi od 08.09.2022. (str. 62 spisa), jer je upravo tužiteljica predlagala da se izgubljena zarada prije svega utvrdi na temelju te Potvrde, međutim tuženik se tome protivio pa je upravo zbog toga u konačnici provedeno financijsko vještačenje. Izračun izgubljene zarade kojeg je izvršio sam poslodavac na osobni zahtjev tužiteljice ne može se smatrati pravilnijim od izračuna kojeg je za potrebe sudskog postupka izvršio ovlašteni sudski vještak, zbog čega je sud izgubljenu zaradu utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a ne na temelju izračuna poslodavca.

34.3. Glede tvrdnji tuženika o naknadi za pomoć zbog dugotrajnog bolovanja, valja istaknuti da je tužiteljica kao profesorica u srednjoj školi na temelju čl. 62. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe (Narodne novine br. 128/2017) zaista imala pravo na posebnu naknadu kao pomoć za bolovanje duže od 90 dana, u visini jedne proračunske osnovice. Iako o tome nema dokaza u spisu, za očekivati je da je tužiteljica to svoje pravo i ostvarila, odnosno da joj je poslodavac isplatio tu naknadu jer je na bolovanju bila 6 mjeseci. Međutim navedeno uopće nije od značaja za ovu parnicu jer se naknada po osnovi pomoći za dugotrajno bolovanje, koja je pojedinim kategorijama radnika predviđena kolektivnim ugovorima, ne uračunava u izgubljenu zaradu, odnosno obveza odgovorne osobe za isplatu izgubljene zarade se ne umanjuje za iznos pomoći kojeg je oštećenik po posebnoj osnovi (kolektivnom ugovoru) ostvario od svojeg poslodavca, jer bi na taj način navedena posebna naknada (pomoć) izgubila svoj smisao. Stoga sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se od tužiteljičinog poslodavca pribave podaci o isplaćenoj naknadi za dugotrajno bolovanje.

34.4. U potpunosti su neosnovane tvrdnje tuženika u pogledu uračunavanja eventualnog povrata poreza u izgubljenu zaradu. Naime izgubljena zarada utvrđuje se s obzirom na pretpostavljenu neto plaću tužiteljice, pa kako iznos neto plaće po prirodi stvari u sebi ne obuhvaća porez, sama činjenica eventualnog naknadnog povrata poreza ne može utjecati na visinu pretpostavljene neto plaće, a time ni na visinu izgubljene zarade. Sve i da je tužiteljica na kraju 2021. godine ostvarila određeni povrat poreza jer je kroz godinu platila više poreza na dohodak od onog što je bila dužna (s obzirom na 6 mjeseci bolovanja u kojima nije iskorištavala osobni odbitak), to ne umanjuje obvezu odgovorne osobe da joj isplati izgubljenu zaradu koja se sastoji u razlici između stvarno isplaćene naknade za bolovanje i pretpostavljene neto plaće. Povratu više plaćenog poreza od strane Porezne uprave ne može se dati karakter isplate neto plaće, pa da bi se onda taj iznos naknadno uračunao u izgubljenu zaradu i time posljedično umanjivao obvezu odgovorne osobe za naknadu štete (niti je jasno na koji način bi se uračunavanje izvršilo). Slijedom navedenoga, nema mjesta uračunavanju povrata poreza u izgubljenu zaradu, a radi se o pravnom pitanju bez obzira na vještakovo matematičko-financijsko objašnjenje sa ročišta od 03.03.2025. (str. 561 spisa). Stoga nije prihvaćen tuženikov dokazni prijedlog da se od poslodavca i Porezne uprave pribave podaci o povratu poreza.

34.5. Sud nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog da se od tužiteljičinog poslodavca pribave podaci o plaćama usporednog radnika, jer je u konkretnom slučaju izgubljena zarada u dovoljnoj mjeri utvrđena na temelju prosjeka plaća 3 mjeseca prije štetnog događaja, pri čemu tuženik niti nije obrazložio zbog čega bi se izgubljena zarada tužiteljice morala utvrđivati prema podacima usporednog radnika, a ne prema prosjeku njene plaće prije štetnog događaja. Nadalje, sud nije prihvatio ni tuženikov dokazni prijedlog da se od Porezne uprave pribave IP Obrasci tužiteljice za 2020. i 2021. godinu „kako bi se vidjelo koje je sve naknade tužiteljica ostvarila kroz utuženi period“, jer je na temelju dokumentacije u spisu sa sigurnošću utvrđeno da se tužiteljica u utuženom razdoblju nalazila na bolovanju, a izgubljena zarada u ovom predmetu se odnosi samo na neostvarene neto plaće iz radnog odnosa, pa IP Obrasci nisu nužni da bi se utvrdio neostvareni dobitak tužiteljice po toj osnovi, već su dovoljni obračuni plaće koji su priloženi spisu. Sud nije prihvatio ni tuženikov dokazni prijedlog da se od tužiteljičinog poslodavca pribave obračuni plaći za 6 mjeseci nakon povratka na posao, jer ti obračuni plaće nisu potrebni za utvrđivanje izgubljene zarade, pri čemu valja napomenuti da iz pisanog očitovanja vještaka od 04.02.2025. (str. 556 spisa) proizlazi kako se izgubljena zarada uobičajeno utvrđuje prema prosječnim primanjima ostvarenima u 3 do 6 mjeseci prije štetnog događaja, što znači da za utvrđivanje izgubljene zarade nisu potrebni podaci o primanjima koja je tužiteljica ostvarivala nakon povratka s bolovanja.

35. Slijedom svega navedenoga sud utvrđuje da je provedeno financijsko vještačenje pravilno te da se na temelju njega može pouzdano utvrditi izgubljene zarade tužiteljice, pa na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka sud utvrđuje da je tuženik tužiteljici po osnovi izgubljene zarade ostao dužan platiti 1.853,52 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa.

35.1. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare u odnosu na preinačenu tužbu, odnosno glede iznosa izgubljene zarade kojeg je tužiteljica povisila nakon provedenog financijskog vještačenja (sa 1.590,09 EUR na 1.853,52 EUR). Naime, tužbeni zahtjev je povišen iz iste činjenične osnove, pa se radi o nepravoj preinaci tužbe kod koje je zastara prekinuta podnošenjem tužbe 02.11.2022., a ne tek povećanjem zahtjeva (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 27.05.2024.).

35.2. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatu izgubljene zarade u iznosu 1.853,52 EUR valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom IV. izreke.

36. Tuženik je tužiteljici dužan platiti zatezne kamate i na izgubljenu zaradu koju je dobrovoljno podmirio tijekom ovog postupka, i to zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose 130,24 EUR (za studeni 2020.); 195,35 EUR (za prosinac 2020.); 424,16 EUR (za siječanj 2021.) te 267,11 EUR (za dio veljače 2021.), i to od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do dana plaćanja 07.11.2022., pa je stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom V. izreke.

37. Tužiteljica u parnici nije uspjela samo sa neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa joj je stoga tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka. Tužiteljica je u parnici uspjela za iznos 5.211,12 EUR, a zastupao ju je punomoćnik odvjetnik, pa u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) ima pravo na naknadu troškova za:

- sastav odštetnog zahtjeva – 250,00 EUR (Tbr. 32);

- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 18.01.2023., 10.10.2023., 25.09.2024. i 08.12.2024. – po 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 05.04.2023., 24.05.2023., 12.06.2024., 10.12.2024., 04.02.2025. i 03.03.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištu za objavu presudu – 125,00 EUR (Tbr. 9/3);

- trošak medicinskog vještačenja – 751,70 EUR;

- trošak financijskog vještačenja – 300,00 EUR;

- plaćena sudska pristojna na tužbu 69,02 EUR i presudu 98,57 EUR; što ukupno iznosi 4.344,29 EUR (sa uračunatim PDV).

37.1. Tužiteljici na temelju čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak sastava podnesaka od 13.09.2022. (jer je izgubljenu zaradu mogla zatražiti i odštetnim zahtjevom od 07.09.2022.); od 03.11.2022. (jer je njime samo dostavljena uplatnica); od 20.01.2023. (jer je njime podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je kasnije povučen); od 31.05.2023. (jer je njime samo dostavljena uplatnica); od 25.03.2024. (jer je njime dostavljen zdravstveni karton koji je trebao biti dostavljen u ranijem tijeku postupka); od 13.06.2024. (jer su njime dostavljeni ugovori o radu koji su trebali biti dostavljeni u ranijem tijeku postupka te su ponovljeni raniji navodi); od 18.06.2024. (jer je njime dostavljena samo uplatnica).

37.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom VIII. izreke.

38. Tuženik nema pravo na troškove postupka u dijelu u kojem je tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja snizila tužbeni zahtjev za isplatu pravične novčane naknade (sa 4.910,74 EUR na 3.801,18 EUR). Naime, iako se sadržajno radi o djelomičnom povlačenju tužbe tuženik nema pravo na nikakvu naknadu troškova po toj osnovi, jer su ukupno gledajući i prvotni i sniženi zahtjev bili unutar istog tarifnog razreda po kojem se odmjeravaju odvjetnički troškovi, pa se u takvom slučaju sniženje tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja ne može reflektirati na odluku o naknadi troškova postupka (Rev-1249/2021 od 01.03.2022.). Stoga je odlučeno kao pod točkom IX. izreke.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Joško Kaleb;

2. odvjetnica Lidija Klepo.