Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1145/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kallay i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-79/2024-7 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja CS i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-79/2024-7 od 20. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja CS za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 78,12 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 320-50-3838567 sklopljen dana 13.12.2006. između tužitelja CS, [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditora, koji je solemniziran u javnobilježničkom uredu CSE iz [adresa] **.**.2006. godine pod brojem OU-1012/06-2, i to:

- dio t. 3. koji glasi: "3,30% ( tri zarez trideset posto ) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 303,84 EUR (tristo tri eura i osamdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.12.2006. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022 po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svakopolugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CS, [adresa] u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 320-50-3838567 sklopljen dana 13.12.2006. između tužitelja CS, [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditora, koji je solemniziran u javnobilježničkom uredu CSE iz [adresa] **.**.2006. godine pod brojem OU-1012/06-2 dio t. 9. st. 1. t. 6. koji glasi: "podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za naplatu tražbine,...".

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CS, [adresa] u dijelu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 71,01 EUR (535,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2006. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.210,09 EUR (dvije tisuće dvjesto deset EUR i devet centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 20. rujna 2024 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

VI. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovog postupka odbija se u cijelosti.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama III. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti te za isplatu iznosa od 71,01 eur, a tuženika da se obveže na snošenje troškova žalbenog postupka. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 78,12 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu na ime ništetnosti tih odredbi, kao i zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita od 3,30% i odredbe prema kojoj troškovi obrade kredita, ništetnost odredbe prema kojoj je tužitelj dužan podmiriti javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe, kao i zahtjev za isplatu s tih osnova iz ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika 13. prosinca 2006.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj. Naime, suprotno navodu žalitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 15.060,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je čl. 3. ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, da je čl. 9. st. 1. t. 6. ugovoreno da je tužitelj obvezan podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima, da je tužitelj na ime naknade za korištenje kredita platio 303,84 eur, a javnom bilježniku trošak solemnizacije od ukupno 71,01 eur.

6.1. Nadalje je utvrđeno da je odredba čl. 9. st. 1. t. 6. ugovora jasna i razumljiva, da se radi o trošku koji je nastao te je obračunat prema javnobilježničkoj Tarifi, da o tome trošku stranke ne mogu pregovarati, s obzirom da je visina propisana Pravilnikom o javno bilježničkoj Tarifi, da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora visinu toga troška mogao predvidjeti i provjeriti.

7. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, koja tužitelj ni ne spori žalbom, sud prvog stupnja zaključuje da ta naknada nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega odbija zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 9. st. 1. t. 6. predmetnog ugovora, a posljedično i zahtjev za isplatu iznosa od 71,01 eur.

8. Zaključke prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava prihvaća i sud drugog stupnja.

9. Naime, člankom 8. ugovora o kreditu između stranaka je ugovoren prijenos prava vlasništva na osobnom vozilu u korist tuženika, za koje vozilo je namijenjen kredit, radi osiguranja naplate tražbine iz ugovora o kreditu na način da tuženik ishodi upis prijenosa prava vlasništva na osobnom vozilu na svoje ime u Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima koji se vodi kod Službe upisa pri Financijskoj agenciji, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja svih novčanih tražbina tuženika iz ugovora o kreditu. Dakle, stranke su sporazumno ugovorile javnobilježničko osiguranje novčane tražbine tuženika, kao vjerovnika. Člankom 9. st. 1. t. 6. ugovora je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za naplatu tražbine. Ovakva ugovorna odredba sadržana u čl. 9. st. 1. t. 6. predmetnog ugovora je jasna i razumljiva, njena visina nije mogla ostati nepoznata tužitelju, jer je provjerom kod javnog bilježnika mogao saznati visinu, a visina ne ovisi o tuženiku. Prema tome, osnovan je zaključak suda prvog stupnja da takva odredba nije nepoštena, slijedom toga ni ništetna, niti je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, jer to ne proizlazi iz izvedenih dokaza.

10. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da za solemnizaciju nije postojala realna potreba. Vjerovnik je, naime, ovlašten osigurati svoju tražbini iz ugovora, a o načinu osiguranja stranke sud se sporazumjele, a odredba o snošenju troškova je jasna i razumljiva.

11. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izreke.

12. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

13. U nepobijanom dijelu pod točkama I., II., V. i VI. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor