Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-12/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11, kojeg zastupa punomoćnik OS, protiv tuženika ČISTOĆA d.o.o., OIB 38812451417, Split, Put Mostina 49, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa generalni punomoćnik JS, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja OS i punomoćnika tuženika TS, **.**.2025.

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženiku ČISTOĆA d.o.o. u roku od petnaest dana platiti tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o. 5.449,52 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. kolovoza 2019. do isplate, po stopi koja se u razdoblju od 21. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. da mu tuženik plati zatezne kamate na iznos od 5.449,52 EUR u razdoblju od 23. veljače 2019. do 20. kolovoza 2019. i u dijelu kojim je tražio da mu na dosuđeni iznos od 5.449,52 EUR plati zatezne kamate po višoj stopi od one određene u točki I izreke ove presude.

III Nalaže se tuženiku ČISTOĆA d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 530,88 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se zahtjev tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. da mu tuženik ČISTOĆA d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 201,90 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. travnja 2025. do isplate, kao i zahtjev da mu plati zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 265,44 EUR od 5. listopada 2022. do 16. travnja 2025. te na iznos od 265,44 EUR od 11. ožujka 2025. do 16. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da mu tuženik plati 41.059,38 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. veljače 2019. i time naknadi štetu.

2. Izjavio je tužitelj da je 23. veljače 2019. na pruzi M604 putnički vlak br. 5522 oštećen prilikom naleta vlaka na kontejner za prikupljanje komunalnog otpada koji se nalazio na željezničkoj pruzi. Kontejner da je zbog udara vjetra pao na željezničku prugu. Te prigode da je oštećen DMV br. 7129 007-5 u vlasništvu tužitelja. Tužitelj da je trgovačkom društvu Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o. platio 41.059,38 kn bez PDV-a prema računu br. 547-P01-1 kao naknadu za radove kojima su otklonjena oštećenja nastala zbog udara kontejnera u vlak tužitelja.

3. Zajedničko istražno povjerenstvo da je učinilo istragu predmetnog izvanrednog događaja i da je utvrdilo da je uzrok štetnog događaja nesmotreno djelovanje vlasnika kontejnera za otpad koji se nalazio iznad pruge i koji je uslijed djelovanja vjetra završio na željezničkoj pruzi. Stoga da je tužitelj kao vlasnik kontejnera za otpad odgovoran za nastalu štetu.

4. Tužitelj da se prije parnice obratio tuženiku tražeći naknadu štete. Tuženik da je uputio tužitelja da se obrati tuženikovu osiguratelju. Osiguratelj tuženika da je odbio naknaditi štetu, tvrdeći da uzrok nastanka štetnog događaja nije propust tuženika, već viša sila, odnosno orkanska bura s udarima vjetra.

5. Tužitelj je izjavio da je olujna i orkanska bura fenomen koji se ponavlja na predmetnom području i koji je predvidiv, pa da je tuženik kao vlasnik kontejnera koji je opasna stvar mogao dodatno osigurati kontejner koji se nalazio iznad pruge.

6. Radi dokazivanja istinitosti navoda o iznesenim činjenicama na kojima temelji svoj zahtjev te osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava prijave o izvanrednom događaju, zapisnika o očevidu, istražnog izvješća, izvješća o događaju sa popratnom dokumentacijom, računa br.547-P01-1 s pripadajućom dokumentacijom, potvrde o plaćanju sa specifikacijom, odštetnog zahtjeva od 14. rujna 2020., odgovora tuženika od 25. rujna 2020., obavijesti o neosnovanom zahtjevu od 25. kolovoza 2021. te odluke povodom prigovora od 31. kolovoza 2021. osiguratelja Croatia osiguranje d.d.

7. Predložio je izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka strojovođe PS te prometno-tehničkim vještačenjem i financijskim vještačenjem.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio protivljenje tužbenom zahtjevu.

