Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-638/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:
Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Šimi Tarašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po Jakovu Delipetru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, broj: P-1883/2018-30 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, broj: P-1883/2018-30 od 26. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa od 5.710,36 Eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a nakon što je prvostupanjski sud u smislu članka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP) odlučio o prethodnom pitanju, te utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.
Naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka od 1.818,54 Eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 478,56 Eur-a.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.
Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.
7. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 27. lipnja 2007. kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog valutne klauzule tužitelj platio 5.710,36 Eur-a više.
8. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost sporne valutne odredbe Ugovora o kreditu.
9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.
10. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.
11. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te ugovorenu valutnu klauzulu.
12. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.
13. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova ne smatra se preinačenjem tužbenog zahtjeva.
14. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.
15. Žalitelj u žalbi iznosi svoje stajalište o valutnoj klauzuli i zastari kao i stajalište određenih pravnih stručnjaka, ali navedena stajališta ne obvezuju sudove dok stajališta iznesena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske su obvezujuća za niže stupanjske sudove.
16. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.
17. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Vukovar, 17. travnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Krešimir Biljan