Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-389/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Staša Stefanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženika LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10055/2023-10 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10055/2023-10 od 14. siječnja 2025.

II. Zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku LĆ isplatiti tužiteljici JĆ iznos od 2.001,59 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 30. studenoga 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana, dok se kao djelomično neosnovan odbija zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos u razdoblju od 24. studenoga 2022. do 29. studenoga 2022.

III. Nalaže se tuženiku LĆ naknaditi tužiteljici JĆ troškove postupka u iznosu od 1.191,46 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.„

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu po odluci suda.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, navode žalbe, kao i navode odgovora na žalbu, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane odluke sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi neosnovano ukazuje tuženik.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu, te je ocjenom dokaza (čl. 8. ZPP-a), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.001,59 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 30. studenoga 2022. koji je tužiteljica platila tuženiku s osnove koja se nije ostvarila.

8. Sud prvog stupnja utvrdio je odlučne činjenice i to:

- da tužiteljica nije potpisala prijedlog Ugovora o najmu nekretnine i da do sklapanja Ugovora o najmu nekretnine odnosno zakupa nije došlo,

- da se u čl. 4. prijedloga Ugovora o najmu nekretnine određuje polog u iznosu od 2.000,00 EUR-a te da potpisom Ugovora o najmu nekretnine tuženik potvrđuje njegov primitak, a polog služi za osiguranje ispunjenja obveza s osnove plaćanja mjesečnih najamnina, troškova iz čl. 5. Ugovora (režijskih i komunalnih troškova), eventualne štete na nekretnini te eventualnog prijevremenog otkaza Ugovora od strane najmoprimca (s obzirom da se sklapa na razdoblje od 1. prosinca 2022. do 30. studenoga 2025.),

- da tužiteljica nije pregovarala i prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja, obzirom je utvrđeno da je kod tužiteljice postojala prava namjera za sklapanjem ugovora, ali do sklapanja nije došlo iz razloga što prostor nekretnine odnosno stana nije udovoljavao osnovnim značajkama koje su bitne za obavljanje djelatnosti psihoterapije, odnosno da se nisu mogle izvršiti preinake za dvije prostorije u kojima bi tužiteljica i njezina prijateljica radile, da je tužiteljica čim je to saznala o tome obavijestila drugu stranu,

- da tuženik nije dokazao da mu je nastala šteta iz razloga što da sklapanja Ugovora o najmu nekretnine (stana) nije došlo, i to u iznosu koji tužiteljica potražuje u ovom predmetu niti je postavio zahtjev radi naknade štete i u vezi s time prigovor ili protutužbeni zahtjev.

9. Zaključujući da iznos od 2.000,00 EUR-a koje je tužiteljica platila tuženiku nije plaćen kao polog iz čl. 4. prijedloga Ugovora o najmu nekretnine, s obzirom da do sklapanja toga ugovora nije došlo, a niti da je plaćen kao odustatnina (čl. 306. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18.; u daljnjem tekstu: ZOO), s obzirom da o tome nije postignut dogovor među strankama, sud prvog stupnja je na temelju odredbama čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja na osnovu provedenih dokaza zaključio da između stranaka nije sklopljen usmeni ugovor prema kojem se tuženik obvezao da do sklapanja pisanog ugovora o najmu stana neće stan iznajmljivati drugom najmoprimcu, a tužiteljica se obvezala iznos od 2.000,00 EUR-a platiti na ime "rezervacije" stana, već da su stranke bile u fazi pregovora za sklapanje ugovora o najmu stana, koji su trajali kratko (devet dana), i koji pregovori ne obvezuju (čl. 251. ZOO-a).

11. Pravilno je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 251. st. 2. i 3. ZOO-a zaključio da do sklapanju ugovora o najmu stana nije došlo krivnjom tužiteljice s obzirom iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je kod tužiteljice postojala prava namjera za sklapanjem ugovora, ali kako se u stanu nisu mogle napraviti dvije prostorije za obavljanje djelatnosti (jedna za tužiteljicu, a druga za njezinu kolegicu JĆF što proizlazi i iz točke 6. nacrta Ugovora) što je bio jedan od uvjeta za sklapanje ugovora, do sklapanja ugovora nije došlo.

12. Ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da iz provedenih dokaza ne proizlazi da su se stranke sporazumjele na plaćanje odustatnine u iznosu od 2.000,00 EUR-a i da navedeni iznos nije plaćen na ime odustatnine. Naime, prema odredbama čl. 306. st. 1. do 3. ZOO-a pretpostavke za plaćanje odustatnine jesu da je ugovor sklopljen (inače se nema od čega odustati), i da je o tome postoji sporazum između stranaka, što je u konkretnom slučaju također izostalo. Tužiteljica je navedeni iznos platila s osnova pologa očekujući da će sklopiti ugovor. To proizlazi i iz Potvrde o provedenom nalogu za plaćanje (list 10 spisa) u kojoj je kao opis plaćanja navedeno: polog. Kako ugovor nije sklopljen osnova za plaćanje pologa nije nastala.

12.1. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iskaza svjedokinje CĆ jer je njezin iskaz da je "...u ugovoru bilo opisano na što se odnosi ..." polog te da se ne sjeća da su stranke išta vezano uz svrhu uplate pologa komunicirale mimo onoga što piše u ugovoru, proturječan dijelu njezinog iskaza da je uobičajeno da se polog uplaćuje kako bi se stan čuvao i kako se ne bi iznajmio nekome drugome, da ona misli da je tužiteljici to bilo jasno da joj je to rekla.

13. U svezi sklapanja ugovora tužiteljica je pregovarala sa tuženikom, na njegov računa je uplatila 15.081,00 kn kao protuvrijednost od 2.000,00 EUR-a, pa nisu odlučni žalbeni navodi tuženika da je bivša supruga tuženika suvlasnica stana.

14. Kako žalbeni navodi tuženika na dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

15. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 3., Tbr. 46., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), Tbr. 1. st. 1., Tbr., 2. st. 1. Uredbe o Tarife sudski pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) odlučio o troškovima postupka obim i visinu kojih tuženik nije osporavao.

16. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer nije uspio sa žalbom, (čl. 166. st. 1. ZPP-a). Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu je za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić