REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5695/2024-103

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Zlatnih ljiljana 16, zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 7. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatiti tužitelju LR iznos 12.773,74 eur sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 6.143,76 eur sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da mu je rješenjem tuženika od 9. siječnja 2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 10. srpnja 2006., zbog opće nesposobnosti za rad kao posljedice 100% ozljede zatočeništva u logoru- zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini. Novim rješenjem tuženika od 29. lipnja 2010. da mu priznato navedeno pravo na invalidsku mirovinu, ali u većim iznosima. Navodi da Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka invalidnosti, odnosno od dana priznanja prava na invalidsku mirovinu. Tvrdi da mu se mirovina, unatoč zakonskim propisima, počela isplaćivati tek 1.veljače 2008. te zaostale mirovine od 10. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. tužitelju nisu isplaćene, a da mu je rješenjem od 9. siječnja 2008. priznata mirovina: od 10. srpnja 2006. do 31. prosinca 2006. u mjesečnom iznosu 3.998,16 kn (ukupno 22.699,23 kn); od 1. siječnja 2007. do 30. lipnja 2007. u mjesečnom iznosu 4.050,15 kn (ukupno 24.300,90 kn) te o 1. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. u mjesečnom iznosu 4.155,69 kn (ukupno 24.934,14 kn). Ujedno potražuje i razliku između iznosa mirovine određene rješenjem od 9. siječnja 2008. i iznosa mirovine određene rješenjem od 29. lipnja 2010. budući da mu je zbog iznosa polaznog faktora 1,85 umjesto 1,0 određen već iznos mirovine. U podnesku od 29. svibnja 2015. tužitelj navodi kako dakle, potražuje isplatu mirovine za razdoblje od 10. srpnja 2006. do 31. kolovoza 2007. i od 1. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. i to po rješenju od 9. siječnja 2008. za koje da zatezna kamata teče od najkasnije 15. idućeg mjeseca za prethodni odnosno od 15. veljače 2008.te potražuje i razliku mirovina za razdoblje od 10. srpnja 2006. do 31. kolovoza 2007. i od 1. prosinca 2007. do 30. lipnja 2010. sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2010. Budući da mu je tuženik 31. listopada 2011. isplatio iznos 28.361,50 kn to više ne potražuje mirovinu za razdoblje od 1. rujna 2007. do 30. studenog 2007. Tužbenim zahtjevom iz podneska od 23. kolovoza 2018. predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa 119.823,88 kn (15.823,88 eur) sa zateznom kamatom od 2. listopada 2017. do isplate uz naknadu troškova postupka tužitelju.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu, vezano za sporno određivanje isplata zaostalih mirovna, sukladno rješenju tuženika od 29. lipnja 2010. donesenog primjenom međunarodnih ugovora, ukazuje na čl. 6. Ugovora između RH i BiH o suradnji na području prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ( Narodne novine 2/06) te na čl. 1. i 2. navedenog Ugovora kao i na čl. 105. i 106. Zakona o pravima branitelja Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine 174/04) prema kojima se proračunska osnovica, kao osnovica za utvrđivanje prava iz ovog zakona, utvrđuje svake godine Zakonom o izvršavanju državnog proračuna prilikom donošenja proračuna za tekuću godinu. Tijekom postupka ukazuje da rješenja kojima je tužitelju priznato pravo na mirovinu sadrže odgodni uvjet, odnosno ostavljeni rok za isplatu pa rješenje nije izvršno, jer se radi o slučaju kada rješenje postaje izvršno istekom roka u kojem radnja može biti izvršena. Upravo u upravnom postupku tuženik odlučuje o pravu korisnika na mirovinu, visini i dospijeću isplate mirovine i ovakvo rješenje ne može se preispitivati u ovoj parnici već je sud vezan s utvrđenim rokom dospijeća. Budući u državnom proračunu Republike Hrvatske još nisu osigurana sredstva za isplatu zaostalih svota mirovina, predmetno rješenje nije postalo izvršno, pa stoga potraživanje tužitelja nije dospjelo. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: rješenje tuženika od 9. siječnja 2008. (list 4-5 spisa), rješenje tuženika od 29. lipnja 2010. (list 6-7 spisa), preslike dijelova Narodnih novina (list 27- 34 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Ljerke Živković te pisane dopune nalaza i mišljenja (list 124- 132, 159-162 i 177-180 spisa), ispis podataka iz baze tuženika o doznačenim mirovinskim primanjima (list 88- 89 i 155-157 spisa), dopis Ministarstva financija od 15. rujna 2011. (list 194 spisa), dopise Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. lipnja 2019. i 6. travnja 2020 (list 199 i 231 spisa), obračun zatezne kamate (list 359 spisa), obračun duga na dan

5. ožujka 2025. (list 362 spisa).

4. U postupku je sud donio presudu poslovni broj P-4792/11-77 od 15. srpnja 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1201/2021-2 od 29. rujna 2021. te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-829/2023-3 od 3. rujna 2024. prihvaćena revizija tužitelja te su ukinute navedene odluke Županijskog suda u Varaždinu od 29. rujna 2021. i ovog suda od 15. srpnja 2021. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. U nastavku postupka izveden je dokaz uvidom u obračun duga na dan 5. ožujka 2025. (list 362 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP) sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, za isplatu razlike zaostalih mirovina za razdoblje od 10. srpnja 2006. do 30. lipnja 2010. zajedno sa zateznom kamatom.

8. Na temelju priložene dokumentacije i nespornih navoda stranaka utvrđeno je:

- da je rješenjem tuženika od 9. siječnja 2008. tužitelju kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane priznato pravo na isplatu invalidske mirovine na temelju Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji i Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (list 4-6 spisa). Ovo rješenje je po žalbi tužitelja ukinuto je te je predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je donijeto rješenje 29. lipnja 2010.;

- da je rješenjem tuženika od 29. lipnja 2010. konačno određena visina invalidske mirovine tužitelju (list 6-7 spisa), te je određena isplata zaostalih svota mirovine za razdoblje od 10. srpnja 2006. do 31. kolovoza 2007. i od 1. prosinca 2007. do 30. lipnja 2010. kada u državnom proračunu Republike Hrvatske za to budu osigurana sredstva;

- da je tuženik 31. listopada 2011. isplatio tužitelju zaostale mirovine za razdoblje do 10. srpnja do 31. prosinca 2006. u neto iznosu 27.654,49 kn i da je 2. listopada 2017. isplatio tužitelju zaostale iznose mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. u neto iznosu 45.757,86 kn.

9. Između stranaka nije sporno da se potraživanje tužitelja temelji na pravomoćnom i konačnom rješenju od 29. lipnja 2010. O pravu na mirovinu, visinu i dospijeću mirovine sukladno članku 105. i 110. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 61/11., 114/11. i 76/12.) odlučuje tuženik u upravnom postupku. Slijedom toga, ovaj je sud vezan konačnim i pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku, konkretno rješenjem od 29. lipnja 2010. U izreci navedenog rješenja navedeno je da će tuženik zaostale svote mirovine za utuženo razdoblje isplatiti kada budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. Dakle, dospijeće tražbine tužitelja uvjetovano je činjenicom da su sredstva za ovu isplatu predviđena u državnom proračunu, odnosno dospjelost tražbine tužitelja određena je pod odgodnim uvjetom. Ispunjenjem uvjeta, tj. kada u proračunu budu osigurana sredstva dospjet će tražbina tužitelja.

10. U ovoj fazi postupka među strankama je i nadalje ostalo sporno je li su u državnom proračunu bila osigurana sredstva za isplatu zaostalih svota mirovine za 2006., 2007., 2008. 2009. i 2010 . te je sporna primjena materijalnog prava u svezi dospijeća obveze isplate mirovine u slučaju kad je rješenjem tuženika određeno da će se ta obveza izvršiti "kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske"

11. Prema tome, za predmet spora pravno je relevantno jesu li i kada u državnom proračunu osigurana sredstva za isplatu zaostalih svota mirovine za razdoblje od 10. srpnja 2006. do 30. lipnja 2010., kao i dospijeće tražbine. Tužitelj dokazuje da su sredstva osigurana činjenicom da je tuženik u istovjetnoj pravnoj situaciji drugim osiguranicima isplaćivao zaostale svote mirovina te tvrdi da su sredstva u državnom proračunu osigurana, jer se isplaćuju iz stavke "A753010 - Mirovine hrvatskih branitelja".

12. U dopisu Ministarstva financija od 15. rujna 2011. (list 194 spisa) navodi se nema zapreke za isplatu neisplaćenih mirovina za 2006., dok se u dopisima HZMO-a od 10. lipnja 2019. i 6. travnja 2020. (list 199 i 231 spisa) navodi da je prema suglasnosti za isplatu neisplaćenih mirovina za 2006. ostvarenih prema Ugovoru između RH i BiH o suradnji na području stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici HVO-a od 15. rujna 2011. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio neisplaćene svote mirovina 7. studenog 2011. korisnicima u RH, a korisnicima u inozemstvu 14. studenog 2011. Ujedno se navodi da je Vlada RH na 42. sjednici održanoj 12. listopada 2016. donijela odluku prema kojoj su sredstva za isplatu zaostalih svota HVO-a u Državnom proračunu za 2007. osigurana 11. svibnja 2017., za 2008. sredstva su osigurana 12. prosinca 2017., a za 2009. pa nadalje do 2016. sredstva su osigurana 12. veljače 2018.

13. Naime, mjerodavna je odredba čl. 1. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010. kojom je određen način izvršavanja državnog proračuna za te godine, upravljanje prihodima i izdacima Državnog proračuna te obveze korisnika proračunskih sredstava, dok je u čl. 2. toga Zakona navedeno da se sredstva u proračunu osiguravaju proračunskim korisnicima koji su u njegovom posebnom dijelu određeni za nositelje sredstava raspoređenih po programima i po vrstama rashoda i izdataka.

14. Međutim, da u planu rashoda za te godine sredstva nisu bila predviđena slijedi iz Odluke Vlade Republike Hrvatske sa sjednice održane 12. listopada 2016. o namjeni korištenja sredstava ostvarenih od povrata mirovina u postupku preračuna mirovina primjenom međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju s državama na području bivše Jugoslavije (dopis HZMO-a od 10. lipnja 2019., list 199 spisa). Tom Odlukom je propisano da se sredstva na računu državnog proračuna oznake 7234 "Povrati mirovina" ostvarena uplatom nositelja mirovinskog osiguranja u državama nastalim na području bivše Jugoslavije koriste za isplatu neisplaćene svote mirovine korisnicima koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članovima njihovih obitelji te da će se, nakon što visina uplaćenih sredstava ostvarenih od povrata mirovina dostigne svotu potrebnu za isplatu zaostalih svota za pojedinu godinu, za sve korisnike koji potražuju zaostatke za tu godinu počevši od 2007. pa nadalje, isplaćivati dinamikom kojom sredstva za isplatu zaostalih svota mirovina svim korisnicima u pojedinoj godini budu ostvarivana, dok su neisplaćene mirovine za 2006. isplaćene korisnicima u inozemstvu (a što tužitelj jest) 14. studenog 2011.

15. Dakle, slijedi da za isplatu zaostalih mirovina za sporno razdoblje sredstva nisu bila osigurana u državnim proračunima te da posebna stavka u Državnom proračunu Republike Hrvatske A753010–invalidske i obiteljske mirovine predstavlja stavku redovnih – tekućih mirovina (izvaci iz Narodnih novina na listu 27-34 spisa).

16. Podneskom od 14. veljače 2025. tužitelj je naveo da je tuženik, u međuvremenu, 27. prosinca 2021. isplatio tužitelju iznos 4.112,64 eur te navodi da sa navedenim danom uglavničuje kamatu pa da ukupno dugovanje na dan 27. prosinca 2021. iznosi 19.592,61 eur (15.823,88 eur glavnica + 3.768,73 eur kamata- obračun zatezne kamate, list 359 spisa) te da od navedenog uglavničenog iznosa oduzima isplaćeni iznos 4.112,64 eur te predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa 15.479,97 eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

17. Na ročištu 7. ožujka 2025. tuženik je priložio u spis obračun duga na dan 5. ožujka 2025. u kojem obračunu da je uzeo u obzir glavnicu koja pripada tužitelju za svaku pojedinu godinu, a uzevši u obzir ustaljeni stav VSRH u pogledu dospijeća obveze tuženika.

18. Tužitelj je na ročištu 7. ožujka 2025. naveo da je suglasan sa izračunom dugovanja dostavljenom po tuženiku na istom ročištu jer da je dakle, tuženik istim uzeo u obzir sve neisplaćene iznose tužitelju te je isplaćene iznose uglavničio sa danom isplate. Stoga konačno postavlja zahtjev kojim predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa 12.773,74 eur sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. do isplate.

19. Imajući u vidu sadržaj odluke VSRH poslovni broj Rev-829/2023 od 3. rujna 2024., sadržaj odluka Ustavnog suda U-III-803/2019 i U-III-804/2019 od veljače 2019. te odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Nedić i Džojić protiv Hrvatske (broj zahtjeva 26813/15 i 18153/16), proizlazi da predmetna neisplata zaostalih mirovina, u konkretnom slučaju, predstavlja nezakonito i nerazmjerno zadiranje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva, za koje je, uvažavajući sve okolnosti slučaja, zaključak toga suda da nije opravdano. Osim toga, i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više revizijskih odluka u istovrsnim predmetima i ranije iznio stajalište da je potraživanje tužitelja u tim predmetima dospjelo s danom podnošenja tužbe (tako npr. Rev-1854/2018-3 od 15. lipnja 2022.).

20. Naime, u situaciji kada je tuženik pravomoćnim rješenjem priznao tužitelju pravo na isplatu zaostalih mirovina, tužitelj je kao korisnik tog imovinskog prava ovlašten sudskim putem tražiti njegovo ostvarenje. Ovo stoga što kada javna ustanova u vlasništvu države (tužitelj je javna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, kako bi to proizlazilo iz javno dostupnih podataka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu) prizna građaninu pravo na isplatu invalidske mirovine, dužna je poduzeti mjere za ostvarenje tog prava, a nedvojbeno tuženik putem svog osnivača ima instrument kojim može planirati i osigurati isplatu tražbine koju je priznao pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku.

21. Spornim pravomoćnim rješenjem određivanje vremena ispunjenja ostavljeno je na volju samog dužnika pa se glede roka ispunjenja, odnosno, dospijeća obveze tuženika, ima primijeniti odredba čl. 176. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), prema kojoj druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok, zahtijevati od suda da odredi primjereni rok za ispunjenje, jer se tužitelj ne može predugo zadržavati u neizvjesnosti. Zbog toga je obveza tuženika dospjela podnošenjem tužbe sudu pa od tada tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata.

22. S obzirom da se u nastavku postupka među strankama postigla suglasnost oko visine zahtjeva i to dakle, prema obračunu dugovanja na dan 5. ožujka 2025. koje je priložio tuženik, a prema kojem i tužitelj precizirao visinu zahtjeva, a koji je obračun početno uvažava kao dospijeće tražbine – prethodno iznijeti stav VSRH u skladu odlukom ESLJP, to sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Ljerke Živković kao i njegove pisane dopune pa je temeljem čl. 29. st. 1. ZOO, u svezi čl. 176. ZOO te odredbe čl. 31. st. 2. ZOO, tužitelju dosuđen iznos 12.773,74 eur sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2025. do isplate.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i i isti je suđen tužitelju budući da je uspio u postupku. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku. Tužitelj je za sve radnje (osim za sastav tužbe i podneska od 14. rujna 2011.) potraživao trošak u visini 100 bodova (unatoč što se vrijednost predmeta spora tijekom postupka mijenjala).

23.1.Tužitelju je tako priznat trošak za: sastav tužbe 500,00 eur (tbr. 7/1 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 14. rujna 2011. 500,00 eur (tbr. 8/1 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav podnesaka od 8. listopada 2012., 3. ožujka 2014. i 29. svibnja 2015., svaki po zatraženih 200,00 eur (tbr. 8/1 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav podnesaka od 12. veljače 2013., 2. srpnja 2015., 27. kolovoza 2015., 5. srpnja 2019., svaki po zatraženih 200,00 eur (tbr. 8/3 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 17. siječnja 2018. 100,00 eur (tbr. 8/3 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 14. veljače 2025. 50,00 eur (tbr. 8/4 u vezi tbr. 54 Tarife), zastupanje na ročištima 10. siječnja 2013., 9. travnja 2013., 19. ožujka 2014., 24. svibnja 2019., 4. prosinca 2017. 5. veljače 2020., 10. svibnja 2021. i 7. ožujka 2025. svako po zatraženih 200,00 eur (tbr. 9/1 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav žalbe od 23. srpnja 2021. zatraženih 250,00 eur (tbr. 10/1 u vezi tbr. 54 Tarife), sastav revizije od 29. svibnja 2023. zatraženih 300,00 eur (tbr. 10/5 u vezi tbr. 54 Tarife), ukupno 4.700,00 eur što uz uvećanje za 25% PDV (1.175,00 eur) te uz trošak uplaćenog predujma za financijsko vještačenje ukupno 268,76 eur, sveukupno iznosi 6.143,76 eur.

23.2.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7. svibnja 2013. jer sadržajno ponavlja navode iz podneska od 12. veljače 2013.(trošak sastava kojeg mu je priznat). Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 16. rujna 2015. jer istim sadržajno opet ponavlja već ranije iznijete navode niti mu je priznat trošak zastupanja na ročištu 24. svibnja 2018. jer ročišta od tog datuma niti nema.

24. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja

- tuženik