REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3771/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marinko Brajko odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupano po punomoćniku Branimiru Ivekoviću odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba pod točkom 2. Ugovora o kreditu sklopljenog dana 09.01.2006.g., br. 528-50-3220461, solemniziranog kod javnog bilježnika Joze Aščića i Đakova pod brojem OU-9/06, kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba pod točkom 7. Ugovora o kreditu sklopljenog dana 09.01.2006.g., br. 528-50-3220461, solemniziranog kod javnog bilježnika Joze Aščića iz Đakova pod brojem OU-9/06, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF temeljem valutne klauzule, važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 518,60 eura (petstoosamnaest eura i šezdeset centi) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- Iznos od 3,72 eura počev od 01.12.2007. godine pa sve do isplate

- Iznos od 3,70 eura počev od 01.01.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 3,77 eura počev od 01.02.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 3,81 eura počev od 01.03.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 3,87 eura počev od 01.04.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 3,77 eura počev od 01.05.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 5,11 eura počev od 01.06.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 5,17 eura počev od 01.07.2008. godine pa sve do ispate

- Iznos od 5,08 eura počev od 01.08.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 5,08 eura počev od 01.09.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 5,16 eura počev od 01.10.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 5,28 eura počev od 01.11.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 5,24 eura počev od 01.12.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 5,63 eura počev od 01.01.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 5,69 eura počev od 01.02.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 5,71 eura počev od 01.03.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,83 eura počev od 01.04.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,85 eura počev od 01.05.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,69 eura počev od 01.06.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,57 eura počev od 01.07.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,60 eura počev od 01.08.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,66 eura počev od 01.09.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,66 eura počev od 01.10.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,59 eura počev od 01.11.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,71 eura počev od 01.12.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,81 eura počev od 01.01.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,95 eura počev od 01.02.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,91 eura počev od 01.03.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,10 eura počev od 01.04.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,07 eura počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,13 eura počev od 01.06.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,73 eura počev od 01.07.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,61 eura počev od 01.08.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,98 eura počev od 01.09.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,85 eura počev od 01.10.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,64 eura počev od 01.11.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,08 eura počev od 01.12.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,64 eura počev od 01.01.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,25 eura počev od 01.02.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,38 eura počev od 01.03.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,21 eura počev od 01.04.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,24 eura počev od 01.05.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,99 eura počev od 01.06.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 11,06 eura počev od 01.07.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 11,09 eura počev od 01.08.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,79 eura počev od 01.09.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,45 eura počev od 01.10.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,95 eura počev od 01.11.2011.godine pa sve do isplate

- iznos od 8,93 eura počev od 01.12.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,07 eura počev od 01.01.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,19 eura počev od 01.02.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,20 eura počev od 01.03.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,12 eura počev od 01.04.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,18 eura počev od 01.05.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,21 eura počev od 01.06.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,15 eura počev od 01.07.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,17 eura počev od 01.08.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,12 eura počev od 01.09.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,02 eura počev od 01.10.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,13 eura počev od 01.11.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,18 eura počev od 01.12.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,14 eura počev od 01.01.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,93 eura počev od 01.02.2013. godine pa sve do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 1.866,22 eura (tisućuosamstošezdesetšest eura i dvadesetdva centa) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- Iznos od 6,10 eura počev od 01.01.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 8,21 eura počev od 01.02.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 9,16 eura počev od 01.03.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 6,54 eura počev od 01.04.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 7,04 eura počev od 01.05.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 3,03 eura počev od 01.06.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 0,07 eura počev od 01.07.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 0,86 eura počev od 01.08.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 2,42 eura počev od 01.09.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 2,28 eura počev od 01.10.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 0,70 eura počev od 01.11.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 3,66 eura počev od 01.12.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 6,03 eura počev od 01.01.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,40 eura počev od 01.02.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,62 eura počev od 01.03.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 13,20 eura počev od 01.04.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 12,33 eura počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 14,02 eura počev od 01.06.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 28,65 eura počev od 01.07.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 25,64 eura počev od 01.08.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 34,84 eura počev od 01.09.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,66 eura počev od 01.10.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 26,55 eura počev od 01.11.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 37,34 eura počev od 01.12.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 51,07 eura počev od 01.01.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 41,35 eura počev od 01.02.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 44,76 eura počev od 01.03.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 40,42 eura počev od 01.04.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 41,20 eura počev od 01.05.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 59,60 eura počev od 01.06.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 61,40 eura počev od 01.07.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 76,77 eura počev od 01.08.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 68,87 eura počev od 01.09.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 60,23 eura počev od 01.10.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 59,30 eura počev od 01.11.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 58,63 eura počev od 01.12.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 62,76 eura počev od 01.01.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 66,35 eura počev od 01.02.2012.godine pa sve do isplate

- iznos od 66,84 eura počev od 01.03.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 64,35 eura počev od 01.04.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 66,03 eura počev od 01.05.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 67,18 eura počev od 01.06.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 65,24 eura počev od 01.07.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 65,75 eura počev od 01.08.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 64,30 eura počev od 01.09.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 61,17 eura počev od 01.10.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 64,51 eura počev od 01.11.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 66,11 eura počev od 01.12.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 64,99 eura počev od 01.01.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 58,69 eura počev od 01.02.2013. godine pa sve do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.225,95 eura (dvijetisućedvjestodvadesetpet eura i devedesetpet centi) sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2025. do isplate po stopi po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 9. siječnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-3220461 temeljem kojeg ugovora je tuženik odobrio isplatiti tužitelju kredit u iznosu od 22.800,025 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj navodi da je predmetnim ugovorom u čl. 2. ugovorena kamatna stopa od 5,95% godišnje koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, ovdje tuženika, a ista kamatna stopa se obračunava u CHF, a naplaćuje u tadašnjim kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ista nepoštena a time i ništetna. Također je čl. 7. Ugovora o kreditu propisano da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važeće, na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Navedena odredba ugovora je nepoštena a time i ništetna. Navedene odredbe su tužitelju, kao potrošaču, bile nerazumljive i stoga ništetne.

Tužitelj se poziva na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnost spornih odredbi i naložiti tuženiku da isplati zatražene iznose.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Također navodi da se tužiteljica neosnovano poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora te je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF valjana. Tvrdi i to da je riječ o zakonom dopuštenoj odredbi koja nije nepoštena. Osim toga, tvrdi da je riječ o odredbi o kojoj se pojedinačno pregovaralo te da se tužiteljicu obavijestilo o promotivnim uvjetima zaduženja te da je tužiteljica bila u mogućnosti podići kredit i u drugim valutama. Naposljetku, prigovara i visini utuženog zahtjeva te ističe prigovor prijeboja, odnosno da se uračunaju, ukoliko se utvrdi ništetnost te valutne klauzule, i tzv. negativnih tečajnih razlika.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o kreditu (l. 6.-8., spisa), potvrdu o otpalti (l.9. spisa), otplatni plan (l. 10. -11. spisa), knjigovodstvene kartice (l. 12. -14. spisa), informacije za klijente (l. 25. -26. spisa), Opći uvjeti poslovanja sa stanovništvom (l. 27. -31. spisa), Pravilnik o obračunu kamata i naknada (l. 32.-76. spisa), provedeno je financijsko vještačenje po dipl.oec. JB iz Darfin d.o.o. i saslušan je tužitelj kao stranka.

4. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 9. siječnja 2006. sklopili ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik odobrio isplatiti tužitelju kredit u iznosu od 22.800,025 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važeće na dan korištenja kredita, kao i da je kredit u cijelosti otplaćen.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka, kao i odredbe o promjenjivosti kamatne stope, protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koji je tuženiku platio zbog primjene valutne klauzule i promjena tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita i zbog promjenjivosti kamatne stope. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Sporno je također jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.

6.

Radi utvrđenja osnovanosti tužbenih zahtjeva izveden je dokaz uvidom u sve isprave koje prileže spisu te je provedeno financijsko vještačenje i saslušan je tužitelj. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Naime, valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502a st.1. ZPP-a) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

8.

Tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba, neovisno o tome što je sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda. Tužitelj kao ugovorna strana predmetnog Ugovora o kreditu ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO, u svezi odredbe čl. 322. ZOO. Ovo i iz razloga jer je tuženik osporio u cijelosti pravnu osnovu tužbe.

9.

Uvidom u ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila utvrđeno je da je tužitelj isti ugovor sklopio s namjenom da iznosom kredita kupi rabljeni automobil. 10.

Na ročištu dana 11. travnja 2025. saslušan je tužitelj koji je iskazao da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila, za obiteljske potrebe, u autokući Lozić kraj Đakova je izabrao auto. Kada je u autokući rekao da mu treba kredit za kupnju auta oni (u autokući) su ga uputili u banku, u Raiffeisenbanku jer su sa njom poslovali. Nakon toga je otišao u banku, razgovarao sa djelatnikom banke, tražio je najpovoljniju opciju koja je postojala u ono vrijeme, a da mu ne prelazi jednu trećinu plaće. Ponudili su mu ovaj kredit koji mu je bio najpovoljniji, čitao je kolika je rata i na koliko je godina i da li mu to odgovara. Ne sjeća se da li su mu objašnjavali neke druge odredbe kredita, njemu je bilo najvažnije kolika će biti rata i na koliko godina. Ne sjeća se da je pregovarao o nekim drugim odredbama kredita. Sjeća se da su govorili da mu je ovaj kredit odnosno švicarac najsigurniji, u ono vrijeme bio je "in". Sjeća se da je to prve dvije godine bilo super a nakon toga se počelo mijenjati. Navodi da u banci objašnjavali nikakve rizike oko toga da li bi tečaj ili kamata počela značajno rasti, samo su opisivali to kao najpovoljnije, najsigurnije, sa najnižom kamatom, shvatio je to kao da će biti simbolična promjena u kamati, tako da kada je plaćao rate u početku uvijek bi platio par kuna više (ako bi rata bila otprilike 1.200,00 kn platio bi 1.225,00 kn radi promjene u tečaju, dok se to kasnije promijenilo i razlika je iznosila stotine kuna, poput 500 ili 600 kuna po rati, kad je došli potpisati ugovor dočekao ga je spreman ovaj ugovor, tužitelj. Također je naveo da u vrijeme potpisivanja ugovora nije otvoren obrt niti firmu.

11. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, budući da isti ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima, niti je tuženik prigovarao istinitosti iskaza.

12. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužitelj kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a s tuženikom, kao trgovcem, zaključio naprijed navedeni Ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila, za osobne potrebe.

13. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP-a), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP-a propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP-a propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

14. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 9. siječnja 2006. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

15. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

16. Nadalje, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO-a. U odredbama Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, ali time nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom toga, utvrđeno je kako predmetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istima istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužitelju je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo mu je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Stoga tužitelj kao potrošač nedvojbeno nije imao utjecaja na sadržaj predmetne odredbe (cijenu), pa je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

17. Iz tako provedenih dokaza, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništave odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

18. Naime, utvrđeno je da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništave u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništava odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku po dipl.oec. JB iz Darfin d.o.o. te je istim vještačenjem utvrđeno da je ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope 518,00 eura, a ukupno više plaćenoga između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi 1.866,22 eura.

20. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika, s osnove manje plaćenih iznosa, valja istaknuti da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništavih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništavosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio.

Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, a prigovor radi prijeboja tuženika odbiti kao neosnovan obzirom je isti istaknut po tuženiku tek po zaključenju prethodnog postupka (u podnesku od 24. siječnja 2025.).

21. Dakle, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe s osnove valutne klauzule preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 518,60 eura, a s osnove promjenjive kamatne stope preplatio iznos od 1.866,22 eura.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništavih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništavih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

23. Na utvrđene preplaćene iznose dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose, tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).

24. Neosnovano tuženik ističe i prigovor zastare. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 (odluka je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje tuženika) pa stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. travnja 2019., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO.

25. Nadalje, neosnovano tuženik ističe prigovor zastare i u odnosu na zahtjev za isplatu jer se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 glede zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, a isti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, imajući u vidu navedeni pravni stav Vrhovnog suda RH, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

26. Nadalje, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je 154. stavka 1. ZPP-a i čl. 155. stavka 1. i st. 2. ZPP-a.

Tužitelju je stoga uz primjenu odredbi čl. 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav tužbe (temeljem Tbr. 7/1 u vezi Tbr. 48., Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 6. lipnja 2019. i 15. siječnja 2025., te trošak zastupanja na ročištima dana 12. lipnja 2019., 9. listopada 2024. i 11. travnja 2025. (svaki u iznosu od 200,00 eura), kao i trošak ročišta za objavu u iznosu od 100,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%.

Tome treba pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,60 eura te trošak predujma vještačenja u iznosu od 265,45 eura, kao i trošak putovanja punomoćnika na ročište (Tbr. 50. Tarife) dana 11. travnja 2025. u iznosu od 262,90 eura (trošak korištenja osobnog vozila po prijeđenom kilometru u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar, za udaljenost između Đakova i Zagreba – 239 km x 2) u iznosu od 201,60 eura, što ukupno iznosi 2.225,95 eura.

27. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku