Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici

Hrvatska Kostajnica, Vladimira Nazora 10

Poslovni broj: Psp-6/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici po sucu Renati Žličarić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku odvjetniku Nini Ćosiću iz Zagreba, Raška 28, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprava za stambeno zbrinjavanje Zagreb, Republike Austrije 14, OIB 95093210687, Područna služba Petrinja, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 25. ožujka 2025., a donesene i objavljene 17. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprava za stambeno zbrinjavanje, Područna služba Petrinja, Ulica Republike Austrije 14, 10000 Zagreb, OIB 95093210687 smetalo tužiteljicu ĆD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine na adresi [adresa], na prvom katu, stan broj 3, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], u zk. ul.: [broj ZK uloška], E-22 k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zk. odjel Petrinja na način da su dana 11. travnja 2024. službenice tuženice, ZD i ID pristupile ispred predmetnog stana, te angažirale bravara koji je promijenio bravu, nakon čega su službenice ušle u stan i time onemogućile da se tužiteljica nesmetano koristi svojom nekretninom, te se nalaže Republici Hrvatskoj Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprava za stambeno zbrinjavanje, Područna služba Petrinja suzdržati se ovakvog ili sličnog smetanja ubuduće.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprava za stambeno zbrinjavanje, Područna služba Petrinja, Ulica Republike Austrije 14, 10000 Zagreb, OIB 95093210687 naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u visini od 625,00 € roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22.5.2024. putem punomoćnika odvjetnika Nine Ćosića iz Zagreba podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprava za stambeno zbrinjavanje Zagreb, Republike Austrije 14, radi smetanja posjeda. U tužbi tužiteljica tvrdi da se nalazi u posljednjem i faktičnom posjedu nekretnine odnosno stana na adresi [adresa], na prvom katu, stan broj 3, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], E-22, upisan u zk. ul.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Sisku, zk odjel [adresa]. Tužiteljica tvrdi da je u kontinuiranom posjedu nekretnine već dugi niz godina i to točnije od 19. listopada 2011. godine, temeljem Ugovora o najmu stana sklopljenog između tužiteljice kao najmoprimatelja i Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Tužiteljica tvrdi da je dana 18. svibnja 2024. godine primijetila kako joj je na stanu promijenjena brava od strane tuženika budući da je na vratima njezinog stana bila obavijest o pečaćenju stana od strane tuženika. Nakon uočenog izvršenog čina smetanja, tužiteljica je oko 18:30 istog dana, dakle 18. svibnja 2024. prijavila policiji navedeni čin smetanja te prijavila ekonomsko nasilje povrede prava na dom, a nakon čega joj nije pružena Ustavom i zakonom osigurana zaštita stoga tužiteljica podnosi ovu tužbu, radi smetanja posjeda s prijedlogom za izdavanje privremene mjere.

2. U odgovoru na tužbu u bitnom tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužbom označeno ministarstvo koje ne može biti stranka u postupku, te se protivi bilo kakvoj subjektivnoj preinaci na strani tuženika. Tuženik tvrdi da je na temelju ugovora o najmu od 19.10.2011. Ministarstvo kao najmodavac dalo u najam tužiteljici stan koji je predmet ovoga postupka. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je Ministarstvo 11.4.2024. preuzelo posjed nekretnine koja je predmet postupka sukladno čl. 22. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 70/19. - dalje ZV) u daljnjem tekstu ZV, a u vezi s čl. 20. stavak 4. ZV-a, te tvrdi da se nije radilo o samovlasnom smetanju posjeda jer ovlast tuženika na preuzimanje posjeda stambene jedinice proizlazi iz članka 26. stavak 1. točka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine broj: 106/2018; 98/2019; 82/2003, - dalje u tekstu ZSZPP), jer je naprijed citiranom odredbom propisano da će tuženik stupiti u posjed stambene jedinice u državnom vlasništvu, ako korisnik stambenog zbrinjavanja i članovi obitelji koji su to pravo ostvarili ne borave u stanu ili obiteljskoj kući više od 6 mjeseci kontinuirano bez obavijesti tuženiku, odnosno ako su napustili stambenu jedinicu. Tuženik tvrdi da je na okolnost korištenja stambene jedinice utvrdio da su ispunjeni uvjeti za preuzimanje posjeda iz čl. 26. ZSZPP-a uz tvrdnju da tužiteljica već dugi niz godina ne koristi nekretninu za stanovanje, ne boravi u istoj više od 6 mjeseci. Tuženik tvrdi da je na adresi nekretnine dana 22.8.2023., 27.10.2023. izvršio terensku provjeru prema kojim očevidima tužiteljica nije zatečena na adresi nekretnine koja je predmet postupka, te nije otklonila po opomenama nepravilnosti. Nadalje, tuženik tvrdi da prema podacima HEP-a od 31.10.2023. je vidljivo da tužiteljica u vremenu od 1.3.2021. nije trošila električnu energiju. Tuženik tvrdi da je tužiteljica prijavila privremeni odlazak u Njemačku, Garmisch-Partenkirchen od 25.11.2016. na vremenski period od 5 godina, a koji nakon isteka nije produžila, a što je vidljivo iz očitovanja tužiteljice koja se pred nadležnim ministarstvom izjasnila da će u Njemačkoj boraviti izvjesno vrijeme dok ne stekne pravo na mirovinu, te je dostavila ugovor o radu. Tuženik tvrdi da iz svega naprijed navedenog proizlazi da nije samovlasno smetao tužiteljicu u posjedu stana na adresi [adresa] u [adresa], već je tuženo Ministarstvo posjed stambene jedinice preuzelo temeljem ovlasti iz ZSZPP-a. Nadalje, tuženik je tužiteljici dostavio očitovanje na zahtjev dopisima od 15.5.2024. i 29.4.2024. te obavijestio tužiteljicu da je dužna preuzeti eventualne pokretnine i da je nekretnina koja je predmet postupka zapečaćena od strane vlasnika iste, bez mogućnosti dopuštenja ponovnog useljenja tužiteljice. Tuženik tvrdi da je tužiteljica bez obzira na naprijed navedeno skinula državni pečat i ušla u svoj stan. Tuženik tvrdi da je posjed preuzeo zakonito, te se protivi donošenju privremene mjere, te smatra da je postupanje tuženik potpuno u skladu sa zakonom.

3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), sud smatra da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovani.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak 10441 k. č. br. [katastarska čestica] etaža E-22 (str 9-22 predmeta), izvršen je uvid u Ugovor o najmu stana od 19.10.211 (str 7,8,24 predmeta), izvršen je uvid u potvrdu PP Petrinja od 21.5.2024. (str 6 predmeta), izvršen je uvid u potvrdu o podnesenoj kaznenoj prijaviv (str 60 predmeta), izvršen je uvid u opomenu (str 77, 83 i 86 predmeta), izvršen je uvid u zapisnik o primopredaji stana tuženika od 11.4.2024. (str 78 predmeta), izvršen je uvid u interni nalog tuženika za provedbu raskida ugovora o najmu (str 79-80 predmeta), izvršen je uvid u suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stanova na području posebne državne skrbi (str 81-82 predmeta), izvršen je uvid u odgovor MUP-a PP Petrinja od 25.7.2023. (str 90 predmeta), izvršen je uvid u bilješke o izvršenoj kontroli stambene jedinice (str 92-98 predmeta), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZD, ID, DD, ŽD, (str 125-128 predmeta), te svjedoka ED, ŠD, KD i TD i tužiteljice kao stranke u postupku (str 137-141 predmeta).

5. Između stranaka nije sporno da je tužba za smetanje posjeda podnesena u zakonskom roku od 30 dana. Između stranaka nije sporno da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnine koja je predmet postupka. Između stranaka nije sporno da je nekretnina koja je predmet ovog postupka ugovorom o najmu stana prema Zakonu o stambenom zbrinjavanju dana u posjed i na korištenje tužiteljici. Između stranaka nije sporno da je tuženica stavila pečat na stan, promijenila bravu na stanu putem djelatnika Regionalnog ureda Petrinja. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica putem instituta dopuštene samopomoći promijenila bravu na stanu i ušla u posjed istog krajem svibnja 2024., te se i nadalje nalazi u posjedu nekretnine koja je predmet postupka. Između stranaka je sporno tko je počinio čin smetanja posjeda i posljednji mirni posjed.

6. Uvidom u zk izvadak 10441 k. č. br. [katastarska čestica] etaža E-22 utvrđeno je da je vlasnik stana [adresa].

7. Uvidom u Ugovor o najmu stana od 19.10.211. utvrđeno je da je temeljem članka 8. stavak 1. i 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine 86/08) i Zakona o najmu stanova (narodne novine broj: 91/96 i 48/98) Ministarstvo regionalnog razvoja šumarstva i vodnog gospodarstva Zagreb, Trg kralja ĆDA kao najmodavatelj i ĆD, kao najmoprimatelj, sklopili ugovor o najmu stana koji se nalazi u [adresa], kat 1, br. stana 3 izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] i upisan u [broj poduloška], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz ugovora je sud utvrdio da tužiteljica plaća najamninu u visini zaštićene najamnine, te se najmoprimatelj ovdje tužiteljica obvezala platiti najam počevši od 1.11.2011. kao što se obvezala plaćati sve troškove vezane s redovitim korištenjem stana, a najmoprimac se obvezao ishoditi pri nadležnim komunalnim poduzećima uplatnice s naslova njihove naknade na svoje ime. Članka 10. propisao je da najmodavatelj može otkazati ovaj ugovor uz prethodnu pisanu opomenu najmoprimatelju da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz sukladno čl. 19. stavak 2. Zakona o najmu stanova, a koji su propisani člankom 6., a to je da najmoprimatelj nema u vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske ili istu nije prodao, darovao ili na bilo koji drugi način otuđio nakon 8.10.1991., odnosno nije stekao pravni položaj zaštićenog najmoprimca i nema u vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan na području država nastalih raspadom SFRJ koju nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon naprijed citiranog datuma.

Uvidom u naprijed citirani ugovor sud je utvrdio da uvjet davanja u najam stana na područjima od posebne državne skrbi je tužiteljica ispunila te ovim ugovorom nisu predviđeni nikakvi razlozi za raskid ugovora o najmu stana ukoliko tužiteljica u njemu povremeno živi, budući radi u Njemačkoj. Ovaj ugovor je i dalje na pravnoj snazi. Tužiteljica se nalazi u poštenom i mirnom posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka.

8. Uvidom u potvrdu PP Petrinja od 21.5.2024. sud je utvrdio da je PP Petrinja 20.5.2024. zaprimila prijavu tužiteljice uz tvrdnju kako joj je na adresi [adresa] gdje ima prijavljeno prebivalište promijenjena brava dok je ista bila na privremenom radu u Njemačkoj. Potvrdom je utvrđeno da je stan u vlasništvu Ministarstva regionalnog razvoja, fondova EU, uprave za stambeno zbrinjavanje i statusna prava, te su isti zapečatili stan i promijenili bravu na ulaznim vratima, a kojeg je tužiteljica koristila temeljem ugovora o najmu od 2011., te je ista upućena na rješavanje spora putem građanske parnice kod nadležnog suda.

9. Uvidom u Obavijest oštećeniku o kaznenom djelu utvrđeno je da je protiv tužiteljice podnesena kaznena prijava nadležnom PP Petrinja zbog kaznenog djela skidanja službenog pečata, a koju je podnijela ZD.

10. Uvidom u opomenu od 25.4.2024. koja je tužiteljici poslana na adresu u [adresa], ali tuženik nije dokazao da je ovu opomenu tužiteljica doista i primila ista se poziva da u roku od 8 dana preuzme stvari iz nekretnine koja je predmet postupka jer će iste biti odložene na deponij. Uvidom u opomenu od 23.7.2023. koja je poslana na adresu tužiteljice u [adresa] utvrđeno je da se radi o prvoj opomeni zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu kojom je tužiteljica pozvana da otkloni nepravilnosti koje su utvrđene od strane Područne službe u Petrinji. Uvidom u drugu opomenu koja je poslana tužiteljici na adresu u [adresa] utvrđeno je da će tuženik poduzeti mjere sukladno odredbama Zakona o stambenom zbrinjavanju, Zakona o najmu stanova, Zakona o obveznim odnosima i Pravilnika o najmu stambenih jedinica u cilju ukidanja prava na stambeno zbrinjavanje, raskida ugovora o najmu i pokretanja postupka iseljenja.

Iz svih naprijed citiranih dokumenata za koje tuženica nema dokaz da su uručene tužiteljici ni na koji način nije utvrđeno da se tuženik poziva da tužiteljica otkloni nepravilnosti, iz opomena nije razvidno koje nepravilnosti ili će u suprotnom poduzeti mjere sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima Zakonu o najmu stanova, Zakonu o obveznim odnosima i Pravilnika o najmu stambenih jedinica u cilju ukidanja prava na stambeno zbrinjavanje, raskida ugovora o najmu i pokretanja postupka iseljenja. Dakle, tuženik se u ovoj pravnoj stvari poziva na zakonske propise koji mu omogućuju ostvarenje prava zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu, ali postupa mimo zakona, odnosno vrši se mijenjanje brave i pečaćenje stana bez da je raskinut ugovor o najmu stana i podnesena tužba radi iseljenja i predaje u posjed, odnosno tuženik sve ove radnje vrši bez sudske odluke.

11. Uvidom u zapisnik o primopredaji stana tuženika od 11.4.2024. utvrđeno je da tuženik zna da postoji ugovor o najmu stana kao i suglasnost za stambeno zbrinjavanje tužiteljice, te je ušao u posjed stana temeljem članka 26. Zakona o stambenom zbrinjavanju na području posebne državne skrbi o čemu je sačinio fotografije, te su za Ministarstvo prostornog uređenja graditeljstva i držane imovine bili prisutni ID i ZD, a korisnica stana nije bila prisutna.

12. Uvidom u interni nalog tuženika za provedbu raskida ugovora o najmu sud je utvrdio da je načelnik sektora FD utvrdio, a na temelju dokumentacije Područnog ureda u Petrinji da su ostvareni uvjeti za pokretanje postupka za provedbu raskida ugovora o najmu.

Iz navedenog internog naloga Ministarstva razvidno je da se Regionalni ured Petrinja upućuje na pokretanje odgovarajućih sudskih postupka, a ne na samovoljno ulaženje u nekretnine koje su predmet postupka.

13. Uvidom u suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stanova na području posebne državne skrbi utvrđeno je da je tužiteljica korisnica stambenog zbrinjavanja za nekretninu koja je predmet postupka od 13.11.2006.

14. Uvidom u odgovor MUP-a PP Petrinja od 25.7.2023. policijski službenici su utvrdili kako nitko ne živi na adresi nekretnine koja je predmet postupka, a tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na nekretnini koja je predmet postupka ali i privremeni odlazak u Njemačku na period od 5 godina koji je istekao 21.11.2021.

Iz ovog odgovora i terenske provjere nije jasno na koji način i kojom metodom su djelatnici PP Petrinja utvrdili da tužiteljica ne živi na adresi iz tužbe (razgovor s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika, susjedima …).

15. Uvidom u bilješke o izvršenoj kontroli stambene jedinice od 23.8.2023. proizlazi da je Regionalni ured Petrinja po voditelju ZD utvrdio da tužiteljica nepravilno koristi stambenu jedinicu, odnosno da ista ne koristi stambenu jedinicu zbog čega je potrebno pokrenuti raskid ugovora o najmu uz prethodne opomene, a koji postupak ista nije pokrenula pred sudom.

16. U svom iskazu svjedok ZD tvrdi da je zajedno sa službenicom ID **.**.2024. ušla u stan koji koristi tužiteljica, a prethodno je izvođač radova promijenio bravu na ulaznim vratima, te je izvršeno fotografiranje stana, a stan je bio u potpunosti namješten za život, te je svjedok zajedno sa naprijed citiranom službenicom otvarao ormare u kojima je zatekao garderobu, a u kuhinji se nalazilo i posuđe, te je frižider bio prazan i otvoren. Svjedok tvrdi da je nakon toga promijenjena brava, i stan zapečaćen pečatom Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine. Svjedok tvrdi da je ovo i inače način rada područne službe [adresa]. Svjedok tvrdi da je VD u svojstvu načelnice sektora Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine Uprave za stambeno zbrinjavanje, Sektor za imovinsko pravne poslove i stambenog zbrinjavanja dostavila svjedoku interni nalog za raskidanje ugovora o najmu i svoje očitovanje, a na posebno pitanje suda da li je VD izdala nalog da se postupi po članku 26. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima svjedok je izjavio da se to sve rješava putem e-maila. Svjedok tvrdi da ne može zvati stranke u inozemstvo.

Iz iskaza ovoga svjedoka sud je utvrdio da je tužiteljica posljednji mirni posjednik nekretnine koja je predmet ovoga postupka, a tuženik je putem ovog svjedoka bez prethodnog ishođenih sudskih odluka samovoljno ušao u stan, promijenio bravu i isti zapečatio za što nije imao sudsku odluku jer ga zakon ovlašćuje na raskidanje ugovora o najmu i povrat u posjed, ali ga ni na koji način ne ovlašćuje da samovoljno, bez znanja korisnika nekretnine ulazi u prostor posljednjeg mirnog posjednika.

17. U svom iskazu svjedok ID tvrdi da je zajedno sa službenicom ZD dana 11.4.2024. ušla u stan koji koristi tužiteljica, a prethodno je ugovorni izvođač radova Stanelle promijenio bravu na ulaznim vratima, te je izvršeno fotografiranje stana, a svjedok tvrdi da je stan bio u potpunosti namješten za život, te je svjedok zajedno sa naprijed citiranom službenicom otvarao ormare i zatekao u istima garderobu, a u kuhinji se nalazilo i posuđe. Svjedok tvrdi da je nakon toga promijenjena brava i stan zapečaćen pečatom Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine. Svjedok tvrdi da je ovo i inače način rada područne službe [adresa]. Svjedok tvrdi da je VD u svojstvu načelnice sektora Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine Uprava za stambeno zbrinjavanje, Sektor za imovinsko pravne poslove stambenog zbrinjavanja dostavila svjedoku interni nalog za raskidanje ugovora o najmu i svoje očitovanje po kojem je svjedok zajedno sa OD postupio na način da su ušle u stan, promijenile bravu i isti zapečatile. Na posebno pitanje suda da li je VD izdala nalog da se postupi po čl. 26. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima svjedok izjavljuje da se to sve rješava putem e-maila. Svjedok tvrdi da nije telefonski kontaktirao korisnicu ovdje tužiteljicu, ali da su istoj i ranije slane opomene. Na posebno pitanje pun. tužiteljice da li je svjedok upoznat s time da je tužiteljici toga dana kada je ušla u posjed i promijenila bravu na stanu tužiteljice zajedno sa ZD tužiteljici otuđen nakit u vidu zlata i srebra i novac u vrijednosti od 19.000,00 € svjedok izjavljuje da ne želi odgovoriti na ovo pitanje, odnosno izjavljuje da nije vidjela nakit, niti novac, a bravar nije niti ulazio u stan jer je njegova dužnost bila samo promijeniti bravu na stanu i nakon toga je svjedoku dao ključ, te je svjedok zajedno sa ZD napustio prostorije zgrade. Svjedok tvrdi da se zajedno sa ZD u stanu zadržao 5 do 15 minuta. Svjedok tvrdi da prije ulaska u stan nije imao dokument kojim je otkazan ugovor o najmu stana tužiteljici, ali su sve ove radnje napravljene u ime Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine, Uprava za stambeno zbrinjavanje jer Područni ured u Petrinji nema pravnu osobnost, te nastupa po nalogu Ministarstva.

Iz iskaza ovoga svjedoka sud je utvrdio da je tužiteljica posljednji mirni posjednik nekretnine koja je predmet ovoga postupka, a tuženik je putem ovog svjedoka bez prethodnog ishođenih sudskih odluka samovoljno ušao u stan, promijenio bravu i isti zapečatio za što nije imao sudsku odluku jer ga zakon ovlašćuje na raskidanje ugovora o najmu i povrat u posjed, ali ga ni na koji način ne ovlašćuje da samovoljno, bez znanja korisnika nekretnine ulazi u prostor posljednjeg mirnog posjednika.

18. U svom iskazu svjedok ND tvrdi da tužiteljicu poznaje jer žive na istom ulazu u istoj zgradi i zna da je tužiteljica dolazila u stan bar jedanput mjesečno, a to mu je poznato jer u zgradi ima više stanara koji rade u inozemstvu, pa je dužan prijaviti broj osoba koji koriste vodu, te s obzirom da takve osobe provedu do dvije noći u stanu ne prijavljuje da koriste vodu, osim ako mu neko od susjeda ne prigovori tada izvrši prijavu korištenja vode, jer nije logično da korisnik stana plati vodu koju nije potrošio za cijeli mjesec. Svjedok tvrdi da je ovlašteni predstavnik suvlasnika za zgradu [adresa]., te je više puta posjećivao tužiteljicu u njenom stanu, jer je jedno vrijeme curila voda, te je imao i ključ od stana tužiteljice za svaki slučaj, budući je tužiteljica morala ići raditi u Njemačku. Svjedok tvrdi da njega kao ovlaštenog predstavnika suvlasnika stambene zgrade u [adresa] u [adresa] nitko od strane Ministarstva i Područnog ureda za stambeno zbrinjavanje nije kontaktirao, ali je svjedok primijetio da je stan zapečaćen, te je zvao tužiteljicu da je o tome izvijesti. Svjedok tvrdi da mu postupanje Ministarstva nije logično jer na 4 katu zgrade postoji stan od 70m2 koji je slobodan i u kojem nitko ne živi, te nije zapečaćen iako korisnici ne žive već 4 godine u istom, a svjedok je imao probleme i sa golubovima na balkonu jer su se isti tamo nastanili, te je taj problem rješavao direktno s Ministarstvom. Svjedok tvrdi da tužiteljica prema njegovim saznanjima uredno podmiruje sve režije u zgradi. Svjedok tvrdi da tužiteljica barem jednom mjesečno dolazi u stan, te tvrdi da na vratima stana tužiteljice nije bilo nikakvih obavijesti u pisanom obliku.

Iz iskaza svjedoka proizlazi da se tužiteljica nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu stana koji je predmet ovoga postupka, da zbog rada privremeno boravi u [adresa], ali dolazi jednom mjesečno u stan i isti obilazi.

19. U svom iskazu svjedok ŽD tvrdi da je s tužiteljicom prijateljica već dugi niz godina i zna da tužiteljica živi na [adresa] u [adresa] preko 20 godina, te je istu posjećivala u stanu. Svjedok tvrdi da je tužiteljica stan koji koristi uredila za život, i sada privremeno radi u Njemačkoj. Svjedok tvrdi da bez obzira što tužiteljica privremeno radi u Njemačkoj ista u stan dolazi vikendom skoro svaki tjedan od kada je na privremenom radu. Svjedok tvrdi da tužiteljica uredno podmiruje sve režije za stan, te da zna da je tužiteljica u stanu imala nakit i novac koji je čuvala za preuređenje stana, jer joj je tužiteljica to rekla iz razloga što je sigurnije da taj novac i nakit budu tu u stanu, nego u Njemačkoj gdje je tužiteljica također podstanar.

Iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da je tužiteljica u posljednjem mirnom posjedu nekretnine koja je predmet postupka, da istu nije napustila, te povremeno dolazi jer radi privremeno u Njemačkoj.

20. Iskaz svjedoka UD sud nije posebno cijenio budući isti nema konkretnih saznanja o načinu postupanja tuženika i korištenje stana tužiteljice.

21. U svom iskazu svjedok GD tvrdi da je prijateljica tužiteljice od 1997., te je s istom u stalnom kontaktu, a tužiteljica živi u [adresa] i trenutno radi u Njemačkoj. Svjedok tvrdi da tužiteljica često dolazi iz Njemačke u Hrvatsku, te svjedoka posjećuje barem 1 mjesečno, a tužiteljica u stanu u [adresa] koji je predmet ovog postupka živi cca 15 do 18 godina. Svjedok tvrdi da je tužiteljica na privremenom radu u Njemačkoj cca 15 godina ali nije sigurna. Svjedok tvrdi da je tužiteljica u Njemačkoj podstanar i živi u jednoj sobi. Svjedok tvrdi da tužiteljica osim stana koji je predmet ovog postupka nema drugih nekretnina, te joj je ovaj stan jedini dom. Svjedok tvrdi da joj je tužiteljica rekla da joj je stan zapečen, te je došla kod svjedoka u Dubranac vidno potresena, te je plakala jer joj je tuženica uzela dom, a drugog doma nema. Svjedok tvrdi da je tužiteljica šparala novce kako bi adaptirala hodnik i kupaonicu i taj novac je držala u spavaćoj sobi u vitrini, a svjedok to zna jer je njoj posudila novac za priključak za vodu. Svjedok tvrdi da je tužiteljica imala 20,000,00 eura i da je svjedoku posudila 1.000,00 eura, a nakit je držala u stanu ogrlice, narukvice u spavaćoj sobi u jednoj kutijici u vitrini. Svjedok tvrdi da je upozoravala tužiteljicu da novac i nakit ne drži u stanu jer su nju, kao svjedoka, i njezinu djecu izbacili iz stana u [adresa] u [adresa] za vrijeme Domovinskog rata. Svjedok tvrdi da je prije dolaska na ovu raspravu prespavala kod tužiteljice, te su zajedno došle i tužiteljica je u posjedu stana koji je predmet ovog postupka. Svjedok tvrdi da je tužiteljica nakon početnog šoka nakon 10-11 dana skinula pečat i ušla u posjed stana, te se od tada nalazi u posjedu stana.

Iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da je tužiteljica u posljednjem mirnom posjedu stana koji je predmet postupka, da ovaj stan predstavlja jedini dom tužiteljici jer je ista podstanar u Njemačkoj gdje privremeno radi, ali svakomjesečno koristi stan u [adresa].

22. U svom iskazu svjedok KD tvrdi da tužiteljica uredno podmiruje sve režijske troškove za nekretninu koja je predmet postupka.

23. Iskaz svjedoka JD sud nije posebno cijenio budući ista nema neposrednih saznanja o načinu ulaska tuženika u stan, niti korištenja stana od strane tužiteljice.

24. U svom iskazu tužiteljica ĆD tvrdi da je podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje tuženici jer joj je suprug umro 1994. i neko je vrijeme živjela kod svekrve. Tužiteljica tvrdi da na teritoriju RH, Njemačke i svih ostalih članica EU nema u vlasništvu stan ili kuću i ovaj stan koji je predmet ovog postupka joj je jedini dom. Tužiteljica tvrdi da nema u vlasništvu niti stan, niti kuću u trećim zemljama. Tužiteljica tvrdi da stan koji je predmet ovoga postupka je dobila na temelju rješenja i u isti ušla 2002. i od kada se nalazi u njegovom posjedu. Tužiteljica tvrdi da je do 2011. imala ugovor za stan s Gradom Petrinja, a 2011. je taj stan došao pod upravu Republike Hrvatske, te je potpisala novi ugovor o najmu sa Republikom Hrvatskom. Tužiteljica tvrdi da da je prvi ugovor potpisala sa Gradom Petrinja koji joj je davao i mogućnost otkupa stana po povoljnim uvjetima, međutim, tužiteljica u tom momentu nije bila zaposlena i nije imala novac za otkup stana zbog čega je sa RH sklopila ugovor o najmu stana. Tužiteljica tvrdi da je otišla na privremeni rad u Njemačku 2016. ili 2017., te je radila tri mjeseca u Njemačkoj, nakon toga se vratila u stan u [adresa] na mjesec dana, pa ponovno otišla raditi u Njemačku tri mjeseca da bi se opet mjesec dana vratila u stan u [adresa], te takav način rada i života traje do danas. Tužiteljica tvrdi da joj je u prvom mjesecu prošle godine na vratima stajala obavijest da se javi u policiju u [adresa], te ju je policija obavijestila da joj je istekla dozvola boravka u Njemačkoj koja je bila izdana na pet godina. Tužiteljica tvrdi da ju je nakon toga policijski službenik uputio da se javi u Regionalni ured u Petrinju kod KD, a ista ju je pitala hoće li dati izjavu, te je tužiteljica istoj dala izjavu da povremeno odlazi raditi u Njemačku, ali čim stekne uvjete za odlazak u mirovinu trajno se vraća u [adresa]. Tužiteljica tvrdi da joj je naprijed citirana službenica izjavila da ne posjeduje ugovor o najmu stana između tužiteljice i RH i zatražila je da joj tužiteljica dostavi taj ugovor, kao i ugovor o radu. Tužiteljica tvrdi da je naprijed citiranoj službenici predala ugovor o radu jer kad se vratila u Njemačku nije više mogla raditi u hotelu, već je radila 3 mjeseca kod privatnog pekara koji joj je dao potvrdu kao da kod njega radi na neodređeno i za stalno što nije bilo istina jer je tužiteljica kod istoga radila samo tri mjeseca. Tužiteljica tvrdi da trenutno radi u hotelu u Njemačkoj, te je rad organiziran da se određeno vrijeme radi u hotelu cca 2,5 mjeseca, a nakon toga ima dva tjedna slobodno koje provodi u Hrvatskoj. Tužiteljica tvrdi da je informaciju da je stan zapečaćen dobila od ovlaštenog predstavnika suvlasnika jer tog momenta nije bila u Hrvatskoj. Tužiteljica tvrdi da je bila iznenađena i začuđena što je stan zapečaćen i pokušala je ostvariti kontakt s nekim od nadležnih iz Regionalnog ureda u Petrinji, te je stupila u kontakt s gosp. OD i zatražila od nje pojašnjenje zašto je stan zapečaćen, a ista je odgovorila da nije u stanu od 2016. godine nikako, a kada ju je tužiteljica pitala što će biti s njenim stvarima ista je odgovorila "vaše će stvari vas čekati na deponiji". Tužiteljica tvrdi da je nakon toga telefonski kontaktirala gospođu KD, te joj je rekla da joj je stan zapečaćen i da joj nije jasno zašto budući je istoj dostavila svu traženu dokumentaciju, a gđa KD je odgovorila da ona ne zna da je stan zapečaćen i da nazovem kasnije da će ona vidjet o čemu se radi. Tužiteljica tvrdi da da od trenutka kad je prilila obavijest da je stan zapečaćen pa do trenutka kad je skinula pečat i iskoristila institut dopuštene samopomoći i ušla ponovo u posjed stana prošlo je cca mjesec dana. Tužiteljica tvrdi da je i danas u posjedu stana koji je predmet ovog postupka. Tužiteljica tvrdi da i nadalje ima ugovor o najmu stana za stan koji je predmet ovoga postupka, te ovaj ugovor nije raskinut, a tužiteljica je dobila i uplatnice na ime najamnine za 2025. godinu za najam stana.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se ista nalazi u kontinuiranom posjedu stana koji je predmet ovoga postupka od 2002.. Nadalje, proizlazi da tužiteljica nema drugi stan, kuću ili dom kako na području RH, tako i na području bivših republika nastalih raspadom SFRJ, tako i na području zemalja članica EU, kao niti trećih zemalja. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da protiv nje nije pokrenut postupak radi raskida Ugovora o najmu stana, kao niti postupak predaje u posjed stana putem suda, a tužiteljica je stan namjestila i u istom se nalaze njezine osobne stvari, namještaj i kućanske potrepštine.

25. Članak 18. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09 i 153/09; 143/12 i 152/14 i 70/19 – dalje ZV) propisuje da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

Članak 19. ZV-a uređuje načelo trajnosti posjeda, te propisuje da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetanje ili propuštanje izvršavanje posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

Članak 20. stavak 1. i 2. ZV-a određeno je kako je samovlast zabranjena bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed.

Članak 22. ZV-a propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakovo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Nadalje, stavak 2. članka 22. ZV-a ovlašćuje sud na pružanje zaštite posjeda u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakovom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

26. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je smetana u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine na adresi [adresa], na prvom katu, stan broj 3, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška], E-22 k. o. [katastarska općina], upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zk. odjel [adresa] na način da su djelatnice tuženika OD i ID ušle u stan bez znanja tužiteljice, promijenile ulaznu bravu na vratima stana i na iste stavile pečat nadležnog ministarstva. Budući je tužiteljici ovo jedini dom ista je institutom dopuštene samopomoći skinula pečat i ušla u svoj stan, te kod ovog suda traži samo deklaratorno utvrđenje da je došlo do čina smetanja i da se zabrani ovakvo ili slično ponašanje tuženika. Iz navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju predmet postupka usmjeren na zaštitu posjeda kao specifično subjektivno pravo posjednika koje smetanje posjeda nastaje na temelju zakona.

27. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik bez znanja tužiteljice ušao u stan koji se nalazi u posjedu tužiteljice i pri tome promijenio bravu na ulaznim vratima kako bi onemogućio tužiteljicu u posjedu ili korištenju stana, a kojega ona posjeduje i koristi na temelju ugovora o najmu koji nikad nije raskinut. U provedenom postupku sud je utvrdio da je upravo tužiteljica dana 11.4.2024. bila u posljednjem mirnom posjedu nekretnine u naravi stan u [adresa] na prvom katu, stan broj 3, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška], E-22 k. o. [katastarska općina], upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zk. odjel [adresa]. Budući posjed tužiteljice u odnosu na nekretninu koja je predmet postupka nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja već se temelji na faktičnom posjedovanju temeljem prvotnog rješenja o stambenom zbrinjavanju, a nakon toga na temelju ugovora o najmu, a kako u postupku nije sporno da je upravo tuženik 11.4.2024. promjenom brave na ulaznim vratima stana tužiteljice i stavljanjem službenog pečata onemogućio tužiteljici pristup stanu, to je riječ o činu smetanja posjeda koji se može štititi u sudskom postupku utemeljenom na članku 22. ZV-a.

28. Prigovoru tuženice iznesenih u smislu čl. 28. ZV-a te tvrdnje da je predmetna nekretnina stan u [adresa] napušten i da je tužiteljica napustila posjed stana nisu osnovani jer je u provedenom postupku jasno utvrđeno da je tužiteljica dolazila u stan svakomjesečno i isti koristila i bila u njegovom posjedu u trenutku smetanja jer se u stanu nalazila garderoba tužiteljice, te njezin namještaj i bijela tehnika.

29. U ovoj pravnoj stvari, a sukladno članku 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

30. Troškovi postupka riješeni su primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023). Tužiteljici je priznata jednokratna nagrada u visini od 500,00 € po Tbr. 7. toč. 2. OT-a (250,00 bodova), a budući je tužiteljicu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik na ovaj iznos priznat je i PDV u visini od 25% što iznosi 125,00€, ukupno 625,00 € za pruženu intelektualnu uslugu. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata u skladu s člankom 29. ZOO-a od dana donošenja prvostupanjske odluke tj. od dana 17. travnja 2025.

Hrvatska Kostajnica, 17. travnja 2025.

Sudac

Renata Žličarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave rješenja, tj. od dana 17. travnja 2025.. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka na Županijski sud, a putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužiteljice odvjetnik Nino Ćosić iz Zagreba, putem e-oglasne ploče

- zz tuženika ODO Sisak – na broj: P-DO-45/2024, putem e-oglasne ploče