9. Izjavio je da nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju. To stoga što uzrok pada kontejnera na prugu i posljedično oštećenje vlaka prilikom naleta na kontejner nije tuženikov propust, već je uzrok pada kontejnera na prugu orkanska bura s udarima vjetra od 176 km/h. Izjavio je tuženik da kontejner nije opasna stvar. Osim toga izjavio je da kao pružatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području više gradova i općina, uključujući i Grad Solin, na čijem je administrativnom području došlo do štetnog događaja, ima dužnost svim korisnicima osigurati dostupnost spremnika za odlaganje otpada na primjerenoj udaljenosti od njihovih nekretnina, pa tako i na području u konkretnoj stvari. Kontejneri da su metalni ili plastični spremnici u koje građani odlažu otpad, koriste se u svim civiliziranim sredinama i u normalnim, redovnim okolnostima ni po čemu ne predstavljaju opasnu stvar.

10. Predmetni kontejner da je bio postavljen na javnoj površini u naseljenom području, zakočenih kotača, na ravnom terenu, tako da ne ometa promet i da bi bio dostupan korisnicima usluge i vozilima tuženika, a od željezničke pruge udaljen više od trideset metara. Između mjesta na kojem je bio postavljen kontejner i pruge da se nalazi zemljište u vlasništvu privatnih osoba. Kontejner da se i danas nalazi na istom mjestu i da u razdoblju od predmetnog štetnog događaja do danas nije bilo sličnih događaja, iako je nedvojbeno u tom razdoblju puhala bura i drugi vjetrovi. Dakle, kontejner da nije opasna stvar, ali i da je, da su ostvareni razlozi za oslobođenje vlasnika opasne stvari od odgovornosti za štetu. Taj razlog da je bura, koja nije bila uobičajene jačine i snage, već bura iznimnih, izvanrednih razmjera koju ni tuženik, niti građani, poslovni subjekti i državna tijela nisu uspjeli predvidjeti i spriječiti.

11. Kazao je tuženik i to da on nije mogao na drugi način osigurati kontejner kao što to tvrdi tužitelj u tužbi jer su dodatni zahvati u prostoru izvan nadležnosti tuženika te je na njemu tek osigurati korisnicima usluga spremnike za otpad da bi oni mogli koristiti javnu uslugu. Tuženik da je poduzeo sve što je mogao, tako što je koristio spremnik ovlaštenog proizvođača s certifikatima, uredno ga postavio, zakočio kotače, na ravnoj površini na mjestu na kojem ne ometa promet i više od trideset metara od željezničke pruge. S druge strane da upravitelj infrastrukture prema Zakonu o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava i tužitelj nisu poduzeli potrebne mjere fizičke zaštite željezničke pruge u svrhu onemogućavanja da kontejner ili bilo koje druga stvar dospiju na prugu, iako tužitelj tvrdi da su olujna i orkanska bura prirodni fenomeni koji se na tom području ponavljaju i koji su predvidivi.

12. Tražio je tuženik da sud obavijesti Croatia osiguranje d.d. o parnici navodeći da je za 2019. s tim osigurateljem sklopio ugovor o osiguranju od javne odgovornosti prema trećima.

13. Predložio je izvesti dokaze čitanjem ispisanih članaka iz medija objavljenih na internetskim portalima te police osiguranja br. [broj police osiguranja].

14. Sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) sud je o parnici obavijestio Croatia osiguranje d.d. Croatia osiguranje d.d. je u podnesku koji je sud primio 1. lipnja 2022. dao izjavu o stupanju u parnicu.

15. Propisano je člankom 206. ZPP-a da se osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može pridružiti toj stranci.

16. Sud je prihvatio sudjelovanje Croatia osiguranje d.d. u parnici kao umješača smatrajući da Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelj tuženika od odgovornosti prema trećima ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici. To stoga što bi se uspjeh tuženika u ovoj parnici posredno odrazio i na njegovu pravnu situaciju. Naime, s obzirom na to da je osiguratelj temeljem ugovora o osiguranju koji je sklopio s tuženikom radi osiguranja od odgovornosti prema trećima, obveznik isplate osigurnine u slučaju utvrđenja odgovornosti tuženika za štetu, jasno je da postoji pravni interes umješača za sudjelovanje u ovoj parnici. Od uspjeha tuženika u parnici ovisi hoće li tuženik u konačnici od umješača kao svog osiguratelja tražiti plaćanje osigurnine.

17. Umješač Croatia osiguranje d.d. osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Izjavio je da je uzrok štete nastale tužitelju orkanska bura s udarima vjetra od 176 km/h. Predložio je da sud od Državnog hidrometeorološkog zavoda traži podatak o jačini vjetra na dan 23. veljače 2019. Izjavio je da nije bilo moguće spriječiti nastanak štetnog događaja unatoč svim mjerama koje je tuženik poduzeo zbog brzine i snage vjetra koji je puhao na dan nastanka štetnog događaja. To da je razvidno i iz razmjera štete prouzročene vjetrom koji je taj dan puhao.

18.Tužitelj je odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĐS.

19.Sud je presudom poslovnog broja P-95/2022-25 od 11. prosinca 2023. odbio tužbeni zahtjev. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu. Odlučujući o žalbi Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž-686/2024-2 od 16. prosinca 2024. ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja P-95/2022-25 od 11. prosinca 2023. i predmet vratio na ponovno suđenje zbog toga što nije ostvaren egzoneracijski razlog oslobođenja od objektivne odgovornosti za štetu.

20. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 5.449,52 EUR/41.059,38 kn.

21. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava prijave o izvanrednom događaju, zapisnika o očevidu, istražnog izvješća, izvješća o događaju sa popratnom dokumentacijom, računa br.547-P01-1 s pripadajućom dokumentacijom, potvrde o plaćanju sa specifikacijom, odštetnog zahtjeva od 14. rujna 2020., odgovora tuženika od 25. rujna 2020., obavijesti o neosnovanom zahtjevu od 25. kolovoza 2021. te odluke povodom prigovora od 31. kolovoza 2021. osiguratelja Croatia osiguranje d.d., ispisanih članaka iz medija objavljenih na internetskim portalima te police osiguranja br. [broj police osiguranja]. Sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za željeznički promet i vozila Mladen Nikšić.

22. Tuženik je tijekom postupka izjavio da je do oštećenja vlaka došlo prilikom naleta vlaka na kontejner u vlasništvu tuženika koji se nalazio na željezničkoj pruzi, no osporavao je da bi uzrok pada kontejnera na prugu bio koji tuženikov propust. Tvrdio je da je uzrok pada kontejnera na prugu orkanska bura s udarima vjetra od 176 km/h, odnosno viša sila.

23. Tužitelj je s druge strane tvrdio da je kontejner za otpad dospio na prugu uslijed djelovanja vjetra. No tužitelj je smatrao da je tuženik mogao poduzeti aktivnosti koje bi onemogućile utjecaj vjetra na položaj kontejnera.

24. Dakle, sumirati je, da među strankama nema spora o tome da se 23. veljače 2019. u 5,45 sati vlak u vlasništvu tužitelja kretao željezničkom prugom i da je naišao na spremnik za otpad tuženika koji se zbog djelovanja vjetra iznimne snage našao na željezničkoj pruzi.

25. Nije bilo spora niti o tome da je te prigode oštećen tužiteljev vlak.

26. Spor je među strankama nastao u odnosu na to je li tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju, štetu koja je nastala jer je njegova imovina umanjena zbog učinjenih troškova u svrhu popravljanja oštećenja nastalih na vlaku te prigode.

27. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, a imajući na umu suprotstavljene tvrdnje stranaka, trebalo je odlučiti je li tuženik odgovoran za nastalu štetu, a pri tome je prvenstveno trebalo odlučiti je li predmetni spremnik za otpad koji se našao na željezničkoj pruzi opasna stvar. To stoga što o toj kvalifikaciji ovisi i to je li riječ o odgovornosti za štetu od stvari od koje potječe povećana opasnost štete za okolinu ili je pak riječ o odgovornosti na temelju krivnje. Nadalje je trebalo raspraviti i od kakvog je utjecaja na nastanak štetnog događaja okolnost što je tog dana na području nastanka događaja puhala bura iznimne jakosti, točnije na skali Beaufortove ljestvice za procjenu jačine vjetra na kopnu najjači vjetar opisa orkan i to brzine 41 m/s u razdoblju od 5 do 6 sati koliko je izmjereno na glavnoj meteorološkoj postaji Split- Marjan, a koji podatak je sudu dostavio Državni hidrometeorološki zavod.

28. Propisano je člankom 1045. stavkom 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) da je onaj koji drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

29. Propisano je člankom 1063. ZOO-a da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

30. Propisano je člankom 1064. ZOO-a da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

31. ZOO ne daje definiciju opasne stvari, pa u svakom konkretnom slučaju sud treba utvrđivati da li konkretna stvar po svojoj namjeni, osobinama, položaju, načinu uporabe i drugim okolnostima predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu (radi čega mora biti i nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću).

32. Spremnik je posuda, kanistar, kontejner, bačva, kutija, vreća i drugi odgovarajući spremnik koji sprječava rasipanje, razlijevanje odnosno ispuštanje otpada u okoliš.

33. Tuženik je tvrdio da se spremnik za otpad-kontejner nalazio na ravnoj površini, zakočenih kotača. Iz istražnog izvješća vidljivo je da je spremnik kontejner bio metalni. Tuženik je kazao da drugih radnji u svrhu osiguravanja spremnika od djelovanja vanjskih uzroka na njega nije činio jer da nije niti ovlašten na poduzimanje radnji kojima bi se to omogućilo. Dakle, zaključiti je da je predmetni spremnik za otpad stajao ravno na otvorenom prostoru kojim se kreću korisnici kojima je namijenjen bez da je na bilo koji način pričvršćen za tlo te je izložen utjecaju nepovoljnih vremenskih prilika. Uzimajući u obzir osobine tog spremnika, dakle materijal od kojeg je izrađen, metal, kao i veličinu tog spremnika jer je riječ o kontejneru, a općepoznato je da se pojam kontejner podrazumijeva spremnik za otpad značajne zapremnine, pa time i veličine te činjenicu da je položen na otvorenom prostoru i da nije pričvršćen za tlo na bilo koji način, zaključiti je da predstavlja povećanu opasnost za okolinu, odnosno da je opasna stvar.

34. Prema tome, sukladno članku 1064. ZOO-a tuženik koji je bez dvojbe vlasnik kontejnera odgovara za štetu od opasne stvari.

35. Međutim, prema članku 1067. stavku 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

36. Tuženik je i tvrdio da je uzrok nastale štete viša sila, odnosno vjetar nedvojbeno iznimne jačine koji je puhao toga dana, dakle da uzrok štete ne potječe od njegove opasne stvari već od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

37. Odgovor na pitanje je li vjetar koji je puhao toga dana viša sila, odnosno taj nepredvidivi uzrok izvan stvari (spremnika) koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti treba dati uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog događaja.

38. Određeni događaj, da bi imao obilježje više sile kao pravnog događaja, treba se nalaziti izvan utjecaja tuženika, kao onoga koji se na višu silu poziva. To znači da nastala šteta nije posljedica stvorene povećane opasnosti za okolinu iz uporabe predmetnog spremnika, već utjecaja vjetra koji je puhao toga dana.

39. Određeni događaj je nepredvidiv ako nije bilo moguće pretpostaviti mogućnost njegovog nastupanja. Nepredvidivost događaja koja se traži nije opća ili apsolutna nepredvidivost već konkretna i relativna. Dakle, potrebno je ispitati je li prema svim okolnostima konkretnog slučaja bilo za pretpostaviti da će nastupiti vjetar one jakosti kakve je bio u konkretnom slučaju. Pored toga događaj mora biti izvanredan. Na području na kojem je došlo do štetnog događaja nisu nepoznati i relativno često pušu vjetrovi, osobito u zimskom razdoblju godine. Međutim ono što može biti izvanredno kod te vremenske pojave je izuzetna snaga, odnosno brzina vjetra kojom može nastupiti. Prema izvješću Državnog hidrometeorološkog zavoda na dan 23. veljače 2019. na predmetnom području puhao je vjetar opisa orkan najveće jačine od 12 Beaufortovih stupnjeva. Ta najviša jedinica mjere jačine vjetra orkan obuhvaća vjetrove koji pušu brzinom od 32,7 i više m/s. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda u 2-3 sata puhao je vjetar brzine 44,2 m/s, od 3-4 47,2 m/s, od 4-5 sati brzinom od 48,9 m/s, od 5-6 sati brzinom od 41,00 m/s, od 6-7 sati brzinom od 40,00 m/s. Razornost i jačina vjetra te snage vidljiva je i iz ispisanih članaka objavljenih 23. veljače 2019. na internetu koje je tuženik dostavio u spis. Vidljivo je iz jednog od objavljenih članaka da je uslijed djelovanja vjetra iščupano veliko stablo bora bačeno na šleper u vožnji. Pored toga objavljena je informacija da je na dan 23. veljače 2019. zabilježen najjači udar u povijesti mjerenja. Tužitelj je izjavio da su i prije predmetnog događaja zabilježeni vjetrovi velike jačine na području Dalmacije i to na Masleničkom mostu i Paškom mostu, u Makarskoj (212,4 km/h), Palagruži (204,84 km/h), a na širem splitskom području 2004. 174,6 km/h. Dakle, vjetar ovako razorne snage je pojava koja se i prije predmetne dogodila, pa je utoliko riječ o predvidivoj pojavi.

40. Pored navedenog okolnost treba biti i neotklonjiva. To znači da se nastupanje okolnosti nije moglo spriječiti nikakvim mjerama ili sredstvima, postupajući u skladu s odgovarajućom pažnjom. Neotklonjivost se ispituje s obzirom na raspoložive mogućnosti tuženika da spriječi, odnosno svlada utjecaj vjetra na svoju stvar. Tuženik je predmetni spremnik postavio na udaljenosti od trideset metara od pruge i na javnoj površini. S obzirom na to da je vjetar prema izvješću Državnog hidrometeorološkog zavoda na dan 23. veljače 2019. puhao kroz duže razdoblje, već od početka dana, događaj je bio i otklonjiv jer je tuženik mogao poduzeti radnje premještanja na neku manje opasnu i od djelovanja vjetra zaštićeniju lokaciju.

41. Tuženik je zahtjevu prigovorio i stoga što smatra da su tužitelj i društvo HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. propustili postupiti sukladno članku 69. stavku 4. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (Narodne novine 82/2013., 18/2015., 110/2015. i 70/2017., dalje: ZOSIŽS) koji je bio na snazi u promatranom razdoblju, dakle što nisu poduzeli potrebne mjere fizičke zaštite željezničke pruge, tim više što se na predmetnom području radi o svojevrsnom usjeku pruge (prema podacima iz katastarskog operata, iznad same pruge se nalazi zemljište u vlasništvu privatnih osoba) koja prolazi kroz naseljeno područje. Da je na predmetnom području uz prugu postavljena ograda ili druga vrsta fizičke barijere, ni kontejner niti bilo kakva druga stvar zasigurno ne bi pali na prugu uslijed udara vjetra ili neke druge elementarne nepogode i ne bi došlo do ugrožavanja sigurnosti željezničkog sustava.

42. Prema članku 69. stavku 4. ZOSIŽS upravitelj infrastrukture mora na mjestima odrona, bujica i na mjestima izloženim vijavicama i jakim vjetrovima, na kojima može doći do ometanja ili ugrožavanja sigurnosti željezničkog sustava, samostalno ili zajedno s drugom pravnom osobom, pravodobno poduzeti potrebne mjere tehničke i fizičke zaštite željezničke pruge od elementarnih nepogoda.

43. Osim pozivanja na prethodno spomenutu odredbu trebao je tuženik dokazati, a što nije dokazao, da je mjesto na kojem se dogodio štetni događaj mjesto izloženo jakim vjetrovima, dakle mjesto na kojem učestalo pušu jaki vjetrovi, a što bi onda opravdalo poduzimanje mjera zaštite, pa da bi se onda moglo govoriti o propustu treće osobe kao uzroka nastale štete. Međutim, to nije dokazao.

44.Stoga treba zaključiti da je tuženik kao vlasnik opasne stvari od koje potječe šteta odgovoran za štetu.

45.Sud je radi utvrđenja nastale štete, odnosno radi utvrđenja iznosa novca potrebnog za otklanjanje štete izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za željeznički promet Mladen Nikšić.

46. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju od 27. srpnja 2023. naveo da je putnički vlak br.5522 bio sastavljen od dvodijelnog dizel-hidrauličnog motora vlaka broj 7123- 007/008 koji je redovito prometovao na relaciji Split- Kaštel Stari. Prilikom udara i struganja po oplati dizel-motornog vlaka da je došlo do oštećenja oplate vlaka na vagonu broj 007 u dužini od cca 15 metara i uništenja metalnog kontejnera. Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o., pogon Zagreb, Glavni kolodvor da su prema ugovoru br.35/18-PP obavili uslugu popravka oštećenja na dizel motornom vlaku 7123- 007/0008 za koju su ispostavili račun br.547/P01-1 od 22. srpnja 2019. u kojem troškovi radne snage iznose 25.920,00 kn, a vrijednost ugrađenog materijala 15.139,38 kn, odnosno da ukupni troškovi popravka iznose 51.324,23 kn. Dao je mišljenje, prema opisu izvršenih radova na popravku oštećenog dizel-motornog vlaka 7123-007/008, da obujam radova i utrošeni radni sati odgovaraju potrebnim radovima i da se mogu priznati u iznosu od 3.440,18 EUR/25.920,00 (bez PDV). Dao je mišljenje i da utrošeni materijal odgovara potrebama za otklanjanje oštećenja i da se troškovi utrošenog materijala mogu priznati u iznosu od 2.009,34 EUR/15.139,38 kn. U konačnici dao je mišljenje da troškovi popravka vlaka bili potrebni za otklanjanje nastalih oštećenja i da iznose 5.449,52 EUR, dakle onoliko koliko je tužitelj i tražio u ovoj parnici.

47. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 5.449,52 EUR.

48. Tužitelj je tražio plaćanje zateznih kamata od 23. veljače 2019. Međutim, iz isprave specifikacija plaćanja vidljivo je da je račun popravka oštećenog DMV 7123 007/008 u iznosu od 51.324,23 kn tužitelj platio 21. kolovoza 2019. Naknada imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete u kojem slučaju trenutak nastanka štete ne treba poistovjećivati s trenutkom nastanka štetnog događaja. U slučaju kada je tužitelj sam otklonio štetu, zatezne kamate teku od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete. Stoga je osnovan tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata u razdoblju od 21. kolovoza 2019. i to po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a ne u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio plaćanje zateznih kamata na iznos od 5.449,52 EUR u razdoblju od 23. veljače 2019. do 20. kolovoza 2019. i u dijelu kojim je tražio zateznu kamatu po višoj stopi od one koja se primjenjuje u ostalim odnosima trebalo odbiti.

49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članaka 154., i 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u parnici, pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 530,88 EUR na koji iznos sukladno članku 151. stavku 3. ZPP- a teku zatezne kamate od 17. travnja 2025., kao dana donošenja presude do isplate po stopi koja se prema članku 29. stavku 2. ZOO-a primjenjuje u ostalim odnosima.

50. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 201,90 EUR sa zateznim kamatama jer taj trošak tužitelju nije nastao s obzirom na to da nije obveznik plaćanja sudske pristojbe, kao i zahtjev da mu plati zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 265,44 EUR od 5. listopada 2022. do 16. travnja 2025. te na iznos od 265,44 EUR od 11. ožujka 2025. do 16. travnja 2025, a sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.

U Splitu 17. travnja 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb

- ČISTOĆA d.o.o., Split

- CROATIA osiguranje d.d, Zagreb