Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1454/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Antonela Sesar, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koga zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-215/2022-25 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-215/2022-25 od 24. srpnja 2024.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od dana 04. travnja 2008. godine, [broj], potvrđenog po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke pod brojem Ov-7158/08 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan dospijeća.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužiteljici s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima

preplaćeni

iznos

od

2.850,10

EUR

(dvijetisućeosamstopedeseteuraidesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 13,31 € od 31.10.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 1,39 € od 30.11.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 16,54 € od 31.12.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 18,87 € od 31.01.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 19,92 € od 28.02.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 17,37 € od 31.03.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 17,93 € od 30.04.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 13,41 € od 31.05.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 10,07 € od 30.06.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 10,96 € od 31.07.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 12,72 € od 31.08.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 12,56 € od 30.09.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 10,79 € od 31.10.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 14,12 € od 30.11.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 16,79 € od 31.12.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 20,59 € od 31.01.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 19,72 € od 28.02.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 24,88 € od 31.03.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 23,90 € od 30.04.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 25,81 € od 31.05.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 42,32 € od 30.06.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 38,92 € od 31.07.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 49,30 € od 31.08.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 45,71 € od 30.09.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 39,94 € od 31.10.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 52,11 € od 30.11.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 67,60 € od 31.12.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 56,64 € od 31.01.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 60,48 € od 28.02.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 55,59 € od 31.03.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 56,47 € od 30.04.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 77,23 € od 31.05.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 79,25 € od 30.06.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 96,37 € od 01.08.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 87,48 € od 31.08.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 77,75 € od 30.09.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 76,24 € od 31.10.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 75,50 € od 30.11.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 80,11 € od 31.12.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 84,13 € od 31.01.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 84,67 € od 29.02.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 81,89 € od 31.03.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 83,76 € od 30.04.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 85,05 € od 01.06.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 82,87 € od 30.06.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 83,48 € od 01.08.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 81,84 € od 05.09.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 78,33 € od 04.10.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 82,07 € od 31.10.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 83,86 € od 30.11.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 82,60 € od 31.12.2012. godine do dana isplate,

- na iznos od 75,56 € od 31.01.2013. godine do dana isplate,

- na iznos od 81,54 € od 28.02.2013. godine do dana isplate,

- na iznos od 82,07 € od 05.04.2013. godine do dana isplate,

- na iznos od 79,72 € od 13.05.2013. godine do dana isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 29.12.2022. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.832,31 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 24. srpnja 2024.g. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija."

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Dopušta se preinaka tužbenog zahtijeva."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o [broj kredita] zaključenog 4. travnja 2008. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu kojim je ugovorena primjena valutna klauzula te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 2.850,10 eur kao posljedica ništetnosti iste ugovorne odredbe, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:

- da su stranke 4. travnja 2008. zaključile Ugovor o [broj kredita] kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 18.678,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika,

- da je predmetnim Ugovorom ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

-da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da isti ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule.

9. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 4. travnja 2008. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 41/14. – dalje ZZP/07).

10. Odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj, nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 102. st. 1. ZZP/07 nepoštena odredba ugovora je ništetna.

11. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . ZZP/07.

13. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužiteljica u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platila tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZOO).

14. S obzirom da je predmetnu parnicu tužiteljica pokrenula kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici ona se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 118. ZZP vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

16. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik isto nije dokazao s obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja u tom smislu nije predlagao izvođenje dokaza, pa niti saslušanje zaposlenika tuženika na okolnost pregovaranja s tužiteljicom prilikom zaključenja predmetnog Ugovora. Provođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice sud je pravilno utvrdio sve okolnosti, te pravilno utvrdio da su odredbe Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne.

17. Vezano za žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je ukazati da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

18. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja bio dužan bez istaknutog prigovora prebijanja ili protutužbenog zahtjeva od dosuđenog iznosa odbiti negativne tečajne razlike nastale iz razloga sniženog tečaja CHF, zbog čega je tužiteljica plaćala anuitete kredita u nižem iznosu, jer da bi se o takvom zahtjevu uopće moglo odlučivati, tuženik je u tom smislu trebao postaviti protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravni stav u presudama poslovni broj Rev 869/2023-2 od 14. veljače 2024., Rev 686/2024- 2 od 8. svibnja 2024., Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

19. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da je pravomoćnost odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu nastupila 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 14. veljače 2022. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a). Takav stav sukladan je objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF.

21. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženim razlozima.

22. Zbog naprijed navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovorene valutne klauzule.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23.). Tuženik u žalbi određeno ne navodi koji trošak je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici, a koji nije bio nužan za donošenje odluke prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP- a.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio.

25. U nepobijanom dijelu, rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a kao pod toč. I. izreke.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac