Poslovni broj: Gž-1225/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1225/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Z., i to: 1. A. B. (OIB:…) iz Z., 2. L. K. (OIB:…) iz Z., 3.  H. M. (OIB:…) iz Z., 4. N. P. M. (OIB:…) iz Z., 5. A. P. M. (OIB:…) iz Z., 6. Ž. M. (OIB:…) iz Z., 7. A. M. (OIB:…) iz Z., 8. D. P. (OIB:…) iz Z., i 9. D. Š. (OIB:…) iz Z., zastupani po upravitelju M. d.o.o. Z., a on po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika J. K. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćniku E. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-10087/2012-58 od 14. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje u pobijanoj t. I. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-10087/2012-58 od 14. veljače 2023.

 

II.              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje u t. II. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-10087/2012-58 od 14. veljače 2023., dok se djelomično prihvaća žalba tužitelja u odnosu na t. III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-10087/2012-58 od 14. veljače 2023. te se u tom dijelu ukida odluka kojom je ukinut platni nalog u odnosu na 9. tužitelja D. Š. i u odnosu na kojega je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev, na način da je 9. tužitelj D. Š. pravilno označen kao stranka u postupku.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

             

1.              Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"Održava se na snazi platni nalog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. Č. iz Z. poslovni broj: Ovrv-1730/2011 od 7. listopada 2011. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti 2.-tužiteljici L. K., 3.-tužitelju H. M., 4.-tužiteljici N. P. M., 5.-tužiteljici A. P. M., 6.-tužitelju Ž. M., 7.-tužiteljici A. M. (ranije P.) i 8.-tužitelju D. P. iznos od 13.456,05 kuna/1.785,92 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 3,08 kuna od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 160,40 kuna od 15.9.2009. do isplate,

- na iznos od 13.272,57 kuna od 15.11.2009. do isplate i

- na iznos od 20,00 kuna od 6.10.2011. do isplate,

time da se zakonska zatezna kamata do 1. kolovoza 2015. obračunava po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. Č. iz Z. poslovni broj: Ovrv-1730/2011 od 7. listopada 2011. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti 2.-tužiteljici L. K., 3.-tužitelju H. M., 4.-tužiteljici N. P. M., 5.-tužiteljici A. P. M., 6.-tužitelju Ž. M., 7.-tužiteljici A. M. (ranije P.) i 8.-tužitelju D. P. iznos od 15.908,42 kuna / 2.111,41 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 160,40 kuna od 15.2.2008. do isplate,

- na iznos od 160,40 kuna od 15.3.2008. do isplate i

- na iznos od 15.587,62 kuna od 15.11.2009. do isplate, kao i

zakonsku zateznu kamatu:

- na iznos od 20,00 kuna od 19.4.2011. do 6.10.2011.,

te se tužbeni zahtjev u tom dijelu, kao neosnovan, odbija.

III. Ukida se platni nalog sadržan u u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. Č. iz Z. poslovni broj: Ovrv-1730/2011 od 7. listopada 2011. u dijelu koji se odnosi na 9.-tužitelja D. Š., te se tužbeni zahtjev u odnosu na tog tužitelja, kao neosnovan, odbija."

 

1.1.              Rješenjem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. Č. iz Z., poslovni broj Ovrv-1730/2011 od 07. listopada 2011. u dijelu koji se odnosi na 1. tužitelja A. B. i tužba u odnosu na tog tužitelja je odbačena.

 

2.              Protiv navedene prvostupanjske odluke tuženik je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome smatra da je prvostupanjski sud neutemeljeno proširio ugovornu obvezu tuženika (jednokratna obveza uplate iznosa od 53.000,00 kuna temeljem "suglasnosti"), od zakonske obveze tuženika na plaćanje pričuve, zato je pravni temelj obveze svih suvlasnika i nazvan kao odluka o uzimanju zajma i promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi i u odnosu da je upravitelj i zajmodavac M. d.o.o. poslao svim suvlasnicima, uključujući i tuženika, dopis o otplati poduzetog investicijskog zajma kroz 10 godina kroz povećanu pričuvu koju je tuženik trebao plaćati mjesečno uvećanu kroz 10 godina ali je uprkos toga od tuženika tražena jednokratna uplata daljnjeg iznosa od 28.860,19 kuna kojim se odlukama tuženik nije suglasio. Stoga se od tuženika ne može zahtijevati jednokratna uplata daljnjeg iznosa osim onoga već uplaćenog jer je donijeta odluka o povećanom mjesečnom iznosu pričuve od 9,53 kune po metru kvadratnom za sve suvlasnike, osim za stan B.. Navodi da je tuženik pristao platiti svoj udio u gotovini te radove po Ugovoru o izvođenju radova na sanaciji krova, sanaciji fasade, sanaciji terasa i izgradi drenažnog kanala od 18. kolovoza 2008. na iznos od 420.000,00 kuna što je navedeno Ugovorom o zajmu od 01. svibnja 2008., dok je i predstavnica suvlasnika potpisala novi Ugovor o zajmu na iznos od 52.206,80 eura s mjesečnom otplatom za sve suvlasnike osim B. A., pa je stoga neutemeljeno od tuženika zahtijevati da 15. rujna 2009. uplati odjednom 28.880,00 kuna u gotovini uz izglasanu mjesečnu obvezu vraćanja zajma.

              Žalbeni je prijedlog preinačenje st. I. presude i u tom dijelu ukidanje predmetnog platnog naloga, podredno ukidanje st.I. presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1.              Tužitelji su podnijeli pravovremenu žalbu u odnosu na t. II. i III. izreke, te odluke o trošku iz svih žalbenih razloga, prvenstveno bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uslijed kojega je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izvedene radove na terasi ostalih suvlasnika jer da se ne radi o zajedničkim dijelovima nekretnine, kao i radovima na sanaciji dijela dvorišta kod betonskih potpornih zidova i uređenju poda hodnika i stepenica obzirom da se radi o izvanrednoj upravi, smatra da pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Tužitelji smatraju da je obveza tuženika snositi razmjeran trošak građevinskih radova na sanaciji terase B. P. obzirom da se ne odnose na sporedne dijelove na koje se proteže vlasništvo stanova, u odnosu na shvaćanje prvostupanjskog suda. Pozivom na čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV) vezano i za čl. 37. st. 4. i čl. 38. st. 1. ZV-a prema kojima svaki suvlasnik ima pravo na posjed i vlasnička ovlaštenja, kao i da iz suvlasništva i proizlazi da vlasništvo stvari s jedne stranke i vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavljanjem na suvlasničkom dijelu je neodvojivo povezano u pravnom smislu te nisu identične kategorije. Time je i uspostavljanjem suvlasništva i uobičajeno da pojedini vlasnik posebnog dijela nekretnine je vlasnik svojeg stana ali dijelovi njegova stana ujedno predstavljaju i zajednički dio nekretnine, što i proizlazi da i njegov zid predstavlja zajednički dio nekretnine – nosivi vanjski zid, pa kako sanacija zida koji je dio stana a ujedno i vanjski dio zgrade od vlage predstavlja rad na zajedničkim dijelovima nekretnine a sanira se sa unutarnje strane ujedno predstavlja i vanjski dio zgrade pa je sanacija mu i dopuštena iz sredstava pričuve što je i potvrđeno prema odredbi čl. 82. ZV-a. Time je pogrešno utvrđeno činjenično stanje da terase beziznimno ne bi predstavljale zajedničke dijelove nekretnine. Time i nije dano obrazloženje zašto radovi na betonskim potpornim zidovima ne bi bili radovi na zajedničkim dijelovima ukoliko je takve radove platila većina suvlasnika priznajući ih kao redovne a tužitelji su dokazali da je riječ o nužnim radovima koje su izvršili radi poboljšanja kvalitete svih stambenih prostora u kojem suvlasnici žive. Smisao suglasnosti od 21. studenog 2009. da će troškove radova većina podmiriti plaćanjem izvanrednog doprinosa zajedničkoj pričuvi dok se tuženik obvezao svoj dio podmiriti jednokratnom uplatom ali time samo i uzimajući u obzir dio troškova predviđenih Ugovorom o izvođenju radova od 18. kolovoza 2008. ali ne troškove nastale izvođenjem radova za koje je naknadno utvrđeno da ih treba izvršiti i time tuženik nije oslobođen snošenja preostalih troškova koji su otpali na njegov posebni dio. Sporna je i odredba kojom je tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja D. Š. odbijen jer da nije vlasnik etažnog dijela, osporava se obzirom da je nesporno bio vlasnik u vrijeme izvođenja radova i kada je i tuženik u pričuvu morao platiti radove i mjesečne doprinose. Vezano za odluku o parničnom trošku u slučaju uspjeha u sporu po žalbi tužitelja tužiteljima pripada naknada parničnih troškova u cijelosti pa tuženik nema pravo na te troškove i stoga se i ta odluka o troškovima pobija u cijelosti.

              Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno ukidanje t. II. presude i vraćanje predmeta na ponovno postupanje uz trošak žalbe te trošak sudske pristojbe na žalbu.   

 

3.              Sa žalbom tužitelja i tuženika postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP).

 

4.              Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

 

5.              Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana vezano za odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 9. tužitelja D. Š., dok u preostalom dijelu glavnog potraživanja nije osnovana.

 

6.              Predmetni spor pokrenut je prijedlogom za ovrhu 06. listopada 2011. te je javnim bilježnikom Z. Č., doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 07. listopada 2011., kojim je naloženo u tom postupku ovršeniku, tuženiku, da plati ovrhovoditelju iznos od 29.364,47 kuna prema navedenim mjesečnim iznosima počev od 15. veljače 2008., 15. ožujka 2008., 15. studenog 2008., 15. rujna 2009. i 15. studenog 2009. Po prigovoru ovršenika-tuženika u postupku, rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

7.              Pobijanom odlukom platni nalog iz rješenja o ovrsi održan je na snazi u dijelu isplate iznosa od 13.456,05 kuna/1.785,92 eura na pojedinačne iznose sa kamatom od 15. studenog 2008., 15. rujna 2009., 15. studenog 2009. i 06. listopada 2011., dok je ukinut platni nalog u odnosu na preostali iznos od 15.908,42 kune/2.111,61 euro. Tužitelji potražuju doprinose zajedničke pričuve za siječanj, veljaču, listopad 2018., i kolovoz 2019., iznos od 28.860,19 kn i trošak opomene od 20,00 kn.

 

8.              U postupku je utvrđeno da je tuženik sa 2. tužiteljicom L. K., zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 25. studenog 2009. time da sve troškove (režijske, održavanja i upravljanja, koji se odnose na korištenje) kupac snosi od stupanja u posjed a stupa u posjed najkasnije do 18. siječnja 2010., kao i da je 10. siječnja 2008. M. P. d.o.o. izradio ponudu za sanaciju fasade za ukupni iznos od 257.483,68 kuna. Da su 08. travnja 2008. suvlasnici predmetne stambene zgrade, čiji suvlasnički dijelovi iznose ukupno 86,4082% i to Hrvoje i N. M., D. Š., tuženik J. K., A. P. M., A. P. i D. P. donijeli su Odluku o uzimanju investicijskog zajma i promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi prema kojoj su odlučili dići zajam u iznosu od 34.726,53 eura sa namjenom sanacije krova, sanacije fasade, terase i izrade drenažnog kanala oko stambene zgrade, te povisili doprinos zajedničkoj pričuvi onim suvlasnicima koji svoj udio u zajmu ne plaćaju jednokratnom uplatom, već plaćanjem povećane pričuve, pa je redovni doprinos zajedničkoj pričuvi po 1 metar kvadratni korisne površine iznosi 1,56 kuna a odnosi se na D. Š. i J. K. koji svoj udio u zajmu plaćaju jednokratnom uplatom, a izvanredni doprinos zajedničkoj pričuvi po jednom metru kvadratnom korisne površine iznosi mjesečno 7,97 kuna i odnosi se na H. i N. M., a A. P. M., A. P., D. P. i A. B..

 

8.1.              Nadalje, utvrđeno je da su 24. studenog 2008. suvlasnici predmetne stambene zgrade čiji suvlasnički udio iznosi ukupno 70,3799% donijeli Odluku o uzimanju investicijskog zajma i promjene doprinosa zajedničkoj pričuvi, kojom su odlučili podići zajam u iznosu od 13.327,78 eura namjene sanacije terase B.-P., sanacije dijela dvorišta od betonskih potpornih zidova i uređenje poda hodnika stepenica i povisi doprinos zajedničkoj pričuvi, tako da osim redovnog mjesečnog doprinosa pričuvi po jedan metar kvadratni u iznosu od 1,56 kuna radi otplate zajma su dužni plaćati izvanredni mjesečni doprinos zajedničkoj pričuvi po jedan metar kvadratni ukupno 3,67 kuna, te su 28. studenog 2008. M. d.o.o. kao zajmodavac i upravitelj A. P. M. kao predstavnica suvlasnika i Pogrebno poduzeće Z. d.o.o. kao jamac sklopili Ugovor o zajmu za iznos od 13.327,78 eura u kunskoj protuvrijednosti sa namjenom sanacije terase B.-P., sanacije dijela dvorišta od betonskih potpornih zidova i uređenje poda hodnika i stepenica. Utvrđeno je i da su 02. prosinca 2008. M. d.o.o. kao upravitelj predmetne zgrade i naručitelj sa M. P. d.o.o. kao izvoditeljem, zaključili Ugovor o izvođenju radova na sanaciji dijela dvorišta kod betonskih potpornih zidova i uređenje poda hodnika i stepenica predmetne stambene zagrade za iznos od 61.284,03 kune a 16. lipnja 2009. M. d.o.o. kao upravitelj i Š. g. d.o.o. kao izvoditelj Ugovor o izvođenju radova na sanaciji terase B.-P. za iznos od 23.183,11 kuna, dok su 18. lipnja 2009. suvlasnici stambene zgrade omjera od ukupno 70,3799% donijeli odluku kojom raskidaju Ugovor o zajmu od 15. travnja 2008. zbog neispunjavanja obveze jednokratne uplate zajma suvlasnika D. Š. i tuženika J. K..

 

8.2.              Suvlasnici predmetne zgrade čiji je suvlasnički udio 59,9386% 03. srpnja 2009., su donijeli odluku o uzimanju investicijskog zajma i promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi u iznosu od 52.006,80 eura u kunskoj protuvrijednosti sa namjerom sanacije krova, sanacije fasada, terase i izrade drenažnog kanala oko stambene zgrade uz povišeni doprinos zajedničkoj pričuvi suvlasnicima koji svoj udio u zajmu ne plaćaju jednokratnom uplatom već plaćanje povećane pričuve na način da zajednička pričuva po jednom metru kvadratnom korisne površine iznosi mjesečno 1,56 kuna a odnosi se na H. i N. M., D. Š., tuženika i J. K., A. P. M., A. P., D. P. i A. B., dok su 23. srpnja 2009. M. d.o.o. kao zajmodavac i upravitelj A. P. M., kao predstavnica suvlasnika te Pogrebno poduzeće Z. d.o.o. kao jamac, i sklopili Ugovor o zajmu u iznosu od 52.206,80 eura u kunskoj protuvrijednosti sa namjenom sanacije krova, sanacije fasade, terase i izrade drenažnog kanala oko stambene zgrade dok su 21. studenog 2009. H. i N. M., J. K., M. K. B., A. B., D. P., A. P. i D. Š. čiji su suvlasnički udjeli ukupno 85,5025% potpisali suglasnost o izmjenama Odluke o uzimanju investicijskog zajma i promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi od 03. srpnja 2009., te da Jure Krišto plati u gotovini svoj dio za sanaciju zgrade prema Ugovoru o izvođenju radova od 18. kolovoza 2008. u iznosu od 53.000,00 kuna uz utvrđenje da je to u skladu sa Odlukom o uzimanju investicijskog zajma i s promjenom doprinosa zajedničkoj pričuvi od 08. travnja 2008., čime se J. K. vezuje na plaćanje mjesečne pričuve u iznosu od 1,56 kuna/m2, kao i da su 17. svibnja 2010. M. d.o.o. kao upravitelj predmetne stambene zgrade i naručitelj i M. P. d.o.o. kao izvoditelj zaključili Aneks Ugovoru od 18. kolovoza 2008. o izvođenju radova na sanaciji krova sukladno odluci suvlasnika zgrade o prolongiranju početka i završetka radova na sanaciji krovne plohe za cijenu od 69.269,91 kunu.

 

9.              I provođenjem financijskog vještačenja utvrđeno je, da je u trenutku prodaje stana tuženika i vrijednost izvedenih radova prema ispostavljenim računima iznosila 510.760,28 kuna obzirom na udio tuženika od 16,0283% njegov udio za sanaciju zgrade iznosi 81.866,19 kuna, pa kako je i 20. studenog 2009. uplatio jednokratni iznos od 53.000,00 kuna preostaje mu podmiriti iznos razlike od 28.866,19 kuna, s time da je i očitovanjem na prigovore tuženika naveo da je izračun utvrdio datume početka upravljanja novog upravitelja 01. lipnja 2007. te je na temelju toga i naveo ukupnu obvezu tuženika koju je usporedio sa stvarno plaćenim iznosima i iskazao razliku koju je i naveo u mišljenju.

 

10.              Prvostupanjski sud je cijeneći provedene dokaze zaključio da obveza tuženika kao vlasnika stana u predmetnoj zgradi, proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a cijeneći neosnovanim navod tuženika da je pričuva iznosila 1,53 kn/m2 , obzirom da iz Međuvlasničkog ugovora prema kojem su i suvlasnički dijelovi 70/16% suvlasnika i proizlazi doprinos zajedničkoj pričuvi 1,56 kuna po metru kvadratnom, cijeneći i Odluku o uzimanju investicijskog zajma i promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi od 01. svibnja 2008. koju je tuženik potpisao a u kojoj je naveden iznos od 1,56 kuna kao redovni doprinos zajedničke pričuve. Osnovanim smatra prigovor tuženika da je potraživanje zajedničke pričuve za siječanj i veljaču 2008. Zastarjelo, budući je od 16. veljače 2008. kao prvog dana iza dospijeća na računu za pričuvu i od 16. ožujka 2008. pa do 06. listopada 2011., kada je podnesen ovršni prijedlog protekao rok zastare od tri godine sukladno čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 – dalje ZOO), dok nije zastarjelo potraživanje zajedničke pričuve za listopad 2008., kao ni potraživanje zajedničke pričuve za kolovoz 2009. obzirom do 06. listopada 2011. nije protekao rok zastare od tri godine, stoga je i dužan platiti po osnovi zajedničke pričuve iznos od 163,48 kuna sa kamatom na pojedinačne iznose za listopad 2008. i iznos od 160,40 kuna za kolovoz 2009. sve primjenom odredbe čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO-a uz čl. 89. st. 2. i čl. 90. st. 2. ZV-a a sve sukladno i odredbama čl. 11. i čl. 12. Međuvlasničkog ugovora od 22. svibnja 2007.

 

10.1.              Cijeneći odredbu čl. 40. st. 1. ZV-a kao i odredbu čl. 41. st. 1. i 2. te čl. 86. i čl. 87. st. 1. ZV-a, da je u predmetnom postupku i Odluke o uzimanju investicijskog zajma i promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi donosila većina suvlasnika s time da i za suglasnost nije potreban potpis svih osoba koje su suvlasnici posebnog dijela nekretnine već je dovoljan potpis jedan od tih osoba sukladno čl. 85. st. 3. ZV-a, cijena radova za sanaciju fasade, kao i zapisnika o pregledu i primopredaji izvršenih radova proizlazi, da je fasada bila oštećena jer su bile na njoj pukotine i kako je predstavljala opasnost za suvlasnike i prolaznike zaključuje da je saniranje fasade predstavljalo građevnu promjenu nužnu radi održavanja u smislu odredbe čl. 86. ZV-a pa za taj posao kao redovite uprave nije potrebna suglasnost svih suvlasnika, već samo većine, dok i u odnosu na radnje na fasadi, kao i obradu lima i prozora sa stana Perić cijena je povećana zbog naknadno utvrđenih radova da ih treba izvršiti pa je stoga i utvrđeno da je tuženik dužan snositi troškove izrade sanacije fasade razmjerno svojem suvlasničkom udjelu od 52.471,80 kuna a time ga i ne oslobađa suglasnost od 21. studenog 2009., na koju se poziva obzirom da je ista uslijedila nakon izvedenih svih radova po predmetnim računima, obuhvaćenim i nalazom i mišljenjem vještaka. Navedeni radovi odnose se i na izradu drenaže oko zgrade koja se izvodi kako bi se spriječilo da prisutna voda i vlaga naruše statiku zgrade, pa su takvi radovi predstavljali poslove redovite uprave s time da je time ispostavljen manji iznos od onoga navedenog u ponudi koja je prethodila tuženikovoj suglasnosti za poduzimanje ovog posla, slijedom čega je tuženik dužan snositi troškove izrade drenaže oko objekta razmjerno svojem suvlasničkom udjelu u iznosu od 9.990,39 kuna i podmiriti razmjeran trošak uređenja terase K. i M. u iznosu od 3.810,38 kuna.

 

10.2.              Cijeneći da tuženik nije potpisao Odluku o uzimanju investicijskog zajma i promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi od 24. studenog 2008. za iznos od 13.327,78 eura u kunskoj protuvrijednosti s namjernom sanacije terase B.-P., kao i sanacije dijela dvorišta kod betonskih potpornih zidova i uređenja poda hodnika i stepenica, cijeni i da tuženik nije dužan snositi razmjerni trošak građevinskih radova na sanaciji terase B.-P. prema računima jer se ti troškovi ne odnose na zajedničke dijelove zgrade, već na sporedne dijelove na koje se proteže vlasništvo stanova kao posebnih dijelova predmetne zgrade u smislu odredbe čl. 67. st. 3. i 4. ZV-a, pa su ih bili dužni snositi ti suvlasnici sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZV-a. Također je odlučeno da tuženik nije dužan snositi razmjeran trošak sanacije dijela dvorišta od betonskih potpornih zidova na iznos od 33.783,45 kuna, uređenja poda hodnika i stepenica obzirom da se ne radi o poslovima redovite uprave, jer isti nisu obuhvaćeni Odlukom o uzimanju investicijskog zajma i promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi od 08. travnja 2008., a bilo bi logično da jesu u slučaju da su dio dvorišta kod betonskih potpornih zidova i pod i hodnik, stepenice bili u takvom stanju koji je iziskivao nužni popravak. Uz to, u situaciji kada je 15. travnja 2008. sklopljen Ugovor o zajmu u iznosu od 34.726,53 eura radi sanacije krova, sanacije fasade, terase i izrade drenažnog kanala oko stambene zgrade, koji je raskinut tek Odlukom od 18. lipnja 2009., nakon izvedenih radova sanacije fasade i izrade drenaže oko objekta i sanacije terase tuženika i M., ponovno sklopljen 23. srpnja 2009. Ugovor o zajmu za iznos od 52.206,80 eura u kunskoj protuvrijednosti za poduzimanje dodatnih poslova radi kojih je 28. studenog 2008. bilo potrebno uzeti novi zajam od 13.327,78 eura u kunskoj protuvrijednosti, te se i isti ne mogu smatrati manjim popravcima a ni poslovima redovitog održavanja zajedničkih dijelova zgrade, a i iz računa 102/09 proizlazi da su pod hodnika i stepenice preuređeni a preuređenje predstavlja izvanredni posao prema odredbi čl. 41. st. 1. ZV-a. Stoga je primjenom odredbe čl. 41. st. 2. ZV-a utvrdio da su poslovi sanacije dijela dvorišta kod betonskih potpornih zidova i uređenje poda hodnika i stepenica premašivali okvir redovnog upravljanja, te da za iste nije dao tuženik svoju suglasnost i nije dužan sudjelovati u podmirivanju tih troškova kao ni primjenom pravila o poslovodstvu bez naloga budući da se ne radi o poslovima koji su trpjeli odgađanje ili je predstojala šteta ili propuštanje očite koristi prema čl. 1121. ZOO-a. Stoga je zaključak kako je tuženik bio dužan sudjelovati u troškovima sa 66.272,57 kuna nesporno je uplatio 53.000,00 kuna to je po računu tužitelja koji dospijeva 15. studenog 2009. dužan platiti ostalih 13.272,57 kuna sa zateznim kamatama od 15. studenog 2009., pa do isplate. U odnosu na 9. tužitelja D. Š. ukinut je tužbeni zahtjev obzirom da iz izvatka zemljišne knjige proizlazi da taj tužitelj više nije suvlasnik predmetne zgrade obzirom da su kao vlasnici M. D. i M. upisani osnovom Ugovora o kupoprodaji i Tabularne izjave od 23. srpnja 2013., pa da isti više nije aktivno legitimiran u ovoj parnici.

 

11.              U ovom postupku nije sporno da su stranke u postupku suvlasnici stambene zgrade u Z., s time da je za vrijeme koje se i postavlja zahtjev za isplatu, tuženik bio suvlasnik, kao i 9. tužitelj D. Š.. Sporno je da li tužitelji kao suvlasnici imaju pravo zahtijevati isplatu dospjele pričuve plaćenog iznosa osnovom izvođenih radova odnosno pravo zahtijevati isplatu u korist računa navedene zgrade i to u korist sredstava zajedničke pričuve.

 

12.              Na temelju odredbe čl. 39. st. 1. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanju stvari) zajedno sa ostalim suvlasnicima, dok je odredbom st. 2. propisano da kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga. Odredbom čl. 40. st. 1. i 2. navedenog Zakona propisano je da u poslovima koji se tiču samo redovnog upravljanja stvari odlučuju suvlasnici većinom glasova i da se većina glasova računa po suvlasničkim dijelovima a ne po broju suvlasnika, te je odredbom čl. 41. st. 1. navedenog Zakona propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvire redovitog upravljanja potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

 

13.              Temeljem odredbe čl. 90. st. 1. ZV-a propisano je da zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. ovog Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Na temelju odredbe čl. 62. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog zajedničkog vlasništva i da svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznim pravnim pravilima o nedijeljivim obvezama.

 

14.              Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđene činjenice da je odluka o plaćanju navedenih troškova iz sredstava zajedničke pričuve i donesena osnovom većine suvlasnika stambene zgrade, pa stoga i činjenice da je navedeni trošak i bio plaćen iz sredstava zajedničke pričuve onda on i tereti i ostale suvlasnike. Žalbeni navodi da je neutemeljeno zahtijevati uplatu u iznosu od 28.880,00 kuna sa mjesečnom obvezom vraćanja zajma ne mogu se prihvatiti, obzirom da je prvostupanjskom odlukom prihvaćen onaj iznos od 13.456,05 kuna i to koji se odnosi na iznos obavljenih radova u odnosu na vrijeme kada je tuženik boravio u predmetnoj zgradi, kao i da je i prema izračunu vještaka utvrđena obveza tuženika usporedbom stvarno plaćenih iznosa i postojeće razlike. Pri tome, prihvaćeni su određeni iznosi koji se odnose na razdoblje zajedničke pričuve za listopad 2008. kao i kolovoz 2009., uz razmjerni trošak za održavanja nekretnine a vezano i za cijenu radova sanacije fasade, sitnih radova na fasadi i izradi drenaže oko zgrade budući se radi o poslovima redovite uprave, dok je tuženik pristao sudjelovati u trošku jednokratnom uplatom. Stoga, kada je njegova pričuva iznosila u nižem iznosu od suvlasnika koji je plaćaju u višem iznosu osnovom obveze isplate obavljenih radova, tada je bilo pravilno prihvatiti utvrđen iznos koji pripada osnovom suvlasničkog udjela u odnosu na radove.

 

15.              Žalbeni navodi tužitelja, da bi tuženik bio dužan snositi cjelokupne troškove, nisu osnovani obzirom je i pravilno zaključeno da nije dužan snositi razmjeran trošak građevinskih radova sanacije terase B.-P., obzirom i da se i prema ispostavljenom računu ti troškovi odnose na zamjenu ulaznih vrata stana P., dovoz i odvoz tih vrata, izrade obloge špalete unutar stana sa gips kartonskim pločama i oblaganje gornjih špaleta ulaznih vrata, kao i izdvojenje građanskih radova na terasi stana B.-P. pa se stoga i ne može odnositi da se to radi o zajedničkim dijelovima na način kako to ukazuje tužitelj. Odredbom čl. 67. st. 3, uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnog dijela nekretnine može se protezati i između ostalih  na sporedne dijelove, kao što su otvoreni balkoni, terase, a st. 4. te odredbe, da bi se vlasništvo posebnog dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onog stana čiji bi dio bio sporedan. Obzirom da je pristup na balkon B.-P. vezan jedino pristupom kroz stan u vlasništvu B.-P., isti predstavlja jednu cjelinu. O. na koje se tužitelj poziva ne mogu se stoga primijeniti na redovne troškove koji padaju na teret zajedničke pričuve obzirom se taj trošak i ne odnosi niti na nastao trošak održavanja dijelova nekretnine odnosno posebnih dijelova zgrade radi izvođenja radova na zajedničkim dijelovima zgrade.

 

15.1.              Pri tome i vezano da tuženik i nije potpisao odluku investicijskog zajma o promjeni doprinosa zajedničkoj pričuvi s namjenom sanacije terase Bonefačić-Perić uz sanaciju dijela dvorišta i uređenja poda hodnika i stepenica, kao i da u odnosu na plaćanje navedenih troškova nije i donesena odluka o suglasnost svih suvlasnika navedene stambene zgrade, već iz toga razloga takvi troškovi nisu mogli biti plaćeni iz sredstava zajedničke pričuve. Posljedično tome i u vezi navedenog postupka takvi radovi i predstavljaju poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika a koja je u konkretnom slučaju izostala, pa i neovisno od odredbe čl. 90. st. 1. ZV-a ti troškovi ne mogu teretiti tuženika. Plaćanjem tih troškova iz sredstava zajedničke pričuve bez suglasnosti i tuženika obavljeni su i tuđi poslovi u namjeri da se za sebe zadrži postignuta korist a ne u korist računa predmetne zgrade, pa stoga i nema osnove da bi tuženik bio dužan podmiriti navedeno. Osim navedenog, iako tuženik nije potpisao račun za sanaciju terase B.-P., sanaciju dijela dvorišta kod betonskih potpornih zidova, kao i uređenje hodnika i stepenica, račun za izvedene radove, prema kojem su ti radovi obnove provedeni izdan je 16. prosinca 2010., kada tuženik nije bio posjednik ni vlasnik stana, kao što prema nalazu vještak u trenutku prodaje nisu bili izvedeni radovi sanacije krova, radovi na fasadi, zid i otvor stana P., pa je utvrđen, prema suvlasničkom omjeru dug od 28.866,19 kn.

 

16.              Osnovan je dio žalbenih navoda koji se odnose na odluku prvostupanjskog suda kojim je ukinut platni nalog u dijelu 9. tužitelja D. Š. i u odnosu na njega zahtjev odbijen, obzirom da iz provedenih dokaza i proizlazi da se potraživanje odnosi na razdoblje u kojem je on i sudjelovao i bio suvlasnik u predmetnoj zgradi, pa je stoga i za to vrijeme i imao osnovu sudjelovati u predmetnom postupku.

 

17.              Slijedom navedenog žalbu tuženika i djelomično tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, dok je djelomično žalba tužitelja prihvaćena sukladno čl. 373. ZPP-a. Pri tome tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom da nisu uspjeli u glavnoj stvari, već samo u procesnom položaju stranke, odnosno u manjem dijelu pa je stoga i trošak žalbe odbijen sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 166. ZPP-a.             

             

 

U Puli - Pola 13. studenog 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.