REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1100/2023-8

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja ŠU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koga zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, (OIB: 18683136487), radi trošarine, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21-01/98, URBROJ: 513-04-23-2 od 15. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02-7056/29-21-9 od 11. veljače 2021., kojim je, u dijelu pod točkom I. izreke, odlučeno da se od tužitelja oduzima teretno vozilo s poluprikolicom: tegljač MAN, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:

WMAH05ZZZ3M370064 i poluprikolice marke „Schwarzmuller“ J-serie, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], dok je u dijelu pod točkom II. izreke određeno da će se oduzimanjem i prodajom robe iz točke I. podmiriti neplaćeni carinski dug za koji nije položeno osiguranje u propisanom roku, nastao po ovršnom rješenju Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02-7056/29-20-1 od 17. siječnja 2020.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako osporava stajalište javnopravnih tijela kako se u cilju naplate trošarinskog duga prema tužitelju može oduzeti vozilo koje je vlasništvo trećih osoba i koji nemaju nikakve veze sa prijevozom trošarinskih proizvoda. Napominje kako navedena vozila predstavljaju vlasništvo trećih osoba koji nisu porezni dužnici pa zbog toga pobijane odluke ne mogu opstati. Poziva se na odredbu članka 122. stavka 11. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj 106/18. i 121/19. – dalje: ZoT) za koju odredbu navodi da ju tuženik primjenjuje samo parcijalno, zanemarujući uvjete koje ista predviđa da bi se mogla koristiti u ovoj pravnoj stvari. Ističe da predmetni trošarinski dug nije pravomoćno utvrđen. Tužitelj navodi da za oduzimanje vozila koje nije u vlasništvu trošarinskog obveznika, osim trošarinskog duga, mora biti ispunjen i uvjet postojanja opasnosti za sprečavanjem ili znatnim otežavanje naplate te ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići. Naglašava da je riječ o teretnim vozilima koja se koriste u poslovne svrhe. U vezi toga ističe kako javnopravna tijela nisu obrazložila u čemu se ta opasnost sastoji, da će trošarinski obveznik spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate, odnosno iz kojih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna. Uz to, navodi i kako se nisu vodili načelom razmjernosti jer povređuju temeljnu vrijednost pravnog poretka - pravo vlasništva tužitelja, odnosno pravo trećih osoba na poduzetništvo. Tvrdi da javnopravna tijela tumače odredbu članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama na protuustavni način jer se od osobe koja nije trošarinski dužnik i nema nikakvu povezanost s počinjenjem bilo kakvog prekršaja, odnosno kaznenog djela, oduzima vlasništvo radi naplate duga druge osobe. Ukazuje kako je time odredba članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama neustavna i protivna člancima 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske. Naglašava i da je porezno tijelo prije donošenja ovakvog rješenja trebalo provjeriti ima li trošarinski obveznik u vlasništvu bilo kakvu imovinu iz koje bi se trošarinski dug naplatio te sve druge predviđene okolnosti iz članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama. Smatra kako se na ovaj način, zaobilaznim putem teret direktno stavlja vlasniku vozila koji nema nikakvu poveznicu s trošarinskim prekršajem. Poziva se na presudu ovoga suda poslovni broj: Us I- 841/2022-6 kao i na članak 3. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Nadalje, poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009. odnosno broj: U-III-926/2020 od 13. srpnja 2022., budući se radi o sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnoga spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod razloga iz osporenog rješenja, te stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i isprave koje su istom priložene. Rasprava u sporu je održana 3. travnja 2025., kako bi se u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS) strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravi je opunomoćenik tužitelja u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Za tuženika nitko nije pristupio na raspravu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su 9. siječnja 2020. u 4,40 sati u mjestu Podravska Moslavina, Ulica J. J. Strossmayera, ispod k.b.r. 85 ovlašteni carinski službenici koji obavljaju kontrolu kretanja trošarinskih proizvoda zaustavili teretno vozilo s poluprikolicom marke MAN, tegljač reg. oznake [registarska oznaka] i poluprikolica reg. oznake [registarska oznaka], koje je prema prometnoj dozvoli br. [broj dozvole] u vlasništvu tvrtke "Servo" d.o.o. iz Uglješa, Baranjska ulica 148, a poluprikolica marke Schwarzmuller J-serije u vlasništvu tvrtke Crtica d.o.o. iz [adresa], kojim vozilom je upravljao tužitelj, a pregledom i pretragom vozila u stražnjem dijelu poluprikolice pronađeno je u deset PVC vreća težine 20 kg sitno rezanog duhana bez nadzornih markica RH, ukupne težine 200 kg sitno rezanog duhana.

7. Spisu predmeta prileži zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 9. siječnja 2020. godine, koji je tužitelj bez primjedbi potpisao. Dakle, iz činjeničnog stanja utvrđenog tijekom provedenog upravnog postupka nesporno je da je tužitelj 9. siječnja 2020. zatečen u posjedu ukupno 200 kg sitno rezanog duhana, a da navedeni duhanski proizvod, odnosno duhanska sirovina nije bila označena duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske u smislu članka 90. stavka 1. ZoT-a.

8. Iz spisa nadalje proizlazi da je Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek dana 17. siječnja 2020. donio rješenje KLASA: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02- 7056/29-20-1, kojim je utvrđeno da je tužitelj dužan platiti trošarinski dug u ukupnom iznosu od 120.160,26 kn, a kao mjera osiguranja je pritom određeno privremeno oduzimanje teretnog vozila s poluprikolicom: tegljač MAN, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tvrtke Servo d.o.o. iz Uglješa i poluprikolica marke Schwarzmuller J-serie, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tvrtke Crtica d.o.o. iz Osijeka. Navedeno rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti, kako to proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3865/22-2 od 1. ožujka 2023., pa su stoga neosnovani suprotni tužbeni navodi u kojima tužitelj navodi da trošarinski dug nije pravomoćno utvrđen.

9. Nadalje iz spisa proizlazi da je Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek dana 17. siječnja 2020. donio rješenje KLASA: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02- 7056/29-20-2, kojim je tužitelju izrečena mjera osiguranja naplate trošarinskoga duga u iznosu od 120.160,26 kn, a mjera osiguranja izvršit će se privremenim oduzimanjem teretnog vozila s poluprikolicom: tegljač MAN, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tvrtke Servo d.o.o. iz Uglješa i poluprikolica marke Schwarzmuller J-serie, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tvrtke Crtica d.o.o. iz Osijeka. Navedeno rješenje dostavljeno je vlasnicima predmetnih vozila tvrtkama Servo d.o.o. i Crtica d.o.o., koji su izjavili jednake žalbe na to rješenje putem opunomoćenika.

10. Ovdje osporenim rješenjem KLASA: UP/II-471-01/21-01/98, URBROJ: 513-04-23- 2 od 15. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog carinskog ureda Osijek od 11. veljače 2021., kojim je, u dijelu pod točkom I. izreke, odlučeno da se od tužitelja oduzima teretno vozilo s poluprikolicom: tegljač MAN, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije] i poluprikolice marke „Schwarzmuller“ J-serie, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:

VAVJ20339BH300272, dok je u dijelu pod točkom II. izreke određeno da će se oduzimanjem i prodajom robe iz točke I. podmiriti neplaćeni carinski dug.

11. Odredba članka 122. ZoT-a glasi:

''(1) Ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, Carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja, uključujući i oduzimanje i prodaju motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva koji su bili predmet nadzora ili provjere prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Postojanjem opasnosti iz stavka 1. ovoga članka osobito se smatra okolnost: 1. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa 2. da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate

3. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga ili osoba čija financijska sposobnost ne pruža dostatno jamstvo izvjesnosti naplate trošarinskog duga

4. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema stalno prebivalište ili boravak u [adresa] ili

5. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema sjedište u [adresa].

(3) Predmetima i sredstvima iz stavka 1. ovoga članka osobito se smatraju predmeti oporezivanja, uređaji i druga oprema za proizvodnju, preradu i skladištenje predmeta oporezivanja, prometna sredstva i slično. Prometnim sredstvom u smislu ovoga stavka smatra se svako sredstvo koje služi prijevozu ljudi i/ili robe. (4) O privremenom oduzimanju predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka carinski ured izdaje potvrdu i u roku od 30 dana od dana izdavanja potvrde donosi rješenje kojim se određuje njihovo stavljanje pod trošarinski nadzor do izvršenja rješenja o naplati trošarine. Rješenje o stavljanju pod nadzor dostavlja se i vlasniku motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva ako osoba koja je zatečena u nenamjenskom korištenju ili raspolaganju energentima nije ujedno i vlasnik.

(5) Ako se podnese primjereni instrument osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg trošarinskog duga, privremeno oduzeti predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka vratit će se osobi od koje su oduzeti. Instrument osiguranja duga može podnijeti druga osoba.

(6) Kada se nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine utvrdi da trošarina nije plaćena, dug će se naplatiti iz instrumenta osiguranja iz stavka 5. ovoga članka. Ako instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, carinski ured će rješenjem o izvršenju trajno oduzeti predmete i sredstva iz stavka 1. ovoga članka i odrediti njihovu prodaju.

(7) Sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja i prodajom predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka raspoređuju se tako da se najprije naplaćuju kamate i troškovi odnosnog postupka (troškovi prikupljanja, čuvanja i prodaje), a nakon toga iznos dužne trošarine, čime se dug s osnove trošarine smatra ugašenim u dijelu prihoda ostvarenog prodajom.

(8) Ako sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja ili prodajom nisu dostatna za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, za nenaplaćeni dio će se provesti postupak prisilne naplate prema propisima za prisilnu naplatu javnih davanja.

(9) Ako su sredstva ostvarena prodajom veća od potrebnih sredstava za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, nakon naplate ostatak sredstava se vraća osobi od koje su prodani predmeti i sredstva bili oduzeti.

(10) Troškove u vezi s prikupljanjem, čuvanjem i održavanjem predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka snosi vlasnik odnosno dužnik.

(11) Predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala. Oduzimanje predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje su ti predmeti i sredstva oduzeti.

(12) Ministar financija pravilnikom propisuje postupanje s oduzetom robom.''

12. Ovdje ponajprije, a u odnosu na prigovore tužitelja o neustavnosti članka 122. stavka 11. ZoT-a, valja istaknuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj:

U-I-1298/2019 od 24. lipnja 2020. odbacio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50.a stavka 2. točke 11. Zakona o trošarinama ("Narodne novine" broj 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.), u dijelu koji glasi: "Predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala s trošarinskim proizvodima".

13. Citirana odredba ranijeg Zakona o trošarinama iz 2013. u osnovi je jednaka odredbi članka 122. stavka 11. ovdje mjerodavnog ZoT-a, pa su u tom smislu bez osnove tvrdnje tužitelja o neustavnosti ove odredbe.

14. Dakle, Ustavni sud Republike Hrvatske ovu odredbu ne smatra neustavnom samom po sebi, ali očito smatra, što je vidljivo iz nekih kasnijih odluka, da njezina primjena može ponekad dovesti do neustavnih posljedica, a što ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i stoga Ustavni sud u nekim svojim odlukama upućuje sudove na nužnost provedbe tzv. testa razmjernosti.

15. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj pravomoćno utvrđen trošarinskim obveznikom. Nije ni sporno da su tužitelju oduzeta predmetna teretna vozila koja su u međuvremenu i prodana. Iz podataka spisa, kao i iz podataka sudskog registra, proizlazi da je tužitelj jedini član društva i direktor trgovačkog društva Crtica d.o.o. Dakle, tužitelj i društvo Crtica d.o.o. povezane su osobe. Tužitelj zastupa ovo društvo, pa proizlazi da je volja tužitelja ujedno i volja toga društva. Trgovačko društvo Crtica d.o.o. nije, dakle, neka treća osoba kojoj je predmetno vozilo slučajno oduzeto, nego je vozilo oduzeto kao neposredna posljedica radnji zastupnika tog društva - tužitelja.

16. Imajući u vidu da je tužitelj krijumčario čak 200 kg sitno rezanog duhana, što je rezultiralo znatnom trošarinskom obvezom, to je prema ocjeni ovog suda postojala zakonska osnova za oduzimanje predmetnih vozila (članak 122. stavci 1., 2., 6. i 11. ZOT-a), pa su u tom smislu neosnovani tužbeni navodi u kojima tužitelj ističe da su carinska tijela trebala prije određivanja te mjere prvo iscrpiti druge mogućnosti, tj. pokušati naplatu drugim sredstvima, te dokazati da postoje objektivne zapreke da se ta naplata ne može izvršiti. Vozila su i oduzeta upravo zato što trošarinski dug nije plaćen niti je ponuđeno neko drugo sredstvo osiguranja.

17. Dakle, što se tiče teretnog vozila (poluprikolice) u vlasništvu Crtice d.o.o. stvari su jasne. Riječ je o imovini društva kojim tužitelj upravlja i odgovoran je za to što je vlastitim radnjama doveo društvo u ovu situaciju.

18. Što se tiče imovine društva Servo d.o.o. (teretnog vozila MAN) prije svega valja primjetiti da to društvo uopće nije podnijelo tužbu protiv osporenog rješenja. Ovo društvo je tijekom upravnog postupka tvrdilo da je riječ o osnovnom sredstvu za rad društva. No, onda se postavlja pitanje zašto je Servo d.o.o. osnovno sredstvo za rad dao na upravljanje krijumčaru duhana i kakvi su poslovni odnosi među njima. I ovo je društvo, kao i njegov zastupnik, osuđeno jer je tijekom 2019. sudjelovalo u kaznenim djelima povezanim s carinama (presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kov- 127/2023 od 19. travnja 2024.), a što je utvrđeno uvidom u podatke sustava eSpis.

19. Tužitelj u tužbi napominje da osporeno rješenje nije razmjerno. Kod provedbe testa razmjernosti najvažnije je utvrditi sve činjenice, dakle, kod testa razmjernosti kontekst je sve. Međutim, tužitelj u tužbi govori načelno o apstraktnim pravima, o povredama prava trećih osoba, njihovih poduzetničkih ustavnih prava i slično, no to ne dovodi u vezu sa činjenicama ovoga predmeta, pa čak ni s činjenicom da je on direktor društva Crtica d.o.o. Tužitelj od suda očekuje zaštitu imovine društva premda je sam prouzročio trošarinski dug i posljedično oduzimanje vozila kako bi se dug naplatio.

20. Načelo razmjernosti obuhvaća nekoliko stupnjeva koji trebaju dati odgovor na pitanje je li osporena mjera zakonita (je li za donošenje akta postojala pravna osnova u zakonodavstvu) te ako jest, je li imala legitiman cilj, je li bila prikladna za njegovo ostvarivanje, je li bila nužna za njegovo ostvarivanje i je li bila razmjerna u užem, strogom smislu. To razumijeva utvrđivanje je li osporenom odlukom ostvarena ravnoteža između svrhe zakona (njegovog legitimnog cilja, proklamiranog javnog ili općeg interesa) i pojedinačnih prava koja se ograničavaju radi njegovog ostvarivanja ili je njihovom provedbom pojedincu nametnut prekomjeran teret.

21. U konkretnom slučaju došlo je do miješanja u pravo vlasništva, što nije sporno. Oduzimanje predmetnog teretnog vozila i poluprikolice je svakako bilo zakonito (članak 122. stavci 6. i 11. ZoT-a), a do oduzimanja je moralo doći kako bi se ostvario javni interes naplate trošarine. Ova je mjera, dakle, bila prikladna, nužna i razmjerna. Bez te mjere očito se ne bi mogao ostvariti javni interes u vidu naplate trošarine. Taj cilj bez te mjere očito nije ostvariv, niti se u tužbi navodi koja bi to mjera bila manje ograničavajuća, a kojom bi se eventualno postigao isti cilj. Ovdje je riječ o ozbiljnom kršenju trošarinskih i carinskih propisa i stoga je mjera oduzimanja vozila bila neophodna, jer trošarinski dug nije plaćen, niti je ponuđen neki drugi instrument osiguranja naplate, kako je to pravilno i tuženik utvrdio i obrazložio.

22. Točno je da je ovaj sud presudom broj Us I-316/2023-6 od 16. svibnja 2023. poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-415-05/20- 01/21, URBROJ: 513-04-22-2 od 20. prosinca 2022. i prvostupanjsko rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02-7056/29-20-2 od 17. siječnja 2020., kojim je izrečena mjera osiguranja naplate trošarinskog duga u iznosu od 120.160,26 kn. Sud je donio ovu presudu, protiv koje nije izjavljena žalba, iz razloga navedenih u toj presudi, no ta presuda ne uvjetuje automatizmom nezakonitost ovdje osporenog rješenja. Ovdje osporeno rješenje doneseno je nakon utvrđenja da nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine, trošarina nije plaćena, nije je podnesen instrument osiguranja, slijedom čega su ispunjeni uvjeti iz članka 122. stavka 6. ZoT- a za trajno oduzimanje predmeta.

23. Rješenje kojim se određuje mjera osiguranja iz članka 122. stavka 4. ZoT-a je, kao što govori i njezin naziv, privremenog karaktera. To što carinska tijela nisu valjano obrazložila zašto je bilo nužno privremeno oduzeti predmete, kako je to sud naveo u navedenoj presudi od 16. svibnja 2023., ne utječe na zakonitost rješenja kojim su predmeti trajno oduzeti i prodani, jer to rješenje ima vlastitu pravnu egzistenciju. Čak kada bi se i tvrdilo drukčije valja primijetiti da je u pravomoćnom rješenju KLASA: UP/I- 471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02-7056/29-20-1 od 17. siječnja 2020., također određena predmetna mjera osiguranja (točka VI. izreke tog rješenja).

24. Nadalje, ovdje valja reći da je i Sud EU u više svojih presuda analizirao europska pravila o trošarinskom oporezivanju, jer je kretanje trošarinskih proizvoda između država članica harmonizirano na razini Europske unije u pogledu općih uvjeta i pravila kretanja te nadzora kretanja trošarinskih proizvoda. Pritom je uvijek naglašavao primarnu važnost učinkovitog i efikasnog sustava naplate trošarine. Primjerice, u predmetu broj C-279/19 Sud EU je zaključio da je osoba koja za račun druge osobe prevozi trošarinsku robu u drugu državu članicu i koja ima fizički posjed te robe u trenutku kad je nastala obveza obračuna trošarine za tu robu, obveznik je plaćanja te trošarine na temelju te odredbe, čak i ako nema nikakvo pravo ili interes u odnosu na navedenu robu i ne zna da je ona podložna trošarini, odnosno ne zna da je nastala odnosna obveza obračunavanja trošarine. Dakle, i osoba koja nema gotovo nikakve veze s trošarinskom robom može biti trošarinski obveznik (što svakako utječe na imovinu te osobe). Prema tome, način na koji se interpretiraju trošarinski propisi uvijek polazi od cilja tih odredbi – efikasne i učinkovite naplate trošarine.

25. Sud EU, čini se, smatra da u ovakvim i sličnim predmetima test razmjernosti nije ni potrebno provoditi, te da javni interes uvijek preteže, no ovaj sud ga je u konkretnom slučaju ipak proveo kako bi tužitelju pojasnio sve pravne i činjenične okolnosti slučaja.

26. Zbog navedenoga, sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.

U Osijeku 17. travnja 2025.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku.