Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-143/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dubravka Glavan, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cvković i partneri d.o.o. Vukovar, radi uzdržavanja bračnog druga, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-246/2023-21 od 25. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-246/2023-21 od 25. veljače 2025. u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-246/2023-21 od 25. veljače 2025. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Tužbeni zahtjev tuženice koji glasi: "Nalaže se tuženiku IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja podnositeljice zahtjeva HL iz [adresa]. [osobni identifikacijski broj] doprinositi mjesečnim iznosom od 300 eura počev od 02. siječnja 2024.g. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti , s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od donošena prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europske središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % ., sve u roku od 15 dana"- ODBIJA SE u cijelosti kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovog parničnog postupka.“

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka žali se tužiteljica iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja prihvati žalbu, pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih razloga, podredno ukine i vrati na ponovno raspravljanje drugom sudu.

2.1. Protiv te presude u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka žali se tuženik iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

7. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju prema sadržaju žalbe ukazuje tužiteljica. Sud prvog stupnja je na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio činjenice odlučne za rješenje spornog odnosa.

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice, kao bivšeg bračnog druga za plaćanje uzdržavanja od tuženika.

9. Tužiteljica tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je s tuženikom u izvanbračnoj zajednici od početka 2014., da su njihovi bračni odnosi poremećeni te se ona iselila iz kuće u kojoj su do tada stanovali, jer nije htjela potpisati tzv. bračni ugovor s obzirom da je u njemu razlog prestanka bračne zajednice išao njoj na teret, a sadržavao je i sporazum o odricanju od nasljedstva, kojim bi se odrekla imovine stečene tijekom trajanja bračne i izvanbračne zajednice koja se sastoji od nekretnina, pokretnina, ušteđevine u novcu, prihoda od davanja u najam imovine koja je u vlasništvu tuženika koji je stečen radom stranaka, koja sva imovina upisana na ime tuženika, iako je ona svojim radom i sredstvima, nasljeđivanjem i naknadom štete od poslodavca tu imovinu uložila u imovinu koja se vodi na tuženiku, da je sada podstanar i zbog toga ima izdatke koje prije nije imala, da ne prima prihod od najma stana u [adresa], da ima rashode vezane za vraćanje kredita, a iznos kojega je uložila u nekretnine u vlasništvu tuženika, da joj je tuženik uskratio pravo korištenja automobila, pa da je morala kupiti polovni, da joj nije dovoljna plaća koju prima za samostalno uzdržavanje, a da tuženik ima veliku plaću, više nekretnina, da ubire najam i zakupninu za stanove i poslovni prostor i da joj može plaćati uzdržavanje koje potražuje u visini od 300,00 EUR-a.

10. Polazeći od utvrđenja da navod tužiteljice da je ona živeći s tuženikom u zajednici života imala veće potrebe i veće mogućnosti zadovoljavanja tih potreba u njihovoj raznovrsnosti te da u svom životu nakon prestanka bračne zajednice treba i dalje nastaviti živjeti tim stilom života i da joj je to dužan omogućiti tuženik s obzirom da je njegov standard daleko viši od njezinog i da kao ovlaštenik prava na uzdržavanje ona prati standard obveznika plaćanja toga uzdržavanja, a obveznik je po tužiteljici upravo tuženik, sud prvoga stupnja utvrđuje da nije osnovan zahtjev tužiteljice kojim bi obvezao tuženika na uzdržavanje tužiteljice s obzirom da je odredbom čl. 295. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ) propisano u kojim okolnostima, koje moraju biti kumulativno ispunjene, bračni drug može potraživati uzdržavanje od svog bračnog druga, pa da se ova odredba ne može primijeniti na tužiteljicu i tuženika s obzirom na njezinu tvrdnju da su živjeli u izvanbračnoj zajednici, naročito što tužiteljica nije dokazala da je ona bila neudana žena te da je tuženik bio neoženjen muškarac u vrijeme trajanja njihove zajednice života.

11. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužiteljice sporno je je li tuženik u obvezi uzdržavati tužiteljicu, bivšu suprugu, a po žalbi tuženika sporna je odluka o troškovima parničnog postupka.

12. Odredbom čl. 295. st. 1. ObZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

13. Slijedom navedene odredbe obje pretpostavke za uzdržavanje moraju biti kumulativno ispunjene (Rev-2358/14 od 19. studenog 2014. i odluka Ustavnog suda III-U-2949/2002 od 8. studenog 2016.).

14. Dakle, za postojanje prava na uzdržavanje od bračnog druga trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke – da bračni drug nema dovoljno sredstava za život, odnosno da se ne može ostvariti iz svoje imovine te da nije sposoban za rad, a pod pretpostavkom da drugi bračni drug ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

14.1. Sud može dosuditi uzdržavanje samo kada utvrdi da netko s obzirom na svoju dob, spol, kvalifikaciju, zanimanje i znanje ne može naći adekvatan posao ili da uopće ne postoji bilo kakva mogućnost zaposlenja.

15. Za ukazati je sudu prvoga stupnja da tužiteljica potražuje uzdržavanje od bivšeg bračnog druga od 2. siječnja 2024., da su stranke zaključile brak 6. svibnja 2023., koji je pravomoćno razveden 31. kolovoza 2024., da činjenica je li postojala izvanbračna zajednica između stranaka prije zaključenja braka, pa i utvrđenja suda prvoga stupnja da tužiteljica nije dokazala je li ona bila neudata žena, a tuženik neoženjeni muškarac u vrijeme trajanja njihove zajednice prije zaključenja braka su neodlučna za predmet ovog postupka.

16. Stoga, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je njezin zahtjev za uzdržavanje odbijen kao neosnovan, jer je u tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno da je tužiteljica u radnom odnosu, da nije sporno da je tužiteljica sposobna za rad, budući je nesporno utvrđeno da je zaposlena te da ostvaruje redovna mjesečna primanja s osnove plaće u iznosu od 1.100,00-1.200,00 EUR, pa je iz navedenih razloga valjalo tužiteljicu s tužbenim zahtjevom odbiti jer nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz odredbe čl. 295. st. 1. ObZ.

17. Žalbeni navodi da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici, da su u vremenu življenja u izvanbračnoj i bračnoj zajednici stjecali zajedničku imovinu nisu od značaja za ovaj predmet, jer navedene okolnosti mogu biti od značaja samo u postupku utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice te ostvarivanja prava po osnovi stjecanja zajedničke izvanbračne i bračne imovine, a ne i u ovom sporu za uzdržavanje.

18. Žalbeni navodi kojima tužiteljica iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja nisu uspjeli dovesti u pitanje.

19. Žalbene navode tužiteljice koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

20. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 295. st. 1. ObZ.

21. Iako stranke u žalbi ničim konkretnim ne pobijaju odluku prvostupanjskog suda o naknadi troškova postupka, za ukazati je da ta odluka prema kojoj svaka strana snosi svoj trošak nije na štetu stranaka, obzirom da tužbenim zahtjevom tuženika radi razvoda braka, a s kojim se tužiteljica suglasila, postupak okončan razvodom braka na temelju sporazuma, dok tužiteljica sa svojim zahtjevom za uzdržavanje nije uspjela, a obje su stranke bile zastupane po punomoćniku-odvjetniku (čl. 366. ObZ).

22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovane žalbe stranaka te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević