Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-733/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12954/2019-25 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12954/2019-25 od 17. siječnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu (dio toč. I. izreke) kao i odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuju se da je ništetna odredba iz čl. 4. st. 1. te čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu br. 9012048972, sklopljenog dana 24. listopada 2006. između tužitelja i tuženika, potvrđen 27. listopada 2006. po javnom bilježniku Mladenu Čopu iz [adresa], pod brojem OU-447/06 u dijelu odredbe koja glasi:

" … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…

" i "

… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…",

dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Ovu presudu u odbijajućem dijelu (dio toč. I. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu parničnog troška te troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijani dio presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost pobijanog dijela presude potpuno i pravilno utvrđene.

7. Predmet spora kao glavni zahtjev tužitelja da se utvrdio da je Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika 24. listopada 2006., ništetan u cijelosti kao i eventualno kumulirani zahtjev da se utvrdi da je ništetna odredba iz čl. 4. st. 1. Ugovora kojim je opata kredita vezana za promjenjivu kamatu sukladno odluci banke kao i da se utvrdi ništetnim odredba čl. 7. st. 2. Ugovora kojim je opata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 24. listopada 2006. zaključen Ugovor o kreditu i da je tuženik tim ugovor odobrio i stavio na raspolaganje kredit za adaptaciju stambenog objekta u visini od 60.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Banke važeći na dan korištenja kredita s otplatom po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom Banke koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,35 %, kao i da je opata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF.

9. U nepobijanom dijelu presude prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja u postupku te na temelju utvrđenja iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu (broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH broj Gž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., te potvrđena presudom VSRH Gž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i njihov izravan učinak na predmet spora zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati kao i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača (NN br. 96/03., dalje ZZP).

10. Pravilno je stoga prvostupanjski sud postupio kada je u pobijanom dijelu presude odbio glavni tužbeni zahtjev (dio toč. I. izreke) jer ništetnost navedenih pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora.

11. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništavna, a prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može ostati bez ništetne odredbe.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez ništetnih odredbi Ugovora sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), kojom je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a odredbom st. 2. istog članka je propisano da će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet i odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

13. Nisu prihvatljivi navodi tužitelja da iz navedenih odluka Suda Europske unije proizlazi stajalište da su odredbe o tečajnom riziku u valuti CHF glavni predmet ugovora, pa da iz tog razloga nije pravno moguće održati takav ugovor na snazi, jer je presudom Suda EU C-118/17 odlučeno među ostalim da čl. 6. st. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 2023. u nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da su u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala, na koje se poziva i u svojoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-1179/2024- 2 od 18. veljače 2025.

14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u pobijanom dijelu presude odbio glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. I odluka o parničnom trošku sukladno je odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a tužitelj samo paušalno osporava odluku o parničnom trošku ne navodeći konkretno razloge pobijanja.

16. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. U nepobijanom dijelu (dio toč. I. izreke) kojim je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev, presuda suda prvog suda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš