REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-1598/2021-29.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IURI CHICIUC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, A. Vramča 8, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Jurice Tončića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika PV, odvjetničkog vježbenika, dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.050,78 EUR na ime naknade štete, zajedno s pripadajućom kamatom tekućom od

- za iznos od 240,51 EUR počam od 15.7.2019. godine pa do isplate

- za iznos od 810,27 EUR počam od 31.12.2019. godine pa do isplate po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ČV da naknadi tuženiku HOK osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 365,60 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se dana 27. svibnja 2019. dogodila prometna nezgoda u Sesvetama, koju je skrivio vozač automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] udarivši u automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] što je dovelo do lančanog sudara te je udareno i u automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku u cilju mirnog rješenja spora, obzirom je vozilo kojim je tužitelju nanesena šteta u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod istog policom broj [broj police]. Tuženik je u mirnom postupku isplatio iznos od 11.348,95 kn od čega 8.000,00 kn ime naknade neimovinske štete, 450,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, 83,93 kn na ime troškova liječenja te 2.815,02 kn na ime izgubljene zarade, ali navedeni iznosi ne predstavljaju pravičnu naknadu štete nastalu tužitelju u predmetnom štetnom događaju. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja, troškova liječenja i izgubljene zarade konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu 21. ožujka 2024. čini nespornim iznose uplaćene od strane tuženika i to iznos od 1.519,67 EUR na ime neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći u njege, iznos od 11,13 EUR na ime troškova liječenja i 373,61 EUR na ime izgubljene zarade te specificira tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu i neimovinske štete potražuje iznos od 2.329,25 EUR umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 1.519,68 EUR, a što iznosi 810,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2019. do isplate. S osnova izgubljene zarade potražuje iznos od 614,12 EUR, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 373,61 EUR iznosi od 240,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.7.2019. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja dana i odgovornost, no ističe prigovor namirenja jer je tužitelju u cijelosti naknadio štetu koja mu je nastala povodom predmetnog štetnog događaja uplatom iznosa od ukupno 14.348,95 kn prije podnošenja tužbe, od čega se 11.450,00 kn odnosi na neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu, 83,93 kn na troškove liječenja te 2.815,02 kn na izgubljenu zaradu za mjesec lipanj 2019. U cijelosti osporava potraživanje tužitelja s osnova troškova liječenja u iznosu od 550,00 kn, jer se radi o računu privatne poliklinike, a tužitelj je pretragu EMNG mogao obaviti na teret HZZO-a, kao i potraživanje tužitelja s osnove izgubljene zarade, jer je tuženik tužitelju na ime izgubljene zarade za mjesec lipanj 2019. isplatio iznos od 2.815,02 kn i to za 160 radnih sati po prosječnoj cijeni sata od 95,55 kn, a potraživanje za mjesec svibanj 2019. u cijelosti je neosnovano, jer iz dokumentacije koju tužitelj uz tužbu dostavlja ne proizlazi da je tužitelj gubio zaradu, jer je primio je naknadu za bolovanje zbog ozljede na radu (100%) u iznosu od 2.489,28 kn, što je razvidno iz obračuna plaće za mjesec svibanj 2019. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku, a na ročištu 21. ožujka 2024. se protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvješće o prometnoj nesreći (list 12 spisa), potvrdu MUP-a od 25.7.2019. (list 13-15 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 16-17 spisa), obračune plaće (list 18-22 spisa), račune (list 23-26 spisa), potvrdu liječnika (list 27 spisa), putni račun i nalog (list 28-29 spisa), izjavu o prometnoj nesreći (list 30 spisa), izjavu o ozljedi na radu (list 31 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 32-35 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 36-42 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 43 spisa), odluku o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora (list 44 spisa), odštetni zahtjev (list 45-47, 49-50 spisa), odgovor tuženika (list 48 spisa), potvrde o plaćanju (list 59-61 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom dr. Miljenku Franiću, ortopedu (list 83-85 spisa) te je saslušan vještak dr. Miljenko Franić (list 105-106 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, ortopedu.

7. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj stradao dana 27.5.2019. u prometnoj nesreći kako je opisano u tužbi. Tom prilikom je zadobio ozljedu istegnuća vratne paravertebralne muskulature. Liječen je i obrađivan po traumatologu, fizijatru. Tijekom liječenja nošen je S ovratnik te je provedena fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju povremeni bolovi u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti, napete paravertebralna muskulatura te trapezijusi. Bolne i ograničene kretnje vratne kralježnice slabijeg stupnja. Navedena ozljede koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju je uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Zdravstveno stanje tužitelja u vezi štetnog događaja s ortopedsko-traumatološkog stajališta stabiliziralo se 31.12.2019. nalazom fizijatra, a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Od priloženih računa mišljenja je da oni na listu 23, 24 nisu opravdani dok su oni na listu 25, 26 opravdani. Trajne posljedice nakon navedene ozljede vratne kralježnice zaostaju u visini od 1%. Tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana, slabijeg intenziteta 5 dana sve kumulativno. Bol jakog intenziteta imao je 1 dana, srednje jakog intenziteta 5 dana, a manjeg intenziteta još naredna 10 dana sve kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju 1 sat dnevno kroz 15 dana liječenja.

8. Saslušan na ročištu radi očitovanja na prigovore tužitelja vještak dr. Miljenko Franić je iskazao da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivene ozlijede u štetnom događaju, tijeku liječenja odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužitelja 9.11.2022. U vezi prigovora o procjeni visine zaostalih trajnih posljedica navodi je, obzirom na priloženi nalaz FSVK koji je bez znakova instabiliteta te pregledom utvrđeno ograničenje kretnje vratne kralježnice u slabijem stupnju, trajne posljedice cijenio u visini od 1%. U vezi prigovora o procijeni trajanja straha i bola iste je u svom nalazu i mišljenju iskazao kumulativno. Prema sudskoj praksi jedan dan kumulativnih bolova, odnosno straha može se iskazati i kao tri dana bolova i straha povremenog trajanja. Tako ukoliko bi strah iskazali u povremenom trajanju jačeg intenziteta bio je prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 9 dana, a slabijeg intenziteta 15 dana, dok je bol jakog intenziteta povremeno bio prisutan 3 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta 30 dana. U vezi prigovora na procjenu trajanja tuđe pomoći i njege pojašnjava da je tužitelj na pregledu kod vještaka izjavio da je bio na bolovanju 14 dana te je temeljem toga ocijenio da je imao potrebu za tuđom pomoći i njegom od 1 sat dnevno tijekom 15 dana. U potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

9. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Miljenka Franića i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a svojim usmenim očitovanjem vještak je u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonio prigovore tužitelja.

10. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

11. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

12. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 550,00 EUR.

13. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 350,00 EUR.

14. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora u omjeru od 1%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 150,00 EUR.

15. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 1.050,00 EUR.

16. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (15 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18, 120/21 i 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" br. 124/24) koja iznosi 970,00 EUR bruto, iznosila 5,99 EUR, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 49,95 EUR.

17. Tužitelju bi sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripao iznos od 1.099,95 EUR. Budući je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju već na ime neimovinske i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 1.519,67 EUR, to je tužitelju u cijelosti namirena nastala neimovinska i imovinska šteta zbog tuđe pomoći i njege pa je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 810,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2019. do isplate odbijen kao neosnovan.

18. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu ističe se kako je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju na ime izgubljene zarade za mjesec lipanj 2019. isplatio iznos od 373,61 EUR, dok osporava pravo tužitelja na naknadu štete za izgubljenu zaradu za mjesec svibanj 2019. jer je iz obračuna plaće razvidno da je istom isplaćena naknada za bolovanje zbog ozljede na radu u 100% iznosu na teret HZZO-a. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

19. Radi utvrđenja visine izgubljene zarade raspravnim rješenjem od 21. ožujka 2024. određeno je provođenje financijskog vještačenja od kojeg je izvođenja sud odustao rješenjem od 20. lipnja 2024. temeljem čl. 153. st. 3. ZPP-a budući tužitelj nije u roku koju mu je dodijelio sud, a niti u naknadno dodijeljenom roku iz rješenja od 3. svibnja 2024. uplatio predujam potreban za provođenje vještačenja.

20. Temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na tužitelju je teret dokaza da mu je nastala šteta zbog izgubljene zarade i u kojoj visini pa je tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem tužitelj potražuje daljnji iznos od 240,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.7.2019. do isplate odbijen kao neosnovan.

21. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

24. Što se tiče vrijednosti predmeta spora, a u odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, ističe se da je tužitelj već podneskom od 13.3.2023. specificirao tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 716,32 EUR, a tuženik se po primitku tog podneska nije očitovao pa je tužitelj specificirajući tužbeni zahtjev na ročištu 21. ožujka 2024. zapravo povisio isti potražujući sada iznos od 1.050,78 EUR sa pripadajućim kamatama. Stoga je parnični trošak dosuđen sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

25. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema konačno naznačenoj vrijednosti predmeta spora (1.050,78 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženih podnesaka od 24.8.2021. i 29.11.2022. po 75 bodova (tbr. 8/1) te za pristup na ročišta 9.6.2022., 21.3.2024. i 13.3.2025. po 75 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 375 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 750,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 937,50 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer navedeni trošak nije još nastao budući sukladno čl. 4. toč. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23, u daljnjem tekstu: ZSP) obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

27. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/2022).

28. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 39,82 EUR

2. tuženiku po pun.