Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-4/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Ljiljane Banac članice vijeća, u građansko pravnoj stvari prvotužitelja HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja AE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćnici Kristini Cerin Načinović, odvjetnici iz Rovinja, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, poslovni broj P-2198/2019-50 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužene odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, poslovni broj P-2198/2019-50 od 29. svibnja 2024.,

a) potvrđuje u odluci o glavnoj stvari u pobijanim točkama I. i II. izreke, b) preinačuje u odluci o trošku postupka u točki I. izreke rješenja i rješava:

Nalaže se tuženoj platiti prvotužitelju umjesto dosuđenog iznosa od 6.841,36 eura trošak postupka u iznosu od 2.964,47 eura sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja 29. svibnja 2024. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotužitelju isplatiti tuženoj trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbe iznad iznosa iz toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u članku 2., članku 3., članku 4. i članku 6. Ugovora o kreditu broj: 356-134/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 07. studenoga 2006. godine potvrđenog 07. studenoga 2006. od strane javnog bilježnika Željka Krajine u Umagu broj: OU- 1667/06, sklopljenog između prvotužitelja HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i založnog dužnika, drugotužitelja AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sudužnika, trećetužitelja OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao sudužnika i tuženika ADDIKO BANK d.d. (tada HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, sa druge strane kao Kreditora, a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom o kamatnim stopama tuženika i kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarskih franaka

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 da prvotužitelju HE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana isplati iznos od 12.203,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, za razdoblje od dospijeća pojedinog iznosa do 31.12.2007. godine po kamatnoj stopi od 15%; za razdoblje od 01.01.2008. godine do 31.07.2015., po kamatnoj stopi koja odgovara, za svako polugodište, eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine, po kamatnoj stopi koja odgovora, za svako polugodište, prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena; te za razdoblje od 01.01.2023. do 30.12.2023. godine , po kamatnoj stopi koja odgovora, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12. 2023. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:

- 7,76 EUR od 5.10.2007.,

- 7,80 EUR od 8.11.2007.,

- 7,85 EUR od 29.1.2008.,

- 7,96 EUR od 29.1.2008.,

- 7,97 EUR od 29.2.2008.,

- 10,21 EUR od 13.3.2008.,

- 32,32 EUR od 1.4.2008.,

- 30,01 EUR od 1.5.2008.,

- 29,87 EUR od 12.6.2008.,

- 29,58 EUR od 23.7.2008.,

- 29,61 EUR od 21.8.2008.,

- 29,70 EUR od 17.9.2008.,

- 31,94 EUR od 12.12.2008.,

- 49,44 EUR od 12.12.2008.,

- 49,43 EUR od 12.12.2008.,

- 62,94 EUR od 18.3.2009.,

- 62,83 EUR od 18.3.2009.,

- 62,81 EUR od 18.3.2009.,

- 61,54 EUR od 28.5.2009.,

- 61,49 EUR od 28.5.2009.,

- 61,06 EUR od 30.7.2009.,

- 61,04 EUR od 30.7.2009.,

- 61,86 EUR od 22.4.2010.,

- 64,34 EUR od 22.4.2010.,

- 65,03 EUR od 23.4.2010.,

- 65,83 EUR od 24.4.2010.,

- 66,32 EUR od 25.4.2010.,

- 73,03 EUR od 26.4.2010.,

- 72,36 EUR od 27.4.2010.,

- 75,00 EUR od 28.4.2010.,

- 75,86 EUR od 29.4.2010.,

- 110,15 EUR od 23.12.2010.,

- 111,35 EUR od 23.12.2010.,

- 111,34 EUR od 23.12.2010.,

- 110,44 EUR od 23.12.2010.,

- 106,80 EUR od 23.12.2010.,

- 110,05 EUR od 23.12.2010.,

- 117,89 EUR od 23.12.2010.,

- 122,00 EUR od 23.12.2010.,

- 9.888,86 EUR od 23.12.2010.˝

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.841,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja odgovora, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koje teku od dana donošenje presude do isplate, u roku od 15 dana.

II. Dopušta se preinaka tužbe."

2. Ovu presudu a sadržajno i rješenje u točki I. izreke,, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

6. Nema niti bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju tužena sadržajno upire žalbenim navodima isticanjem tvrdnje da je tužena onemogućena u raspravljanju zbog nezakonitog postupanja suda, jer takve tvrdnje nisu konkretizirane.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je prvotužitelj kao korisnik kredita sklopio s pravnim prednikom tužene 7. studenog 2006. godine Ugovor o kreditu na iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplatnog razdoblja mijenjala, te valutna klauzula vezana uz valutu CHF, tako da je zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja plaćen veći iznos od 12.203,67 EUR-a.

9. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kada je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

10. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na presudu P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

11. Pobijana presuda u skladu je i s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tužena, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama ZZP-a i to člancima 81., 82. i 90., te Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.). Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj.

12. Odredbom čl. 106. st. 1. ZZP-a propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu sa čl. 118. ZZP-a.

13. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice, dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača.

14. Stoga su bez pravnih posljedica žalbene tvrdnje kojima se ističe drugačije pravno mišljenje.

15. Tužene banke nisu na transparentan način obavijestile potrošača o riziku promjene vezane za CHF, tako da u smislu kolektivnog spora vrijedi presumpcija da se nije pregovaralo. Nepoštena je i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer se o njoj nije pregovaralo, a niti ugovor ne sadrži relevantne parametre na osnovi kojih bi se mogle utvrditi odlučne činjenice.

16. Nadalje, teret dokaza da je potrošaču u postupku sklapanja ugovora dana odgovarajuća obavijest o spornim odredbama, upravo je na banci, a tužena na osnovi izvedenih dokaza i rezultata postupka nije dokazala drugačije činjenično stanje od utvrđenog

17. Neosnovani su žalbeni navodi da se postupci za povrat preplaćenih iznosa ne mogu tražiti u postupcima radi stjecanja bez osnove, nego samo radi naknade štete, jer su sudovi vezani za pravna shvaćanja iz presuda donesenih povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, u smislu čl. 502 c ZPP-a.

18. U ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud se jasno pozvao na utvrđenja iz predmeta po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa.

19. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je preporučenom pošiljkom dana 13. lipnja 2019., a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

20. Neosnovano tužena osporava tijek zatezne kamate na pojedine iznose od dana njihova plaćanja. Ovo iz razloga jer je tužena nesavjestan stjecatelj, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnim, to je kamata pravilno dosuđena od dana izvršene uplate svakog mjesečnog obroka kao dana stjecanja.

21. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/23. dalje Tarifa) uređeno je da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Izuzeci su propisani u Tbr. 7. toč. 2. i 3. Tarife, a što ovdje nije slučaj. Vrijednost boda je u Tbr. 54. Tarife određena u visini od 2,00 EUR-a.

22. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužene da tužitelju ne pripada nagrada prema visini od 2,00 EUR-a, jer je prvostupanjska presuda donesena upravo u skladu s Tarifom.

23. Međutim, tužena osnovano osporava odluku o trošku postupka u dijelu u kojem je tužiteljici priznat trošak postupka prema vrijednosti od 500,00 eura za postupovnu radnju.

24. Ovo stoga jer je prvotužitelju dosuđen ukupan iznos od 12.203,67 eura, tako da mu prema Tbr. 7. st. 1. Tarife pripada vrijednost od po 100 bodova za poduzetu parničnu radnju, odnosno 200,00 eura.

25. Podnesak od 12. svibnja 2022. godine priložen je sudskim spisom, ali radi se o podnesku kojim je dostavljen dokaz o uplati vještačenja, tako da to nije podnesak za koji je opravdano priznati trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tim podneskom tužitelji su naveli i što bi vještačenjem trebalo utvrditi, a to su okolnosti koje su već ranije iznesene u postupku.

26. Podneskom od 29. kolovoza 2022. godine postavljen je tužbeni zahtjev, tako da je za taj podnesak opravdano priznati nagradu u punom iznosu.

27. Stoga je za dosuđene procesne radnje valjalo iznos troška postupka s 500,00 eura valjalo umanjiti na iznos od po 200,00 eura za sastav tužbe i podneska od 15. rujna 2020., 27. travnja 2022. i 29. kolovoza 2022. godine, te za ročišta održana 16. rujna 2020., 1. prosinca 2021., 28. travnja 2022., 6. travnja, 26. rujna i 12. ožujka 2024. godine što čini iznos od 2.000,00 eura, a koji je uvećan za porez na dodanu vrijednost od 500,00 eura, što čini iznos od 2.500,00 eura, te trošak vještačenja od 398,17 eura. Tužiteljima je valjano priznata i sudska pristojba za tužbu u iznosu od 66,30 eura, što čini iznos od 2.964,47 eura.

28. Neosnovani su žalbeni navodi da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi, pa da prvotužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe za tužbu.

29. S tim u vezi valja navesti da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 51/23), a koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., u članku 11. st. 20. propisano da su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dok je u prijelaznim i završnim odredbama određeno da se pristojbena obveza nastala do stupanja na snagu tog Zakona plaća prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", 74/95, 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/25.)

30. Prema čl. 4. st. 1. toč. 1. tog Zakona pristojbena obveza za tuženu nastala je u trenutku predaje tužbe sudu, dakle, 13. lipnja 2019. godine, tako da se neosnovano žalbenim navodima ističe da prvotužitelju ne pripada sudska pristojba za tužbu.

31. Tuženoj je priznat trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora od 6.841,36 eura, jer je uspjela sa žalbom samo na odluku o trošku postupka.

32. Pri tome je primijenjen Tbr. 10. toč. 4. Tarife, jer se radi o žalbi protiv rješenja, odnosno 50 % od pripadajućih 100 bodova, što čini iznos od 100,00 eura, a koji uvećan za porez na dodanu vrijednost čini iznos od 125,00 eura.

33. Ostali zatraženi troškovi žalbe tuženoj nisu priznati na temelju čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a.

34. S obzirom na izloženo, žalba tužene odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I. i II. izreke, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, a preinačena je u odluci o trošku postupka u točki I. izreke rješenja, na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

35. U nepobijanoj točki II. izreke rješenja, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran