REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1381/2017-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Šupukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 3. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NKD, odvjetničke vježbenice, te punomoćnice tuženika Vlatke Vranešić Ljevar, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da tužitelju NK isplati iznos od 6.636,14 eur zajedno sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.431,34 eur, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je boravio u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 27.1.2014. do 27.7.2014. i to najprije u istražnom zatvoru, a potom na izdržavanju zatvorske kazne s time da je tek 26.5.2014. upućen na izdržavanje kazne zatvora, iako je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-32/14 od 1.4.2014., kojom je osuđen na kaznu zatvora, postala pravomoćna još 8.5.2014., zbog čega je punih 17 dana bio neosnovano držan na odjelu istražnog zatvora pa su mu i u tom dijelu povrijeđena njegova prava. Kako je u istražnom zatvoru, a kasnije i na izdržavanju kazne zatvora bio smješten u prostoriji površine 17 m2 zajedno sa još pet do šest osoba, a u kojoj je boravio do 22 sata dnevno tako da je objedovao tri obroka dnevno sjedeći na krevetu s time da se je sanitarni čvor nalazio u sobi tako da su se tijekom dana i noći iz istoga širili neugodni zvukovi i mirisi, dok je ova prostorija bila nedovoljno zagrijana tijekom hladnijeg razdoblja i nerashlađena tijekom toplijeg razdoblja, to su ovakvi uvjeti bili nezadovoljavajući zbog čega je on višekratno tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu upozoravao suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu kao i pučkog pravobranitelja na opisano stanje tražeći da mu se osiguraju propisani uvjeti pa kako njegovi zahtjevi nisu bili uvaženi, to je i štrajkao glađu u jednom razdoblju. S obzirom na to da je sve navedeno dovelo do povrede njegovog prava osobnosti zbog povrede dostojanstva i privatnosti osobnog života te zbog narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja, to tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.636,14 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti tvrdeći da su u Zatvoru u Zagrebu bili ispunjeni svi uvjeti u odnosu na mogućnost održavanja osobne higijene tužitelja, opremljenosti zatvora i kaznionice u kojima je tužitelj izdržavao mjeru pritvora i izdržavao kaznu zatvora sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te u odnosu na pružanje kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite tužitelju, radi čega je u toj zatvorskoj ustanovi prema mišljenju tuženika smještaj pritvorenika i zatvorenika, pa tako i tužitelja, bio primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima pa stoga duševna bol za koju tužitelj tvrdi da ju je trpio zbog nedovoljnog prostora zatvorskih ćelija ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja koji je povezan sa oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, a sve jer je omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana tužitelju nadoknađena ograničenost prostora u spavaonici. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška.

3. Kako je tuženik tek na ročištu 16.10.2018. (stranica 36) istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda smatrajući da je mjesno nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu na čijem području se nalazi Zatvor u Zagrebu, sud je ovakav prigovor tuženika odbacio kao nepravovremen imajući u vidu da je odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se sud u povodu prigovora tuženika može proglasiti mjesno nenadležnim samo ako je takav prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a tuženik se je u konkretnom slučaju upustio u raspravljanje o glavnoj stvari davanjem odgovora na tužbu u podnesku od 28.7.2017.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4- 14) te u zdravstveni karton tužitelja (stranica 42, CD medij, stranica 44-71 te stranica 76-79), pročitan je dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 14.6.2018. (stranica 33) kao i dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 13.1.2025. (stranica 160 i 161), a uz suglasnost stranaka kao dokaz u ovome postupku korišten je i dokaz proveden u ovosudnom predmetu br. Pn-3920/2012 (očevid u Zatvoru u Zagrebu od 13.9.2013., stranica 104-106). Nadalje, provedeno je liječničko vještačenje (stranica 117-119 te stranica 136-138) te je proveden i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 89 i 90), dok ostali dokazi koje su stranke tijekom postupka predlagale nisu provedeni iz razloga što je tužitelj u podnesku od 8.10.2024. (stranica 154) izjavio da odustaje od dokaza saslušanjem svjedoka JK, RK i IK s time da je od dokaza saslušanjem preostalih predloženih svjedoka tj. VK, ČK i DK odustao još na ročištu 20.4.2023. (stranica 141) pri čemu se napominje da je tuženik u podnesku od 7.10.2024. (stranica 153) izjavio da odustaje od dokaznih prijedloga za saslušanjem svih predloženih svjedoka kao i od prijedloga za dostavljanjem zapisnika o saslušanju svjedoka u nekim drugim predmetima.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari konačno nije sporno da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 28.1.2014. do 26.7.2014. i to do 27.5.2014. u istražnom zatvoru, a od 28.5.2014. do 26.7.2014. na izdržavanju kazne zatvora. Nadalje, nije sporno da je cijelo vrijeme bio smješten u prostoru koji u potpunosti ne zadovoljava zakonom propisanu kvadraturu. Međutim, sporno je, je li tužitelj u ovoj ustanovi boravio u ponižavajućim uvjetima odnosno jesu li tijekom toga vremena povrijeđena njegova prava tako da bi bilo povrijeđeno njegovo pravo osobnosti.

7. Iz zapisnika o obavljenom očevidu u Zatvoru u Zagrebu od 13.9.2013. (stranica 104-106) vidljivo je da su navodi tužitelja o uvjetima smještaja u toj ustanovi uglavnom točni, a to posebno što se tiče izgleda soba i postojanja WC-a unutar soba koji nije odvojen zidom potpuno do stropa, ali je uvidom u navedeni zapisnik utvrđeno i to da u sobi koja je tom prilikom pregledana, postoji TV u zatvorskom vlasništvu te dvije neonske svjetiljke i sredstva za čišćenje, iz čega proizlazi da je tužitelj imao mogućnost gledanja TV-a te čitanja u sobi.

8. Tužitelj u svom iskazu (stranica 89 i 90) navodi da je po dolasku u navedeni zatvor bio smješten na istražnom odjelu na drugom odjelu u sobi br. 35 čija je površina 17 m2 s time da je unutar iste i WC koji je od ostatka sobe odvojen zidom samo visine 1,80 m i vratima koja su i niža od toga zida što znači da taj WC nije bio u potpunosti fizički odvojen od te sobe, a u istom su bili samo čučavac i umivaonik s time da su se zbog načina na koji je bio izveden sanitarni čvor u sobi osjetili neugodni mirisi kao i zvukovi.

Nadalje, tvrdi da ih je u toj sobi bilo sedmero, a da su postojala tri kreveta na kat i jedan običan krevet, zatim jedan stol duljine jednog metra sa dvije klupe sa svake strane za koji mogu sjesti samo četiri osobe tako da svi nisu mogli sjediti za stolom za vrijeme objeda pa bi troje ljudi jelo sjedeći na krevetu ili bi jeli na smjenu. Navodi da su u toj sobi bila četiri aluminijska prozora koji nisu dobro "dihtali" niti su se mogli u potpunosti zatvoriti pa je tijekom zime bilo hladno, dok je dnevno svjetlo bilo umanjeno zato što su s vanjske strane prozora bile postavljene limene zaštite da se ne može gledati van. Ističe da su se samo dva puta tjedno mogli tuširati s time da ponekad nije bilo tople vode, a da je bio u toj sobi zaključan 22 sata dnevno odnosno da je samo 2 sata dnevno bila moguća šetnja u vanjskom prostoru. Tvrdi da je i prehrana bila loša pa da se nije hranio o vlastitom trošku u kantini, ne zna kako bi izdržao pri čemu navodi da je od 1.7.do 19.7., kada je već bio na izdržavanju zatvorske kazne, štrajkao glađu. Smatra da je prema zakonskim propisima mogao biti u istražnom zatvoru najdulje do 12.5.2014., a na izdržavanje kazne zatvora u istoj ustanovi je prebačen tek 26.5.2014. s time da je jedno vrijeme tijekom boravka na istražnom odjelu bio i u sobi br. 30 koja je površinom i uvjetima boravka identična sobi br. 35. Na sedmom odjelu, gdje je izdržavao kaznu zatvora, bio je do 26.7.2014. u sobi koja je bila identična ovima na istražnom odjelu pa čak i gora s time da na tom odjelu više nije mogao naručivati obroke o svom trošku pa kako je hrana bila izuzetno loša, to nije nikada večerao. I tamo je morao biti u sobi 22 sata, a samo 2 sata izvan sobe u šetnji s time da nije bilo mogućnosti obavljanja ikakvih slobodnih aktivnosti ili rada, već je eventualno bilo moguće naručiti neku knjigu, a kako je u toj ustanovi voda bila izuzetno loša, to smatra da je zbog toga dobio i bubrežni kamenac. Navodi da se je zbog ovakvih uvjeta u zatvoru obraćao pučkom pravobranitelju, Hrvatskom helsinškom odboru i Upravi za zatvorski sustav, a kako nije naučen boraviti u tako nehigijenskim i nehumanim uvjetima, to je zbog boravka u ovoj ustanovi doživio veliki stres zbog kojeg ima problema sa spavanjem pa je tako u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču utvrđeno da spava 2-2,5 sata dnevno i da pije lijekove za spavanje. Konačno smatra da su kompletni uvjeti boravka u ovoj ustanovi nehumani jer su tamo živjeli kao stoka u štali.

10. Ovakav iskaz tužitelja u kojem isti opisuje uvjete smještaja u Zatvoru u Zagrebu i to kako tijekom istražnog zatvora tako i tijekom izdržavanja kazne zatvora, te svoje osjećaje vezano uz to, sud je prihvatio kao istinite jer je isti iznesen uvjerljivo imajući pri tome u vidu i očitovanje iz dopisa Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 14.6.2018. (stranica 33) kao i očitovanje iz dopisa Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 13.1.2025. (stranica 160 i 161).

11. Naime, uvidom u dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 14.6.2018. (stranica 33) utvrđeno je da se je tužitelj nalazio u Zatvoru u Zagrebu kao istražni zatvorenik od 28.1.do 28.5.2014. na II. zatvoreničkom odjelu u sobama 30 i 35 sa četiri do pet zatvorenika koje sobe su bile površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3 sa sanitarnim čvorom površine 1,57 m2 odvojenim od ostatka sobe zidom visine 180 cm s time da su na tim sobama po četiri prozora visine 86 cm i širine 67 cm koji omogućuju prozračivanje i dotok danjeg svjetla. U razdoblju od 28.5.2014. do 26.7.2014. tužitelj je izvršavao kaznu zatvora u istoj ustanovi s time da je od 28.5.2014. do 1.7.2014. bio smješten na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 124 sa pet do šest zatvorenika, dok je od 1.7.2014. do 26.7.2014. bio smješten na istom odjelu u sobi broj 119 sa četiri zatvorenika. Nadalje, uvidom u dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 13.1.2025. (stranica 160 i 161) utvrđeno je da su navedeni podaci dopunjeni tako što je navedeno da su i sobe broj 119 i 124, u kojima je tužitelj boravio izdržavajući kaznu zatvora na VII. zatvoreničkom odjelu, također površne 21,10 m2 i volumena 49,80 m3 te da se i u sklopu tih soba nalaze sanitarni čvorovi površine 1,57 m2 odvojeni od ostatka sobe zidom visine 180 cm s time da i te sobe imaju po četiri prozora visine 86 cm i širine 67 cm.

12. Kako je iz navedenoga vidljivo da je tužitelj cijelo vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 28.1.2014. do 26.7.2014. bio smješten, i to sa još barem četiri pa do najviše šest zatvorenika, u sobama površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3 u sklopu kojih se je nalazio i sanitarni čvor površine 1,57 m2 koji je odijeljen od ostatka sobe samo zidom visine 180 cm, to iz navedenoga proizlazi da je tužitelj kroz sve to vrijeme imao na raspolaganju najmanje 2,79 m2 do najviše 3,906 m2 osobnog prostora (21,10 m2 umanjeno za površinu sanitarnog čvora od 1,57 m2 iznosi 19,53 m2 pa kada se ta površina podijeli s brojem osoba od najmanje 5, dobiva se osobni prostor od 3,906 m2, a kada se ta površina podijeli s brojem osoba od najviše 7, dobiva se osobni prostor od 2,79 m2).

13. Kako ovakav prostorni čimbenik, kada se radi o zatvorskoj sobi veličine 2,79 m2 do 3,906 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, po mišljenju ovoga suda snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru imajući pri tome u vidu da je u toj sobi bio i sanitarni čvor površine 1,57 m2 koji je od ostatka sobe bio odvojen zidom visine 180 cm bez posebne ventilacije za zahod, a da u toj ustanovi nije bio blagovaonice za zatvorenike pa da su svi zatvorenici dnevne obroke konzumirali u zatvoreničkim sobama u kojima se boravilo 22 sata dnevno, to ovaj sud primjenom stajališta iz presuda Europskog suda za ljudska prava Muršić protiv Hrvatske i Longin protiv Hrvatske nalazi da su takvi uvjeti nečovječni i ponižavajući te da su tužitelju povrijeđena prava iz čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) te čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02 i 1/06).

14. Slijedom navedenoga, tužitelju je zbog povrede njegovog dostojanstva, kao osnove za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23) dosuđen iznos 6.636,14 eur zajedno sa zateznom kamatom temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a od 5.5.2017. tj. od dana podnošenja tužbe do isplate, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a pa je odlučeno kao u izreci presude. Naime, predmetna tužba je upućena ovome sudu preko pošte preporučenom pošiljkom dana 5.5.2017. pa se upravo taj dan predaje pošti u smislu odredbe čl. 113. st. 2. ZPP-a smatra danom predaje sudu.

15. Pri tome se napominje da je tužitelju navedena neimovinska šteta dosuđena neovisno o tome što je provedenim liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću, psihijatru, (stranica 117-119) utvrđeno kako na temelju analize podataka iz priložene medicinske dokumentacije kao i na temelju njegovog vlastitog ispitivanja, nisu pronađeni elementi koji bi upućivali na razvoj ili pogoršanje eventualnog psihičkog poremećaja kao posljedice uvjeta u kojima je boravio u Zatvoru u Zagrebu u utuženom razdoblju.

16. Naime, ovaj vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju (stranica 117-119) ukazao da je u osobnom zdravstvenom kartonu tužitelja zabilježeno ambulantno psihijatrijsko liječenje zbog tegoba u sklopu mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja koje se veže uz tegobe sa degenerativnim promjenama kralješnice, dok je u zdravstvenom kartonu Zatvora u Zagrebu zabilježeno inicijalno propisivanje psihofarmaka uz navod da se tužitelj od ranije ambulantno psihijatrijski liječi s time da je tužitelj tijekom boravka u zatvoru u dva navrata štrajkao glađu zbog "nije zadovoljan s presudom, smještajem, radom nadležnog referenta, premetačinom u sobi" uz napomenu da pregledan od psihijatra "ne iskazuje elemente psihotičnosti i suicidalnosti".

17. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je samo tužitelj navodeći u podnesku od 23.9.2021. (stranica 124-126) da ovakav zaključak vještaka nije logičan niti utemeljen jer da je iz priložene dokumentacije Zatvora u Zagrebu vidljivo da je uslijed nehigijenskih i nehumanih uvjeta u zatvoru kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stana zbog čega je boravio i u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče pa i godinama kasnije ima problema sa spavanjem zbog čega pije tablete. Pri tome tužitelj smatra da već sama činjenica da je tužitelj boravio u zatvorskoj ćeliji s još 6 zatvorenika takve veličine da nije zadovoljen niti minimum prostora od 3 m2 uz toalet u istoj prostoriji koji je odvojen samo s jedne strane zidom visokim 180 cm, dovodi do zaključka da je došlo do povrede dostojanstva tužitelja i ponižavajućeg postupanja uslijed kojeg je trpio duševne boli.

18. U svom usmenom očitovanju na ovakve prigovore tužitelja na ročištu 25.4.2022. (stranica 136-138) vještak dr. Gordan Makarić je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja ističući i nadalje da nema elemenata da je kod tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja koje bi izlazilo iz okvira osoba koje su inače lišene slobode u zatvorskim uvjetima pri čemu je na poseban upit tužitelja bi li uvjeti u zatvorskoj ćeliji u kojoj je u ograničenoj kvadraturi spavalo 6-7 zatvorenika, utjecali na povredu dostojanstva, odgovorio da su povreda časti i ugleda odnosno dostojanstva pravna kategorija koje vrednuje sud.

19. Nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka dr. Gordana Makarića, sud je njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan pri čemu se napominje da niti tužitelj istom više nije prigovarao.

20. Dakle, neovisno o tome što je provedenim liječničkim vještačenjem utvrđeno da kod tužitelja tijekom boravka u Zatvoru u Zatvoru u utuženom razdoblju od 28.1.2014. do 26.7.2014. nije došlo do razvoja ili pogoršanja eventualnog psihičkog poremećaja kao posljedice uvjeta u kojima je tamo boravio, tužitelju je utvrđena naknada neimovinske štete zbog povrede njegovog dostojanstva jer već sama činjenica da je tužitelj boravio u zatvorskim prostorijama sa još najmanje četiri, a najviše sedam zatvorenika, a koje prostorije su takve veličine da nije zadovoljen niti minimum osobnog prostora uz sanitarni prostor unutar tih prostorija koji je odvojen samo s jedne strane zidom visokim 180 cm i to bez odgovarajuće ventilacije, dovodi do zaključka da je došlo do povrede dostojanstva tužitelja i ponižavajućeg postupanja uslijed kojeg je trpio duševne boli.

21. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 22.5.2018. i 23.9.2021. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podnesaka od 1.3.2019., 4.3.2021., 19.3.2021. i 11.5.2021. u iznosima od po 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 21.11.2017., 16.10.2018., 14.11.2019., 22.2.2021., 25.4.2022., 20.4.2023., 3.10.2024. i 3.3.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 2.400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 600,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 112,81 eur, a na presudu 112,81 eur te trošak liječničkog vještačenja iznosi 205,72 eur (172,54 eur + 33,18 eur) pa sveukupni parnični trošak tužitelja iznosi dosuđenih 3.431,34 eur. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

22. Pri tome se napominje da tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 22.11.2017., 19.12.2017. i 11.5.2021. iz razloga što isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka. Naime, punomoćnik tužitelja je uz podnesak od 22.11.2017. samo dostavio punomoć za zastupanje tužitelja po drugom odvjetniku, iako je to bio u obvezi učiniti već na ročištu 21.11.2017., dok je u podnesku od 19.12.2017. samo pojasnio navode iz tužbe u smislu točnog navođenja razdoblja za koje tvrdi da je tužitelju nanesena šteta kao i to je li tužitelj još uvijek u zatvoru, a sve zato što navedene podatke nije znao na prethodnom ročištu. Konačno, uz podnesak od 11.5.2021. tužitelj je samo obavijestio sud o uplaćenom predujmu za liječničko vještačenje, a što nije bilo potrebno jer sud s takvim podatkom sam raspolaže.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu