REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-228/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, radi suglasnosti na postavljanje reklamnog panoa, 17. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-340-01/24-01/26, URBROJ: 530-08-1-1-25-2 od 24. siječnja 2025., te tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika.

2. Ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

3. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženik usvojio žalbu žalitelja Traveller j.d.o.o. Pula te poništio rješenje tužitelja KLASA: 740-15/24-02/50, URBROJ: 345-600-610/409-24-5 od 28. studenog 2024., kojim je odbijen prigovor žalitelja protiv dopisa/rješenja tužitelja KLASA: 340-09/23- 17/115, URBROJ: 345-930-562/735-24-09 od 15. srpnja 2024, a kojim je odbijen zahtjev društva Traveller j.d.o.o. za izdavanjem suglasnosti za postavljanje reklamnog panoa u zaštitnom pojasu državne ceste.

4. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj Hrvatske ceste d.o.o. u upravnom postupku koji je prethodio tužbi imao svojstvo prvostupanjskog javnopravnog tijela, koje je u prvostupanjskom postupku donijelo rješenja u upravnoj stvari davanja suglasnosti za postavljanje reklamnog panoa u zaštitnom pojasu državne ceste.

5. Sukladno čl. 18. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora (st. 1.). Tužitelj može biti osoba koja nema pravne osobnosti ili skupina osoba ako su pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela povrijeđena njihova prava i pravni interesi (st. 2.). Tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora (st. 3.). Tužitelj može biti i državno tijelo ovlašteno zakonom (st. 4.).

6. Sukladno ustaljenom stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (posl.br. Usž-1608/15-4 od 12. studenog 2015., posl.br. Usž-1969/18-2 od 19. rujna 2018. Usž-4251/18-5 od 16. svibnja 2019., posl.br. Usž-3838/18-3 od 24. rujna 2020. i posl.br. Usž-263/2021-2 od 30. rujna 2021)., javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvostupanjskom upravnom postupku sukladno naprijed navedenim odredbama ZUS-a nije ovlašteno podnijeti tužbu protiv odluke njemu hijerarhijski višeg tijela.

7. Naime, time što je pobijanim rješenjem poništeno rješenje tužitelja kao prvostupanjskog tijela, ne dira se u prava i interese tužitelja, budući da isti nema svojstvo stranke, već javnopravnog tijela koje odlučuje u postupku. Nastavno, tužitelj u konkretnom slučaju aktivnu legitimaciju ne može temeljiti niti na odredbi čl. 18. st. 3. ZUS-a, budući se navedena odredba odnosi na situaciju zajedničkog postupanja više tijela u pravnoj stvari, odnosno na situaciju donošenja vezanog upravnog akta (kada jedno javnopravno tijelo odlučuje na temelju potvrde, odobrenja ili mišljenja drugog javnopravnog tijela), o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Zaključno, tužitelj aktivnu legitimaciju ne može temeljiti niti na odredbi čl. 18. st. 4. ZUS-a, budući se navedena odredba odnosi na pravnu situaciju kada je zakonskom odredbom pojedinim državnim tijelima u točno određenim postupcima dano svojstvo stranke (primjerice, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u postupcima koji se vode na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, "Narodne novine" br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19). U konkretnom slučaju, u rješenjima koja je donio tužitelj kao prvostupanjsko tijelo nije razvidno temeljem kojeg materijalnog zakona su donijeta ta rješenja (što je i jedan od razloga zbog kojih je tuženik isto poništio), međutim, odredbe Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23), kojim Zakonom je uređeno pitanje davanja suglasnosti na postavljanje reklama uz javne ceste (čl. 59.), ne daju tužitelju kao prvostupanjskom tijelu (upravitelju javne ceste) pravo podnošenja tužbe protiv rješenja drugostupanjskog tijela kojim se poništava rješenje tužitelja.

8. Stoga tužitelj, kao prvostupanjsko javnopravno tijelo, posljedično ne može imati svojstvo tužitelja iz čl. 18. ZUS-a, te nije ovlašten podnositi tužbu protiv rješenja tuženika kojim se poništava njegovo rješenje.

9. Stoga je tužbu tužitelja protiv tog rješenja valjalo odbaciti na temelju čl. 46. st. 1. toč. 2. ZUS-a, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora.

U Rijeci 17. travnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- tužitelju Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3