REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-14/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.061,64 eura, sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 371,34 eura sa zateznim kamatama od 18. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženiku UŠ, kao zajmoprimcu, 31. siječnja 2022. pozajmio iznos od 6.600,00 eura, a predmetni zajam tuženik se obvezao vratiti tužitelju u roku od 5 mjeseci, zaključno s danom 30. lipnja 2022. Tuženik do dana podnošenja tužbe nije u cijelosti podmirio svoje dugovanje prema tužitelju. Na ime povrata zajma je 14. lipnja 2024. tuženiku isplatio iznos od 2.500,00 eura i to putem zajedničkog poznanika EŠ, a koji je potom navedeni iznos proslijedio tužitelju, dok je preostali iznos zajma ostao nepodmiren. Istovremeno s navedenim, tužitelj je od gospodina EŠ doznao da je tuženik od gospodina ZŠ kupio opremu za lov, konkretno optiku, za iznos od 2.000,00 eura i to istovremeno kada je putem gospodina EŠ platio iznos od 2.500,00 eura, dok je u ranijoj komunikaciji s tužiteljem isticao da će mu tada podmiriti cijeli dug s osnove predmetnog zajma. Tužitelj je i nakon toga učestalo potraživao iznos cijele glavnice, te je tuženiku 11. rujna 2024. uputio pisanu Opomenu, kojom je ponovo pozvao tuženika na uplatu cijelog iznosa glavnice, te ga je istom Opomenom izvijestio kako mu, u slučaju da u roku od 8 dana isplati preostali iznos glavnice od 4.100,00 eura, neće obračunati zatezne kamate i odvjetničke troškove. Tuženik nije udovoljio prijedlogu tužitelja. S obzirom na to da je tuženik djelomično podmirio dug isplatom iznosa od 2.500,00 eura i to nakon pada u zakašnjenje, tužitelj je Opomenom od 11. rujna 2024. izvijestio tuženika da je uplatom iznosa od 2.500,00 eura podmirena zakonska zatezna kamata obračunata u iznosu od 961,64 eura (za razdoblje od 31. siječnja 2022. do 14. lipnja 2024.) te djelomično glavnica u iznosu od 1.538,36 eura, tako da je preostalo potraživanje tužitelja prema tuženiku 5.061,64 eura na ime glavnice sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2024. do isplate. Stoga, tužitelj tužbom potražuje iznos od 5.061,64 eura na ime preostalog iznosa glavnice uvećan za zakonske zatezne kamate.
2. Uz tužbu je kao dokaz priložena Opomena koju je punomoćnik tužitelja dostavio tuženiku prije pokretanja postupka, s dokazom o uručenju.
3. Tuženik, iako uredno pozvan pozivom kojega je zaprimio 13. veljače 2025., nije u ostavljenom roku od 45 dana podnio odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su ga u tome spriječili opravdani razlozi.
4. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj predložio u tužbi ili s činjenicama koje su općepoznate.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.061,64 eura sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2024. do isplate, na ime povrata zajma.
5.1. Iz navoda u tužbi proizlazi da su tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac 31. siječnja 2022. zaključili (usmeni) ugovor o zajmu, na temelju kojeg je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 6.600,00 eura na rok od 5 mjeseci, točnije do 30. lipnja 2022. Tuženik je ime povrata zajma 14. lipnja 2024. tuženiku isplatio iznos od 2.500,00 eura, dok u preostalom dijelu nije ispunio svoju ugovornu obvezu vraćanja zajma.
5.2. Tuženik nije osporio tužbene tvrdnje podnošenjem odgovora na tužbu.
6. Odredbom čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 45/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
7. Na temelju činjenica u tužbi i priloženih dokaza, ovaj je sud utvrdio da je između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca 31. siječnja 2022. sklopljen ugovor o zajmu iznosa od 6.600,00 eura te da tuženik nije ispunio svoju obvezu vraćanja zajma u ugovorenom roku, točnije svoju obvezu ispunio je djelomično, isplatom iznosa od 2.500,00 eura 14. lipnja 2024. Primjenom pravila uračunavanja (čl. 172. ZOO/05) navedenim iznosom podmirio je zatezne kamate u iznosu od 961,64 eura i dio glavnice u iznosu od 1.538,36 eura, pa preostali dug tuženika prema tužitelju iznosi 5.061,64 eura. Stoga je tuženiku valjalo naložiti povrat zajma u iznosu od 5.061,64 eura sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2024. do isplate, sve na temelju odredbe čl. 499. te čl. 183. st. 1. u vezi sa čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05.
8. Slijedom navedenog, a budući da su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, na temelju čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) odlučeno je kao u izreci.
9. Osnovanost zahtjeva za naknadu parničnog troška proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Tužitelj je uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak. Tužitelju pripada iznos od 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife), što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 200,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 250,00 eura. Nadalje, priznat mu je trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 97,07 eura te za presudu zbog ogluhe 24,27 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 48,53 eura, a tuženik ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 24,27 eura). Ukupni trošak tužitelja, slijedom navedenog, iznosi 371,34 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.
U Puli 17. travnja 2025.
Sutkinja
Izabela Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe
2. Tuženiku