Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-668/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Branke Guljaš kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1896/2024-14 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1896/2024-14 od 18. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011694545, sklopljenog dana 19. srpnja 2006. između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao Banke i tužitelja RS kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, dakle točka 11.3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva, isplati iznos od 160,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.7.2006. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1329,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.12.2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti točke 11.3. Ugovora o kreditu u dijelu kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita, te se nalaže tuženiku na isplatu utuženog iznosa od 160,83 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2006., pa do isplate.

7. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika 19. srpnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu za kupnju automobila, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 17.518,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je u točci 11.3. Ugovora ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita.

8. Sporno je među strankama osnova i visina potraživanja.

9. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Prema utvrđenju suda iz iskaza tužiteljice, saslušane kao stranka u postupku, proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je naloženo plaćanje troškova vezano za zaključenje ugovora prema odluci kreditora, da je predmetni ugovor sklopila kao potrošač, da se radilo o odredbi koja je unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima, da tužiteljica nije mogla pregovarati o spornoj odredbi i utjecati na njezin sadržaj koji su to konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa navedenih troškova.

11. Valjana je stoga ocjena prvostupanjskog suda da je ništetan dio odredbe točka 11.3. Ugovora o kreditu za plaćanje naknade vezano za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a da tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj, već je tuženiku dano da jednostrano utvrđuje visinu te naknade, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 96. st. 1. ZZP-a).

12. Navedena ocjena prvostupanjskog suda sukladna je zauzetom stavu Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024.

13. Nadalje, u tumačenju čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 iz presude suda Europske Unije u predmetima broj C-259/2019 i C-224/2019, proizlazi da nalaganje plaćanja naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka što je u suprotnosti s zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika u postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da se radi o naknadi koja ne sadrži koji su to konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz te naknade, pa se ne može smatrati da je ista odredba lako razumljiva prosječnom potrošaču iako je uočljiva.

15. Stoga je s pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je predmetna odredba ništetna i naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 160,83 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2006. pa do isplate (čl. 323. u vezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

16. Odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika, u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se tuženik, koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

17. Istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan koji je sukladan pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 30. siječnja 2020. iz Zaključka da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetne predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

18. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), te suprotno žalbenim navodima tužiteljici je s pravom dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude kao nužan (čl. 335. st. 6. ZPP- a), neovisno o načinu objavljivanja presude na e-oglasnoj ploči.

19. Zbog izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš