REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2263/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AUTO - NOVAKOVIĆ d. o. o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB. 68621794820, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 790,50 EUR, nakon javne, glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti Zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnice tužitelja, s danom objave 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AUTO - NOVAKOVIĆ d. o. o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, iznos od 790,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamatama koje teku na iznos od 790,50 EUR počev od 3. srpnja 2024. do 10. rujna 2024., kao i zahtjev za naknadu zateznih kamatama koje teku na iznos od 790,50 EUR počev od 11. rujna 2024. do isplate po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke do tražene stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju AUTO - NOVAKOVIĆ d. o. o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, troškove parničnog postupka u iznosu od 789,81 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za platež troškova parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 1. srpnja 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke HYUNDAI TUCSON, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu ĆP. Ističe da je predmetnu štetu dužan naknaditi tuženik po polici kasko osiguranja, a sukladno Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima. Navodi da je oštećenica štetni događaj prijavila 2. srpnja 2024. te da su djelatnici tuženika procijenili štetu i sačinili zapisnik o izvidu štete br. 90-AK- 24653/2024. Ukazuje da visina štete iz izvida štete ne obvezuje osiguranje, a ni oštećenicu, što sam tuženik navodi u izvidu štete. Navedeno ne bi bilo ni sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj djelomičnoj uplati štete. No, tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Pojašnjava da je oštećenica svoje vozilo odlučila popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Zbog navedenog, tužitelj je oštećeno vozilo, po zahtjevu vlasnika vozila, vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Navodi da je oštećenica, kao potrošač, slobodna odabrati gdje će popraviti vozila. Takav stav zauzela je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Stoga je oštećenica za popravak vozila odabrala tužitelja koji ima službenu cijenu rada po kojoj radi. Navodi da je tužitelj za popravak vozila ispostavio račun br. 1492-21340-1 u iznosu od 3.899,85 EUR, uključen PDV. Navedeni račun poslan je na ovjeru i znanje tuženiku te ga je tuženik ovjerio i likvidirao ali samo za iznos od 2.929,35 EUR. Pojašnjava da razliku od 790,50 EUR tuženik nije platio jer ne opravdava cijenu rada limara i lakirera. Upravo zbog toga ovaj predmet se odnosi na razliku u cijeni rada limara i lakirera. Takvim postupanjem tuženik sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada / usluge drugog gospodarskog subjekta. Navodi da je djelomičnim plaćanjem računa tuženik priznao pravnu osnovu štete. Ukazuje da osiguravajuća društva imaju informacije o "prosječnim" cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata, suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Navodi da je posebice indikativno što na izvidu štete nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 52,00 EUR za sat rada, plus PDV-e, u ovoj šteti. Stoga tužitelj priznaje cijene proizvoljno. Objašnjava da je službena cijena sata rada tužitelja 52,00 EUR, uvećano za PDV-e. Poziva se na čl. 1085. st. 1. ZOO-a. Ukazuje da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja navela da cijenu rada za izvođenje limarskih, lakirerskih i drugih radova, u slučaju štetnog događaja na vozilu, treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila, odnosno autoservisne radionice koje su registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila na određenom području, po cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnim prostorima. Nadalje, navodi da je s vlasnicom oštećenog vozila 17. rujna 2024. sklopio ugovor o ustupanju tražbine. Slijedom iznesenog, predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 790,50 EUR sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Osporava osnov i visinu. Ističe da je djelomičnom isplatom štete, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata, u cijelosti podmirio nastalu štetu na oštećenom vozilu. Ukazuje da je izvršen ustup tražbine radi ispunjenja, pri čemu tuženik, po čl. 88. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, može svoju obvezu ispuniti prema ustupitelju potraživanja, čak i kada je obaviješten o ustupanju. Osporava tijek zateznih kamata jer je u cijelosti u mirnom postupku ispunio svoju obvezu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj u podnesku od 12. prosinca 2024. ustraje kod tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 790,50 EUR. Pritom se poziva na čl. 9. Zakona o obveznim odnosima. Dostavlja isprave iz kojih je vidljivo da u istovrsnim slučajevima Adriatic osiguranje d.d., pa čak i tuženik, isplaćuju cijenu sata rada ovlaštenim servisima u iznosu većem od 60,00 EUR, uvećano za PDV-e.

4. Tijekom postupka sud je pročitao račun br. 1492-21340-1 (listovi 9. i 10. spisa), zapisnik o izvidu štete (listovi 11. i 12. spisa), dopis tuženika oštećenici (13. – 16), potvrde o plaćanju (listovi 17. – 19. spisa) , cjenik usluga tužitelja (list 22. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je sklopljen između ĆP, kao ustupiteljice i tužitelja, kao primatelja, od 17. rujna 2024. (listovi 23. i 24. spisa), dopisa i e-maila predmeta notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 17. rujna 2024. (listovi 25. - 28. spisa), e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 52. i 53. spisa) dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580- 09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 59. - 62. spisa), račun Opel servis Kašnar br. 68 od 12. rujna 2023. (list 76. spisa), 24 Servis br. 190/01/67 od 8. ožujka 2024. (list 80. spisa), račun AMC Međimurje br. 614-100-1 od 15. svibnja 2024. (listovi 83. i 84. spisa) te saslušao svjedokinju ĆP (listovi 100. i 101. spisa).

5. Raspravnim rješenjem od 31. ožujka 2025. sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge kao nevažne radi utvrđenja odlučnih činjenica (list 202. spisa). Navedeno stoga jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Tako je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost da je oštećenica na području Brodsko- posavske županije mogao popraviti vozilo po cijeni sita rada nižoj od one iskazane utuženim računom. Ovo stoga zbog pravnog stava da je oštećenica imala pravo izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo.

6. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-818/11-2 od 4. lipnja 2014. (listovi 29. – 32. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (listovi 33. - 40. spisa), br. Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (listovi 41. – 46. spisa), br. Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (listovi 47. – 51. spisa), br. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (listovi 54. – 58. spisa) i br. Pž- 3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (listovi 63. – 68. spisa).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 790,50 EUR na ime neplaćene, preostale razlike po računu tužitelja br. 1492-21340-1, koji račun je izdan za popravak vozila oštećenice ĆP, koje vozilo je oštećeno u prometnoj nezgodi 1. srpnja 2024., a koje vozilo je bilo kasko osigurano kod tuženika.

9. Između stranaka nije sporan štetni događaj – prometna nezgoda koja se dogodila 1. srpnja 2024., kao i činjenica da je ĆP s tuženikom bila ugovornom odnosu na temelju sklopljenog ugovora o kasko osiguranju. Između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio do pokretanja ovoga postupka na ime predmetne naknade štete iznos od 2.929,35 EUR, dok je preostao neplaćeni iznos od 790,50 EUR, a koji se odnosi na više postavljenu cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od cijene koju priznaje tuženik. Također, između stranaka nije sporan broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u prometnoj nezgodi dovede u prvobitno stanje.

10. Međutim, između stranaka je sporno imali li oštećenica pravo slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi te s navedenim u vezi ima li tužitelj pravo na višu cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik, kao osiguravajuće društvo. Između stranaka je sporan osnov i visina utuženog iznosa, odnosno iznosa iznad u dobrovoljnom postupku plaćenog iznosa.

11. Uvidom u e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 52. i 53. spisa) vidljivo je da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgovara da nije potrebno da autokuća, kao izvođač radova, ima ugovor o suradnji s osiguravateljem da osiguratelj isplati račun za popravak vozila sastavljen po izvidu štete. Iz navedenog e-maila proizlazi da Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga napominje da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati cijene radnog sata treće osobe, kao i da društva za osiguranje koriste pomoć stručnjaka za procjenu štete te uzimanje u obzir njegovo mišljenje u pogledu osnovanosti i visine primljenog zahtjeva. Pritom oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala radionica u kojoj je izvršen popravak i potraživati isplatu naknade štete, odnosno naknade iz osiguranja.

12. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 59. - 62. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

13. Iz cjenika usluga (list 22. spisa) vidljivo je da je radni sat tužitelja, kao ovlaštenog servisa, 65 EUR, jednaka je vrijednost radnog sata limara i lakirera. Cjenik je donesen 1. veljače 2024. dok se štetni događaj dogodio 1. srpnja 2024., a zbog čega proizlazi zaključak da je dostavljen cjenik primjenjiv u konkretnom slučaju dok istovremeno tuženik navedeno ne spori. Pritom valja navesti da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije osporio vjerodostojnost i primjenu cjenika tužitelja.

14. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je sklopljen između ĆP, kao ustupiteljice i tužitelja, kao primatelja, od 17. rujna 2024. (listovi 23. i 24. spisa) vidljivo je da je ĆP ustupila potraživanje koje ima prema tuženiku u iznosu od 790,50 EUR tužitelju. Iz dopisa i e-maila predmeta notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 17. rujna 2024. (listovi 25. - 28. spisa) vidljivo je da su ĆP i tužitelj o ustupanju tražbine radi ispunjenja obavijestili tuženika (što tuženik tijekom postupka ne osporava).

15. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga. Kako se u ovoj predmetu radi o tražbini isplate štete nastale na vozilu uslijed sudjelovanja u prometnoj nezgodi, to se radi o imovinskoj tražbini koja se može prenijeti na drugoga (ovdje tužitelja). Zbog navedenog, prijenos tražbine iz ovoga predmeta dopušten je po odredbi iz čl. 80. st. 1. ZOO-a, čime je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, suprotno osporavanjima tuženika. Također, tuženik je obaviješten o ustupanju tražbine, sukladno odredbi iz čl. 82. ZOO-a. Valja, kao neosnovane, otkloniti navode tuženika da ustupiteljica nije mogla ustupiti tražbinu tužitelja na pravno valjan način jer se radi o nepostojećoj tražbini. Ovo stoga što se radi o novčanoj tražbini, koja nije strogo osobne naravi, te koja se može prenositi, sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a. Nije od utjecaja na prijenos tražbine radi li se o nepostojećoj tražbini, odnosno o konkretno neosnovanoj tražbini dok ustupitelj odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja, sve po odredbi iz čl. 86. ZOO-a, a što se odnosi na odnos primatelja tražbine (ovdje tužitelja) i ustupiteljice te nije od utjecaja na samog dužnika, ovdje tuženika.

16. Valja navesti da se tuženik poziva na odredbu čl. 88. st. 2. ZOO-a. Prema odredbi iz čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema odredbi iz čl. 88. st. 2. ZOO-a ali kad dužnik ustupi svom vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. Navedene odredbe čl. 88. st. 1. i 2. ZOO-a odnose se na odnos tužitelja, kao vjerovnika i oštećenice, kao ustupiteljice te nemaju direktne veze s tuženikom. Tuženiku valja ukazati da za ustup tražbine nije potreban njegov pristanak (čl. 82. st. 1. ZOO-a) ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom predmetu i učinjeno. Pritom ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti (čl. 82. st. 2. ZOO-a). S obzirom na to da je ugovor o u stupu tražbine (cesija) u ovom konkretnom predmetu sklopljen između oštećenice ĆP i tužitelja, a da je tuženik o navedenom ustupu tražbine uredno obaviješten, što tuženik niti ne osporava, to je sada tuženik dužan svoju obvezu ispuniti prema primatelju tražbine, ovdje konkretno tužitelju, suprotno upiranjima tuženika.

17. Uvidom u račun Opel servis Kašnar br. 68 od 12. rujna 2023. vidljivo je da je navedeni servis izdao račun AP u kojem je kao jedinična cijena za limariju naveden iznos od 15,00 EUR, bez PDV-a. Uz navedeni račun tuženik nije dostavio dokaz o plaćanju. Navedeni račun izdan je 12. rujna 2023. dok je štetni događaj datiran 1. srpnja 2024., a utuženi račun u ovom predmetu izdan 2. srpnja 2024. (list 9. spisa), zbog čega je zaključak ovog suda da nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari. Ovo stoga jer je od računa Autoservis Kašnar pa do u ovom predmetu utuženog računa prošlo gotovo godinu dana, pritom uvažavajući općepoznatu činjenicu inflacije cijena.

18. Uvidom u račun 24 Servis br. 190/01/67 od 8. ožujka 2024. vidljivo je da je kao cijena sata rada limara i lakirera naveden iznos od 60,00 EUR, koji se uvećava za PDV-e (list 80. spisa), a koji račun je u cijelosti podmiren od strane Adriatic osiguranje d.d. (listovi 81. i 82. spisa). Uvidom u račun AMC Međimurje d.o.o. br. 614-100-1 od 2. ožujka 2024. vidljivo je da je u tom računu naznačena cijena sata rada limara i lakirera od 80,00 EUR, koja se uvećava za PDV-e (listovi 83. i 84. spisa). Navedeni račun je u cijelosti podmiren od strane tuženika (list 85. spisa).

19. Sud je saslušao svjedokinju ĆP na glavnoj raspravi 31. ožujka 2025. (listovi 100. i 101. spisa) koja je navela da joj je vozilo oštećeno zbog tuče 1. srpnja 2024. Objasnila je da je vozilo popravila kod tužitelja jer se radi o ovlaštenom servisu, a tako je postupila jer joj je vozilo još uvijek pod garancijom, pa sve svoje redovne, izvanredne servise i popravke vrši kod ovlaštenog servisera. Na jednak način postupa i sa svim uređajima koji su joj pod garancijom. Vozilo je oštećeno i u prometnoj nezgodi u svibnju 2024. te je i tada vozilo popravila kod tužitelja.

20. Nadalje, na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i zakonskog zastupnika tužitelja GP (list 101. spisa) koji je naveo da je točno da je vozilo DP oštećeno zbog tuže te da je popravio njeno vozilo. Istakao je da ĆP i inače sve servise i popravke radi kod njega. Nije stavljala prigovore i zadovoljna je s radom i uslugom tužitelja. Cijena u računu temeljena je na cjeniku, koji je ovjeren u veljači 2024. i koji stoji u poslovnim prostorijama tužitelja. Cijena je u stvari cijena sata rada po ugovoru s Hyundai Hrvatska, dok je tužitelj ovlašten servis za Hyundai u Hrvatskoj.

21. Sud je prihvatio i iskaze svjedokinje ĆP i tužitelja, kao istinite, posebice stoga jer su svjedokinja i zz tužitelja iskazivali suglasno jedan drugome te suglasno ispravama u spisu.

22. Iz provedenih dokaza i to uvidom u isprave u spisu, a posebice saslušanjem svjedokinje i zakonskog zastupnika tužitelja, kao stranke, sud je utvrdio da je ĆP izabrala tužiteljev servis za popravak svog vozila koje je oštećeno u zbog tuče 1. srpnja 2024., a to je učinila jer je njeno vozilo još uvijek pod garancijom te sve svoje redovne i izvanredne servise, a i popravke obavlja kod tužitelja. Sud je utvrdio da je ĆP bila zadovoljna radom i uslugama tužitelja te nije podnosila nikakve prigovore na njegov rad. Ovakav zaključak sud je donio posebice zbog toga što je ĆP izjavila da na jednak način postupak sa svim svojim uređajima koji su joj pod garancijom dok god traje razdoblje garancije. Takvo ponašanje ĆP sud smatra postupanjem s pažnjom dobrog domaćina (vozilo pod garancijom zbog čega se popravlja kod ovlaštenog servisera), čime je valjalo kao neosnovane otkloniti sve prigovore tuženika istaknute zbog nepostupanja ĆP suprotno odredbama iz čl. 5. i čl. 10. st. 1. ZOO-a. Nadalje, sud je utvrdio da je cijena iskazana u računu iskazana na temelju važećeg cjenika tužitelja koji je izvješen u poslovnim prostorijama tužitelja. Ujedno je sud utvrdio da se u stvari radi o cijeni sata rada po ugovoru s Hyundai Hrvatska, čiji je tužitelj i ovlašten servis.

23. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

24. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

25. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

26. Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 790,50 EUR.

27. Prema odredbi iz čl. 173. st. 1. ZOO-a dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom (st. 2. ). Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (st. 3.).

28. Uvidom u račun tužitelja br. 1492-21340-1 od 26. kolovoza 2024. (listovi 9. i 10. spisa) vidljivo je da je datum dospijeća po navedenom računu 10. rujna 2024. Stoga je zatezne kamate na neplaćeni iznos glavnice od 790,50 EUR valjalo dosuditi dan nakon stupanja u zakašnjenje oštećenice, a to je 11. rujna 2024. do isplate, sve po odredbi iz čl. 173. st. 3. ZOO-a. Stopa zateznih kamata suđena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

29. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

30. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva za platež zateznih kamata po stopi iznad dosuđene do tražene stope zatezne kamate koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Ovo stoga jer se radi o isplati osigurnine u visini preostalog dijela neplaćene naknade štete. Također, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zateznih kamata koje teku na iznos glavnice počev od 3. srpnja 2024. do 10. rujna 2024. Ovo stoga jer oštećenica, čija je tražbina ustupljena tužitelju, a koja je zadržala svoj identitet, nije dospjela sve do 10. rujna 2024. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

31. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

32. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 12. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 5. ožujka 2025. i 31. ožujka 2025., za svako iznos od 150,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, te troškove zastupanja za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR, na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Također, tužitelju je valjalo dosuditi i troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i sudske pristojbe na presudu 26,54 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u 789,81 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao u t. III. izreke.

33. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR sa zateznim kamatama, a koji se odnosi na previsoko tražene troškove sudskih pristojbi, koje su suđene kao što je prethodno obrazloženo. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 26,54 EUR

2. tuženiku

3. kal. 30 dana