REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1640/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika ORBIS IMPRESSIO d.o.o., OIB 52546576489, Zagreb, Sljezova 2, radi isplate iznosa od 2.396,30 EUR, zaključio je glavnu raspravu 14. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika ĐČT i tuženikovog zastupnika po zakonu ĐČ, te donio i objavio rješenje i presudu 17. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, poslovni broj Ovrv-8810/17 od 7. prosinca 2017. u dijelu u kojem je tuženiku ORBIS IMPRESSIO d.o.o., OIB 52546576489, Zagreb, Sljezova 2, naloženo platiti tužitelju iznos od 18.054,90 kn / 2.396,30 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. studenoga 2016. do isplate

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. veljače 2017. do isplate

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. ožujka 2017. do isplate

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. travnja 2017. do isplate

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. svibnja 2017. do isplate i

- na iznos od 2.006,10 kn / 266,26 EUR od 6. lipnja 2017. do isplate, te u dijelu u kojem je tuženiku ORBIS IMPRESSIO d.o.o., OIB 52546576489, Zagreb, Sljezova 2, naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 466,19 kn / 61,87 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 7. prosinca 2017. do isplate.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.396,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 5. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 266,26 EUR od 6. listopada 2016. do 4. prosinca 2017., na iznos od 266,26 EUR od 6. studenoga 2016. do 4. prosinca 2017., na iznos od 266,26 EUR od 6. prosinca 2016. do 4. prosinca 2017., na iznos od 266,26 EUR od 6. siječnja 2017. do 4. prosinca 2017., na iznos od 266,26 EUR od 6. veljače 2017. do 4. prosinca 2017., na iznos od 266,26 EUR od 6. ožujka 2017. do 4. prosinca 2017., na iznos od 266,26 EUR od 6. travnja 2017. do 4. prosinca 2017., na iznos od 266,26 EUR od 6. svibnja 2017. do 4. prosinca 2017. i na iznos od 266,26 EUR od 6. lipnja 2017. do 4. prosinca 2017., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 109,05 EUR sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog postupka u iznosu od postupka 61,87 EUR za razdoblje od 7. prosinca 2017. do 16. travnja 2025., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Radojka Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8810/17 od 7. prosinca 2017. protiv tuženika Orbis impressio d.o.o. kao prvoovršenika i društva Alka script d.o.o. kao drugoovršenika.

2. Protiv tog rješenja tuženik Orbis impressio d.o.o. kao prvoovršenik i društvo Alka script d.o.o. kao drugoovršenik su izjavili prigovore. Tuženik Orbis impressio d.o.o. je u prigovoru u bitnome naveo kako koristi kancelarijski prostor neutvrđenog vlasnika, cca 40 kvadratnih metara, dok prostor od cca 160 kvadratnih metara koristi društvo Alka script d.o.o. koje plaća i režijske troškove, dok je ostatak prostora neupotrebljiv i u ruševnom stanju.

3. Povodom navedenih prigovora je pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-2991/2018 od 1. listopada 2018. citirano rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Presudom ovoga suda poslovni broj Povrv-2991/18 od 22. ožujka 2019. održan je na snazi platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi kojim je tuženiku Orbis impressio d.o.o. i društvu Alka script d.o.o. naloženo platiti tužitelju iznos od 36.109,80 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 932,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku Orbis impressio d.o.o. i društvu Alka script d.o.o. naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 711,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Citirana presuda je 2. travnja 2019. postala pravomoćna i ovršna u odnosu na društvo Alka script d.o.o. kao drugotuženika za iznos od 18.054,90 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao što je to utvrđeno u klauzuli pravomoćnosti / ovršnosti ovoga suda (str. 112. spisa),

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4301/2019-2 od 17. lipnja 2020. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2991/2018 od 22. ožujka 2019. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2991/2018 od 7. svibnja 2019. u odnosu na tuženika Orbis impressio d.o.o., u točki I. izreke za iznos glavne tražbine od 18.054,90 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 466,19 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u točki II. izreke za iznos parničnog troška u iznosu od 355,50 kn, pa je za navedeno predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s time što će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (točka I. izreke), te je ostavljeno o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci (točka II. izreke).

6. U ponovnom suđenju tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjev za isplatu iznosa 2.396,30 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji se odnosi na naknadu koristi za korištenje dvorišne zgrade u [adresa], za razdoblje od listopada 2016. do lipnja 2017. U odnosu na površinu prostora kojeg koristi tuženik je u bitnome naveo kako je ta površina vidljiva iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-2500/18 od 11. listopada 2019. kojom je tuženiku naloženo ispražnjenje i predaja tužitelju u posjed ukupne površine 640,82 m2 prostora u dvorišnoj zgradi, dok u ovom postupku tužitelj zahtijeva naknadu za površinu od 320,41 m2 odnosno ½ iznosa površine od ukupne površine. Osim toga je naveo kako je visina naknade obračunata primjenom kriterija iz Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor navedenih u tužiteljevom podnesku od 28. siječnja 2019. čiji sastavni dio je tablica za izračun visine zakupnine, te da je u međuvremenu tužitelj upisan kao vlasnik poslovnog prostora u odnosu na koji zahtijeva od tuženika naknadu.

7. U ponovnom suđenju tuženik je ostao kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije, te kod prigovora koji se odnosi na površinu poslovnog prostora koji je tuženik koristio. Tuženik je naveo da je tuženik koristio samo jednu kancelariju od 25 m2 i da je za taj dio spreman platiti tužitelju, dok preostali dio poslovnog prostora tuženik nije koristio, te da se u tom prostoru nalaze stvari drugih firmi koje su u stečaju.

8. U ponovnom suđenju sud je u dokaznom postupku sud izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: izvatka iz poslovnih knjiga (str. 4. spisa), dopisa od 25. rujna 2018. (str. 41. spisa), zapisnika od 10. srpnja 2013. (str. 42. spisa), zapisnika od 1. ožujka 2016. (str. 43. spisa), izvadaka iz zemljišne knjige (str. 44. – 55. spisa), tužiteljevog dopisa od 19. srpnja 2013. (str. 63. – 66. spisa), Ugovora o zakupu poslovnog prostora (str. 67. – 68. spisa), izvatka iz posjedovnog lista (str. 69. spisa), zapisnika od 10. prosinca 2018. (str. 125. - 126. i 152. – 153. spisa), pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P-2500/2018-11 od 11. listopada 2019. (str. 190. – 196. spisa), te izvatka iz zemljišne knjige (str. 201. – 208. spisa). Obavljen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-295/2021 i u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2500/2018

9. U ponovnom suđenju predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.396,30 EUR po osnovi naknade za korištenje poslovnog prostora u [adresa], i to dvorišne zgrade, sistemski broj objekta: 06679765, u razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2017. godine. Budući da se radi o stvari (poslovnom prostoru) koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) bila u posjedu nevlasnika u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili gospodarski opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj odredbi je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Iz navedenog proizlazi kako je predmet spora naknada koristi od uporabe tuđe stvari u skladu s citiranim odredbama ZV-a. Radi se, dakle, o izvanugovornom odnosu zbog čega u konkretnom slučaju nije bilo osnove za izdavanje računa, a time niti osnove za izdavanje platnog nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi, kao što je to naveo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u citiranom rješenju od 17. lipnja 2020. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 452. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), valjalo ukinuti platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu navedenom u izreci rješenja.

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je u ponovnom suđenju utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu zateznih kamata.

11. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu iznosa od 2.396,30 EUR po osnovi naknade za korištenje poslovnog prostora u [adresa], i to dvorišne zgrade, sistemski broj objekta: 06679765, u razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2017. godine. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a.

12. Nije sporna činjenica da je u spornom razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2017. godine tuženik koristio predmetni poslovni prostor u [adresa], u površini od 25 m2. Nije sporna činjenica da je raniji zakupnik predmetnog poslovnog prostora površine 640,82 m2 bilo društvo Orbis d.d. na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 6. prosinca 1999. sklopljenog s tužiteljem (dalje: Ugovor), a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora (str. 67. – 68. spisa). Nije sporna niti činjenica da je Ugovor otkazan zaključkom gradonačelnika Grada Zagreba od 7. studenoga 2012. Nije sporna niti činjenica da za korištenije predmetnog poslovnog prostora u spornom razdoblju tuženik nije sklopio ugovor o zakupu s tužiteljem, niti je za takvo korištenje plaćano naknadu tužitelju.

13. Sporna je tužiteljeva aktivna legitimacija i površina predmetnog poslovnog prostora koju je u spornom razdoblju koristio tuženik, odnosno je li tuženik koristio predmetni poslovni prostor u površini većoj od 25 m2.

14. Kao što je prethodno navedeno u konkretnom slučaju se nesporno radi o poslovnom prostoru koji nije prestao postojati niti je promijenio identitet zbog čega su za odluku o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe članka 164. i članka 165. ZV-a. Prema odredbi članka 164. stavka 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok je prema odredbi članka 165. stavka 1. ZV-a nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (članak 165. stavak 6. ZV).

15. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV). Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu (članak 18. stavak 4. ZV). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZV).

16. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (str. 201. – 208. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora u [adresa] u odnosu na koji zahtijeva isplatu sporne naknade, koju činjenicu tuženik nije niti osporio. Dodatno, i prije nego što je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, sud je utvrdio da je tužitelj bio aktivno legitimiran u ovom postupku. Naime, u skladu s odredbom članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19), Republika Hrvatska je 28. svibnja 2015., podnijela prijedlog radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske na z. k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (oznake zemljišta ulična stambena zgrada popisni broj 1598 i 1597 i dvorište u [adresa], dvorišna stambena zgrada u [adresa] uz zapadnu među ulične zgrade sagrađene na dijelu čkbr. [katastarska čestica] i dvorišna zgrada –garaža (u dvorištu) desno uz samu uličnu zgradu, sagrađenu na dijelu čkbr. [katastarska čestica]). Navedeni postupak se vodio pred Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP/I-942-02/15-13/15. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetni poslovni prostor – dvorišnu zgradu (str. 44. – 47. spisa) utvrđeno je da je zgrada u [adresa], dvorište, sagrađena na dijelu z. k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor bila upisana kao društveno vlasništvo. Iz izvatka iz posjedovnog lista broj 2976 k. o. [katastarska općina] (str. 69. spisa) proizlazi da je tužitelj bio upisan kao korisnik predmetne nekretnine. Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58), najamne poslovne zgrade i najamne stambene zgrade nacionalizirane su i postale su predmet društvenog vlasništva. Člankom 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Službeni list SFRJ broj 43/45 i 57/65 i Narodne novine broj 52/73) bilo je propisano da na posebnom dijelu zgrade u društvenom etažnom vlasništvu pravo raspolaganja stječe općina. Sukladno navedenom Zakonu pravo raspolaganja na nekretninama u društvenom vlasništvu davalo je ovlaštenje svom nosiocu da može koristiti nekretninu te prenositi to pravo korištenja na drugoga. Člankom 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (˝Narodne novine˝ broj 90/92, 94/93 i 117/93) propisano je da će općine, gradovi i županije preuzeti nekretnine te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik najkasnije do 31. ožujka 1994., Člankom 67.a u svezi s člankom 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi te člankom 33. Zakona o Gradu Zagrebu (˝Narodne novine˝ broj 90/92) propisano je da sve nekretnine i pokretnine kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu (u tom smislu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 229/2025-2 od 22. siječnja 2025.).

17. Uvidom u zapisnik od 10. srpnja 2013. (str. 42. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je da je prilikom uviđaja na licu mjesta na adresi u [adresa], i to za prostor P=640,82 m2, šifra objekta: 06679765 i P=11,58 m2, šifra objekta: 06679773, u poslovnom prostoru zatečen tuženikov zastupnik po zakonu ĐČ, koji je i potpisao predmetni zapisnik. Nadalje je utvrđeno da se radi o prostoru bivšeg korisnika „Tiskare orbis“ d.o.o. koji koriste tuženik i društvo Alca script d.o.o., s time da tuženik koristi prostor koji se nalazi u dvorišnom prizemlju, a sastoji se od četiri prostorije na istočnoj strani, jedne prostorije – radione na zapadnoj strani te dvije prostorije – skladišta na južnoj strani, te prostor na prvom katu dvorišne zgrade, a sastoji se od jedne prostorije – radione tiskarske te četiri prostorije – kancelarije. Nadalje je utvrđeno da se predmetni poslovni prostor koristi za obavljanje tiskarske djelatnosti, te da je 6. svibnja 2013., tuženikov zastupnik po zakonu ĐČ Uredu uputio zamolbu za reguliranje statusa novog korisnika. Konačno je utvrđeno da se prostor površine P=11,58 m2, šifra objekta: 06679773 nalazi u prizemlju dvorišne zgrade, zapadna strana, desno od ulaza u vežu i da da taj dio nitko ne koristi. Međutim, taj dio poslovnog prostora površine P=11,58 m2, šifra objekta: 06679773 nije niti predmet ovoga spora, već je predmet ovoga spora samo poslovni prostor šifre objekta: 06679765 za koji, iz navedenog zapisnika koji je potpisao i sam tuženikov zastupnik po zakonu, proizlazi da ga je koristio i tuženik na način da je tuženik koristio prostor koji se nalazi u dvorišnom prizemlju, a sastoji se od četiri prostorije na istočnoj strani, jedne prostorije – radione na zapadnoj strani te dvije prostorije – skladišta na južnoj strani, te prostor na prvom katu dvorišne zgrade, a sastoji se od jedne prostorije – radione tiskarske te četiri prostorije – kancelarije, što je potpisom predmetnog zapisnika potvrdio i sam tuženikov zastupnik po zakonu.

18. Uvidom u zapisnik od 1. ožujka 2016. (str. 42. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je da je prilikom uviđaja na licu mjesta na adresi u [adresa], dvorište, i to za prostor P=640,82 m2, šifra objekta 06679765, dakle, upravo poslovnog prostora koji je predmet ovoga spora, zatečen tuženikov zastupnik po zakonu ĐČ, koji je i potpisao predmetni zapisnik, a taj zapisnik je ovjeren i tuženikovim pečatom. Nadalje je utvrđeno da tuženik koristi prostor koji se sastoji od radione u dvorišnom prizemlju, skladišta u dvorišnom prizemlju, radione na katu, te četiri kancelarije na katu, te da se prostor koristi za obavljanje tiskarske djelatnosti, dok dio prostora koji se nalazi u dvorišnom prizemlju – istočna strana koristi društvo Alka script d.o.o. Dakle, ovjerom i potpisom predmetnog zapisnika tuženik je potvrdio da je 1. ožujka 2016. koristio poslovni prostor koji se sastoji od radione u dvorišnom prizemlju, skladišta u dvorišnom prizemlju, radione na katu, te četiri kancelarije na katu, da se prostor koristio za obavljanje tiskarske djelatnosti, dok je dio prostora koji se nalazi u dvorišnom prizemlju – istočna strana koristilo društvo Alka script d.o.o.

19. Uvidom u zapisnik od 10. prosinca 2018. (str. 125. - 126. i 152. – 153. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je da su 10. prosinca 2018. tuženik i društvo Alka Script d.o.o. mirnim putem obavili predaju većeg dijela poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine 640,82 m2, šifra objekta 06679765, tužitelju, na način da je društvo Alka Script d.o.o. predalo u posjed tužitelju prostorije u dvorišnom objektu lijevo, dok je tužitelj preuzeo od tuženika posjed većeg dijela predmetnog poslovnog prostora (prema tlocrtu) u površini od 409,12 m2, i to: - tri prostorije u dvorišnom objektu ravno (prema tlocrtu prostorije broj 17, 18,19), te u dvorišnom objektu desno, u prizemlju (prema tlocrtu prostorija br. 21) i na prvom katu (prema tlocrtu prostorija broj 1). Nadalje je utvrđeno da je od 10. prosinca 2018. tuženik ostao u posjedu manjeg dijela predmetnog poslovnog prostora (prema tlocrtu) u površini od 92,62 m2 i to: prostorije koje se sastoje od prostorija oznaka po tlocrtu od 4. do 10. Konačno je utvrđeno da je navedeni zapisnik potpisao i tuženikov zastupnik po zakonu ĐČ. Dakle, potpisom predmetnog zapisnika tuženik je potvrdio da je 10. prosinca 2018. dobrovoljno predao tužitelju u posjed predmetni poslovni prostor u površini od 409,12 m2, te da je od 10. prosinca 2018. ostao u posjedu predmetnog poslovnog prostora površine od 92,62 m2. Iz navedenog proizlazi zaključak da je, suprotno tuženikovoj tvrdnji, u spornom razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2017. godine tuženik koristio predmetni poslovni prostor u površini od 409,12 m2, koji je 10. prosinca 2018., dakle, nakon isteka spornog razdoblja, dobrovoljno predao tužitelju u posjed, ali da je u spornom razdoblju tuženik koristio i poslovni prostor u površini od 92,62 m2, u čijem posjedu je tuženik ostao i nakon 10. prosinca 2018., dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno.

20. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-2500/2018 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-2500/2018-11 od 11. listopada 2019. (str. 190. – 196. ovoga spisa) tuženik iz ovog postupka obvezan u roku od 15 dana isprazniti i predati tužitelju Grad Zagreb u posjed, slobodan od svih osoba i stvari dio poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], u dvorišnoj zgradi, ukupne površine 640,82 m2, koji poslovni prostor je izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to: prostorije koje se nalaze u dvorišnom objektu ravno na prvom katu površine 92,62 m2, prema tlocrtu koji se dostavlja u prilogu prostorije broj 4 do 10. Dakle, pravomoćnom presudom je upravo tuženik iz ovog postupka obvezan predati u posjed tužitelju upravo predmetni poslovni prostor površine 92,62 m2, dakle, onaj dio poslovnog prostora u čijem je posjedu tuženik ostao i nakon 10. prosinca 2018.

21. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 295/2021 utvrđeno je da je, na temelju prijedloga za ovrhu tužitelja iz ovog postupka kao ovrhovoditelja, pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-295/21-2 od 23. veljače 2021. određena ovrha protiv tuženika iz ovoga postupka kao ovršenika na temelju pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P-2500/2018-11 od 11. listopada 2019., i to udaljenjem tuženika iz ovog postupka kao ovršenika iz dijela poslovnog prostora u [adresa], u dvorišnoj zgradi, ukupne površine 640,82 m2, koji poslovni prostor je izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to: prostorije koje se nalaze u dvorišnom objektu ravno na prvom katu površine 92,62 m2, prema tlocrtu koji se dostavlja u prilogu prostorije broj 4 do 10 i uklanjanjem svih njegovih stvari iz tog prostora i predajom navedenog poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari u posjed tužitelju iz ovog postupka kao ovrhovoditelju.

22. Slijedom navedenog sud je utvrdio neosnovanim tuženikove tvrdnje da je koristio samo manju površinu predmetnog poslovnog prostora, odnosno da je koristio samo 25 m2 predmetnog poslovnog prostora jer iz isprava u spisu, uključujući i zapisnike koje je potpisao i sam tuženik, odnosno njegov zastupnik po zakonu, te citirane pravomoćne presude ovoga suda, proizlazi suprotno.

23. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2017. godine, to je za odluku o tužbenom zahtjevu pravno relevantno stanje i činjenica korištenja predmetnog poslovnog prostora kakva je bila upravo u navedenom spornom razdoblju, a ne sadašnje stanje tog prostora. Zbog toga, a uzevši u obzir i činjenicu da je površina predmetnog poslovnog prostora koju je tuženik koristio u spornom razdoblju utvrđena na temelju isprava u spisu, sud je odbio tužiteljev prijedlog za provođenje očevida na licu mjesta jer se uviđaj poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda (članak 227. stavak 1. ZPP-a), a uviđaj se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka (članak 227. stavak 2. ZPP-a). Međutim, uviđajem se ne bi moglo utvrditi stanje niti površina predmetnog poslovnog prostora kakvo je bilo u spornom razdoblju, već samo njegovo stanje u trenutku provođenja uviđaja što je pravno irelevantno za odluku o tužbenom zahtjevu.

24. Osim toga, kao što je prethodno obrazloženo, na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno da je u spornom razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2017. godine tuženik koristio predmetni poslovni prostor u površini od 409,12 m2, koji je 10. prosinca 2018., dakle, nakon isteka spornog razdoblja, dobrovoljno predao tužitelju u posjed, ali i u površini od 92,62 m2, u čijem posjedu je tuženik ostao i nakon 10. prosinca 2018., dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno. Slijedom navedenog sud je odbio i tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja jer u ovom sporu male vrijednosti izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu. Iz istog razloga sud je odbio i tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka ZČ.

25. S obzirom na to da je u spornom razdoblju tuženik koristio predmetni poslovni prostor u površini većoj od 320,41 m2 (za koju u ponovnom suđenju u odnosu na tuženika tužitelj zahtijeva naknadu za korištenje), bez da je za takvo korištenje s tužiteljem sklopio ugovor i bez plaćanja naknade tužitelju za takvo korištenje, tuženik je u konkretnom slučaju nepošteni posjednik u smislu citiranih odredbi ZV-a jer je znao, odnosno morao je znati da mu ne pripada pravo na posjed. Stoga, u skladu s odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a, tužitelj kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora ima pravo na naknadu koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o korištenju poslovnog prostora, takvu korist u konkretnom slučaju predstavlja zakupnina koju bi tuženik bio dužan plaćati tužitelju za korištenje predmetnog poslovnog prostora za obavljanje tiskarske djelatnosti, i to u visini određenoj Zaključkom o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada i broj 6/2016; dalje: Zaključak) čiji sastavni dio je Tablica za izračun visine zakupnine (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2891/2024-2 od 31. srpnja 2024., Pž-229/2025-2 od 22. siječnja 2025. i Pž-3510/2022-3 od 27. srpnja 2023.).

26. Točkom I. Zaključka je određeno da se tim zaključkom određuju kriteriji za određivanje zakupnine za poslovni prostor. Točkom II.1. Zaključka je određeno da se zakupnina za poslovni prostor definira prema sljedećim kriterijima: četvornom metru korisne površine poslovnog prostora, zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi, djelatnosti koja se u poslovnom prostoru obavlja, položaju poslovnog prostora u zgradi. Točkom II.2. Zaključka je određeno da se zakupnina određuje primjenom kriterija iz podtočke 1. ove točke, a prema Tablici za izračun visine zakupnine (Prilog 1). Točkom II.3. Zaključka je određeno da se za određivanje zakupnine za poslovni prostor utvrđuje šest zona s obzirom na položaj u Gradu Zagrebu, određenih „Opisom granica zona za utvrđivanje zakupnine za poslovni prostor.“ Prema točki II.5. Zaključka, za poslovni prostor koji se u cijelosti nalazi u dvorišnom objektu, podrumskom prostoru, na tavanu, u zatvorenom prolazu i veži zgrade, zakupnina se umanjuje za 50% u odnosu na zakupninu koja se plaća za odnosnu zonu i djelatnost, osim u slučajevima iz podtočke 7. ove točke. Primjenom kriterija iz Zaključka, visina zakupnine je u konkretnom slučaju određena na način da je uzeto da se radi o poslovnom prostoru ukupne površine od 640,82 m2, koji se nalazi u zoni I, u dvorištu i koji se koristi za proizvodne i prerađivačke djelatnosti (tiskarska djelatnost). Budući da je u ovom postupku utvrđeno da je u spornom razdoblju tuženik koristio poslovni prostor u površini većoj od 320,41 m2 (za koju u ponovnom suđenju u odnosu na tuženika tužitelj zahtijeva naknadu za korištenje), dok, osim što je neosnovano prigovorio površini prostora kojeg je koristio, tuženik u tijeku ovog postupka nije osporio kriterije na temelju kojih je tužitelj u konkretnom slučaju obračunao naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora niti tužiteljev obračun te naknade. Prema tom obračunu, koji tuženik nije osporio, mjesečna naknada za korištenje predmetnog poslovnog prostora ukupne površine od 640,82 m2 iznosi 4.012,20 kn (532,51 EUR) iz čega proizlazi da mjesečna naknada za površinu od 320,41 m2 iznosi polovicu navedenog iznosa, dakle, 2.006,10 kn / 266,26 EUR. S obzirom na to da tuženik nije osporio tužiteljev obračun naknade koji se temelji na prethodno navedenim kriterijima iz Zaključka, sud je, uzevši u obzir navedeno, u ovom sporu male vrijednosti odbio i tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja jer niti izvođenje tog dokaza nije bilo potrebo radi utvrđivanja visine naknade. Budući da mjesečna naknada iznosi 2.006,10 kn / 266,26 EUR, dok tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu naknade za razdoblje od listopada 2016. do lipnja 2017., dakle, za razdoblje od 9 mjeseci, sud je utvrdio da tužitelj osnovano zahtijeva isplatu naknade u ukupnom iznosu od 2.396,30 EUR (266,26 EUR x 9 mjeseci). To iz razloga što je, uzevši u obzir navedeno, utvrđeno kako upravo taj iznos od 2.396,30 EUR koji bi za korištenje predmetnog poslovnog prostora tuženik plaćao tužitelju da je sklopio ugovor o zakupu predstavlja korist koju je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja u smislu odredbe člana 165. stavka 1. ZV-a, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a dokazao suprotno. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud, na temelju odredbe članka 165. stavka 1. ZV-a, obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.396,30 EUR.

27. Na određeni iznos naknade od 2.396,30 EUR tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) za ostale odnose jer se u konkretnom slučaju ne radi o ispunjenju obveze iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već o naknadi za neovlašteno korištenje poslovnog prostora, dakle, o izvanugovornom odnosu.

28. Prema utvrđenju suda tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje teku tek od 5. prosinca 2017. kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu / tužbe kojom je pokrenut ovaj postupak, do isplate. Naime, u konkretnom slučaju je tek u tom trenutku dospjela tražbina tužitelja prema tuženiku kao nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari. To iz razloga što tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-.a, tvrdio niti dokazao da je i prije pokretanja ovog postupka, od tuženika zahtijevao isplatu sporne naknade, dok ta činjenica ne proizlazi niti iz isprava u spisu. Zbog toga je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na zatezne kamate tek od podnošenja prijedloga za ovrhu / tužbe 5. prosinca 2017., a ne i za ranije razdoblje kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. Stoga tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 2.396,30 EUR za razdoblje do 4. prosinca 2017. pa je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29. Uzevši u obzir navedeno odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

30. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.396,30 EUR, tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 61,87 EUR / 466,19 kn po osnovi polovice javnobilježničke nagrade s PDV-om i polovice javnobilježničkog troškova dostave i polovice sudske pristojbe za presudu ovoga suda poslovni broj Povrv- 2991/18 od 22. ožujka 2019. u iznosu od 47,18 EUR / 355,50 kn jer je samo u odnosu na taj dio troškova citirana presuda ukinut citiranim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 17. lipnja 2020. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 109,05 EUR. Na tako određene troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22)) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose.

31. Budući da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za izdavanje platnog naloga iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi sud je utvrdio da tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 61,87 EUR za razdoblje od 7. prosinca 2017. do 16. travnja 2025. pa je i u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 17. travnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP).