Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: Pn-42/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici ČR, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. Zagreb, Pisarnica Đurđevac, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 24. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, te objave presude dana 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati ukupan iznos od 9.726,16 eura (slovima: devet tisuća sedamsto dvadeset šest eura i šesnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 8.759,71 eura od 30. srpnja 2020. do isplate,

- 796,33 eura od 30. srpnja 2020. do isplate,

- 77,22 eura od 30. srpnja 2020. do isplate,

- 92,90 eura od 30. srpnja 2020. do isplate, te

- dospjelu zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 21.899,26 eura teče od 30. srpnja 2020. do 11. prosinca 2020., a na koji iznos teče procesna zakonska zatezna kamata počevši od 1. srpnja 2022. do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati ukupan iznos od 3.012,80 eura (slovima: tri tisuće dvanaest eura i osamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 2.986,26 eura od 30. srpnja 2020. do isplate,

- 26,54 eura od 30. srpnja 2020. do isplate, te

- dospjelu zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 7.465,66 eura teče od 30. srpnja 2020. do 11. prosinca 2020., a na koji iznos teče procesna zakonska zatezna kamata počevši od 1. srpnja 2022. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati ukupan iznos od 3.034,04 eura (slovima: tri tisuće trideset četiri eura i četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 2.986,26 eura od 30. srpnja 2020. do isplate,

- 26,54 eura od 30. srpnja 2020. do isplate,

- 21,24 eura od 30. srpnja 2020. do isplate, te

- dospjelu zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 7.465,66 eura teče od 30. srpnja 2020. do 11. prosinca 2020., a na koji iznos teče procesna zakonska zatezna kamata počevši od 1. srpnja 2022. do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati ukupan iznos od 10.609,17 eura (slovima: deset tisuća šesto devet eura i sedamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 10.451,92 eura od 30. srpnja 2020. do isplate,

- 130,71 eura od 30. srpnja 2020. do isplate,

- 26,54 eura od 30. srpnja 2020. do isplate, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati ukupan iznos od 3.433,75 eura (slovima: tri tisuće četiristo trideset tri eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 2.540,54 eura od 26. listopada 2020. do isplate,

- 893,21 eura od 26. listopada 2020. do isplate, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice LR u iznosu od:

- 13.139,55 eura na ime pravične novčane naknade za smrt sina

- 1.194,51 eura na ime troška za izradu nadgrobnog spomenika

- 118,55 eura na ime troškova vezanih za karmine, limenu glazbu i misu

-

39,82 eura na ime troška crnine – za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2020. do isplate, kao neosnovan.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice PR u iznosu od:

- 4.479,40 eura na ime pravične novčane naknade za smrt brata

- 39,82 eura na ime troška crnine – za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2020. do isplate, kao neosnovan.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠR u iznosu od:

- 4.479,40 eura na ime pravične novčane naknade za smrt brata

- 39,82 eura na ime troška crnine – za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela

- 31,85 eura na ime troškova vezanih za pokop i podizanje nadgrobne ploče, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2020. do isplate, kao neosnovan.

IX. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ER u iznosu od:

- 4.479,40 eura na ime pravične novčane naknade za smrt brata

- 39,82 eura na ime troška crnine – za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela

- 196,05 eura na ime troškova vezanih za trošak kupnje lijesa, vijenaca, ruža i vaza, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2020. do isplate, kao i u iznosu od:

- 1.088,80 eura na ime naknade imovinske štete na motociklu reg. oznake [registarska oznaka]

- 382,81 eura na ime naknade imovinske štete na motoopremi pok. SR, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. listopada 2020. do isplate, kao neosnovan.

X. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb,

Vatroslava Jagića 33, da tužiteljima 1. LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.456,11 eura (slovima: tri tisuće četiristo pedeset šest eura i jedanaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u ostatku zahtjeva za isplatu glavnice u ukupnom iznosu od 2.980,28 eura i to:

- tužiteljice LR na ime troškova vezanih za izradu nadgrobnog spomenika za iznos od 929,06 eura te na ime troška crnine za iznos od 26,55 eura,

- tužitelja 2. PR, 3. ŠR i 4. ER na ime troška crnine svaki za iznos od 26,55 eura i

- tužitelja ER na ime naknade imovinske štete na motociklu reg. oznake [registarska oznaka] za iznos od 1.945,02 eura.

II. Dopušta se objektivna preinaka tužbe u dijelu koji se odnosi na ime naknade imovinske štete na motoopremi na iznos od 1.276,02 eura sa zatraženom zateznom kamatom kao u podnesku tužitelja od 25. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 1. srpnja 2022. podnijeli tužbu radi naknade štete protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, u kojoj navode da se 31. srpnja 2019. oko 17,50 sati na nenaseljenom dijelu državne ceste DC-5 nedaleko [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao pok. SR, upravljajući motociklom marke Honda CBR 1000 RR, reg. znake [registarska oznaka], a koju je prouzročio ĆR iz [adresa], kao vozač teretnog vozila marke Opel Movano 2,3 CDTI, reg. oznake [registarska oznaka], na način da je upravljajući teretnim vozilom iz smjera Virovitice u pravcu [adresa] započeo radnju skretanja u lijevo na proširenje uz kolnik dok se u istom trenutku i u istom pravcu u punoj fazi pretjecanja kretao SR motociklom reg. oznake [registarska oznaka], pri čemu je došlo do udara motocikla u zadnju lijevu bočnu stranu teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Uslijed navedenog sudara SR je zadobio izuzetno teške tjelesne povrede od kojih je na mjestu događaja preminuo dok je na motociklu reg. oznake [registarska oznaka] nastala totalna šteta. Protiv ĆR je pokrenut kazneni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru po brojem K-445/2020, a koji postupak nije pravomoćno okončan. Tužitelj navodi kako iz nalaza i mišljenja prometno – tehničkog vještaka Zlatka Jareša od 6. ožujka 2020., provedenog u navedenom kaznenom predmetu proizlazi da nema doprinosa nastanku prometne nezgode od strane pok. SR obzirom je isti bio u punoj fazi pretjecanja kada je vozilo osigurano kod tuženika započelo skretati ulijevo, s time da je vještak utvrdio da motociklist ne bi uspio izbjeći nalet pri brzini kretanja od 90 km/h, a koliko je ograničenje brzine na tom dijelu ceste. Teretno vozilo marke Opel Movano 2,3 CDTI, reg. oznake [registarska oznaka], u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika policom broj [broj police].

1.1. Nadalje, tužitelji navode kako je 1. tužiteljica LR majka pokojnog SR, 2. tužiteljica PR je sestra pokojnog SR, dok su 3. tužitelj ŠR i 4. tužitelj DR njegova braća. U vrijeme smrti SR je stanovao u istom domaćinstvu sa svojom majkom LR i sestrom PR, dok je s bratom NR dijelio dvorište. Sva braća su bila izuzetno povezana, te je između njih postojala trajnija zajednica života. Tužitelj DR i pokojni SR bili su izuzetno povezani (iako nisu živjeli na istoj adresi), SR je izuzetno cijenio brata ER koji mu je bio uzor, dijelili su struku i strast prema motorima i automobilima, zajednički odrađivali popravke i međusobno si prepuštali stranke te i u tom dijelu zajednički ekonomski privređivali, a nakon smrti oca SR je još više bio upućen na starijeg brata, svakodnevno ga nakon posla posjećivao, boravio s njim u radioni kao i s njegovom obitelji i djecom. Braća su imala niz zajedničkih interesa, provodila vrijeme u zajedničkom društvu i krugu prijatelja, u Josipovom vinogradu koji mu je DR pomagao obrađivati i održavati, na Dravi na čamcu i u ribolovu, u aktivnim sportovima - kajakaštvu i paraglajdingu. Pokojni SR je netom prije smrti planirao otvaranje mehaničarske radione po uzoru na brata ER, a koji mu je i u tom dijelu intenzivno pomagao kako savjetima, tako i financijski. Tužitelji su pretrpjeli neimovinsku i imovinsku štetu zbog smrti bliskog srodnika – djeteta, odnosno brata, te smatraju da imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu te imovinsku štetu.

1.2. Tužitelji su se odštetnim zahtjevom od 27. srpnja 2020. u mirnom postupku obratili tuženiku, koji je tužitelje dopisima od 30. srpnja 2020. obavijestio o primitku odštetnog zahtjeva, da bi mailom od 25. rujna 2020. zahtjeve otklonio kao neosnovane. Tužitelji su tuženiku dostavili i optužnicu protiv njihovog osiguranika i nalaz prometnog vještaka iz kaznenog postupka (mailom od 19. listopada 2020.), no tuženik nije na navedeno reagirao. U konačnici, po požurnici tužitelja od 1. prosinca 2020. tuženik je tužiteljima priznao nesporne iznose od 50%, time da tužitelju ER nije priznao pravo na pravičnu novčanu naknadu.

1.3. Tuženik je 1.-3. tužiteljima u mirnom postupku 11. prosinca 2020. izvršio isplatu 50% traženog iznosa po pojedinoj osnovi i to:

1.3.1.Tužiteljici LR na ime nespornog dijela pravične novčane naknade iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna[1] , za trošak izgradnje nadgrobnog spomenika iznos od 1.659,04 eura / 12.500,00 kuna, za trošak pogreba iznos od 195,77 eura / 1.475,00 kuna, te dana 9. veljače 2021. daljnji iznos od 331,81 eura / 2.500,00 kuna na ime troška izgradnje nadgrobnog spomenika, odnosno sveukupno 181.475,00 kuna. Shodno tome, tužiteljica LR ovom tužbom potražuje daljnji iznos štete na ime pravične novčane naknade za smrt djeteta u iznosu od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna, troškove vezane za izradu nadgrobnog spomenika u iznosu od 2.919,90 eura / 22.000,00 kuna, troškove vezane za karmine, limenu glazbu i misu u paušalnom iznosu od 195,77 eura / 1.475,00 kuna te trošak crnine, za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela u paušalnom iznosu od 159,27 eura / 1.200,00 kuna.

1.3.2. Tužiteljici PR na ime nespornog dijela pravične novčane naknade iznos od 7.465,66 eura / 56.250,00 kuna te na ime troškova crnine iznos od 66,36 eura / 500,00 kuna, odnosno sveukupno 7.532,02 eura / 56.750,00 kuna. Shodno tome, tužiteljica PR ovom tužbom potražuje daljnji iznos štete na ime pravične novčane naknade za smrt brata u iznosu od 7.465,66 eura / 56.250,00 kuna te trošak crnine za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela u iznosu 92,91 eura / 700,00 kuna.

1.3.3. Tužitelju ŠR na ime nespornog dijela pravične novčane naknade iznos od 7.465,66 eura / 56.250,00 kuna, na ime troškova crnine iznos od 66,36 eura / 500,00 kuna, te na ime troškova pogreba 53,09 eura / 400,00 kuna odnosno sveukupno 7.585,11 eura / 57.150,000 kuna. Shodno tome, tužitelj ŠR ovom tužbom potražuje daljnji iznos štete na ime pravične novčane naknade za smrt brata u iznosu od 7.465,66 eura / 56.250,00 kuna, na ime troška crnine za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela u iznosu od 92,91 eura / 700,00 kuna te na ime troška vezanog za pokop i podizanje nadgrobne ploče u iznosu od 53,09 eura.

1.3.4. Tužitelju ER na ime troška za kupnju lijesa, vijenaca, ruža i vaza iznos od 326,76 eura / 2.462,00 kuna, te na ime troškova crnine iznos od 66,36 eura / 500,00 kuna, odnosno sveukupno 393,12 eura / 2.962,00 kuna. Shodno tome, tužitelj DR ovom tužbom potražuje daljnji iznos štete na ime pravične novčane naknade za smrt brata u iznosu od 14.931,32 eura / 112.500,00 kuna, trošak crnine za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela u iznosu od 92,91 eura / 700,00 kuna i trošak za kupnju lijesa, vijenaca, ruža i vaza (sukladno plaćenom računu) u daljnjem iznosu od 326,76 eura / 2.462,00 kuna.

1.3.5. Tužitelji 1.- 4. na daljnje iznose štete potražuju i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu i na imovinsku i na neimovinsku štetu sukladno članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva 30. srpnja 2020. do isplate, obzirom da tuženik nije izvršio isplatu nespornog dijela štete u zakonskom roku, iako je za to imao sve parametre. Tužitelji 1.- 3. ujedno ovom tužbom potražuju i dospjelu zakonsku zateznu kamatu na nesporno isplaćene iznose pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete, tekuću od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva 30. srpnja 2020. do dana isplate 11. prosinca 2020., sve zajedno s procesnom zakonskom zateznom kamatom (temeljem članka 31. stavka 2. ZOO-a ) tekućom od 1. srpnja 2022. do isplate.

1.4. Naposljetku, tužitelji ističu kako je u predmetnoj prometnoj nezgodi oštećen motocikl marke Honda CBR 1000 RR reg. oznake [registarska oznaka], god. proizvodnje 2006., kojim je na dan štete upravljao SR i koji je bio njegov vlasnik, a rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog SR pripao je tužitelju ER i to u karamboliranom stanju.

1.4.1. Na predmetnom motociklu je nastala totalna šteta, time da je vrijednost motocikla na dan štete iznosila oko 5.972,53 eura / 45.000,00 kuna, dok je 4. tužitelj spašene ostatke prodao za 398,17 eura / 3.000,00 kuna, pa kada se uzme u obzir očekivana cijena popravka i postotak spašenih ostataka, odnosno svi odlučni parametri za određivanje visine totalne štete, tužitelj smatra da realna šteta na vozilu iznosi oko 5.574,36 eura / 42.000,00 kuna.

1.4.2. Tužitelj DR se obratio tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 26. listopada 2020. Tuženik je tek po uloženoj požurnici reagirao mail – porukom od 30. prosinca 2020. pozivajući 4. tužitelja da dostavi fotografije motocikla radi utvrđenja visine štete, te je dopisom od 24. prosinca 2020. otklonio isplatu štete. Tužitelj DR je 12. siječnja 2021. dostavio tuženiku fotodokumentaciju očevida s posebno izdvojenim fotografijama koje se odnose na motocikl i uništenu motoopremu, te je dopunio svoj zahtjev na ime naknade imovinske štete s osnova uništene motoopreme koju je kritičnog dana koristio pokojni SR (kacige – 3.000,00 kuna, navigacije Garmin – 1.000,00 kuna, bubrežnjaka – 1.000,00 kuna, jakne – 3.000,00 kuna, moto patike – 1.000,00 kuna i rukavica – 400,00 kuna) u ukupnom iznosu od 1.247,59 eura / 9.400,00 kuna. Motooprema je u cijelosti bila uništena i krvava i predana od strane policije 4. tužitelju. Tuženik nije niti po požurnici od 5. svibnja 2021. dostavio ponudu za naknadu štete s osnova uništenog motora i motoopreme. Shodno tome, tužitelj DR potražuje i naknadu štete s osnova nastale štete na motociklu u iznosu od 5.574,36 eura / 42.000,00 kuna i naknadu štete s osnova uništene motoopreme koju je koristio pokojni SR u iznosu od 1.247,59 eura / 9.400,00 kuna, sve uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dana postavljanja odštetnog zahtjeva 26. listopada 2020. do isplate.

1.5. Tužitelji potražuju i naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor podijeljene odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja u jednakom omjeru oba njegova sudionika. Navodi kako se odgovornost prednika tuženika ogleda u činjenici da je u trenutku štetnog događaja započeo radnju nepropisnog pretjecanja teretnog vozila osiguranog kod tuženika, na središnjoj neisprekidanoj razdjelnoj crti na kolniku, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći pri tom računa o položaju vozila, smjeru i brzini kretanja vozila, što je vidljivo iz zapisnika o očevidu. Isto tako ističe kako se prednik tužitelja prije nezgode kretao neprimjerenom brzinom, koja je prema nalazu prometno-tehničkog vještačenja provedenog u kaznenom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem K-445/2020, iznosila 121 km/h, što je za 31 km/h više od dozvoljene brzine na tom dijelu kolnika te da je nezgodu mogao izbjeći pravovremenim intenzivnim kočenjem i blažim skretanjem motocikla u desno, pri manjim brzinama od dozvoljene. Tuženik smatra da je prednik tužitelja nezgodu mogao izbjeći da se kretao dozvoljenom brzinom, pa se stoga protivi korištenju nalaza prometno-tehničkog vještačenja iz kaznenog postupka u ovom postupku.

2.1. Tuženik navodi da je u mirnom postupku priznao visinu potraživanja tužitelja s osnova neimovinske štete i to 1. tužiteljici LR iznos od 330.000,00 kuna, a tužiteljima 2. PR i 3. ŠR iznos od 112.500,00 kuna dok je na ime imovinske štete priznao trošak za izgradnju nadgrobnog spomenika u iznosu od 30.000,00 kuna, trošak pogreba (karmine, limena glazba, misa) u paušalnom iznosu od 2.950,00 kuna, trošak pokopa (lijes, ruže, vijenac i vazu-prema računu) u iznosu od 4.924,00 kuna, trošak pokopa i podizanje nadgrobne ploče prema računu iznos od 800,00 kuna te trošak crnine za svakog tužitelja od 1.000,00 kuna, pa je uvažavajući utvrđeni omjer suodgovornosti svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, tužiteljima isplatio slijedeće iznose: 1. tužiteljici: 165.000,00 kuna na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, 15.000,00 kuna za trošak izgradnje nadgrobnog spomenika, 1.475,00 kuna na ime troška pogreba (karmine, misa, limena glazba), zatim 2. tužiteljici: 56.250,00 kuna na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika i 500,00 kuna na ime troška crnine, 3. tužitelju: 56.250,00 kuna na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, 500,00 kuna na ime troška crnine i 400,00 kuna na ime troškova pogreba (pokop i podizanje nadgrobne ploče) i 4. tužitelju: 500,00 kuna na ime troška crnine i 2.462,00 kn naime troška pogreba (lijes, vijenac, ruže i vaza).

2.2. U odnosu na zahtjev 4. tužitelja za isplatu neimovinske štete s osnova duševnih boli zbog smrti bliske osobe, tuženik ukazuje na odredbu članka 1101. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj pravo na ovaj vid štete imaju braća i sestre, djedovi i bake, unučad te izvanbračni drug, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. Dakle, da bi 4. tužitelj imao pravo na naknadu štete s navedenog osnova, potrebno je dokazati da je sa svojim bratom pokojnim SR (omaškom u odgvoru na tužbu navedeno GR) ŠR živio u trajnijoj životnoj zajednici. Pojam „ trajnija zajednica života“ predstavlja pravni standard kojeg je potrebno tumačiti u okolnostima svakog pojedinog, konkretnog slučaja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-1531/2014-3 od 30. studenog 2016.). U konkretnom slučaju nije dvojbeno da je između 4. tužitelja i pokojnog GR, kao braće, postojala emotivna povezanost, koja se obzirom na odnos srodstva presumira, međutim, ne radi se o zajednici kontinuirano-trajnog karaktera, obzirom na objektivne okolnosti kao što su činjenica odvojenog kućanstva i činjenica da se jedan od braće dulje razdoblje nalazio u bračnoj zajednici. Kako je postojanje trajnije zajednice života bitna pretpostavka za dosuđenje neimovinske štete s osnova duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, u smislu naprijed citirane odredbe, a na koju okolnost uz tužbu nisu dostavljeni relevantni dokazi to tuženik osporava njeno postojanje između 4. tužitelja i pokojnog GR, a time i pravo 4. tužitelja na naknadu ovog vida štete.

2.3. Tuženik osporava potraživanje 4. tužitelja s osnova imovinske štete na motociklu i motoopremi jer uz tužbu nije dostavljena dokumentacija na temelju koje bi se ista mogla utvrditi, dok se od motorističke opreme, u zapisniku o očevidu navode samo rukavice i kaciga, ali ne i ostala oprema navedena u tužbi.

2.4. Tuženik ujedno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na zatraženu imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, na koju se zakonske zatezne kamate mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja, u smislu članka 1086. ZOO-a.

2.5. Tuženik osporava i potraživanje tužitelja s osnova zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose štete od dana podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate, obzirom da tuženik u zakašnjenje s isplatom nije došao svojom krivnjom jer u roku u kojem je morao odlučiti o postavljenom odštetnom zahtjevu, tužitelji nisu dostavili svu relevantnu dokumentaciju na temelju koje je mogao izvršiti obračun štete.

2.6. U konačnici, tuženik osporava potraživanje tužitelja s osnova procesnih zateznih kamata, na isplaćene iznose štete u mirnom postupku jer je isto protivno odredbi članka 31. i 186. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako iz zakonskog teksta odredbe članka 31. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima „na iznos neisplaćene kamate“ jasno proizlazi da iznos neisplaćene kamate mora biti određen, dakle da ta kamata mora biti obračunata i izražena u apsolutnom iznosu. Obzirom da u konkretnom slučaju, iznos na koji teku procesne kamate nije jasno određen, tužba ne sadrži određeni zahtjev za njihovu isplatu u smislu članka 186. stavka 1. ZPP-a, koji bi omogućio donošenje ovršive presude, to je tužba u tom dijelu neuredna. Stoga tuženik predlaže sudu tužbu u tom dijelu odbaciti. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja, tužitelji su specificirali tužbeni zahtjev podneskom od 25. siječnja 2025. tako da na ime naknade imovinske štete na motociklu reg. oznake [registarska oznaka] tužitelj DR potražuje iznos od 3.629,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. listopada 2020. do isplate te na ime naknade imovinske štete na motoopremi pokojnog SR iznos od 1.276,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. listopada 2020. do isplate, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen.

3.1. Na ročištu održanom 24. ožujka 2025. punomoćnica tužitelja izjavljuje kako tužiteljica LR umanjuje potraživanje na ime izgradnje nadgrobnog spomenika, a 1.-4. tužitelji na ime troška crnine za svakog od tužitelja. Obzirom da je za tuženika nesporan iznos visine štete za izgradnju nadgrobnog spomenika 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna, a za trošak crnine za svakog od tužitelja 132,72 eura / 1.000,00 kuna, tužitelji radi ekonomičnosti postupka potražuju s osnova tih vidova štete iznose kako slijedi: za 1. tužiteljicu LR s osnova naknade štete za crninu potražuje se umjesto iznosa od 159,27 eura, iznos od 132,72 eura te s osnova naknade štete za trošak podizanja i izgradnje nadgrobnog spomenika potražuje se umjesto iznosa od 2.919,90 eura, iznos od 1.990,84 eura te za 2., 3. i 4. tužitelje potražuje se s osnova naknade štete za crninu umjesto iznosa od 92,91 eura, za svakog iznos od 66,36 eura, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev iz podneska 25. siječnja 2025. ostaje nepromijenjen.

4. Obzirom da je podneskom od 25. siječnja 2025. te na ročištu održanom 24. ožujka 2025. snižen prvotno postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice LR na ime troškova vezanih za izradu nadgrobnog spomenika na iznos od 1.990,84 eura (prvotno postavljen tužbeni zahtjev 2.919,90 eura) te na ime troška crnine na iznos od 132,72 eura (prvotno postavljen tužbeni zahtjev 159,27 eura), zatim tužitelja 2. PR, 3. ŠR i 4. ER na ime troška crnine na iznos od 66,36 eura (prvotno postavljen tužbeni zahtjev 92,91 eura) te tužitelja ER na ime imovinske štete na motociklu na iznos od 3.629,34 eura (prvotno postavljen tužbeni zahtjev 5.574,36 eura), time je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, time da se tuženik povlačenju nije izričito usprotivio te se stoga sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) smatra da je pristao na povlačenje koje povlačenje je utvrđeno u toč. I. izreke rješenja sadržanom u ovoj odluci.

5. Tužitelj DR je konačno tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete na motoopremi postavio nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja zahtijevajući iznos od 1.276,02 eura (prvotno postavljen tužbeni zahtjev 1.247,59 eura) sa zateznom kamatom koja teče od 26. listopada 2020. do isplate. Sud je rješenjem kao u izreci dopustio preinaku tužbe, koju je preinaku tužbe tužitelj naveo u podnesku od 25. siječnja 2025., prije zaključenja glavne rasprave jer je visinu tužbenog zahtjeva u opisanom dijelu 4. tužitelj saznao tek nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja, obzirom na činjenicu da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade štete na motoopremi. Tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari na ročištu održanom 24. ožujka 2025., nakon što mu je podnesak s preinakom tužbe dostavljen 24. veljače 2025., a da se prije upuštanja u raspravljanje nije protivio preinaci opisanog dijela tužbe pa se smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe te je temeljem članka 190. stavka 2. u vezi stavka 4. ZPP-a, riješeno kao u toč. II. izreke rješenja.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu i to: zapisnik o očevidu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KR-DO- 465/2019-5 od 2. kolovoza 2019. (stranica 13-17 spisa), izvješće o kriminalističko- tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Službe kriminalističke policije broj 511-02-11/2-UO-225-2019 (stranica 18-21 spisa), zapisnik o obdukciji od 1. kolovoza 2019. (stranica 22-24 spisa), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ OR“ od 27. prosinca 2019. (stranica 25-26 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zlatka Jareša od 26. veljače 2020. (stranica 27-42 spisa), Optužnicu protiv ĆR od 8. srpnja 2020. (stranica 43-45 spisa), fotodokumentaciju očevida PU bjelovarsko- bilogorske od 10. listopada 2019. (stranica 46-63 spisa), potvrdu o smrti SR od 1. kolovoza 2019. (stranica 64-66 spisa), presliku vozačke dozvole SR (stranica 67-68 spisa), presliku osobnih iskaznica za 1. -4. tužitelje (stranica 69-72 spisa), smrtni list i rodni list za SR (stranica 73-74 spisa), rodne listove za 3. i 4. tužitelje (stranica 75-76 spisa), izvadak iz matice rođenih za 2. tužiteljicu (stranica 77 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. SR Javnog bilježnika Ankice Šimčić iz [adresa] broj O-823/2019 od 21. kolovoza 2019. (stranica 78-80 spisa), potvrdu o uplati od 17. rujna 2019. (stranica 82 spisa), račun Cvjećarske radnje „Marina“ Kloštar Podravski (stranica 83 spisa), odštetni zahtjev od 27. srpnja 2020. (stranica 84-85 spisa), obavijesti o broju štetovnog spisa od 30. srpnja 2020. (stranica 86-89 spisa), korespondenciju punomoćnika tužitelja i tuženika putem elektroničke pošte (stranica 90-94 spisa), ovjerenu izjavu ŽR od 23. prosinca 2020. (stranica 95-96 spisa), ovjerenu izjavu IR od 23. prosinca 2020. (stranica 97-98 spisa), fotografije (stranica 99-106 spisa), ponudu Klesar vl. ZR od 19. kolovoza 2020. (stranica 107 spisa), prometnu dozvolu za motocikl marke Honda reg. Oznake [registarska oznaka] s odjavom na dan 6. kolovoza 2019. (stranica 108-109 spisa), odštetni zahtjev ER od 26. listopada 2020. (stranica 110-111 spisa), korespondenciju punomoćnice tužitelja ER i tuženika putem elektroničke pošte (stranica 112-114 spisa), obavijest tuženika o neosnovanom zahtjevu tužitelja ER od 24. prosinca 2020. (stranica 115-116 spisa), korespondenciju punomoćnice tužitelja ER i tuženika (stranica 117-121 spisa), presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj K- 445/2020-25 od 8. svibnja 2023. (stranica 207-216 spisa), saslušao svjedoke ŽR, IR i ĆR te tužitelje kao stranke u svrhu dokazivanja, pročitao je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stivena Šijaka od 25. listopada 2024. (stranica 182-197 spisa) i dopunu nalaza i mišljenja od 4. siječnja 2025. (stranica 219-223 spisa) te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-445/2020. Sud nije proveo dokaz gospodarskim vještačenjem i rekonstrukciju, a budući da su stranke odustale od navedenih dokaznih prijedloga, a po ocjeni suda nisu potrebni za donošenje zakonite i pravilne odluke.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno članku 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev 1.- 4. tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmetom ovog postupka je zahtjev 1.- 4. tužitelja za naknadu neimovinske štete koju kao članovi uže obitelji trpe zbog smrti SR koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći 31. srpnja 2019. i to 1. tužiteljica LR kao majka, 2. tužiteljica PR kao sestra, 3. tužitelj ŠR kao brat i 4. tužitelj DR kao brat te zahtjev za naknadu imovinske štete 1. tužiteljice za izradu nadgrobnog spomenika, troškova karmina, limene glazbe i mise, zatim 3. tužitelja ŠR za pokop i podizanje nadgrobne ploče, 1.- 4. tužitelja za naknadu troškova crnine, 4. tužitelja ER za štetu na ime troškova vezanih za kupnju lijesa, vijenaca, ruža i vaza te štetu na motociklu i motoopremi, kao i zahtjev 1.- 3. tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na isplaćene iznose u mirnom postupku koje teku od dana podnošenja odštenog zahtjeva do dana plaćanja i to s procesnom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu do isplate.

9. Nije sporno da se 31. srpnja 2019. u 17,50 sati na nenaseljenom dijelu državne ceste DC-5 nedaleko [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao SR, upravljajući motociklom marke Honda CBR 1000 RR, reg. oznake [registarska oznaka] i ĆR iz [adresa] upravljajući teretnim vozilom marke Opel Movano 2,3 CDTI reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Dakle, između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja ni pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao osiguratelja na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti.

10. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku priznao visinu potraživanja tužitelja s osnova neimovinske štete i to 1. tužiteljici iznos od 43.798,53 eura / 330.000,00 kuna, a 2. i 3. tužiteljima iznos od 14.931,31 eura / 112.500,00 kuna dok je na ime imovinske štete priznao 1. tužiteljici trošak za izgradnju nadgrobnog spomenika u iznosu od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna i trošak pogreba (karmine, limena glazba, misa) u paušalnom iznosu od 389,98 eura / 2.950,00 kuna, 3. tužitelju trošak pokopa i podizanje nadgrobne ploče prema računu iznos od 106,18 eura / 800,00 kuna, 4. tužitelju trošak pokopa (lijes, ruže, vijenac i vazu) u iznosu od 653,53 eura / 4.924,00 kuna te 2.-4. tužiteljima trošak crnine za svakog tužitelja od 132,72 eura / 1.000,00 kuna te utvrđujući omjer suodgovornosti svog osiguranika za nastanak štetnog događaja tužiteljima isplatio 50% navedenih iznosa.

10.1. Tužitelju ER, bratu pokojnog SR tuženik nije priznao pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 14.931,31 eura s osnova duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika niti imovinsku štetu na motociklu i motoopremi.

11. Slijedom navedenog, u ovom je predmetu ponajprije sporno je li prednik 1.- 4. tužitelja suodgovoran za nastali štetni događaj odnosno je li doprinio nastanku štete te je posljedično sporna visina naknade neimovinske i imovinske štete za sve tužitelje, a sporna je i aktivna legitimacija tužitelja ER za isplatu naknade neimovinske štete te imovinska šteta na motociklu i motoopremi.

12. Odredbom članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema stavku 2. istog članka ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, odnosno ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo (stavak 3.).

13. Na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće te mogućnost izbjegavanja nezgode od strane sudionika sud je proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i vozila KR, saslušan je svjedok ĆR kao sudionik prometne nezgode te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-445/2020.

14. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Stivena Šijaka od 25. listopada 2024. utvrđeno je da prometna nezgoda od 31. srpnja 2019. predstavlja nalet motocikla Honda reg. oznake [registarska oznaka] vozača ER u padu na teretno vozilo Opel reg. oznake [registarska oznaka] vozača ĆR u skretanju u lijevo prema ugibalištu van kolnika. Motocikl Honda reg. oznake [registarska oznaka] vozača ER se prije primarnog kontakta kretao južnom prometnom trakom DC5, u pretjecanju teretnog vozila Opel. Kad je shvatio da vozač teretnog vozila neće zaustaviti svoje vozilo u radnji skretanja i prolaska prema ugibalištu te da mu teretno vozilo u potpunosti presijeca putanju, vozač motocikla je naglim trzajem i naginjanjem u desno pokušao izbjeći nesreću, što je dovelo do destabilizacije i pada motocikla. Vozilo Opel reg. oznake [registarska oznaka] vozača ĆR je prije primarnog kontakta bilo usmjereno u skretanju u lijevo, iz sjeverne prometne trake preko južne prometne trake DC5, prema ugibalištu koje se nalazi uz južnu stranu kolnika. Brzina motocikla u trenutku nesreće je iznosila 91,04 km/h, a u trenutku pada na kolnik 93,96 km/h. Vidljivost na mjestu nesreće je oko 130 m. Vještak utvrđuje kako je iz prostorno-vremenske analize jasno vidljivo da je vozač motocikla prvi započeo s radnjom pretjecanja i to za najmanje 0,9 s prije nego je vozač teretnog vozila prošao srednju crtu u skretanju. Vještak je također ustvrdio da je tehničkim putem nemoguće dokazati da li je vozač teretnog vozila imao pokrenute pokazivače smjera za skretanje u lijevo, kao i da li je motociklist u trenutku pretjecanja imao uključene pokazivače smjera.

14.1. Mišljenje je vještaka, a obzirom da je promet u vrijeme nesreće bio normalan i u trenutku nesreće nisu postojale zabilježene neke incidentne situacije koje bi posebno ometale vozače, da je samo pravilnim vršenjem provjera prije skretanja i to pogledom u lijevom retrovizoru i okretom glave, te pravilnim praćenjem prometne situacije vozač ĆR mogao uočiti vozača motocikla ER u pretjecanju, i zatim kočenjem ili čak prikočivanjem zaustaviti ili bar usporiti svoje vozilo i propustiti vozača motocikla ili pak jednostavno odustati od radnje skretanja u lijevo i istu radnju učiniti naknadno i na taj način izbjeći nesreću.

14.2. Nadalje je mišljenje vještaka da vozač ER kočenjem s obzirom na prostorno vremensku analizu nikako nije mogao izbjeći nesreću. Da bi nesreća bila izbjegnuta kočenjem, s obzirom na udaljenost vozača motocikla u trenutku ulaska teretnog vozila u njegovu prometnu traku, vozač je morao upravljati brzinom oko 62,09 km/h, a bočni pomak od 0,5 m koji je mogao napraviti je bio nedovoljan za izbjegavanje teretnog vozila te vozač motocikla ni izmicanjem nije mogao izbjeći nesreću. Vještak u svom nalazu ističe kako se na mjestu nesreće cijelom duljinom proširenja na tri prometne trake nalazila puna crta kolnika koja je jasno zabranjivala bilo kakvu radnju pretjecanja. Mišljenje je vještaka da je poštovao prometna pravila te odustao od radnje pretjecanja po punoj crti kolnika i pretjecanje vršio na dozvoljenom mjestu, vozač ER bi izbjegao nesreću. Također, da je shvatio da je vozač teretnog vozila usporio svoje vozilo, kao i da je uočio da je mjesto nesreće kolnik s prilazom ugibalištu, vozač motocikla je mogao odustati od radnje pretjecanja. Tako je pravilnim praćenjem i predviđanjem prometne situacije vozač motocikla mogao izbjeći nesreću.

14.3. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka, a odgovarajući na problemsko pitanje tužitelja tko je isključivo kriv za prometnu nezgodu, te da li je prednik tužitelja samom činjenicom što je pretjecao preko središnje linije prouzročio nesreću, proizlazi da je prometno gledajući vozač motocikla već bio u punoj radnji pretjecanja kad je vozač teretnog vozila počeo radnju skretanja u lijevo i presjekao putanju motociklu u radnji pretjecanja. Dakle, prometno gledajući, iako je vozač pretjecao preko pune crte i samim time bio u mogućem prometnom prekršaju, nesreću je izazvalo drugo vozilo koje je presjecajući putanju motociklu uzrokovalo pad motocikla i nalet na teretno vozilo.

14.4. Sud je usmeno saslušao vještaka Stivena Šijaka na ročištu 24. ožujka 2025. radi otklanjanja primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje, a koji vještak je u bitnome naveo da je razlika u brzinama između nalaza vještaka u kaznenom postupku (121 km/h) i nalaza vještaka u ovom parničnom predmetu (93,96 km/h) samo u nakon naletnoj udaljenosti odbačaja motocikla gdje je vještak u ovom predmetu uzeo nešto manju udaljenost koja proizlazi iz materijalnih tragova na mjestu nesreće, a vještak u kaznenom spisu je uzeo veći odbačaj.

14.5. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Stivena Šijaka kao stručan, objektivan i sačinjen prema pravilima struke te u skladu s ostalim izvedenim dokazima, čemu je dodati, kako ni parnične stranke u konačnici nisu imale konkretnih prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

15. Svjedok ĆR u svom iskazu navodi da je u kasnim popodnevnim satima, oko 17 - 18 sati, 31. srpnja 2019. vozio kombi vozilo u smjeru Virovitica – Grubišno Polje, a s njim je u vozilu na suvozačevom mjestu bio kolega. Nadalje navodi kako se prije planiranog skretanja na ugibalište u lijevo nalazi uzbrdica, a nakon uzbrdice zavoj u desno. Središnja linija na dijelu ceste na kojem je skretao je bila isprekidana. Navodi kako je prije skretanja u lijevo uključio pokazivač smjera, dva puta provjerio u svim retrovizorima ima li koga iza njega i može li skrenuti, tvrdi da nije bilo nikoga s time da ističe da je njegova preglednost bila do zavoja i da zbog veličine kombija i činjenice da nema stakla na stražnjem dijelu nije mogao vidjeti situaciju iza samog kombi vozila. Sigurno bi odustao od skretanja da je vidio motociklistu u retrovizoru. Također ističe kako je u tom trenutku sunce bilo jako pa je moguće da je navedeno utjecalo na vidljivost motoriste. Na samom izlasku s lijeve trake, samo stražnji kotači kombi vozila su bili na vanjskoj liniji trake, već je skoro stao kada je osjetio udarac u stražnji dio vozila, visoko gore. Motor je odletio, a SR je ostao ležati pokraj njegovog vozila. Navodi da je brzina njegova kretanja u trenutku skretanja bila 10 do 15 km/h, a uvjeti na cesti idealni, bilo je sunčano, međutim, njemu jačina sunce nije smetala za vožnju.

15.1. Iskaz saslušanog svjedoka ĆR sud je prihvatio kao istinit, osim u dijelu da je prije skretanja u lijevo dva puta provjerio u svim retrovizorima ima li koga iza njega i može li skrenuti, a budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je motociklist prvi započeo pretjecanje te bi svjedok da je izvršio provjere koje opisuje, a posebice da je radnju provjere obavio dva puta, u svakom slučaju uočio motociklistu te stoga opisani dio iskaza nije logičan ni uvjerljiv te ga sud ne prihvaća kao istinit.

16. Sud je uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K- 445/2020 i presudu od 8. svibnja 2023. (stranica 207-216 spisa) utvrdio da se vodi kazneni postupak protiv ĆR zbog počinjenja kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu te je presudom objavljenom 8. svibnja 2023. isti proglašen krivim što je dana 31. srpnja 2019. oko 17,50 sati nedaleko [adresa], krećući se nenaseljenim dijelom DC- 5 iz pravca Virovitice u pravcu Grubišng polja, upravljajući teretnim automobilom marke Opel Movano 2.3 CDTI reg. oznake [registarska oznaka], protivno odredbama članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uputio se u skretanje vozilom ulijevo na proširenje uz lijevu stranu kolnika, a da se prethodno nije uvjerio da radnju skretanja može obaviti na siguran način bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu, olako smatrajući da će skretanje u lijevo nesmetano izvršiti, međutim, kako se u tom trenutku po lijevoj prometnoj traci u istom smjeru kretao motocikl marke Honda CBR 1000 RR reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao SR, a koji motocikl je pretjecao teretno vozilo osumnjičenika na lijevoj prometnoj traci na oko 2,5 m od lijevog ruba kolnika došlo je do naleta prednjeg dijela motocikla u predio stražnjeg lijevog kotača teretnog vozla kojom prilikom je vozač motocikla SR zadobio višestruke ozljede uslijed kojih je umro. Navedena presuda do zaključenja glavne rasprave u ovom parničnom postupku nije pravomoćna.

17. O podijeljenoj se odgovornosti može govoriti u slučaju kada je oštećenik sudjelovao u nastanku svoje štete ili pridonio da ona bude veća, u kojem slučaju ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, sukladno odredbi članka 1092. stavka 1. ZOO-a.

18. Sukladno odredbama članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17., dalje ZSPC) vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

19. Osiguranik tuženika ĆR postupio je protivno odredbi članka 34. ZSPC, a koja odredba propisuje da su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima i prometnim znakovima pa je time osiguranik tuženika postupio i protivno odredbi članka 43. ZSPC stoga što je radnju skretanja u lijevo počeo obavljati, a da se prije toga nije na siguran način uvjerio da time ne dovodi u opasnost druge sudionike u prometu. Međutim, pored osiguranika tuženika, nastanku štetnog događaja doprinio je i prednik tužitelja za kojeg je utvrđeno da je vršio radnju pretjecanja preko pune razdjelne crte tj. na mjestu gdje to nije dopušteno prema odredbi članka 12. stavka 4. ZSPC u vezi s odredbom članka 25. stavka 2. ZSPC-a i odredbom članka 71. stavka 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05., 64/05., 155/05., 14/11. i 25/15.) te je time doprinio nastanku štete. Vještak prometne struke je utvrdio kako je prometnu nezgodu mogao izbjeći da je poštovao prometna pravila te odustao od radnje pretjecanja po punoj crti kolnika i pretjecanje vršio na dozvoljenom mjestu. Također, da je shvatio da je vozač teretnog vozila usporio svoje vozilo, kao i da je uočio da je mjesto nesreće kolnik s prilazom ugibalištu, vozač motocikla je mogao odustati od radnje pretjecanja. Tako je pravilnim praćenjem i predviđanjem prometne situacije vozač motocikla mogao izbjeći nesreću.

20. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u svezi načina i dinamike odvijanja predmetne prometne nesreće i ponašanja oba sudionika sud zaključuje da je ponašanje i osiguranika tuženika i prednika tužitelja bilo protupravno i skrivljeno i u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i nastalom štetom. S obzirom na značaj propusta učinjenog od strane osiguranika tuženika u odnosu na propust prednika tužitelja, sud zaključuje da između vozača teretnog vozila i motocikla postoji podijeljena odgovornost i to u visini 70% na strani vozača teretnog vozila i 30% na strani vozača motocikla.

21. Stoga je primjenom odredbe članka 1072. stavka 2. ZOO-a valjalo utvrditi da udio prednika tužitelja u nastanku štete iznosi 30%, a udio osiguranika tuženika 70% te sukladno tom omjeru 1.- 4. tužiteljima dosuditi naknadu neimovinske i imovinske štete.

22. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Nadalje, odredbom članka 1101. stavka 1. ZOO-a je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a stavkom 2. istog članka da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

23. Tužiteljici LR kao majci pokojnog SR i sestri PR koje su živjele u istom domaćinstvu s SR te bratu ŠR koji je s SR dijelio dvorište, temeljem odredbe članka 1101. ZOO-a, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika, sina i brata, a imajući na umu da između stranaka nije sporno da navedeno pravo pripada 1. tužiteljici kao majci, a niti je sporno da je između pok. SR i njegove sestre PR koja je živjela u istom domaćinstvu s SR te brata ŠR koji je s SR dijelio dvorište postojala trajnija zajednica života.

24. Slijedom utvrđenih činjenica tužiteljici LR bi pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 43.798,53 eura. Navedeni iznos neimovinske štete zbog smrti djeteta od 43.798,53 eura je primjenom odredbe članka 1106. ZOO-a umanjen za 30%, s obzirom na utvrđeni doprinos prednika tužiteljice štetnom događaju i šteti u opsegu od 30% te bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 30.658,97 eura. Navedeni iznos je umanjen za nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika zbog štete nastale u ovom štetnom događaju od 21.899,26 eura pa je tuženik obvezan na isplatu tužiteljici preostalog iznosa pravične novčane naknade od 8.759,71 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev 1. tužiteljice s osnova neimovinske štete odbijen kao neosnovan u toč. VI. izreke. Takav način obračuna predstavlja prihvaćenu i ustaljenu sudsku praksu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 953/2022-2 od 4. siječnja 2023. te u Gzz 181/04 od 23. veljače 2005.).

25. Nadalje, tužiteljima 2. PR i 3. ŠR bi pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 14.931,31 eura. Navedeni iznos neimovinske štete zbog smrti brata od 14.931,31 eura je primjenom odredbe članka 1106. ZOO-a umanjen za 30%, s obzirom na utvrđeni doprinos prednika tužitelja štetnom događaju i šteti u opsegu od 30% te bi 2. i 3. tužiteljima pripadala pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 10.451,92 eura. Navedeni iznos je umanjen za nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika zbog štete nastale u ovom štetnom događaju od 7.465,66 eura pa je tuženik obvezan na isplatu 2. i 3. tužiteljima preostalog iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete svakom po iznos od 2.986,26 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev 2. i 3. tužitelja s osnova neimovinske štete odbijen kao neosnovan u toč. VII. i VIII. izreke.

26. Sud je razmatrao pripada li to pravo i tužitelju ER koji od 2002. nije živio u zajedničkom domaćinstvu s bratom SR.

27. Na okolnost postojanja trajnije zajednice života između pokojnog SR i njegovog brata, 4. tužitelja ER, provedeni su dokazi saslušanjem svjedokinja ŽR i IR te tužitelja LR, PR, ŠR te u konačnici i tužitelja ER. Sud je pročitao i dokumentaciju koja prileži tužbi: presliku osobne iskaznice za tužitelja ER (stranica 69 spisa), rodne listove za pok. SR i tužitelja ER (stranica 74-75 spisa) te rješenje o nasljeđivanju iza pok. SR (stranica 78-80 spisa), međutim, kako između stranaka nije sporno da je 4. tužitelj brat pokojnog SR, sud navedene isprave kao javne isprave nije posebno ocjenjivao. Sud je pročitao ovjerene izjave ŽR i IR (stranice 95-98 spisa) te pregledao fotografije priložene uz tužbu (stranice 99-106 spisa).

27.1. Saslušane svjedokinje te 1.- 4. tužitelji identično iskazuju u pogledu povezanosti tužitelja ER i pokojnog SR pa tako iz njihovih iskaza i ovjerenih izjava ŽR i IR proizlazi da je DR nakon vjenčanja 2002. odselio iz zajedničkog kućanstva, ali da su unatoč tome kao braća bili jako povezani, posebice nakon smrti oca 2016. DR i SR su imali slične interese, obojica su bili automehaničari te je 4. tužitelj često pomagao pokojnom bratu savjetima, odlazio na njegovo radno mjesto ako mu je bio potreban savjet, prepuštao mu stranke, zajedno su popravljali automobile nakon posla. DR je pomogao bratu u kupnji motora te mu financijski pomagao kad god je to bilo potrebno. Kako je SR otvarao obrt za popravak automobila, brat DR mu je pomagao oko svih poslova vezanih uz otvaranje obrta, savjetima oko poslovanja, opreme koja će mu biti potrebna u početku i sl. Obojica braće su voljeli motore, bavili se istim sportovima kao što je paragliding, rafting, ribolov, često zajedno boravili u vikendici na Dravi i vozili se čamcem. Pokojni SR je često, gotovo svakodnevno, posjećivao brata ER i njegovu obitelj u njihovoj kući, družio se s nećacima, provodio vrijeme u razgovorima o poslu automehaničara, a vikendima su se družili na obiteljskim ručkovima u kući u kojoj je SR živio s majkom i sestrom. Iz iskaza svjedokinje ŽR, supruge 4. tužitelja i samog 4. tužitelja proizlazi da su nakon Josipove pogibije zbog teškog emocionalnog stanja njihove starije djece, tada četverogodišnjih blizanaca, zatražili i dobili u vrtiću psihološku pomoć u kojoj je zajedno s djecom sudjelovao i 4. tužitelj. Iz iskaza svjedokinja ŽR i IR proizlazi da je 4. tužitelja smrt brata jako potresla, da se povlačio u osamu i često plakao, posebice dok je gledao fotografiju brata koju drži u spavaćoj sobi o čemu je iskazivala IR, punica 4. tužitelja, kod koje je DR živio sa svojom obitelji te koja i danas često boravi u kući svoje kćeri ŽR i zeta ER jer im pomaže u brizi oko djece.

27.2. Iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo, međusobno su sukladni te se međusobno nadopunjuju.

28. Sud je pregledao i fotografije (stranice 99-106 spisa), čiju autentičnost tuženik nije osporavao, a koje prikazuju SR u druženju s bratom L tijekom raznih sportskih aktivnosti (letenje, vožnja čamcem), njegovom djecom blizancima i ostatkom obitelji u raznim prigodama te potvrđuju navode svjedokinja i 1.- 4. tužitelja o postojanju duboke povezanosti pokojnog SR i brata ER.

29. Prilikom ocjene postojanja trajnije zajednice života valja voditi računa o svim okolnostima o kojima ovisi zaključak o njezinu postojanju. Iz spisa očito proizlazi, na što upućuje i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-488/2024 da trajnija zajednica života kao pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe je autonomni pojam koji se ocjenjuje prema okolnostima slučaja i ono postoji u okolnostima trajnije emotivne povezanosti i bliskosti, koja se ogleda u pružanju međusobne potpore između bliskih osoba - srodnika u svakodnevnom životu neovisno o zajednici stanovanja.

29.1. Naime, pojam trajnije životne zajednice ne svodi se samo na činjenicu života u zajedničkom domaćinstvu, već valja uzeti u obzir sveukupnost i kvalitetu njihovih odnosa. Analizom iskaza saslušanih svjedokinja ŽR i IR te 1.- 4. tužitelja, može se nepobitno zaključiti da su tužitelj DR i pokojni brat SR, i nakon što više nisu živjeli u istoj kući i zajedničkom domaćinstvu jer je DR zasnovao vlastiti obiteljsku zajednicu, održali snažnu i čvrstu emocionalnu povezanost jer su i nadalje bili u svakodnevnom međusobnom kontaktu, družili se unutar i izvan domaćinstva, međusobno si pomagali u radu i životu, imali interese i sportove kojima su se zajedno bavili. Naime, prema stavu ovog suda, trajnija zajednica života između braće ne svodi se isključivo na međusobno financijsko pomaganje niti podrazumijeva fizičko zajedničko stanovanje, već postoji i u slučaju kada braća ne žive u zajedničkoj kući i zajedničkom domaćinstvu, ali između njih postoji čvrsta emocionalna povezanost i bliskost, međusobna upućenost sa snažnim osjećajima pripadnosti zajednici srodnika, kao i snažnim osjećajem potrebe da se viđaju, prate u svakodnevici, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć (financijske pomoći, pomoći u poslu i sl.), te razmjena uzajamne ljubavi, brige i pažnje jedno prema drugome, a kako je to utvrđeno i u ovom konkretnom slučaju. Navedeni stav je sukladan recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Rev-1481/2016 od 26. kolovoza 2020., Rev 276/2014-2 od 18. lipnja 2019.).

29.2. Trajniju zajednicu života iz članka 1101. ZOO-a, po shvaćanju ovoga suda, ne treba tumačiti samo u smislu prijavljenog boravišta i mjesta noćenja, već kroz kvalitetu i učestalost susreta i druženja kao i namjeru da se bliski odnosi i dalje njeguju. U ovome je slučaju dokazano da su ti susreti između braće bili gotovo svakodnevni, te da je postojala duboka povezanost između tužitelja ER i brata SR, a takvi odnosi bi se po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, nastavili i ubuduće obzirom da je pokojni SR planirao otvoriti automehaničarski obrt u kojim pripremama je velikim dijelom sudjelovao upravo brat DR koji je također automehaničar. Dakle, udaljenost od nekoliko kilometara između prebivališta 4. tužitelja i njegovog brata SR nije prekinula trajnu zajednicu života, niti umanjila kvalitetu odnosa između braće. Sagledavajući sveukupnost odnosa pokojnog SR s bratom ER sud zaključuje da je između njih postojala trajnija zajednica života.

29.3. Obzirom na sve okolnosti slučaja, sud nalazi da i 4. tužitelj trpi duševne boli zbog smrti brata, koja je izazvana ne samo saznanjem za njegovu smrt već i zbog uskraćene mu ljubavi i pažnje brata koja permanentno traje. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi 1101. stavku 2. ZOO-a, valja priznati pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smrti brata i tužitelju ER.

30. Visina tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete 4. tužitelja postavljena je u skladu s okvirnim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i u skladu je sa sudskom praksom o iznosima pravične novčane naknade koja se dosuđuje zbog smrti bliskog srodnika, ovisno o stupnju srodstva i zajednici života, te je stoga sud tužbeni zahtjev 4. tužitelja za naknadu neimovinske štete našao osnovanim.

31. Slijedom utvrđenih činjenica, tužitelju ER bi pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 14.931,31 eura. Navedeni iznos neimovinske štete zbog smrti brata od 14.931,31 eura je primjenom odredbe članka 1106. ZOO-a umanjen za 30%, s obzirom na utvrđeni doprinos prednika tužitelja štetnom događaju i šteti u opsegu od 30% te 4. tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 10.451,92 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev 4. tužitelja s osnova neimovinske štete odbijen kao neosnovan u toč. IX. izreke ove presude.

32. Tužitelj DR potražuje i imovinsku štetu na motociklu i motoopremi. Tijekom postupka, tuženik je osporavao potraživanje 4. tužitelja s osnova imovinske štete na motociklu i motoopremi jer uz tužbu nije dostavljena dokumentacija na temelju koje bi se ista mogla utvrditi, dok se od motorističke opreme, prema tvrdnji tuženika, u zapisniku o očevidu navode samo rukavice i kaciga, ali ne i ostala oprema navedena u tužbi.

33. U odnosu na visinu štete na motociklu i motoopremi sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-445/2020 te je proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem (dopuna nalaza i mišljenja na stranici 219-223 spisa), koji vještak je u svom nalazu i mišljenju u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva istaknuo da je u predmetnom štetnom događaju na motociklu pokojnog SR nastala totalna šteta, koja na dan štetnog događaja iznosi 3.629,34 eura, koja se visina dobije kada se od vrijednosti motocikla na dan štetnog događaja (4.565,21 eura), odbije vrijednost ostatka motocikla (935,86 eura). Nadalje, vrijednost opreme motociklista SR iznosi ukupno 1.276,02 eura i to: kaciga-SUOMI – 370,00 eura, navigacija Garmin 64 s – 349,00 eura, bubrežnjak Buse – 81,74 eura, jakna Spidi Corsa – 255,34 eura, moto patike Shima Sx – 129,99 eura te rukavice Rebelhorn – 89,95 eura.

33.1. Saslušan na ročištu 24. ožujka 2025. vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljena i njegove dopune. Vezano uz pitanje od kuda je utvrđena motociklistička oprema, navodi da je istu pregledao u trgovini specijalizirane motoopreme Yamaha u Čakovcu, a preostalu opremu motociklista, izuzev rukavica i kacige, utvrdio je pregledom fotografija obdukcije na kojima je vidljivo tijelo preminulog odjeveno i sva oprema na njemu.

33.2. Stranke nisu imale primjedbi na opisani dio nalaza i mišljenja vještaka.

33.3. Sud je vještački nalaz u opisanom dijelu prihvatio kao stručan i uvjerljiv, budući isti nije u proturječju s ostalim izvedenim dokazima (stanje motocikla i motociklistička oprema pokojnog SR vidljiva u fotodokumentaciji očevida na stranicama 46-63 spisa i u kaznenom predmetu broj K-445/2020, kao npr. bubrežnjak na stranici 28 spisa, navigacija Garmin na stranici 39 spisa). Stoga je utvrđeno da šteta koja je u konkretnom slučaju totalna, te ista po odbitku vrijednosti ostatka motocikla iznosi 3.629,34 eura, dok vrijednost motoopreme iznosi ukupno 1.276,02 eura.

34. Sud je pročitao rješenje o nasljeđivanju iza pok. SR Javnog bilježnika Ankice Šimčić iz [adresa] broj O-823/2019 od 21. kolovoza 2019. (stranica 78-80 spisa) te je utvrđeno da motocikl reg. oznake [registarska oznaka] kao ostavinska imovina pripada 4. tužitelju, bratu pokojnog SR. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da 4. tužitelju pripada i motociklistička oprema pok. SR odnosno naknada imovinske štete na navedenoj opremi.

35. Prema odredbi članka 1090. ZOO-a sud je utvrdio da 4. tužitelju na ime totalne štete na motoru pripada iznos od 2.540,54 eura (3.629,34 eura umanjeno za utvrđeni stupanj suodgovornosti od 30%) te naknada štete zbog uništene motociklističke opreme (zaštitna kaciga, navigacija, bubrežnjak, jakna, moto patike i rukavice) u iznosu od 893,21 eura (1.276,02 eura umanjeno za utvrđeni stupanj suodgovornosti od 30%), te je tuženik po tim osnovama u obvezi isplatiti upravo navedene iznose, dok je u preostalom dijelu zahtjev 4. tužitelja odbijen kao neosnovan u toč. IX. izreke ove presude.

36. Naposljetku, tužitelji su s osnova imovinske štete potraživali daljnje iznose i to: 1. tužiteljica troškove vezane za izradu nadgrobnog spomenika u iznosu od 1.990,84 eura i troškove vezane za karmine, limenu glazbu i misu u iznosu od 195,77 eura te trošak crnine za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela u iznosu od 132,72 eura, zatim 2.- 4. tužitelji trošak crnine za kupnju crnih hlača, košulje i para cipela u iznosu od 66,36 eura, 3. tužitelj s osnova troškova vezanih za pokop i podizanje nadgrobne ploče u iznosu od 53,09 eura te 4. tužitelj s osnova troška kupnje lijesa, vijenaca, ruža i vaza u iznosu od 326,76 eura.

37. Budući da visina imovinske štete po navedenim osnovama između stranaka nije bila sporna, dijelom proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu (račun za pokop i podizanje nadgrobne ploče s potvrdom o uplati na stranicama 81-82 spisa te račun za kupnju lijesa, vijenaca, ruža i vaza na stanici 83 spisa) te je tuženik u mirnom postupku isplatio 50% po svakoj pojedinoj osnovi (izuzev tužiteljici LR s osnova troška crnine), a kako je to navedeno u toč. 1.3.1. i toč. 2.1. obrazloženja ove presude, to je tuženik, imajući na umu doprinos prednika tužitelja štetnom događaju i šteti od 30%, obvezan na isplatu tužiteljima preostalog iznosa naknade imovinske štete i to 1. tužiteljici na ime troškova vezanih za izradu nadgrobnog spomenika 796,33 eura, na ime troškova vezanih za karmine, limenu glazbu i misu 77,22 eura, zatim 3. tužitelju na ime troškova vezanih za pokop i podizanje nadgrobne ploče 21,24 eura, 4. tužitelju na ime troškova vezanih za kupnju lijesa, vijenaca, ruža i vaza 130,71 eura, na ime troška crnine 1. tužiteljici 92,90 eura te 2.- 4. tužiteljima 26,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja s osnova opisane imovinske štete odbijen kao neosnovan u toč. VI. – IX. izreke ove presude.

37.1. Prema odredbi članka 1093. stavka 1. ZOO tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Stoga i tužiteljica LR, majka pokojnog SR, ima pravo na naknadu troškova nabave žalobne odjeće i obuće. Radi se o uobičajenim troškovima u slučaju smrti bliske osobe pa za ostvarenje naknade nije nužna dostava računa, već je visinu troškova dopušteno dokazivati svim dokaznim sredstvima pa imajući u vidu da tuženik u odgovoru na tužbu, a niti kasnije tijekom postupka nije sporio osnov imovinske štete te priznao visinu štete na ime crnine u iznosu od 132,72 eura, navedeni je iznos umanjen za doprinos prednika tužitelja od 30%, odnosno u iznosu od 92,90 eura dosuđen i tužiteljici LR u toč. I. izreke ove presude.

38. Na navedeni iznos neimovinske i imovinske štete sud je tužiteljima dosudio i zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno u konkretnom slučaju od 30. srpnja 2020., a 4. tužitelju na iznos naknade za štetu na motociklu i motoopremi od 26. listopada 2020. do isplate i to po stopi iz članka 29. stavka 2. i 8. ZOO (Zakon o izmjenama i dopunama ZOO „Narodne novine“ broj 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO/23).

38.1. Naime, na konkretni slučaj u odnosu na dospijeće obveze tuženika kao odgovornog osiguratelja, s obzirom da je riječ o naknadi štete iz prometa usmjerene prema osiguratelju, sud je primijenio odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP). Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, time da se ova odredba odnosi samo na tijek kamata na neimovinsku štetu. U smislu odredaba članka 1103. ZOO-a kao opće odredbe o dospijeću neimovinske štete, ta šteta načelno dospijeva onog dana kada oštećenik osobi odgovornoj za štetu (štetniku ili odgovornom osiguratelju) podnese pisani odštetni zahtjev ili tužbu, pri čemu jedinu iznimku predstavlja situacija kada se zahtijeva naknada neimovinske štete koja je nastala kasnije. Prema pravnom shvaćanju u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na naknadu štete izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2240/2016-2 od 12. studenog 2019. pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP-a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, tužiteljima bi sukladno odredbi članka 12. stavka 4. ZOOP-a pripadalo pravo na isplatu zateznih kamata na štetu tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-1131/15-4 od 18. rujna 2018. u odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na dospijeće obveze naknade imovinske štete koja proizlazi iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno je li se za to dospijeće primjenjuju odredbe ZOO ili odredbe ZOOP-a, zauzeto je stajalište da je taj sud već u više svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da u takvim slučajevima obveza tuženika (osiguravatelja štetnika) dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva, a sve sukladno članku 12. stavku 1. i stavku 4. ZOOP koji je lex specialis i primjenjuje se u konkretnom slučaju, a ne ZOO-a. Slijedom navedenog, dospijeće obveze tuženika kao osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sud je utvrđivao imajući u vidu odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP-a, a ne članka 1086. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik odnosno članka 1103. ZOO-a jer je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila.

38.2. Budući da nije sporno da su se tužitelji tuženiku prije podnošenja tužbe obratili odštetnim zahtjevom za naknadom utužene štete 30. srpnja 2020., a 4. tužitelj za štetu na motociklu i motoopremi 26. listopada 2020. (izjava tuženika na ročištu održanom 24. ožujka 2025.), tužiteljima primjenom odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP-a pripadaju zakonske zatezne kamate na dosuđenu štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30. srpnja 2020. do isplate odnosno 4. tužitelju za štetu na motociklu i motoopremi od 26. listopada 2020. do isplate, a suprotni navodi tuženika da bi zatezne kamate u konkretnom slučaju počele teći tek od dana donošenja pobijane presude nisu osnovani.

39. Kada tuženik plati tužitelju samo dio naknade na ime neimovinske štete, tada tužitelj ima pravo na isplatu ostatka naknade na ime neimovinske štete i na zateznu kamatu obračunatu na isplaćeni iznos naknade na ime neimovinske štete za razdoblje od dospijeća do ispunjenja i na tako obračunati iznos zahtijevati isplatu daljnje procesne zatezne kamate od dana podnesenog zahtjeva za isplatu. Kada je tuženik kao dužnik platio samo dio novčane obveze, tužitelji kao vjerovnici osim prava na isplatu ostatka novčane obveze imaju pravo uglavničiti dospjelu zateznu kamatu obračunatu na plaćeni dio glavne tražbine za razdoblje od dospijeća do ispunjenja te na tako obračunatu novčanu svotu zahtijevati isplatu daljnjih procesnih zateznih kamata od dana podnesenog zahtjeva za isplatu primjenom članka 31. ZOO-a. Identično stajalište izraženo je u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2380/2015-2 od 22. svibnja 2019.

39.1. Budući da nije sporno da su se tužitelji tuženiku prije podnošenja tužbe obratili odštetnim zahtjevom za naknadom utužene štete 30. srpnja 2020., kao niti činjenica da je tuženik nesporne iznose naknade s osnova neimovinske štete tužiteljima isplatio po proteku roka iz članka 12. stavka 1. ZOOP-a odnosno 11. prosinca 2020., tužitelji sukladno članku 31. stavku 1. i 2. ZOO-a imaju pravo uglavničiti dospjelu zateznu kamatu obračunatu na plaćeni dio glavne tražbine za razdoblje od dospijeća do ispunjenja, te na tako obračunatu novčanu svotu zahtijevati isplatu daljnjih procesnih zateznih kamata od dana podnesenog zahtjeva za isplatu.

39.2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava potraživanje tužitelja s osnova zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose štete u mirnom postupku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate navodeći da tuženik u zakašnjenje s isplatom nije došao svojom krivnjom jer u roku u kojem je morao odlučiti o postavljenom odštetnom zahtjevu, tužitelji nisu dostavili svu relevantnu dokumentaciju na temelju koje je mogao izvršiti obračun štete. Navode tuženika sud nije mogao prihvatiti jer je iz korespondencije tuženika elektroničkom poštom s punomoćnicom tužitelja (stranica 90-94 spisa) vidljivo da je tuženik dopisom od 25. rujna 2020. obavijestio punomoćnicu tužitelja da podnesene zahtjeve tužitelja nije u mogućnosti utvrditi osnovanim te je zatražena dostava nalaza i mišljenja vještaka iz kaznenog postupka jer iz priloženog vještačenja u okviru istražnog postupka nije moguće utvrditi odgovornost i doprinos sudionika. Tužitelji nisu dostavili nalaz i mišljenje vještaka iz kaznenog postupka već ponovo 19. listopada 2020. dostavljaju nalaz vještaka izrađen u istrazi te optužnicu za tuženikovog osiguranika, a koja nije od odlučnog značaja za donošenje odluke jer je uz odštetni zahtjev od 27. srpnja 2020. tuženiku dostavljena obavijest Općinskog državnog odvjetništva o podizanju optužnice. Tek nakon požurnice punomoćnice tužitelja upućene tuženiku 1. prosinca 2020., tuženik 10. prosinca 2020. obavještava tužitelje kako je ponovnim pregledom dokumentacije u mogućnosti priznati nesporan omjer odgovornosti te sukladno navedenome isplatiti nesporne iznose u omjeru od 50%. Iz navedenog proizlazi da je tuženik raspolagao svom relevantnom dokumentacijom za donošenje odluke i u zakonskom roku od 60 dana, ali je zahtjev tužitelja prihvatio tek po proteku navedenog roka te stoga tužitelji imaju pravo na zateznu kamatu obračunatu na plaćeni dio glavne tražbine za razdoblje od dospijeća do ispunjenja, te na tako obračunatu novčanu svotu zahtijevati isplatu daljnjih procesnih zateznih kamata od dana podnesenog zahtjeva za isplatu. U pogledu navoda tuženika u odgovoru na tužbu da postavljeni zahtjev u pogledu zateznih kamata na isplaćene iznose nije određen, upućuje se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2332/2014-2 od 18. srpnja 2018.

39.3. Slijedom navedenog, 1. -3. tužiteljima pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos neimovinske štete i to 1. tužiteljici na iznos od 21.899,26 eura te 2. i 3. tužiteljima na iznos od 7.465,66 eura, a koja na pojedini navedeni iznos teče od 30. srpnja 2020. do 11. prosinca 2020., a na koji iznos teče procesna zakonska zatezna kamata počevši od dana podnošenja tužbe odnosno od 1. srpnja 2022. do isplate, te je odlučeno kao u toč. I.-III. izreke.

40. Odluka o troškovima postupka iz toč. X. izreke temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, a prema vrijednosti predmeta spora od 59.565,52 eura (konačno postavljeni tužbeni zahtjev na ročištu 24. ožujka 2025.). Dakle, stranke su u ovoj parnici djelomično uspjele, pa o troškovima parničnog postupka valja odlučiti primjenom članka 154. stavka 2. ZPP kojim je propisano, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

40.1. Obzirom na stupanj doprinosa prednika tužitelja SR za nastanak štetnog događaja od 30%, to su tužitelji u ovoj parnici s osnovom uspjeli sa 70%, dok su s visinom uspjeli 50,06% (tražbina 59.565,52 eura, dosuđeno 29.815,92 eura), dakle, tužitelji su u ovoj parnici uspjeli sa 60,03% (70+50,06=120,06:2=60,03) što znači da je tuženik uspio sa 39,97%, pa primjenom članka 154. stavka 2. ZPP proizlazi da tužiteljima pripada pravo na naknadu troškova ovog parničnog postupka u omjeru od 20,06% (60,03-39,97=20,06).

40.2. Kao trošak koji je bio potreban u smislu članka 155. stavka 1. ZPP, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sud je utvrdio u iznosu od 14.831,25 eura i to za sastav odštetnog zahtjeva prema Tbr. 32. te Tbr. 40. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa) u iznosu od 1.625,00 eura (tako i Županijski sud u Varaždinu broj Gž-1588/2015-3 od 8. srpnja 2015.), zatim na ime sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te Tbr. 40. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 1.625,00 eura, na ime troška zastupanja na ročištima održanim 5. travnja 2023., 1. lipnja 2023., 2. lipnja 2023. i 24. ožujka 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 40. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, u iznosima od po 1.625,00 eura te na ime troška sastava podnesaka od 31. ožujka 2023., 25. studenog 2024. i 25. siječnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. te Tbr. 40. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, za svaki po 1.625,00 eura te trošak sastava podneska od 13. svibnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. te Tbr. 40. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 81,25 eura. Tužiteljima je priznat i trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 125,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 3. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 eura i presudu u iznosu od 321,06 eura, sve sukladno Tar. br. 1. točka 1. i Tar. br. 2. točka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te članku 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.), pa kako tužitelji sukladno članku 154. stavku 2. ZPP imaju pravo na 20,06% troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, proizlazi da tužitelji imaju pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 3.106,11 eura, a kojemu iznosu je u cijelosti dodan iznos od 350,00 eura na ime troška provedenog prometno-tehničkog vještačenja jer je taj trošak bio potreban za vođenje ove parnice neovisno o uspjehu u sporu (tuženik se protivio korištenju nalaza i mišljenja izrađenog u kaznenom postupku). Naime, u konkretnom slučaju prometno-tehničko vještačenje bilo je potrebno radi utvrđivanja pravno odlučnih činjenica koje se odnose na sporna pravna pitanja suodgovornosti za štetu i njene visine i taj trošak koji je tužiteljima nastao u iznosu od 350,00 eura treba priznati tužiteljima u cijelosti bez obzira na omjer uspjeha stranaka u parnici i naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u tom iznosu sa zahtijevanim pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o trošku (članak 151. stavak 3. ZPP). Dakle, tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.456,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO/23.

41. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Đurđevac, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Augustina Muršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. 1.-4. tužitelja ČR, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. Zagreb, Pisarnica Đurđevac

2. pun. tuženika Iva Markotić Bagarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o. Zagreb, na broj: CO 9583n