Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-28/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1968/21-30 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1968/21-30 od 28. rujna 2023.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I. i II. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. IV. izreke,

b) preinačava se odluka o trošku u odbijajućem dijelu pod toč. IV. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, naknaditi tužiteljici DV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pored već dosuđenog troška u iznosu od 2.168,21 EURA / 16.337,13 kn daljnji trošak u iznosu od 124,42 EURA sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01 siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, da tužiteljici DV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak žalbe u iznosu 31,08 EURA sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. st. 1. Uvjeta Ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2008-I-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 01980, sklopljenog dana 21. travnja 2008. između tužiteljice DV i tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., potvrđenog dana 22. travnja 2008. po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka pod brojem: OV-5877/08, i to u dijelu koji glasi: „…prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.".

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.530,78 eur[1] / 41.671,70 kuna, sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015., određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 0,05 eur od 16. srpnja 2008. do isplate,

- 10,42 eur od 16. listopada 2008. do isplate,

- 17,06 eur od 16. studenog 2008. do isplate,

- 4,99 eur od 16. prosinca 2008. do isplate,

- 25,27 eur od 16. siječnja 2009. do isplate,

- 20,80 eur od 14. ožujka 2009. do isplate,

- 21,16 eur od 14. travnja 2009. do isplate,

- 22,22 eur od 14. svibnja 2009. do isplate,

- 18,13 eur od 14. lipnja 2009. do isplate,

- 19,49 eur od 14. srpnja 2009. do isplate,

- 19,49 eur od 16. srpnja 2009. do isplate,

- 16,81 eur od 16. kolovoza 2009. do isplate,

- 19,64 eur od 16. rujna 2009. do isplate,

- 19,66 eur od 14. studenog 2009. do isplate,

- 18,47 eur od 14. prosinca 2009. do isplate,

- 23,67 eur od 14. siječnja 2010. do isplate,

- 26,08 eur od 17. veljače 2010. do isplate,

- 26,08 eur od 17. veljače 2010. do isplate,

- 26,22 eur od 16. ožujka 2010. do isplate,

- 29,97 eur od 16. travnja 2010. do isplate,

- 36,60 eur od 16. svibnja 2010. do isplate,

- 38,91 eur od 16. lipnja 2010. do isplate,

- 49,08 eur od 16. srpnja 2010. do isplate,

- 46,78 eur od 18. kolovoza 2010. do isplate,

- 59,93 eur od 18. rujna 2010. do isplate,

- 53,27 eur od 16. listopada 2010. do isplate,

- 54,36 eur od 16. studenog 2010. do isplate,

- 64,90 eur od 16. prosinca 2010. do isplate,

- 68,80 eur od 16. siječnja 2011. do isplate,

- 60,99 eur od 17. veljače 2011. do isplate,

- 67,25 eur od 16. ožujka 2011. do isplate,

- 62,56 eur od 16. travnja 2011. do isplate,

- 72,05 eur od 16. svibnja 2011. do isplate,

- 87,90 eur od 16. lipnja 2011. do isplate,

- 100,57 eur od 16. srpnja 2011. do isplate,

- 125,47 eur od 16. kolovoza 2011. do isplate,

- 92,53 eur od 16. rujna 2011. do isplate,

- 85,04 eur od 16. listopada 2011. do isplate,

- 85,08 eur od 16. studenog 2011. do isplate,

- 89,67 eur od 16. prosinca 2011. do isplate,

- 94,42 eur od 16. siječnja 2012. do isplate,

- 96,05 eur od 16. veljače 2012. do isplate,

- 94,68 eur od 16. ožujka 2012. do isplate,

- 93,14 eur od 16. travnja 2012. do isplate,

- 94,50 eur od 16. svibnja 2012. do isplate,

- 96,68 eur od 16. lipnja 2012. do isplate,

- 93,76 eur od 16. srpnja 2012. do isplate,

- 92,84 eur od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- 86,61 eur od 16. rujna 2012. do isplate,

- 92,59 eur od 16. listopada 2012. do isplate,

- 94,67 eur od 16. studenog 2012. do isplate,

- 92,98 eur od 16. prosinca 2012. do isplate,

- 92,56 eur od 16. siječnja 2013. do isplate,

- 88,24 eur od 16. veljače 2013. do isplate,

- 89,38 eur od 16. ožujka 2013. do isplate,

- 94,75 eur od 16. travnja 2013. do isplate,

- 85,23 eur od 16.svibnja 2013. do isplate,

- 85,99 eur od 16. lipnja 2013. do isplate,

- 86,33 eur od 16. srpnja 2013. do isplate,

- 86,40 eur od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- 88,41 eur od 16. rujna 2013. do isplate,

- 90,75 eur od 16. listopada 2013. do isplate,

- 91,35 eur od 16. studenog 2013. do isplate,

- 94,10 eur od 16. prosinca 2013. do isplate,

- 90,83 eur od 16. siječnja 2014. do isplate,

- 95,40 eur od 16. veljače 2014. do isplate,

- 96,84 eur od 16. ožujka 2014. do isplate,

- 95,52 eur od 16. travnja 2014. do isplate,

- 93,30 eur od 16. svibnja 2014. do isplate,

- 93,20 eur od 16. lipnja 2014. do isplate,

- 95,61 eur od 16. srpnja 2014. do isplate,

- 96,86 eur od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- 97,42 eur od 16. rujna 2014. do isplate,

- 98,79 eur od 16. listopada 2014. do isplate,

- 101,51 eur od 16. studenog 2014. do isplate,

- 101,93 eur od 16. prosinca 2014. do isplate,

- 101,68 eur od 16. siječnja 2015. do isplate,

- 95,95 eur od 16. veljače 2015. do isplate,

- 95,95 eur od 16. ožujka 2015. do isplate,

- 95,95 eur od 16. travnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na iznose od:

- 20,80 eur od 16. veljače 2009. do 14. ožujka 2009.,

- 21,16 eur od 16. ožujka 2009. do 14. travnja 2009.,

- 22,22 eur od 16. travnja 2009. do 14. svibnja 2009.,

- 18,13 eur od 16. svibnja 2009. do 14. lipnja 2009.,

- 19,49 eur od 16. lipnja 2009. do 14. srpnja 2009.,

- 19,66 eur od 16. listopada 2009. do 14. studenog 2009.,

- 18,47 eur od 16. studenog 2009. do 14. prosinca 2009.,

- 23,67 eur od 16. prosinca 2009. do 14. siječnja 2010.,

- 26,08 eur od 16. siječnja 2010. do 17. veljače 2010.,

- 26,08 eur od 16. veljače 2010. do 17. veljače 2010.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.168,31 eur / 16.337,13 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom u dijelu odluke o trošku pod toč. IV. izreke pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i obveže tuženika da tužiteljici osim priznatog troška naknadi daljnji trošak u iznosu 124,42 EURA sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke i u odluci o trošku pod toč. IV. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija i tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu tuženiku troška parničnog postupka, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 21. travnja 2008. kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa iz te osnove.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik 21. travnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita], kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 27.315,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisen Bank Austria d.d. na dan plaćanja,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila za privatne potrebe,

- da je čl. 5. Ugovora određeno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, a izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisen Bank Austria d.d. koja vrijede za CHF na dan plaćanja,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je odabrala vozilo u auto-kući gdje je bila upućena na mogućnost podizanja kredita kod Raiffeisen Bank, da je bila pozvana kada je Ugovor već bio unaprijed pripremljen za potpisivanje i da se o odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo niti je bila upozorena na rizik rasta tečaja valute CHF,

- da je svjedok ŠV, prodajni savjetnik tuženika, u svom iskazu ustvrdio da se prilikom sklapanja Ugovora za kupnju vozila radilo o tipskim ugovorima, da se sve odvijalo u auto-kući i da se o pojedinačnim odredbama Ugovora nije pregovaralo već se moglo dogovoriti samo iznos kredita i valuta i eventualno dospijeće i rok povrata kredita kao i da nisu upozoravali korisnike kredita vezanih za valutu CHF jer i sami nisu bili svjesni rizika,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke utvrđeno da razlika preplaćenog iznosa zbog izmjene tečaja za valute CHF primjenjivoj kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi ukupno 41.671,70 kn / 5.530,79 EURA.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio deklaratorni tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke uz zaključak da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., dalje: ZZP) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP-a sve u povezanosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

11. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe Ugovora o kreditu o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak nejasne i nerazumljive i da se radilo o standardiziranom, tipskom ugovoru koji je pripremio tuženik i da stranke nisu pregovarale o pojedinim odredbama Ugovora što proizlazi i iz iskaza prodajnog savjetnika tuženika ŠV i tužiteljice.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaz svjedoka ŠV i tužiteljice osobno i dao iscrpne razloge o ocjeni iskaza i pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da se o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo kako to propisuje odredba čl. 96. st. 4. ZPP-a.

15. Na žalbene navode da nije utvrđeno da je tužiteljica imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZPP-a valja odgovoriti da je teret dokaza te činjenice na tuženiku te se ima smatrati da je tužiteljica potrošač u smislu Direktive 93/13 EEZ kad je predmetni kredit sklopila kao fizička osoba s namjenom kupnje osobnog vozila, a tuženik tu činjenicu nije doveo u sumnju.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije utemeljio na utvrđenjima iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača što jasno proizlazi iz obrazloženja presude (toč. 7.) u kojem navodi da ista utvrđenja ne obvezuju sud u ovom postupku jer tuženik nije obuhvaćen istom tužbom.

17. Stoga je prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva raspravio neovisno o odluci donesenoj u tom postupku i to kroz primjenu mjerodavnih odredbi ZZP i ZOO i primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice i to da je pobijana odredba Ugovora o kreditu nepoštena i da je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

18. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na koji stranke nisu imale primjedbi utvrdio da ukupan iznos preplate uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 41.671,70 kn / 5.530,79 EURA, te da je tuženik kao nesavjesni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) dužan po osnovi restitucijskog zahtjeva isplatiti tužiteljici isti iznos sa zateznim kamatama od dana plaćanja pojedine rate kada je došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika.

19. Prvostupanjski sud je prigovor zastare tuženika odbio polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanskog odjela poslovni broj Su- IV-47/2020-2 koji glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

20. Stoga niti jedan prigovor tuženika nije osnovan.

21. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa).

22. Pravilno tužiteljica upire u žalbi da pristupanje punomoćnika na ročište za objavu presude predstavlja trošak potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

23. Ovo stoga što od dana objave presude počinje teći rok za podnošenje žalbe te se ne može smatrati da radnja pristupa na ročište za objavu presude ne bi bila potrebna za vođenje postupka i da ne predstavlja opravdani trošak.

24. Stoga je tužiteljici na ime troška parničnog postupka valjalo priznati i daljnji trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude 28. rujna 2023. u iznosu 99,54 EURA sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife što sa pripadajućim PDV-om iznosi trošak od 124,42 EURA zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

25. Slijedom svega navedenog valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice kao osnovanu, a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. IV. izreke te preinačiti odluku o trošku u odbijajućem dijelu pod toč. IV. izreke kojim tužiteljici nije priznat daljnji trošak postupka.

26. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

27. Tužiteljici temeljem odredbe Tbr. 10. toč. 5. Tarife (žalba protiv rješenja) pripada trošak žalbe (VPS ožalbenog dijela 124,42 EURA) s pripadajućim PDV-om u iznosu 31,08 EURA, dok nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer isti nije niti plaćen.

28. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša