Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-410/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužitelja KŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženog Grada Opatije, OIB 99455464348, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Božić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri iz Rijeke, radi isplate, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci od 30. prosinca 2024. poslovni broj P-5877/2015-83, u sjednici vijeća održanoj dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 30. prosinca 2024. poslovni broj P-5877/2015-83.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci od 30. prosinca 2024. poslovni broj P-5877/2015-83.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u toč. I. naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici UŽ iznos od 26.667,80 EUR i tužitelju KŽ iznos od 18.733,99 EUR uz pripadajuće zatezne kamate od 30. prosinca 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana. Nadalje pod toč. II. izreke odbijeni su dio tužbenog zahtjeva tužiteljice preko iznosa od 26.667,80 EUR pa do zatraženih 48.390,00 EUR i dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko iznosa od 18.733,99 EUR do zatraženih 34.040,00 EUR, kao neosnovani. Pod. toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak od 13.800,09 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2024. do isplate u roku od 15 dana, dok je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tužitelja preko iznosa od 13.800,09 EUR pa do 35.657,27 EUR. Svojim rješenjem sud prvog stupnja ujedno je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno podnesku od 30. studenog 2023.

2. Navedenu presudu u točkama II. i IV., kao i u odnosu na kamate priznate u točkama I. i III. pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.– dalje: ZPP) uz prijedlog ovome sudu da prvostupanjsku presudu preinači u pobijanom dijelu i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev po pitanju utuženog potraživanja, kamata i troškova postupka uz naknadu troškova žalbe i cjelokupnih parničnih troškova, odnosno podredno da u pobijanim dijelovima ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv točaka I. i III. navedene presude i protiv rješenja žalbu podnosi i tuženik zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka sadržanih u čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže ovome sudu da toč. I. i III. presude te rješenje, preinači na način da u cijelosti odbije tužbene zahtjeve i ne dopusti preinaku tužbe, uz nalaganje tužiteljima da mu solidarno naknade troškove postupka kao i troškove žalbe, odnosno da podredno ovaj sud toč. I. i III. presudu, kao i rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, uz nalaganje tužiteljima da solidarno tuženiku naknade troškove žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelji žalbene tvrdnje tuženika ocjenjuju promašenim te predlažu ovome sudu da žalbu tuženika odbije uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

6. Žalba stranaka nisu osnovane.

7. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište prvostupanjski sud polazi od tijekom postupka utvrđenih činjenice da je tužiteljica BŽ bila su/vlasnica nekretnina ranije oznake čkbr. [katastarska čestica] u 1/1 dijela sada čkbr. [katastarska čestica] te da je dio od 53 m2 ušao u sastav čestice 1038/1, potom čkbr. ranije oznake 1172/3 u 425/1440 dijela sada čkbr. [katastarska čestica] te je dio od 57 m2 ušao u sastav čestice 1038/1, isto tako i čestice ranije oznake čkbr. [katastarska čestica] u 1/3 dijela sada čkbr. [katastarska čestica] te je dio od 43 m2 ušao u sastav čestice 1038/1 te da je konačno bila i suvlasnica čestice ranije oznake čkbr. [katastarska čestica] u 1/2 dijela sada čkbr. [katastarska čestica] te je dio od 70 m2 ušao u sastav čestice 1038/1. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj KŽ bio su/vlasnik nekretnine ranije oznake čkbr. [katastarska čestica] u 1/1 dijela sada čkbr. [katastarska čestica] i dio 522 te je dio od 39 m2 ušao u sastav čestice 1038/1, potom čestice ranije oznake čkbr. [katastarska čestica] u 4960/10000 dijela sada čkbr. [katastarska čestica] te je dio od 43 m2 ušao u sastav čestice 1038/1 kao u konačnici i čestice ranije oznake čkbr. [katastarska čestica] u 28/80 dijela sada čkbr. [katastarska čestica] te je dio od 33 m2 ušao u sastav čestice 1038/1. Pored utvrđenja prava vlasništva i prelaska pojedinih dijelova zemljišnih čestica iz su/vlasništva tužitelja u novoosnovanu zemljišnu česticu čkbr. [katastarska čestica] sada u vlasništvu tuženika, sud je utvrdio i da je trgovačko društvo Gradel d.o.o. u vlasništvu KŽ gradilo spornu cestu Mulandovo u razdoblju od 2000. pa do kraja 2010. paralelno s izgradnjom objekata u blizini te ceste, na način da je osposobljavalo tu cestu kao pristupni put. Sud nadalje utvrđuje i da je u postupku obnove zemljišnih knjiga koja je započela 2014. iz dijelova nekretnina nekada u vlasništvu tužitelja formirana nova čestica oznake čkbr. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina] kao nerazvrstana cesta i da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, upisan kao vlasnik predmetne nerazvrstane ceste 10. ožujka 2015., iako nije proveo postupak izvlaštenja za utužene nekretnine.

8. Tužitelji u svojoj žabi ukazuju da je sud prenisko odredio visinu tržišne naknade za predmetne nekretnine, znatno ispod tržišne cijene zemljišta i neosnovano odbio njihov prijedlog za provođenje novog građevinskog vještačenja. Smatraju i da je osnovan njihov zahtjev za isplatu zateznih kamata od 10. srpnja 2015. pa nadalje ukazujući da se ovdje radi o nesavjesnom stjecanju od trenutka faktičnog izvlaštenja do kojeg je došlo u času upisa tuženika kao vlasnika u zemljišne knjige.

9. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio značaj činjenica da nad čkbr. [katastarska čestica] nije nikada proveden upis u korist tuženika, dok su u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] upisi provedeni samo u dijelu. Nad navedenim nekretninama nije upisana ni cesta ni put niti te nekretnine imaju status javnog dobra. Stoga tuženik iznosi stav da ako trenutak faktičnog izvlaštenja predstavlja trenutak kada je proveden upis vlasništva u korist tuženika, onda tužitelji nemaju pravo na bilo kakvu naknadu u odnosu na navedene nekretnine, jer su iste i nadalje upisane kao vlasništvo tužitelja. Nadalje, tuženik ukazuje da je tužiteljica prodala nekretnine u svom su/vlasništvu zbog čega nema pravni interes dalje voditi ovaj postupak. Tuženik iznosi žalbene tvrdnje i da pravo na izvlaštenje preostalog dijela nekretnine vlasnik može zahtijevati samo pod uvjetom da nema gospodarskog interesa koristiti taj preostali dio koji uvjet, prema njegovom mišljenju, nije ispunjen. Tuženik ponovno u žalbi iznosi i tijekom postupka isticani prigovor zastare potraživanja te isto tako ponavlja i tijekom postupka isticani prigovor da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za provođenjem novog građevinskog vještačenja. Konačno, tuženik ukazuje i da dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva nije bila svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga, kao i u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP-a na koju u svojoj žalbi ukazuje tuženik, a sadržajno i tužitelji, jer pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nije našao ni da bi ista odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Ujedno sud ocjenjuje da strankama uslijed neodređivanja novog građevinskog vještačenja kojeg su obje strane predlagale nije nezakonitim postupanjem, uskraćena mogućnost da raspravljaju pred sudom.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika da nad čkbr. [katastarska čestica] nije nikada proveden upis u korist tuženika, dok su u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] upisi provedeni samo djelomično ovaj sud ih ne nalazi osnovanim, jer iz nalaza i mišljenja vještakinje Tatjane Radetić proizlazi da je dio čkbr. [katastarska čestica] (prema staroj izmjeri predstavljaju čkbr. [katastarska čestica]) površine 14 m2 u suvlasništvu tužiteljice pod cestom, nadalje iz nalaza proizlazi i da je i dio čkbr. [katastarska čestica] (prema staroj izmjeri predstavljaju čkbr. [katastarska čestica]) površine 53 m2 u vlasništvu tužiteljice pod cestom te konačno da je dio čkbr. [katastarska čestica] (prema staroj izmjeri predstavljaju čkbr. [katastarska čestica]) površine 35 m2 u suvlasništvu tužiteljice pod cestom. Isto tako, iz nalaza i mišljenja proizlazi da su dijelovi čkbr. [katastarska čestica] (prema staroj izmjeri predstavljaju čkbr. [katastarska čestica]) u vlasništvu tužitelja površine 39 m2 pod cestom. Isto tako temeljem utvrđenja proizašlog iz nalaza vještaka Tatjane Radetić te dopune njenog nalaza i mišljenja proizlazi i da je prije upisa tuženika u zemljišne knjige tužiteljici pripadao dio površine pod cestom na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 53+57+43+70= 223,00 m2 i čkbr. [katastarska čestica] pokraj ceste u ukupnoj površini od 64+61+35= 160,00 m2, dok je tužitelju pripadao dio površine pod cestom na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 39+43+33= 115,00 m2 i čkbr. [katastarska čestica] pokraj ceste u ukupnoj površini od 34+138= 172,00 m2. Za sve ove dijelove nekretnina koji u naravi predstavljaju dio asfaltirane ceste i dio pokraj ceste, kao i male površine zemljišta između ceste i potoka, za koje dijelove nekretnine upravo zbog izgradnje ceste, prema ispravnoj ocjeni prvostupanjskog suda tužitelji više nemaju gospodarski interes, tužiteljima sukladno čl. 100. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., dalje ZC) i čl. 10. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/2014., dalje ZION), pripadaju naknade za izvlaštenje ovih nekretnina u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja presude.

12. Daljnje žalbene tvrdnje tuženika kako je tužiteljica prodala nekretnine u svom su/vlasništvu zbog čega nema pravni interes dalje voditi postupak ovaj sud ocjenjuje promašenim. Naime, potraživanje tužitelja kao vlasnika nekretnina, kojima su nekretnine odnosno njihovi dijelovi oduzeti iz posjeda i izmijenjena im je namjena u tolikoj mjeri da više nije moguća predaja u posjed (na istoj je cesta) ima karakter zahtjeva za isplatu naknade po osnovi stjecanja bez osnove (čl.1111. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. , 125/11., dalje ZOO). Dakle, pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koje je vlasnicima, koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, oduzeto iz posjeda radi izgradnje ceste jest stjecanje bez osnove (jednako pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je u odluci poslovnog broja Rev-662/2024-2 od 14. svibnja 2024., a koje se naslanja na prethodno donesene odluke poslovnih brojeva Rev- 807/2016-3 od 6. listopada 2020. i Rev-750/2022-3 od 13. rujna 2022. te odluci poslovni broj: Rev-1288/2022-3 od 23. srpnja 2024). Stoga prodaja predmetnih nekretnina od strane tužiteljice niti na koji način ne utječe na njeno pravo na potraživanje isplate s osnova stečenog bez osnove od strane tuženika, kraj utvrđenja da je u vrijeme oduzimanja pojedinih dijelova nekretnina bila vlasnik odnosno suvlasnik istih.

13. Nakon utvrđenja površina dijelova nekretnina koje tužitelji više ne mogu koristiti i u odnosu na koje zbog izgradnje ceste više nemaju gospodarski interes te obzirom na koje imaju pravo zahtijevati naknadu, sud prvog stupnja utvrđivao je visinu te naknade. Stalni sudski vještak građevinske struke dipl. ing. građ. TŽ je u svom nalazu i mišljenju utvrdio tržišnu vrijednost zemljišta, pri čemu je vodio računa o tome koji dio predstavlja zemljište prve kategorije i koji dio se odnosi na zemljište druge kategorije te u skladu s time odredio tržišnu vrijednost zemljišta. Imajući u vidu tržišnu cijenu zemljišta u ukupnoj površini svih katastarskih čestica koje su u vrijeme uknjižbe tuženika u pojedinim vlasničkim i suvlasničkim omjerima u svakoj zemljišnoj čestici pripadale tužiteljici, vještak je procijenio cijenu ukupne površine zemljišta u visini od 48.390,00 EUR, a cijenu ukupne površine zemljišta u kojem tužitelj ima su/vlasničke udjele u visini od 34.040,00 EUR. Svoj nalazi mišljenje vještak je i dodatno obrazložio u očitovanju na primjedbe tužitelja pojašnjavajući kako je u pogledu procijenjenih cijena poštovao metode i podatke o cijenama zemljišta sukladno zakonu i pravilniku koji definiraju procjenjivanje vrijednosti i detaljno ih obrazložio u nalazu na koji način ih je koristio. Prilozi o cijenama zemljišta koje su dostavili tužitelji iznoseći primjedbe predstavljaju podatke koji nisu verificirani kroz sustav eNekrenina i predstavljaju pojedinačne podatke, dok je on koristio podatke koji su uvršteni u eNekretnine i nalaze se u uskom području na kojem nalazi procjenjivano zemljište te je ostao u cijelosti kod procijenjenih vrijednosti naknada. U odnosu na primjedbe tuženika vještak se usmeno očitovao na ročištu od 20. lipnja 2024. na koji način je odgovorio na stavljene prigovore tuženika pojašnjavajući da je kod procjene vrijednosti zemljišta u obzir uzeo i kakvoću i kategoriju zemljišta te je ponovno u cijelosti je ostao kod iznesenog nalaza i mišljenja. Polazeći od utvrđenih površina izvlaštenih nekretnine i cijene po metru kvadratnom, ali i uvažavajući suvlasničke udjele tužitelja te utvrđene kategorije zemljišta sud prvog stupnja i prema ocjeni ovoga suda ispravno je utvrdio visine naknade svakog od tužitelja i to tužiteljice u visini od 26.667,80 EUR i tužitelja u visini od 18.733,99 EUR.

14. Prvostupanjski je sud pravilno prihvatio nalaze i mišljenja oboje vještaka, kao stručne, objektivne i potpune. Vještak se jasno i argumentirano očitovao na sve primjedbe stranaka te njihova pojašnjenja i zauzete stavove prihvaća i ovaj sud u cijelosti. Kako su vještaci u cijelosti odgovorili na zadatak vještačenja, primjedbe stranaka na takve nalaze nisu osnovane i ispravno je i obrazloženo prvostupanjski sud odbio prijedloge stranaka za određivanjem novog vještačenja na koji način nije počinio bitnu povredu postupka iz čl.354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.

15. Obzirom je sud prvog stupnja tijekom postupka proveo dokaz mjerničkim i građevinskim vještačenjem nakon kojeg su tužitelji precizirali tužbeni zahtjev sukladno njihovom nalazu i mišljenju nije osnovan niti žalbeni navod tuženika u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva iz razloga što su tužitelji preinačili tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, što je i prema ocjeni ovoga suda svakako bilo svrsishodno za konačno uređenje međusobnih odnosa.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare suprotno shvaćanju tuženika, budući se radi o cesti izgrađenoj na privatnom zemljištu, sredstvima trgovačkog društva u vlasništvu tužitelja KŽ te uvažavajući utvrđenja suda prvog stupnja da cesta nije bila u općoj upotrebi nego je služila stanarima izgrađenih nekretnina, a u okviru nesporne činjenice da nije proveden postupak izvlaštenja, tužitelji su tek od trenutka kada je cesta upisana u zemljišnu knjigu kao „javno dobro u općoj uporabi“, kao neotuđivo vlasništvo tuženika kao jedinice lokalne mogli tražiti naknadu za oduzetu nekretninu. Naime, tužitelji imaju pravo na naknadu tržišne vrijednosti dijelova nekretnina u odnosu na koje je pravo vlasništva upisao tuženik, a ta naknada je dospjela u trenutku kad je prijedlog tuženika u postupku obnove zemljišnih knjiga prihvaćen i kada je odobreno formiranje posebne parcele i prijenos u novi zemljišno knjižni uložak u korist i na ime tuženika. U razdoblju od dovršetka gradnje pa do 2014. predmetno zemljište bilo je u su/vlasništvu tužitelja sve dok cesta nije upisana u zemljišnu knjigu kao „javno dobro u općoj uporabi“, kao neotuđivo vlasništvo tuženika 10. ožujka 2015. kada je proveden upis vlasništva tuženika u predmetu poslovni broj Z-2632/2014/1272. U tom smislu je ispravno sud prvog stupnja cijenio da su tek od ovog trenutka tužitelji mogli zahtijevati naknadu. Kako su tužitelji pokrenuli ovaj postupak 14. srpnja 2015., to njihovo potraživanje po osnovi naknade za oduzeto zemljište nije zastarjelo jer nije protekao rok određen čl. 225. ZOO sukladno kojem tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen drugi rok zastare.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako imaju pravo na isplatu zateznih kamata od 10. srpnja 2015. pa nadalje ukazujući da se ovdje radi o nesavjesnom stjecanju od trenutka faktičnog izvlaštenja do kojeg je došlo u času upisa tuženika kao vlasnika u zemljišne knjige, valja reći da doista oni imaju to pravo sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a. Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi, kad se vraća ono što je stečeno zbog osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Međutim, kako je sud tijek zatezne kamate odredio od dana donošenja odluke 30. prosinca 2024. te nije odbio zahtjev tužitelja za dosudom i zatezne kamate od 10. srpnja 2015. do 29. travnja 2024.to o ovom dijelu zahtjeva sud nije odlučio. Tužitelji su stoga u smislu čl. 339.st.1. ZPP-a imali mogućnost u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Oni to nisu učinili pa se u smislu čl.339.st.2. ZPP, smatra da je tužba u tom dijelu povučena. Naime, tužitelji su ovome sudu podnijeli žalbu u odnosu na toč. II. i IV. izreke presude kojom prigovaraju visini dosuđene naknade te su u žalbi iznosili i tvrdnje da je sud pogrešno odredio tijek zatezne kamate koje tvrdnje se ne mogu smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude, budući zakon izričito navodi da samo u slučaju da se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, tada se žalba smatra prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda (čl.341.st.1. ZPP). Stoga su ove žalbene tvrdnje tužitelja ocijenjene neosnovanima.

18. Rezimirajući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke te ocjenjujući žalbene navode stranaka ovaj sud nalazi da stranke nisu uspješno osporile prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, donio pravilnu i zakonitu odluku. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, valjano primijenio materijalno pravo. Valjalo je stoga, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke.

19. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka te je u skladu s odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji potražuju iznos od 82.430,00 EUR, a dosuđen im je iznos od 45.401,79 EUR. Uzimajući u obzir uspjeh tužitelja i u osnovi i u visini, to je prvostupanjski sud pravilno odredio postotak uspjeha u sporu 77,50% naspram 22,50% i dosudio tužitelju trošak postupka u postotku koji predstavlja razliku u uspjehu a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje Tarifa). Valjalo je stoga, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. III. i IV. izreke.

20. Kako je sud prvog stupnja valjano ocijenio da je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a riješeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je sukladno 154. st. 1. ZPP jer tužitelji nisu uspjeli sa svojom žalbom.

22. Konačno, kako tuženik nije uspio sa žalbom to je i ovdje primjenom čl. 154. st. 1. ZPP njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

U Varaždinu 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun