REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-1943/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, OIB: 61989185242, kojeg zastupa opunomoćenica Ana Sihtar, odvjetnica u Rijeci, Fiorello la Guardia 13, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, OIB: 03377753055, radi naknade za oduzetu imovinu – troškova upravnog postupka, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II- 942-01/22-01/194, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 11. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-942-05/08-91/02, URBROJ: 2170-03-09/5-22-39 od 26. svibnja 2022. ovdje tužitelju priznati su troškovi pravnog zastupanja u postupku u kojem je odbijeno stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 5.625,00 kuna, koji iznos je dužna nadoknaditi Republika Hrvatska, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova pravnog zastupanja.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem KLASA: UP/II-942-01/22-01/194, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od

11. svibnja 2023. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnome ističe kako je predmet ovog spora visina naknade troškova upravnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, koji postupak je pokrenut i vođen temeljem odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te u tom smislu iznosi tijek postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja. Nadalje osporava utvrđenje tuženika da je riječ o neprocjenjivom predmetu pa da je za odluku mjerodavna odredba Tbr. 20/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Smatra da je riječ o procjenjivom predmetu te se s tim u svezi poziva i na tumačenje Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, koji je na 6. sjednici, održanoj 21. svibnja 1998., dao tumačenje odredbe Tbr. 20/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Pojašnjava da prema potonje navedenom tumačenju, u postupcima koji se vode temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a što je ovdje predmet, vrijednost predmeta spora tj. osnovica za obračun honorara, predstavlja vrijednost oduzete imovine odnosno primjenjuje se odredba Tbr. 20. točke 2. u svezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U prilog osnovanosti svojih navoda poziva se i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 958/2013-3 smatrajući da je primjenjiva na ovaj spor. Nadalje navodi da je u tijeku predmetnog upravnog postupka dostavljen nalaz i mišljenje sudske vještakinje Jasminke Lilić, koji je napravljen za potrebe parničnog predmeta koji se vodio pod poslovnim brojem P-1346/98, u kojem su stranke i predmet spora bili identični strankama i predmetu u ovom sporu. S tim u svezi pojašnjava da je navedeni nalaz i mišljenje imao i procjenu vrijednosti nekretnine za koju je Republika Hrvatska tražila pravo vlasništva, što znači da je i za Republiku Hrvatsku bilo nesporno da se radi o procjenjivom predmetu. Nadalje navodi da osporeno rješenje trpi od nedostataka jer da uskrata zatraženog troška nije obrazložena te da je u svakom slučaju protuzakonita. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovoga spora i upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje i sam riješi upravnu stvar.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da svaki propis pa tako i predmetnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika valja promatrati sa smislom i ciljem radi kojeg je donesen odnosno da je smisao navedene odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika vrednovanje rada punomoćnika stranke u postupku naknade za oduzetu imovinu. U konkretnom slučaju da tužitelju sukladno propisima i radnjama navedenima u odredbama članaka 2., 3. i 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ništa nije oduzeto, da tužitelj nema pravo na naknadu/povrat, zbog čega da se ni radnje punomoćnika ne mogu tretirati kao radnje iz rečenog tarifnog broja. Ističe da se revizijska odluka, na koju se poziva tužitelj, odnosi na ovlaštenika naknade pa se u tom smislu relevantna odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika može tumačiti i primjenjivati samo kada je riječ o radnjama za koje postoji zahtjev za naknadu po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Pojašnjava da radnje tužitelja odnosno njegova opunomoćenika nisu bile usmjerene na ostvarivanje prava na naknadu, već su usmjerene na osporavanje prijedloga po odredbi članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Među strankama ovoga spora nije sporno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, dalje: Zakon o naknadi) radi stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama iz predmeta ovoga spora. Nije sporno ni da je tužitelja u tijeku upravnog postupka zastupala kvalificirana opunomoćenica (odvjetnica), ni da tužitelj ima pravo na naknadu troškova zastupanja u upravnom postupku.

6.1. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava odnosno je li u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno primijenjena odredba Tar. 20. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje: Tarifa) s obzirom da su upravna tijela stava da je predmetni upravni postupak neprocjenjiv predmet, dok tužitelj smatra da je riječ o procjenjivom predmetu s obzirom na vrijednost nekretnina.

7. Budući da su među strankama odlučne činjenice nesporne, te da je među strankama sporna samo primjena prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.

8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom članka 77. Zakona o naknadi propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.

11. U prvom redu valja navesti da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu Republike Hrvatske radi stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama iz predmeta ovoga spora na temelju citirane odredbe članka 77. Zakona o naknadi. Isto tako, u tijeku predmetnog upravnog postupka tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova pravnog zastupanja, o kojem zahtjevu nije odlučeno rješenjem kojim je odlučeno o zahtjevu Republike Hrvatske, već je odlučeno zasebnim prvostupanjskim rješenjem.

11.1. S tim u svezi valja istaknuti da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-3442/17-2 od 21. ožujka 2018., Usž-455/18-4 od 12. rujna 2018., Usž-2574/18-4 od 30. travnja 2021. izrazio pravno shvaćanje da su predmeti naknade za oduzetu imovinu koji se vode prema odredbama Zakona o naknadi neprocjenjivi predmeti, koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj Sud.

11.2. Naime, u postupcima naknade za oduzetu imovinu prvenstveno je sporno pravo na naknadu, dok visina i vrijednost naknade ovisi o obliku naknade.

11.3. S tim u svezi nadalje, pravna priroda zahtjeva temeljem kojeg je pokrenut upravni postupak određuje je li u konkretnom slučaju riječ o procjenjivom ili neprocjenjivom predmetu.

12. Kako je predmetni upravni postupak pokrenut radi stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske u postupku po Zakonu o naknadi, navedeno pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da su postupci koji se vode prema odredbama Zakona o naknadi neprocjenjivi, prema shvaćanju ovoga Suda, trebalo bi primijeniti i kada se odlučuje o stjecanju prava vlasništva Republike Hrvatske prema odredbi članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, što je bio predmet upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu, stoga su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

13. Nadalje, sukladno odredbi Tbr. 20. točki 1. Tarife sastav zahtjeva kojima se pokreće upravni postupak, sastav podnesaka s činjeničnim navodima, sastav obrazloženih prijedloga i sastav prijedloga za izvršenje rješenja u neprocjenjivim predmetima iznosi 50 bodova. Prema odredbi točke 3. istog Tbr. 3. za ostale podneske - 50% nagrade iz točke. 1. i 2. ovog tarifnog broja.

13.1. Prema odredbi Tbr. 21.1. Tarife za zastupanje u ispitnom postupku, u postupku osiguranja dokaza, zastupanje na usmenoj raspravi te očevidu u prvostupanjskom upravnom postupku - nagrada iz Tbr. 20. t. 1. i 2. te naknada po Tbr. 35.

14. Stoga, budući da je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno utvrđeno da je riječ o neprocjenjivom predmetu, to je isto tako pravilnom primjenom citiranih odredbi Tbr. 20. i 21. Tarife odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova pravnog zastupanja u upravnom postupku.

15. Nadalje, sukladno odredbi članka 207. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 103/96, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) u ostalim stvarima obrazloženje rješenja sadržava: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, utvrđeno činjenično stanje, prema potrebi i razloge koji su bili odlučni kod ocjene dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kakvo je dano u dispozitivu. Ako žalba ne odlaže izvršenja rješenja, obrazloženje sadrži i pozivanje na propis koji to predviđa. U obrazloženju rješenja moraju biti obrazloženi i oni zaključci protiv kojih nije dopuštena posebna žalba.

16. Obrazloženje osporenog rješenja sadrži jasne, argumentirane i cjelovite razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari, slijedom čega je sastavljeno u skladu s citiranom odredbom članka 207. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

17. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora. Međutim, budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

U Rijeci 17. travnja 2025.

Sudac

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Ani Sihtar, Fiorello la Guardia 13, Rijeka,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb,

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu, Erazma Barčića 5, Rijeka