REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2085/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AUTO - NOVAKOVIĆ d. o. o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB. 68621794820, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 144,50 EUR, nakon javne, glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, s danom objave 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AUTO - NOVAKOVIĆ d. o. o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB. 68621794820, iznos od 144,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamatama koje teku na iznos od 144,50 EUR počev od 8. rujna 2024. do isplate po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke do tražene stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju AUTO - NOVAKOVIĆ d. o. o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB. 68621794820, troškove parničnog postupka u iznosu od 269,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za platež troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 25. lipnja 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke HYUNDAI I20, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu UU. Ističe da je predmetnu štetu dužan naknaditi tuženik po polici kasko osiguranja, a sukladno Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio 2. kolovoza 2024. te da su djelatnici tuženika procijenili štetu i sačinili zapisnik o izvidu štete br. 21-AK-28950/2024. Ukazuje da visina štete iz izvida štete ne obvezuje osiguranje, a ni oštećenik, što sam tuženik navodi u izvidu štete. Navedeno ne bi bilo ni sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj djelomičnoj uplati štete. No, tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Pojašnjava da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Zbog navedenog, tužitelj je oštećeno vozilo, po zahtjevu vlasnika vozila, vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Navodi da je oštećenik, kao potrošač, slobodan odabrati gdje će popraviti vozila. Takav stav zauzela je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Stoga je oštećenik za popravak vozila odabrao tužitelja koji ima službenu cijenu rada po kojoj radi. Navodi da je tužitelj za popravak vozila ispostavio račun br. 1476-21340-1 u iznosu od 621,98 EUR, uključen PDV. Navedeni račun poslan je na ovjeru i znanje tuženiku te ga je tuženik ovjerio i likvidirao ali samo za iznos od 477,48 EUR. Pojašnjava da razliku od 144,50 EUR tuženik nije platio jer ne opravdava cijenu rada limara i lakirera. Upravo zbog toga ovaj predmet se odnosi na razliku u cijeni rada limara i lakirera. Takvim postupanjem tuženik sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada / usluge drugog gospodarskog subjekta. Navodi da je djelomičnim plaćanjem računa tuženik priznao pravnu osnovu štete. Ukazuje da osiguravajuća društva imaju informacije o "prosječnim" cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata, suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Navodi da je posebice indikativno što na izvidu štete nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 52,00 EUR za sat rada, plus PDV-e, u ovoj šteti. Stoga tužitelj priznaje cijene proizvoljno. Objašnjava da je službena cijena sata rada tužitelja 52,00 EUR, uvećano za PDV-e. Poziva se na čl. 1085. st. 1. ZOO-a. Ukazuje da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja navela da cijenu rada za izvođenje limarskih, lakirerskih i drugih radova, u slučaju štetnog događaja na vozilu, treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila, odnosno autoservisne radionice koje su registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila na određenom području, po cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnim prostorima. Nadalje, navodi da je s vlasnikom oštećenog vozila 5. rujna 2024. sklopio ugovor o ustupanju tražbine. Slijedom iznesenog, predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 144,50 EUR sa zateznim kamatama od 8. rujna 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Osporava osnov i visinu. Potvrđuje primitak odštetnog zahtjeva. Ističe da je djelomičnom isplatom štete, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata, u cijelosti podmirio nastalu štetu na oštećenom vozilu. Ukazuje da je izvršen ustup tražbine radi ispunjenja, pri čemu tuženik, po čl. 88. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, može svoju obvezu ispuniti prema ustupitelju potraživanja, čak i kada je obaviješten o ustupanju. Osporava tijek zateznih kamata jer je u cijelosti u mirnom postupku ispunio svoju obvezu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj u podnesku od 25. studenog 2024. ustraje kod tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 144,50 EUR. Pritom se poziva na čl. 9. Zakona o obveznim odnosima. Dostavlja isprave iz kojih je vidljivo da u istovrsnim slučajevima Adriatic osiguranje d.d., pa čak i tuženik, isplaćuju cijenu sata rada ovlaštenim servisima u iznosu većem od 60,00 EUR, uvećano za PDV-e.

4. Tijekom postupka sud je pročitao račun br. 1476-21340-1 (list 9. spisa), zapisnik o izvidu štete (list 10. spisa), e-mail korespondencija (11. – 15 spisa), potvrda o plaćanju (listovi 16. i 17. spisa), cjenik usluga (list 19. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je sklopljen između UU, kao ustupitelja i tužitelja, kao primatelja, od 5. rujna 2024. (listovi 20. i 21. spisa), dopisa i e-maila predmeta notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. rujna 2024. (listovi 252 - 27. spisa), e-mail HANFA-e od 3. srpnja 2025. (listovi 34. i 35. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (listovi 53. – 56. spisa), račun Opel servis Kašnar br. 68 od 12. rujna 2023. (list 76. spisa), račun AMC Međimurje br. 614- 100-1 od 15. svibnja 2024. (listovi 80. i 81. spisa), račun 24 Servis br. 190/01/67 od 8. ožujka 2024. i dokaz o plaćanju (listovi 83. – 85. spisa) te saslušao svjedoka AU (list 95. spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja IU (list 95. spisa).

5. Raspravnim rješenjem od 31. ožujka 2025. sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge kao nevažne radi utvrđenja odlučnih činjenica (list 96. spisa). Navedeno stoga jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Tako je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost da je osiguranik na području Brodsko- posavske županije mogao popraviti vozilo po cijeni sita rada nižoj od one iskazane utuženim računom. Ovo stoga zbog pravnog stava da je osiguranik imala pravo izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo.

6. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-914/2024- 2 od 18. ožujka 2024. (listovi 28. – 33. spisa), br. Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (listovi 36. – 43. spisa), br. Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (listovi 44. – 48. spisa), br. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (listovi 57. – 61. spisa), br. Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (listovi 62. – 67. spisa) te presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev 818/11-2 od 4. lipnja 2014. (listovi 49. – 52. spisa).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 144,50 EUR na ime neplaćene, preostale razlike po računu tužitelja br. 1476-21340-1, koji račun je izdan za popravak vozila osiguranika UU, koje vozilo je oštećeno u prometnoj nezgodi 25. lipnja 2024., a koje vozilo je bilo kasko osigurano kod tuženika.

9. Između stranaka nije sporan štetni događaj – prometna nezgoda koja se dogodila 25. lipnja 2024., kao i činjenica da je UU s tuženikom bio u ugovornom odnosu na temelju sklopljenog ugovora o kasko osiguranju. Između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio do pokretanja ovoga postupka na ime predmetne naknade štete iznos od 477,48 EUR, dok je preostao neplaćeni iznos od 144,50 EUR, a koji se odnosi na više postavljenu cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od cijene koju priznaje tuženik. Također, između stranaka nije sporan broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u prometnoj nezgodi dovede u prvobitno stanje.

10. Međutim, između stranaka je sporno imali li oštećenik pravo slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi te s navedenim u vezi ima li tužitelj pravo na višu cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik, kao osiguravajuće društvo. Između stranaka je sporan osnov i visina utuženog iznosa, odnosno iznosa iznad u dobrovoljnom postupku plaćenog iznosa.

11. Uvidom u e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 34. i 35. spisa) vidljivo je da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgovara da nije potrebno da autokuća, kao izvođač radova, ima ugovor o suradnji s osiguravateljem da osiguratelj isplati račun za popravak vozila sastavljen po izvidu štete. Iz navedenog e-maila proizlazi da Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga napominje da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati cijene radnog sata treće osobe, kao i da društva za osiguranje koriste pomoć stručnjaka za procjenu štete te uzimanje u obzir njegovo mišljenje u pogledu osnovanosti i visine primljenog zahtjeva. Pritom oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala radionica u kojoj je izvršen popravak i potraživati isplatu naknade štete, odnosno naknade iz osiguranja.

12. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 53. - 56. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

13. Iz cjenika usluga (list 19. spisa) vidljivo je da je radni sat tužitelja, kao ovlaštenog servisa, 65 EUR, jednaka je vrijednost radnog sata limara i lakirera. Cjenik je donesen 1. veljače 2024. dok se štetni događaj dogodio 25. lipnja 2024., a zbog čega proizlazi zaključak da je dostavljen cjenik primjenjiv u konkretnom slučaju dok istovremeno tuženik navedeno ne spori. Pritom valja navesti da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije osporio vjerodostojnost i primjenu cjenika tužitelja.

14. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je sklopljen između UU, kao ustupitelja i tužitelja, kao primatelja, od 5. rujna 2024. (listovi 20. i 21. spisa) vidljivo je da je UU ustupio potraživanje koje ima prema tuženiku u iznosu od 144,50 EUR tužitelju. Iz dopisa od 5. rujna 2024. i e-maila predmeta notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. rujna 2024. (listovi 22. - 27. spisa) vidljivo je da su UU i tužitelj o ustupanju tražbine radi ispunjenja obavijestili tuženika (što tuženik tijekom postupka ne osporava).

15. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga. Kako se u ovoj predmetu radi o tražbini isplate štete nastale na vozilu uslijed sudjelovanja u prometnoj nezgodi, to se radi o imovinskoj tražbini koja se može prenijeti na drugoga (ovdje tužitelja). Zbog navedenog, prijenos tražbine iz ovoga predmeta dopušten je po odredbi iz čl. 80. st. 1. ZOO-a, čime je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, suprotno osporavanjima tuženika. Također, tuženik je obaviješten o ustupanju tražbine, sukladno odredbi iz čl. 82. ZOO-a. Valja, kao neosnovane, otkloniti navode tuženika da ustupiteljica nije mogla ustupiti tražbinu tužitelja na pravno valjan način jer se radi o nepostojećoj tražbini. Ovo stoga što se radi o novčanoj tražbini, koja nije strogo osobne naravi, te koja se može prenositi, sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a. Nije od utjecaja na prijenos tražbine radi li se o nepostojećoj tražbini, odnosno o konkretno neosnovanoj tražbini dok ustupitelj odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja, sve po odredbi iz čl. 86. ZOO-a, a što se odnosi na odnos primatelja tražbine (ovdje tužitelja) i ustupiteljice te nije od utjecaja na samog dužnika, ovdje tuženika.

16. Valja navesti da se tuženik poziva na odredbu čl. 88. st. 2. ZOO-a. Prema odredbi iz čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema odredbi iz čl. 88. st. 2. ZOO-a ali kad dužnik ustupi svom vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. Navedene odredbe čl. 88. st. 1. i 2. ZOO-a odnose se na odnos tužitelja, kao vjerovnika i osiguranik, kao ustupitelja te nemaju direktne veze s tuženikom. Tuženiku valja ukazati da za ustup tražbine nije potreban njegov pristanak (čl. 82. st. 1. ZOO-a) ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom predmetu i učinjeno. Pritom ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti (čl. 82. st. 2. ZOO-a). S obzirom na to da je ugovor o u stupu tražbine (cesija) u ovom konkretnom predmetu sklopljen između tužitelja i osiguranika UU, a da je tuženik o navedenom ustupu tražbine uredno obaviješten, što tuženik niti ne osporava, to je sada tuženik dužan svoju obvezu ispuniti prema primatelju tražbine, ovdje konkretno tužitelju, suprotno upiranjima tuženika.

17. Uvidom u račun Opel servis Kašnar br. 68 od 12. rujna 2023. vidljivo je da je navedeni servis izdao račun LU u kojem je kao jedinična cijena za limariju naveden iznos od 15,00 EUR, bez PDV-a. Uz navedeni račun tuženik nije dostavio dokaz o plaćanju. Navedeni račun izdan je 12. rujna 2023. dok je štetni događaj datiran 1. srpnja 2024., a utuženi račun u ovom predmetu izdan 2. srpnja 2024. (list 9. spisa), zbog čega je zaključak ovog suda da nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari. Ovo stoga jer je od računa Autoservis Kašnar pa do u ovom predmetu utuženog računa prošlo gotovo godinu dana, pritom uvažavajući općepoznatu činjenicu inflacije cijena.

18. Uvidom u račun 24 Servis br. 190/01/67 od 8. ožujka 2024. (list 83. spisa) vidljivo je da je kao cijena sata rada limara i lakirera naveden iznos od 60,00 EUR, koji se uvećava za PDV-e, a koji račun je u cijelosti podmiren od strane Adriatic osiguranje d.d. (listovi 84. i 85. spisa). Uvidom u račun AMC Međimurje d.o.o. br. 614-100-1 od 2. ožujka 2024. vidljivo je da je u tom računu naznačena cijena sata rada limara i lakirera od 80,00 EUR, koja se uvećava za PDV-e (listovi 80. i 81. spisa). Navedeni račun je u cijelosti podmiren od strane tuženika (list 82. spisa).

19. Sud je saslušao svjedoka osiguranika tuženika UU na glavnoj raspravi 31. ožujka 2025. (listovi 94. i 95. spisa) koja je naveo da mu je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi 25. lipnja 2024. Vozilo je odvezao kod tužitelja koji ga je popravio. Prethodno se nije raspitivao kod drugih servisa, a tako je postupio jer se radi o novom vozilu, starom samo 4 i pol godine, zbog čega sve popravke vrši kod ovlaštenog servisera, a to je tužitelj. Naveo je da živi u [adresa], a tužitelj se nalazi u njegovoj blizini. Objasnio je da će vozilo, kada bude staro, popravljati kod neovlaštenih servisa, dok sada sve svoje redovne i izvanredne servise te popravke vrši kod tužitelja.

20. Nadalje, na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i zakonskog zastupnika tužitelja IU (listovi 95. i 96. spisa) koji je naveo da je točno da je vozilo EU oštećeno u prometnoj nezgodi 25. lipnja 2024. te da je on popravio svoje vozilo kod tužitelja. Istakao je da UU i inače sve servise i popravke radi kod njega. Nije stavljao prigovore i zadovoljan je s radom i uslugom tužitelja. Cijena u računu temeljena je na cjeniku, koji je ovjeren u veljači 2024. i koji stoji u poslovnim prostorijama tužitelja. Cijena je u stvari cijena sata rada po ugovoru s Hyundai Hrvatska, dok je tužitelj ovlašten servis za Hyundai u Hrvatskoj.

21. Sud je prihvatio i iskaze svjedoka UU i zz tužitelja, kao istinite, posebice stoga jer su svjedok i zz tužitelja iskazivali suglasno jedan drugome te suglasno ispravama u spisu.

22. Iz provedenih dokaza i to uvidom u isprave u spisu, a posebice saslušanjem svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, kao stranke, sud je utvrdio da je UU izabrao tužiteljev servis za popravak svog vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 25. lipnja 2024., a to je učinio jer se radi o još uvijek novom vozilu, zbog čega sve svoje redovne i izvanredne servise, a i popravke obavlja kod tužitelja. Sud je utvrdio da je UU bio zadovoljan radom i uslugama tužitelja te nije podnosio nikakve prigovore na njegov rad. Ovakav zaključak sud je donio posebice zbog toga što je svjedok izričito naveo da svoje novo vozilo popravka kod ovlaštenog servisera, a to je tužitelj, što tuženik do zaključenja prethodno postupka nije ni osporio. Takvo ponašanje UU sud smatra postupanjem s pažnjom dobrog domaćina (vozilo pod garancijom zbog čega se popravlja kod ovlaštenog servisera), čime je valjalo kao neosnovane otkloniti sve prigovore tuženika istaknute zbog nepostupanja UU suprotno odredbama iz čl. 5. i čl. 10. st. 1. ZOO-a. Nadalje, sud je utvrdio da je cijena iskazana u računu iskazana na temelju važećeg cjenika tužitelja koji je izvješen u poslovnim prostorijama tužitelja. Ujedno je sud utvrdio da se u stvari radi o cijeni sata rada po ugovoru s Hyundai Hrvatska, čiji je tužitelj i ovlašten servis.

23. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

24. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

25. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

26. Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 144,50 EUR.

27. Prema odredbi iz čl. 173. st. 1. ZOO-a dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom (st. 2. ). Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (st. 3.).

28. Uvidom u račun tužitelja br. 1492-21340-1 od 23. kolovoza 2024. (list 9. spisa) vidljivo je da je datum dospijeća po navedenom računu 7. rujna 2024. Stoga je zatezne kamate na neplaćeni iznos glavnice od 144,50 EUR valjalo dosuditi dan nakon stupanja u zakašnjenje osiguranika tuženika, a to je 8. rujna 2024. do isplate, sve po odredbi iz čl. 173. st. 3. ZOO-a, a kako tužitelj i potražuje u ovom predmetu. Stopa zateznih kamata suđena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

29. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

30. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva za platež zateznih kamata po stopi iznad dosuđene do tražene stope zatezne kamate koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Ovo stoga jer se radi o isplati osigurnine u visini preostalog dijela neplaćene naknade štete. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

31. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

32. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 25. studenog 2024. u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 5. ožujka 2025. i 31. ožujka 2025., za svako iznos od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, te troškove zastupanja za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR, na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Također, tužitelju je valjalo dosuditi i troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu 13,27 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 269,91 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao u t. III. izreke.

33. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR sa zateznim kamatama, a koji se odnosi na previsoko tražene troškove sudskih pristojbi, koje su suđene kao što je prethodno obrazloženo. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku

3. kal. 30 dana