Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1999/2024-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Nova Hrvatska banka d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB 78427478595, sada Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, koju zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-11/2024-35 od 20. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-11/2024-35 od 20. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati iznos od 4.068,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:
na iznos od 1,22 EUR sa kamatom od 18.07.2005. do isplate
na iznos od 3,33 EUR sa kamatom od 18.08.2005. do isplate
na iznos od 5,28 EUR sa kamatom od 18.09.2005. do isplate
na iznos od 3,95 EUR sa kamatom od 18.10.2005. do isplate
na iznos od 4,07 EUR sa kamatom od 18.11.2005. do isplate
na iznos od 5,28 EUR sa kamatom od 18.12.2005. do isplate
na iznos od 4,13 EUR sa kamatom od 18.01.2006. do isplate
na iznos od 1,28 EUR sa kamatom od 18.02.2006. do isplate
na iznos od 0,80 EUR sa kamatom od 18.03.2006. do isplate
na iznos od 0,91 EUR sa kamatom od 18.05.2006. do isplate
na iznos od 0,12 EUR sa kamatom od 18.06.2006. do isplate
na iznos od 1,15 EUR sa kamatom od 18.10.2008. do isplate
na iznos od 2,75 EUR sa kamatom od 18.11.2008. do isplate
na iznos od 15,28 EUR sa kamatom od 30.01.2009. do isplate
na iznos od 17,54 EUR sa kamatom od 21.02.2009. do isplate
na iznos od 9,48 EUR sa kamatom od 20.03.2009. do isplate
na iznos od 12,37 EUR sa kamatom od 19.04.2009. do isplate
na iznos od 13,17 EUR sa kamatom od 22.05.2009. do isplate
na iznos od 9,27 EUR sa kamatom od 19.06.2009. do isplate
na iznos od 9,75 EUR sa kamatom od 25.07.2009. do isplate
na iznos od 8,48 EUR sa kamatom od 20.08.2009. do isplate
na iznos od 9,03 EUR sa kamatom od 22.09.2009. do isplate
na iznos od 6,98 EUR sa kamatom od 21.10.2009. do isplate
na iznos od 10,16 EUR sa kamatom od 20.11.2009. do isplate
na iznos od 8,89 EUR sa kamatom od 19.12.2009. do isplate
na iznos od 14,88 EUR sa kamatom od 22.01.2010. do isplate
na iznos od 17,16 EUR sa kamatom od 18.02.2010. do isplate
na iznos od 18,06 EUR sa kamatom od 20.03.2010. do isplate
na iznos od 20,86 EUR sa kamatom od 21.04.2010. do isplate
na iznos od 26,79 EUR sa kamatom od 26.05.2010. do isplate
na iznos od 26,82 EUR sa kamatom od 29.06.2010. do isplate
na iznos od 34,28 EUR sa kamatom od 18.07.2010. do isplate
na iznos od 39,77 EUR sa kamatom od 26.08.2010. do isplate
na iznos od 42,02 EUR sa kamatom od 22.09.2010. do isplate
na iznos od 39,44 EUR sa kamatom od 23.10.2010. do isplate
na iznos od 42,48 EUR sa kamatom od 24.11.2010. do isplate
na iznos od 54,08 EUR sa kamatom od 22.12.2010. do isplate
na iznos od 3.526,73 EUR sa kamatom od 30.12.2010. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke tuženika isplati iznos od 525,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:
na iznos od 0,85 EUR sa kamatom od 18.01.2008. do isplate
na iznos od 0,85 EUR sa kamatom od 19.02.2008. do isplate
na iznos od 0,87 EUR sa kamatom od 18.03.2008. do isplate
na iznos od 0,86 EUR sa kamatom od 18.04.2008. do isplate
na iznos od 5,68 EUR sa kamatom od 18.05.2008. do isplate
na iznos od 5,74 EUR sa kamatom od 18.06.2008 do isplate
na iznos od 5,77 EUR sa kamatom od 18.07.2008. do isplate
na iznos od 5,69 EUR sa kamatom od 19.08.2008. do isplate
na iznos od 5,75 EUR sa kamatom od 18.09.2008. do isplate
na iznos od 5,99 EUR sa kamatom od 18.10.2008. do isplate
na iznos od 6,04 EUR sa kamatom od 18.11.2008. do isplate
na iznos od 5,82 EUR sa kamatom od 18.12.2008. do isplate
na iznos od 10,63 EUR sa kamatom od 30.01.2009. do isplate
na iznos od 10,73 EUR sa kamatom od 21.02.2009. do isplate
na iznos od 10,37 EUR sa kamatom od 20.03.2009. do isplate
na iznos od 10,50 EUR sa kamatom od 19.04.2009. do isplate
na iznos od 10,54 EUR sa kamatom od 22.05.2009. do isplate
na iznos od 10,36 EUR sa kamatom od 19.06.2009. do isplate
na iznos od 10,38 EUR sa kamatom od 25.07.2009. do isplate
na iznos od 10,32 EUR sa kamatom od 20.08.2009. do isplate
na iznos od 10,35 EUR sa kamatom od 22.09.2009. do isplate
na iznos od 10,25 EUR sa kamatom od 21.10.2009. do isplate
na iznos od 10,40 EUR sa kamatom od 20.11.2009. do isplate
na iznos od 10,34 EUR sa kamatom od 19.12.2009. do isplate
na iznos od 10,61 EUR sa kamatom od 22.01.2010. do isplate
na iznos od 10,72 EUR sa kamatom od 18.02.2010. do isplate
na iznos od 10,76 EUR sa kamatom od 20.03.2010. do isplate
na iznos od 10,89 EUR sa kamatom od 21.04.2010. do isplate
na iznos od 11,16 EUR sa kamatom od 26.05.2010. do isplate
na iznos od 11,16 EUR sa kamatom od 29.06.2010. do isplate
na iznos od 11,50 EUR sa kamatom od 18.07.2010. do isplate
na iznos od 11,75 EUR sa kamatom od 26.08.2010. do isplate
na iznos od 11,85 EUR sa kamatom od 22.09.2010. do isplate
na iznos od 11,73 EUR sa kamatom od 23.10.2010. do isplate
na iznos od 11,87 EUR sa kamatom od 24.11.2010. do isplate
na iznos od 12,40 EUR sa kamatom od 22.12.2010. do isplate
na iznos od 213,66 EUR sa kamatom od 30.12.2010. do isplate
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o Ugovora o kreditu broj 310754 od 7. lipnja 2005. zaključenog između tužitelja TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 kao Kreditora kojom je ugovorena naknada za obradu kredita.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita isplati iznos od 676,73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.06.2005. do isplate, po stopi koja je do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9.19. Ugovora o Ugovora o kreditu broj 310754 od 7. lipnja 2005. zaključenog između tužitelja TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 kao Kreditora u dijelu u kojem je ugovorena naknada za prijevremenu otplati kredita.
VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 491,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.12.2010. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, naknaditi tužiteljici TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. studenoga 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VIII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim."
2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog razloga navedenih u čl. 353. st. 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da istu preinači, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i odredi da je tužiteljica dužna njemu naknaditi trošak parničnog postupka i troškove žalbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena koja od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 7. lipnja 2005. i to u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva godišnja redovna kamata u skladu s odredbom o kamatnim stopama kreditora te za utvrđenje ništetnim odredbi tog Ugovora o kreditu sadržanih u čl. 5. i čl. 9.19., a u svezi administrativne naknade za obradu kredita i prijevremene otplate kredita, kao i zahtjev za povrat plaćenog iznosa po navedenim osnovama.
8. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika 7. lipnja 2005. zaključen Ugovor o kreditu, broj: 310754, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u visini od 35.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora, koji je vrijedio na dan korištenja kredita i da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF, da je Ugovorom ugovorena redovna kamatna stopa od 4,80 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama i naknadama kreditora.
9. Nije sporno ni da se čl. 5.1. tužiteljica obvezala platiti administrativnu naknadu 3,00 % jednokratno na iznos odobrenog kredita te da je taj iznos na dan isplate kredita bio 676,73 EUR, a da je u čl. 9.19. ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor i da je po toj osnovi tužiteljici naplaćen na dan 29. prosinca 2010., kao dan prijevremene otplate kredita, iznos od 491,47 EUR.
10. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
11. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
12. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnibroj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a i u odnosu na prednika tuženika u ovom predmetu, na koju se tužiteljica pozvala, utvrđeno je da je tuženik, odnosno njegov prednik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama ZZP-a.
13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2, od 9. travnja 2015., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu prednik tuženika od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
14. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i prednik tuženika u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak niti o kamatama, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
15. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje ZZP/14) propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu s čl. 118. ZZP/14.
17. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
18. Nadalje, iz utvrđenja prvostupanjskog suda saslušanjem tužiteljice proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljicom o primjeni valutne klauzule vezano za CHF niti su joj objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, kao što joj nije bilo poznato kada i pod kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa.
18.1. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila potrošača o riziku promjene vezanu za valutu CHF o kamatnoj stopi, a niti ugovor ne sadrži parametre iz kojih bi bilo vidljivo na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., – dalje ZOO), jer je zbog promjene tečaja i kamatne stope na tuženika prešao dio imovine tužiteljice, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.
18.2. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je tužiteljica bila upozorena na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamatnoj stopi, pored činjenice da to nije učinjeno na jasan i transparentan način, kao što su neosnovani žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.
19. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojoj je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, kao i kad je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama i naknadama tuženika, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati.
20. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene (rasta) tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u iznosu od 4.068,04 EUR, po osnovi valutne klauzule i iznos od 525,14 EUR po osnovi promjenjive kamatne stope, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima.
21. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, na koje stranke nisu stavile prigovore, a na temelju kojeg je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev.
22. U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje iznose preplate uslijed povećanja tečaja CHF s osnova ništetnosti dijela odredbe ugovaranja valutne klauzule u CHF, a zbog povrede njenih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedenog dijela ugovorne odredbe.
23. Prvostupanjski sud stoga uz pravilnu primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi nalaže tuženiku isplatu tužiteljici zbog promjene tečaja CHF iznos od 4.068,04 EUR, odnosno zbog promjenjive kamatne stope iznos od 525,14 EUR i to sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate.
24. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
25. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz č. 502.a ZPP-a te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).
26. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prihvatio i preostali dio tužbenog zahtjeva smatrajući da su sporne odredbe sadržane u odredbama čl. 5.1. i čl. 9.19. predmetnog Ugovora o kreditu ništetne u smislu odredbe čl. 81. i 87. st. 1. ZZP-a.
27. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora bila potrošač u smislu čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP-a. Naime u smislu Direktive 93/13 potrošač je svaka fizička osoba koja u ugovorima koji su obuhvaćeni Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća, profesije, a iz sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja jasno proizlazi da je kredit odobren za kupnju kuće za stanovanje. Na žalbene prigovore valja odgovoriti da u slučaju kad banka taj status osporava upravo je na banci teret dokaza da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda RH od 23. studenog 2023).
28. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
29. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
30. Sud je, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi pa tako i u smislu ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo u svezi razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu.
31. U ovom postupku tuženik nije predložio dokaz na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja ugovora dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju sporne odredbe.
32. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbama kojim je određena isplata administrativne naknade za obradu kredita i prijevremena otplata kredita, da su navedene odredbe bile unaprijed formulirane i bile dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima te da tužiteljica nije ni mogla pregovarati o spornim odredbama ugovora i utjecati na njihov sadržaj, kao i da tužiteljici nije razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade, odnosno prijevremene otplate kredita.
33. Kako je odredba čl. 5.1. Ugovora o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 3,00 % iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, niti je bila upoznata na što se točno navedeni troškovi odnose, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
34. Također je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni br. Rev 673/2023- 2, od 13. veljače 2024. zauzeo stav da se o odredbi kojom se određuje naknada za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužiteljici nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).
35. S pravom je, stoga, prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 676,72 EUR, a koji iznos je utvrđen provedenim vještačenjem na koji stranke nisu stavljale prigovore i to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. lipnja 2005. pa do isplate (čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO).
36. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.
37. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, jer se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sadržana na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. – Su-IV-308/2020).
38. Stoga je s pravom prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade za uplaćeni iznos od 491,47 EUR, koji iznos je također utvrđen provedenim vještačenjem na koji stranke nisu stavljale prigovore.
39. Ističe se da tuženik ničim nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je sukladno propisu čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a i ništetna.
40. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica nije mogla utjecati na spornu odredbu čl. 9.19. Ugovora o kreditu, a posebno na njezinu visinu te iz te odredbe nije niti razvidno kako je tuženik formirao njezinu visinu i o čemu ta visina ovisi.
41. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonito utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a tuženik ju samo paušalno osporava.
42. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. ZPP-a), a sve na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a.
43. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove odluke.
Osijek, 17. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
