Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-2067/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Opće županjske bolnice Požega, Požega, Osječka 107, OIB 40589450667, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kanić, odvjetnik iz Požege uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana Pakrac, Bolnička 74, OIB 18103492590, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-116/2020-33 od 17. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 17. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-116/2020-33 od 17. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke i predmet se vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
II. O troškovima žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Dopušta se preinaka tužbe tužitelja VŠ protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega učinjene u podnesku od 18. listopada 2021. II Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ulica 107, Požega isplatiti tužitelju VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.029,49 kuna, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi za svibanj 2015. godine na iznos od 1.424,10 kuna od 16. lipnja 2015., za srpanj 2015. godine na iznos od 206,39 kuna od 16. kolovoza 2015., za kolovoz 2015. godine na iznos od 1.192,44 kuna od 16. rujna 2015., za listopad 2015. godine na iznos od 362,56 kuna od 16. studenog 2015., za travanj 2016. godine na iznos od 487,87 kuna od 16. svibnja 2016., za lipanj 2016. godine na iznos od 233,96 kuna od 16. srpnja 2016., za srpanj 2016. godine na iznos od 1.340,07 kuna od 16. kolovoza 2016., za listopad 2016. godine na iznos od 306,38 kuna od 16. studenog 2016. i za veljaču 2017. godine na iznos od 525,00 kuna od 16. ožujka 2017. i to do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ulica 107, Požega da tužitelju VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu prema odluci suda zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
III Nalaže se tužitelju VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB 18103492590 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija."
2. Protiv dijela navedene presude pod t. II. i III. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu parničnog troška.
3. Žalba je osnovana.
4. Prema ocjeni ovoga suda tužitelj osnovano ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a donošenjem pobijane presude, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5. Iz sadržaja tužbe je vidljivo da tužitelj potražuje, kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, isplatu razlike plaće za period od travnja 2015. do zaključno siječnja 2018. na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, dodataka na prekovremeni rad, kao i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana te neradnih dana i privremene nesposobnosti za rad, a tužitelj u podnesku od 18. listopada 2021. konačno uređenim tužbenim zahtjevom od tuženika traži isplatu razlike plaće za prekovremeni rad po istim osnovana u iznosu od 14.029,49 kn, dok je prvostupanjski sud pod točkom 20.1 pobijane presude naveo da je predmet spora i zahtjev tužitelja za isplatu liječničkog dodatka.
6. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Dajani Hart koja je izradila nalaz i mišljenje od iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelju u utuženom razdoblju manje isplaćena bruto plaća u iznosu od 2.444,12 kn.
7. Nadalje, dopunom navedenog nalaza vještakinja Dajana Hart zaključuje da je tužitelju u utuženom razdoblju manje isplaćena plaća u iznosu od 14.029,49 kn, od čega neisplaćena plaća za sate prekovremenog rada iznosi 2.792,19 kn, dodatak za liječničku odgovornost je 74,46, eur-a, a dodatak za posebne uvjete rada 465,37 kn, što je ukupno 3.332,02 eur-a. U siječnju 2019. je tužitelju obračunato i isplaćeno 23 prekovremena sata rada u iznosu od 1.189,90 kn. Isto tako vještak je dao izračun razlike plaće za odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatke za posebne uvjete rada, naknade za godišnji odmor i naknade za bolovanje, što ukupno iznosi za taj 201 prekovremeni sat 14.029,49 eur-a.
8. U navedenoj dopuni nalaza vještakinja nalazi da je u siječnju 2019. tužitelju obračunato i isplaćeno za 23 sati prekovremenog rada iznos od 1.189,90 kn, znači nakon utuženog razdoblja. Također je navela da je tužitelj iskoristio višak od 51 sat rada na kraju utuženog razdoblja odmah u prva tri mjeseca 2018.
9. Vještakinja je na ročištu ostala kod nalaza i mišljenja i očitovanja. Vještakinja nije primijenila zaključak 148. već samo zaključak 153., a koji nije bio na snazi u cijelom utuženom razdoblju, to bez obzira na navod da tužitelj nije radio niti jedan dan u vrijeme njegova važenja koji je blagdan.
10. Tužitelj je tijekom postupka u podnesku prigovarao na nalaz i mišljenje te iskazu vještaka, između ostaloga i jer je isto nerazumljivo, a s čime je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.
11. Uvidom u obrazloženje pobijane presude ovaj sud je utvrdio da se prvostupanjski sud poziva na nalaz i mišljenje vještaka od iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelju u utuženom razdoblju manje isplaćena bruto plaća u iznosu od 2.444,12 kn, onda da je dopunom nalaza i mišljenja vještak utvrdio kako tužitelj ima 51 sat prekovremenog rada koji nije bio iskorišten niti plaćen. Plaća za tih 5 1 prekovremena sata rada s pripadajućim dodacima iznosi 3.332,02 kn. U siječnju 2019. je isplaćeno 23 sati prekovremenog rada (dakle izvan utuženog razdoblja). U svojoj usmenoj dopuni knjigovodstveni vještak je naveo da je ostatak prekovremenih sati rada koji nisu tužitelju plaćeni siječnju 2019. tužitelj koristio putem slobodnih dana početkom 2018. (dakle ponovno nakon utuženog razdoblja). Na kraju zaključuje da je tužitelj imao višak i manjak prekovremenih sati, da mu je dio plaćen, a za dio da je koristio slobodne dane, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.
12. Tužitelj osnovano ističe u žalbi kako prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto je uzeo u obzir da je tužitelj razliku od 51 sati prekovremenog rada koji je utvrdio vještak, tužitelj iskoristio na način da je koristio slobodne dane i to upravo s osnova tih konkretnih prekovremenih sati. Pri tome treba imati na umu i činjenicu da kod tužitelja nije bilo nikakve formalne preraspodjele radnog vremena, po kojoj bi tuženik dio ili sve odrađene prekovremene sate koristio kao slobodne dane u konkretnom razdoblju. Kada se to dovede u svezu s činjenicom da je dio prekovremenih sati tužitelju isplaćen značajno nakon proteka utuženog razdoblja (siječanj 2019.) proizlazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog, a kako ovaj drugostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka i dopunu istoga, imajući u vidu i usmeno očitovanje vještaka, smatra nejasnim, ovaj sud nije u mogućnosti sam preinačiti presudu primjenom čl. 373. ZPP-a.
15. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 371. ZPP-a presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
16. Imajući u vidu kako tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje dodatak na prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradne dane određene zakonom koji su padali od ponedjeljka do petka, a potražuje i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te otežane uvjete rada, prvostupanjski sud je dužan utvrditi visinu potraživanja tužitelja u odnosu na navedeno potraživanje, s time da je potrebno otkloniti nejasnoće i proturječnosti između nalaza i mišljenja i dopune tog nalaza te iskaza vještaka s ročišta, a ukoliko to ne bude moguće, po prijedlogu stranke provesti novo vještačenje, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku u ovom predmetu.
17. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku u smislu odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 17. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
