Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-203/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1074/2021-30 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1074/2021-30 od 27. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., V. i VI. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Prihvaća se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 4. Ugovora o [broj kredita] od 2. rujna 2008., solemniziranog po javnom bilježniku Anđelku Staniću broj OV-16390/2008, prema kojoj se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, pa stoga ove odredbe predmetnog Ugovora ne proizvode nikakve prave učinke za ugovorne strane.¨.

II. Prihvaća se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 5. Ugovora o [broj kredita] od 2. rujna 2008., solemniziranog po javnom bilježniku Anđelku Staniću broj OV-16390/2008, prema kojoj je tužitelj dužan platiti tuženiku jednokratne troškove obrade u iznosu od 1,50 % iznosa kredita pa stoga ove odredbe predmetnog Ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.¨.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.655,56 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 19,95 eura od 23. listopada 2008.,

- 7,96 eura od 28. studenog 2008.,

- 23,36 eura od 23. prosinca 2008.,

- 25,72 eura od 20. siječnja 2009.,

- 26,79 eura od 17. veljače 2009.,

- 23,85 eura od 27. ožujka 2009.,

- 24,68 eura od 24. travnja 2009.,

- 20,14 eura od 25. svibnja 2009.,

- 16,79 eura od 29. lipnja 2009.,

- 17,68 eura od 25. srpnja 2009.,

- 19,44 eura od 19. kolovoza 2009.,

- 19,29 eura od 10. rujna 2009.,

- 17,51 eura od 27. listopada 2009.,

- 20,85 eura od 10. studenog 2009.,

- 23,53 eura od 11. prosinca 2009.,

- 27,35 eura od 29. siječnja 2010.,

- 26,47 eura od 22. veljače 2010.,

- 31,65 eura od 29. ožujka 2010.,

- 30,67 eura od 27. travnja 2010.

- 32,58 eura od 13. svibnja 2010.,

- 49,15 eura od 24. lipnja 2010.,

- 45,74 eura od 23. srpnja 2010.,

- 56,15 eura od 12. kolovoza 2010.,

- 52,55 eura od 3. rujna 2010.,

- 46,76 eura od 19. listopada 2010.,

- 58,98 eura od 26. studenog 2010.,

- 74,52 eura od 11. prosinca 2010.,

- 63,52 eura od 17. siječnja 2011.,

- 67,38 eura od 15. veljače 2011.,

- 62,47 eura od 15. ožujka 2011.,

- 63,35 eura od 29. travnja 2011.,

- 84,18 eura od 30. svibnja 2011.,

- 86,21 eura od 21. lipnja 2011.,

- 103,62 eura od 9. kolovoza 2011.,

- 94,68 eura od 31. kolovoza 2011.,

- 84,89 eura od 30. rujna 2011.,

- 83,84 eura od 31. listopada 2011.,

- 83,09 eura od 24. studenog 2011.,

- 87,75 eura od 27. prosinca 2011.,

- 91,82 eura od 30. siječnja 2012.,

- 92,37 eura od 27. veljače 2012.,

- 89,55 eura od 29. ožujka 2012.,

- 91,45 eura od 27. travnja 2012.,

- 92,75 eura od 31. svibnja 2012.,

- 90,57 eura od 29. lipnja 2012.,

- 91,14 eura od 27. srpnja 2012.,

- 89,50 eura od 31. kolovoza 2012.,

- 85,96 eura od 29. rujna 2012.,

- 89,74 eura od 31. listopada 2012.,

- 91,55 eura od 29. studenog 2012.

- 90,28 eura od 28. prosinca 2012.,

- 83,15 eura od 6. veljače 2013.,

- 89,21 eura od 28. veljače 2013.,

- 89,73 eura od 30. ožujka 2013.,

- 87,36 eura od 30. travnja 2013.,

- 79,98 eura od 29. svibnja 2013.,

- 79,79 eura od 1. srpnja 2013.,

- 81,60 eura od 1. kolovoza 2013.,

- 84,51 eura od 2. rujna 2013. i

- 88,44 eura od 30. rujna 2013. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 50,21 eura.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 166,87 eura sa zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 1.605,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Iako tuženik u pravovremeno podnesenoj žalbi navodi da presudu suda prvog stupnja pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe je razvidno da istu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno pod toč. I., II., III., V. i VI., zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na povredu prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.- dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.- dalje: Konvencija), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o [broj kredita] zaključenog 2. rujna 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu kojim je ugovorena primjena valutne klauzule, kao i odredbe o naplati troškova obrade kredita, te vraćanje stečenog bez osnove temeljem takvih ugovornih odredbi.

8. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti je sud prvog stupnja povrijedio odredbu iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Konvencije, jer je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na ravnopravnost stranaka i na temelju provedenog kontradiktornog postupka donio odluku.

9. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su sukladno čl. 502.c ZPP-a stavovi iz kolektivne presude za zaštitu interesa potrošača obvezujući za sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete, a u konkretnom slučaju se radi o potraživanju s osnove stjecanja bez osnove. Naime, to što se u konkretnom predmetu radi o potraživanju s osnove stjecanja bez osnove, ne znači da se predmetna odredba ne primjenjuje u ovom slučaju jer se odredba ne može doslovno tumačiti u smislu da se odnosi samo na postupke radi isplate s osnove naknade štete. Naknada štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtijeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi. Tužitelj ne može biti doveden u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.

10. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da se odredba čl. 502.c ZPP-a ne može primijeniti na konkretan slučaj s obzirom da je zakonska izmjena odredbe čl.502.c ZPP-a dodavanjem iza riječi "naknada štete" riječi "ili isplata" stupila na snagu 1. rujna 2019., odnosno prije podnošenja tužbe 29. prosinca 2021., pa slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. toč. 6. ZPP-a, čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije kako tuženik ukazuje u žalbi.

11. Tuženik neosnovano u žalbi ističe bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a i u vezi provedenog dokaza provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, navodeći da sud prvog stupnja nije prihvatio tuženikov prijedlog provođenja vještačenja. Tuženik je podneskom od 31. listopada 2024. istaknuo primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka kojima iznosi stavove vezano za metodologiju vještačenja, dok na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. studenog 2024. na kojem je saslušana vještakinja, za istu nije imao pitanja u smislu svojih primjedbi. Provedenim vještačenjem utvrđeno je koliki iznos je tužitelj preplatio na temelju odredbi Ugovora o kreditu kojeg je sklopio sa tuženikom, a koje su utvrđene ništetnim, koji Nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja pravilno prihvatio kao stručan i objektivan.

12. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da u pobijanoj presudi izostaju razlozi zašto se o spornim odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo i da je sud prvog stupnja odbio provesti sve dokazne prijedloge tuženika radi utvrđivanja činjeničnog stanja u odnosu na pojedinačno pregovaranje. Sud prvog stupnja saslušao je tužitelja, te su svoj iskaz dali i svjedoci predloženi od strane tuženika, putem pisanih izjava, OJV i FJ, zaposlenici tuženika, na okolnost vođenja pregovora u vezi odredbi predmetnog Ugovora o kreditu vezano za ugovorenu valutnu klauzulu i troškove obrade kredita, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ĆJ, pa u tom dijelu sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe čl. 4. i čl. 5. Ugovora o [broj kredita] od 2. rujna 2008. u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i jednokratnu naknadu obrade kredita jer su nepoštene, a time i ništetne sukladno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 4/14. - dalje ZZP/07.

14. Za napomenuti je da je sud prvog stupnja odlučujući o tužbenom zahtjevu primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., 46/07. i 79/07. dalje: ZZP/03), iako je obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu valjalo primijeniti odredbe ZZP/07, no sve su odredbe na kojima sud prvog stupnja temelji svoju odluku o utvrđivanju nepoštenosti, odnosno ništetnosti sadržajno jednake u oba zakona.

15. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da je pravomoćnost odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu nastupila 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 29. prosinca 2021. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a). Takav stav sukladan je objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF.

16. Budući da pravna utvrđenja iz presude u kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite, nema direktni učinak na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe jednokratne naknade obrade kredita, u pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

17. Dakle, kako zastarni rok od pet godina nije niti počeo teći pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.

18. Također je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka zbog ništetne odredbe u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

19. Žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnu primjenu materijalnog prava.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tbr. 52. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23.).

21. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. U nepobijanom dijelu pod toč. IV. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac