Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-763/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Sušilović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, Podružnica Zadar, Obala kneza Branimira 3, OIB::22694857747, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2955/2024-5 od 28. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2955/2024-5 od 28. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670 kojim od tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 potražuje isplatu iznosa od 7.099,22 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22.10.2019. godine pa do isplate kao neosnovan u cijelosti."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 7.099,22 EUR sa zateznom kamatom od 22. listopada 2019. do isplate na ime naknade štete koju tužitelj trpi zbog isplate invalidske mirovine DC koji je stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika i to za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019.
7. Iz provostupanjskog postupka proizlazi:
- da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. lipnja 1996. stradao DC, koju prometnu nezgodu je prouzročio ĆC, upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika,
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 632296 DC
D priznato pravo na invalidsku mirovinu,
- da iz navedenog rješenja tužitelja proizlazi kako je gubitak radne sposobnosti uzrokovan 50 % zbog bolesti, a 50 % zbog ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi,
- da je tužitelj u vremenskom razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. s osnova invalidske mirovine isplatio ukupno iznos od 14.198,44 EUR, a 50 % tog iznosa je iznos od 7.099,22 EUR, koji tužitelj potražuje u ovom postupku.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz zaključak da se nisu ispunili uvjeti iz čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09, 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
9. Žalbenim navodima tužitelja pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP, a ne čl. 161. st. 2. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., i 119/22., dalje: ZOMO).
11. Naime, tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.
12. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklapati ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog Zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja.
13. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da se u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina (upućuje se na pravni stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske boj Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2020., te odluku Rev- 66/2022 od 1. veljače 2022.).
14. Prema odredbi iz članka 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).
15. Navedeno znači da tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
16. Obzirom da nema te razlike, a tužitelj nije predložio dokaze kojim bi se eventualno utvrdila razlika, nema niti obveze tuženika.
17. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 17. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša
