Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1904/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku po sucu pojedincu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, protiv I-tuženice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Aleksandri Ojkić Bucić, odvjetnici iz Orahovice, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, od 10. lipnja 2024. broj: Pn-66/2020-33, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini od 10. lipnja 2024. poslovni broj Pn-66/2020-33 u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se 1. tuženici AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠZ iz [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 607,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 4. rujna 2018., kao dana nastanka štete, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u iznosu od 5.458,43 eura.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 880,00 eura."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Iako tužitelj navodi kako presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz sadržaja žalbe je razvidno kako ističe da sud prvog stupnja nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje niti je pravilno ocijenio izvedene dokaze. Iz žalbe je ujedno razvidno kako žalbu podnosi protiv točke I. izreke pobijane presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka te da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Utvrđenje je žalbenog suda kako je sud prvog stupnja odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio, te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Iz sadržaja žalbe razvidno da se tužitelj poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, u ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti pa taj žalbeni razlog nije dopušten. Stoga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja od strane suda prvog stupnja, kako to pogrešno smatra tužitelj u žalbi.

8. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 607,00 Eur-a na ime štete na svojim pokretninama. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbe, te je naveo kako će specificirati visinu štete nakon provedenog vještačenja. Podneskom od 3. travnja 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u iznosu od 607,00 Eur-a.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da je I-tuženica uz pomoć II- tuženika, 3. rujna 2018. iz svoje nekretninu u [adresa], iznijela stvari, pokretnine tužitelja i odložila ih ispred kuće te ih pokrila folijom. Tužitelj je nakon toga oko dva mjeseca te pokretnine odvezao u svoju nekretninu. Tužitelj u tužbi, koju je podnio dvije godine nakon iseljavanja traži naknadu štete na tim pokretninama, navodeći kako su iste uništene, propale zbog vremenskih prilika, a sve zbog nepravilnog zbrinjavanja od strane tuženika. Vještačenjem je utvrđena visina štete od 607,00 Eur- a, koju tužitelj i potražuje od tuženika. Cijeneći izvedene dokaze, nalaz vještaka kao i iskaze svjedoka ŽZ, HZ, FZ te tužitelja i tuženika, sud prvog stupnja je utvrdio kako tužitelj nije dokazao da je šteta nastala tako što u sporne pokretnine oštećene prilikom iznošenja i zbog toga što su stajale u dvorištu i bile zbog toga izložene djelovanju oborina i sunca. Sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da je šteta na pokretninama nastala radnjom tuženika, niti je dokazao uzročnu vezu između radnje tuženika i štete, te je odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Dakle, sud prvog stupnja je zaključio da se iz provedenih dokaza nije moglo utvrditi postojanje uzročne veze između postupanja tuženika i štete koju navodi tužitelj na pokretninama, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja i čl. 219.a ZPP- a odbio tužbeni zahtjev. Prema pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 219. ZPP-a, svaka strana u sporu dužna je dokazati svoje tvrdnje. Pri tome je njihova dužnost u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoj zahtjev, predlagati dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, dok sud tijekom postupka odlučuje samo o onim činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju do zaključenja glavne rasprave sudu pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelj predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao da su tuženici počinili štetu na njegovim pokretninama, tako što su ih iznijeli na dvorište te ih nisu pravilno zaštitili od sunca i oborina, pa je slijedom takvog utvrđenja pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1045. i čl. 1063. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:35/05, 41/08, 125/11, 75715,29,18, 126/21 i 155/23, dalje: ZOO), odbio tužbeni zahtjev.

12. Stoga je na temelju činjeničnog stanja kako ga je utvrdio sud prvog stupnja, koji nije u protivnosti s ispravama u spisu i izvedenim dokazima, pravilnom primjenom materijalnog prava, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, koju je sud prvog stupnja valjano obrazložio.

14. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude, to je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

15. U nepobijanom dijelu u točki II. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 17. travnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran