REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Posl. br. Povrv-151/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GR (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Armandu Moroviću, odvjetniku iz Makarske, protiv tuženika SR (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Bajamić, odvjetnici u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 17.04.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ante Pejkovića pod poslovnim brojem Ovrv-148/2019 od 19. rujna 2019., te se u cijelosti odbija zahtjev tužitelja GR za naknadom troška parničnog postupka.

II/ Nalaže se tužitelju GR naknaditi tuženiku SR trošak parničnog postupka u iznosu od 5.078,60 eura u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika SR za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.654,49 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja GR radi osiguranja njegove novčane tražbine određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnina tuženika SR, a koji je podnesen ovom sudu 21. studenog 2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave u kojem navodi kako mu tuženik duguje iznos od 291.546,00 kn (38.694,80 eura) s pripadajućom zateznom kamatom.

1.1. Tužitelj tvrdi da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćeno dugovanje na ime izvedenih građevinskih radova na objektu tuženika.

2. Rješenjem o ovrsi naloženo je tuženiku platiti tužitelju u roku od 8 dana navedenu tražbinu, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, podnio je pravodobni prigovor u kojem osporava navode da bi bio dužan tužitelju bilo koji iznos po navedenoj osnovi iz razloga jer tvrdi da je tužitelj izvodio radove na prizemlju njegovog objekta kao i da m u je po toj osnovi sve plaćeno, a da druge radove na objektu nije izvodio jer je tuženika angažirao drugog izvođača.

4. Slijedom navedenog sud je, temeljem odredbe članka 54. Ovršnog zakona (Narodne novine RH br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje OZ) stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi, a postupak je, sukladno odredbi članka 451. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; 114/22 i 155/23, nadalje: ZPP) nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u račun broj 25/1/1 (list 4-5 spisa), presliku Ugovora o izvođenju betonskih, tesarskih, armiračkih radova na stambeno-poslovnom objektu A u Brelima na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sve prema troškovniku i ponudi koji su sastavni dio ovog ugovora od 13.11. 2018. (list 11-15 spisa), presliku potvrde od 21. ožujka 2019. (list 16 i 23 spisa), presliku Ugovora o izvođenju betonskih, tesarskih, armiračkih radova na stambeno-poslovnom objektu "A" i "B" u Brelima na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sve prema troškovniku i ponudi koji su sastavni dio ovog ugovora od 23.03. 2019. (list 32-36 spisa), presliku "Građevinske knjige sa dokaznicom za I kat" (list 43-46 spisa), presliku troškovnika građevinskih radova (list 47- 62 spisa), presliku građevinskog dnevnika (list 65-83 spisa), presliku bilješki o pregledu objekta (list 89 spisa), presliku e-mail poruke od 05. 06. 2019. (list 91 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DR ( list 93-94 spisa), VR (list 94-94 spisa), KR (list 98-100 spisa), ĆR (list 100 spisa), TR (list 100-101 spisa), HR (list 106-107 spisa), OR (list 107-108 spisa), ŽR (list 108 spisa), te dokaz saslušanjem stranaka (list 115-117 spisa) kao i dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke.

6. U ovoj pravnoj stvari sud je presudom pod poslovnim brojem Povrv – 586/19 od 22. veljače 2021. ukinuo u cijelosti predmetni platni nalog smatrajući tužbeni zahtjev neosnovanim, ali je po žalbi tužitelja Županijski su u Splitu rješenjem od 09. lipnja 2021. ukinuo u cijelosti predmetnu presudu te uvažio žalbu tužitelja. Naime, drugostupanjski sud u bitnome ukazuje da je zbog različitih oznaka čestice potrebno utvrditi je li i na kojoj od dvije kuće koje je tuženik gradio tužitelj kao izvođač nastavio izvoditi radove i nakon sporazumnog raskida ugovora.

6.1. Slijedom navedenog ovaj sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda sukladno odredbi članka 377. ZPP-a imajući u vidu posebno da postupak navedenom odlukom drugostupanjskog suda nije vraćen u fazu pripremnog ročišta, a sve u kontekstu primjene odredbe članka 299. ZPP-a.

7 Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je i nakon ponovnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvodio radove na temelju i prizemlju objekta tuženika u Brelima, da je tuženik tužitelju platio naknadu za te radove, ali je između stranaka sporno je li tužitelj kao izvođač nastavio izvoditi radove na predmetnom objektu i na prvog katu istog, pa da bi tuženik bio dužan platiti tužitelju naknadu i za te radove, a što i jest predmet ovog spora.

9. U pogledu upute drugostupanjskog suda glede naziva samog ugovora između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja, a u odnosu na naziv ugovora kojeg je tuženik kao naručitelj sklopio s izvođačem Vestibul građenje d.o.o., za ukazati je da između stranaka nije niti u jednom trenutku bilo sporno da je predmet jednog i drugog ugovora (između ostalog) bio i sporni objekt (tuženik je kao naručitelj imao namjeru sagraditi dva objekta i to jedan nazvan kao „A“, a drugi nazvan kao „B“). Naime, kao što je već ukazano u prethodnoj točki obrazloženja, sporno je je li tužitelj kao izvođač izveo kakve radove na katu objekta u odnosu na koji je neki drugi izvođač nastavio radove.

9.1. Međutim, i neovisno o tome, kada se sagleda sadržaj ugovora kojeg je tuženik kao naručitelj sklopio s tužiteljem kao izvođačem (list 11-15 spisa), te sadržaj ugovora kojeg je tuženik kao naručitelj sklopio sa Vestibul građenjem d.o.o. kao izvođačem (list 32-36 spisa), razvidno je da se oba ugovora odnose na gradnju istog objekta, nazvanog „A“, dok je ugovorom s Vestibul građenjem d.o.o., pored toga izričito predviđeno i građenje objekta „B“, što nije predmet ovog spora.

9.2. Sama činjenica da su različite čestice naznačene u naslovu ugovora (čestica 3939/29 naspram 3949/30) nije od nikakvog utjecaja na zaključak suda da se radi o radovima na istom objektu, a posebno polazeći i od načela „falsa nominatio non nocet“ (pogrešno označavanje ne šteti).

9.3. Kada se na sve navedeno uzme u obzir da je iz građevinskog dnevnika izvođača Vestibul građenje d.o.o. ovjerenog po nadzornom inženjeru (list 65-95 spisa) utvrđeno da je zatečeno stanje građevine takvo da je izgrađeno prizemlje i to grubi građevinski radovi, a da će novi izvođač (upravo Vestibul građenje d.o.o.) početi s radovima na izgradnji 1. kata, razvidno je da se radi o istom objektu jer nije sporno da tuženik u toj fazi na tom lokalitetu nije imao drugih objekata u odnosu na koje je započeta izgradnja.

10. Iz iskaza svjedoka DR; KR, TR i ŽR, kao i iz iskaza tuženika, utvrđeno je da je inicijalno tuženik kao naručitelj sklopio ugovor o gradnji objekta s tužiteljem kao izvođačem, da je u bitnome zbog kašnjenja tužitelja i nezadovoljstva kvalitetom dijela određenih radova na inicijativu tuženika došlo do sporazumnog raskida ugovor s tužiteljem u fazi kada su završeni grubi građevinski radovi na prizemlju objekta (garaži), kao i da je tuženik angažirao novog izvođača za nastavak radova i to Vestibul građenje d.o.o. koji su doista i nastavili radove, a tužitelj više nije obavljao nikakve radove na objektu tuženika.

10.1. Sud prihvaća kao vjerodostojne u bitnim dijelovima iskaze navedenih svjedoka i tuženika budući da su isti logični i životni a njihova vjerodostojnost proizlazi iz činjenice da se iskazi nalaze u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu a čija vjerodostojnost nije uspješno osporena.

11. Naime, potpuno je logično i životno da naručitelj (ovdje tuženik) ne bi nakon raskida i isplate naknade za do tada izvedene radove, unatoč tome, nastavio ugovorni odnos s istim izvođačem (ovdje tuženikom) koji je upravo raskinut, a pogotovo i zbog razloga raskida (nezadovoljstvo kvalitetom dijela izvedenih radova i poštivanjem roka).

11.1. U tom smislu, za ukazati je da iz ugovora kojeg je tuženik sklopio s novim izvođačem Vestibul građenjem d.o.o. (list 32-36 spisa), posebno kada se isti sagleda zajedno s građevinskim dnevnikom tog izvođača ovjerenog po nadzornom inženjeru (list 65-95 spisa), proizlazi da je upravo taj izvođač nakon tužitelja, i raskida ugovora s istim, nastavio radove na objektu tuženika upravo u fazi nakon što je tužitelj završio grube građevinske radove na prizemlju objekta, a za što mu je plaćena naknada, što između stranaka i nije sporno (list 16 i 23 spisa).

11.2. U pogledu bilješki oko pregleda objekta, a koji je sastavila ovlaštena arhitektica DR (list 89-90 spisa), ovdje svjedokinja, za ukazati je da se njen iskaz unatoč tvrdnjama tužitelja nalazi u skladu s tim bilješkama jer u istima nije niti tematizirano tko je izvođač radova već samo stanje izvedenih radova u smislu kvalitete.

12. S druge strane, sud ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze svjedoka VR, ĆR, HR, OR i tužitelja u dijelovima iz kojih bi proizlazilo da tvrde da je tužitelj izvodio bilo kakve radove na objektu tuženika nakon što su tužitelj i tuženik sporazumno raskinuli ugovor, odnosno nakon radova koje je tužitelj izveo na prizemlju objekta.

12.1. Naime, ovom sudu nije logično niti životno da bi nakon raskida ugovora sa izvođačem, naručitelj odmah potom nastavio radove s tim istim izvođačem, jer u suprotnom nije jasna svrha raskida, a do raskida je došlo što i nije sporno između stranaka. Drugim riječima, za očekivati je da tuženik ne bi raskidao ugovor da je imao namjeru da tužitelj nastavi izvoditi radove i na katu predmetnog objekta.

12.2. Da je tome doista tako, proizlazi i iz ugovora kojeg je tuženik 23. ožujka 2019. sklopio s izvođačem Vestibul građenjem (list 32-36 spisa), a što je dva dana nakon predmetnog raskida ugovora s tužiteljem koji je raskinut sporazumno 21. ožujka 2019., pri čemu se ponovno ukazuje da je iz građevinskog dnevnika izvođača Vestibul građenje d.o.o. ovjerenog po nadzornom inženjeru (list 65-95 spisa) utvrđeno da je nastavio radove na objektu tuženika upravo u fazi nakon što je tužitelj završio grube građevinske radove na prizemlju objekta.

12.3. Tužitelj je doista dostavio ispravu naziva „Građevinska knjiga s dokaznicom za I kat“ (list 43-46 spisa), ali za razliku od građevinskog dnevnika izvođača Vestibul građenje d.o.o. koji je ovjeren od strane nadzornog inženjera, ovaj dokument je pisan od strane samog tužitelja bez bilo kakve ovjere nadzornog inženjera gradilišta, pa zbog svega toga sud svakako daje prednost vjerodostojnosti građevinskom dnevniku ovjerenom po nadzornom inženjeru gradilišta.

13. U pogledu dokaza koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka i izvedeni po ranije uređujućem sucu, kao i isprava koje su dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, u smislu odredbe članka 299. ZPP-a valja reći da je sud odlučio da te dokaze i isprave neće uzeti u obzir. Naime, odredba članka 299. ZPP- a jasno propisuje da sud neće uzeti u obzir nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele tijekom glavne rasprave osim ako ih bez svoje krivnje stranke ranije nisu mogle iznijeti. U konkretnom slučaju, stranke niti ne navode da su objetkivno bile spriječene dostaviti te dokaze ranije odnosno predložiti ih ranije (do zaključenja prethodnog postupka) a niti je iz sadržaja tih isprava i dokaznih prijedloga to razvidno.

13.1. Pored toga, sud primjećuje da su parnične stranke zlorabile činjenicu ukidanja prvostupanjske presude od strane drugostupanjskog suda, pa je za ukazati da predmet odlukom drugostupanjskog suda nije vraćen u fazu prije zaključenja prethodnog postupka, a smisao odredbe čl. 299. ZPP-a je procesna disciplina stranka koja je u službi načela efikasnosti postupka sve kako bi stranke koje se obrate sudu dobile odluku o podnesenom zahtjevu za zaštitu svog prava u razumnom roku.

13.2. Zbog sveg toga, sud nije uzeo u obzir te isprave i dokaze.

14. Osim toga, iako je dokaz građevinskim vještačenjem uz uviđaj na licu mjesta predložen prije zaključenja prethodnog postupka, sud je odustao od izvođenja tog dokaza. Naime, s obzirom da je zaključak suda da tužitelj nije izveo radove za koje traži naknadu ovom tužbom, nisu postojali razumni razlozi za izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i građevinskim vještačenjem na okolnost visine vrijednosti i količine izvedenih radova, a niti je uviđajem na liscu mjesta utvrđena bilo koja činjenica koja bi bila sporna između stranaka.

15. Slijedom svega navedenog, kako je sud iz iznijetih razloga ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

16. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, naloženo je tužitelju temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naknaditi mu trošak parničnog postupka. Tako je primjenom Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tuženiku dosuđeno po 663,61 EUR za sastav prigovora, te za zastupanje na ročištima od 04.09.2020., 21.09.2020., 08.10.2020., 03.11.2020., 24.11.2020. i 15.01.2021. što ukupno iznosi 4.645,27 eura, a na navedeni iznos je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 433,33 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

17. Sud tuženiku nije dosudio zatraženi iznos za sastav podnesaka od 03.09.2020., 19.09.2020., 14.01.2020., te 02.11.2020. jer te radnje nisu u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bile potrebne radi vođenja parnice, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

18. S obzirom da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, ne postoje niti uvjeti da bi sud prihvatio njegov prijedlog za donošenjem rješenja o osiguranju tražbine privremenom mjerom zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnina tuženika sve sukladno odredbi članka 344. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Imotskom, 17.04.2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika