Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-69/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari 1. tužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tužitelja Udruga Veronika Vere, OIB: 92386208054, Zapoljska 6, Zagreb, koju zastupa II predsjednik udruge, protiv 1. tuženice Mirele Crnjak, koju zastupa punomoćnik Martin Sherri odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika Almira Travljanina, kojeg zastupa punomoćnik Matija Duk odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja, predsjednika udruge 2. tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade prouzročenu štetu tužiteljima u iznosu 1.340,50 EUR/10.100,00 kn koju su prouzročili povredom ljudskih prava tužiteljima sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana''.

II. Nalaže se 1. i 2. tužitelju naknaditi 1. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 1. i 2. tužitelju naknaditi 2. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelji u bitnome navode da tuženici svojim postupanjima u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ovr- 7908/2015, nisu postupali skladno zakonu, Ustavu Republike Hrvatske i Konvenciji EU o ljudskim pravima i temeljnim ljudskim slobodama, niti su postupali kao u drugim predmetima u jednakim situacijama, te su na taj način tužiteljima povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, a koji garantira da su svi pred zakonom jednaki, dok u članku 20. Ustava Republike Hrvatske se navodi da tko se ogriješi o odredbe Ustava Republike Hrvatske o ljudskim pravima da je osobno odgovoran. Tužitelji ističu i prigovor povrede prava EU, Konvencije članka 6. točka 1, i povreda prava zajamčenih EU Poveljom o temeljnim ljudskim pravima članak 17. stavak 1. i članak 20. ("Službeni list" EU C 202/397). Obzirom da je sud bez da je ispitao presumpciju nevinosti temeljem pravomoćne sudske odluke po službenoj dužnosti nastavio ovršni postupak, postupanje suda predstavlja grubo kršenje prava ovršenika zajamčena EU Poveljom o temeljnim ljudskim pravima i Konvencijom o ljudskim pravima koja prava su iznad nacionalnog prava. Država članica, nacionalni sudovi i sudac koji odlučuje u predmetu odgovorni su za povredu prava Unije. Ovršenici (ovdje tužitelji) su više puta u ovršnom predmetu ukazali na povredu prava Unije, te i ovom prilikom ukazuju na povredu članka 20. – jednakost pred zakonom obzirom da je sud donio više odluka o odgodi/obustavi ovrhe temeljem propisa na koje se pozivaju i ovršenici, ali su ovršenicima prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i pravom EU očigledno uskraćena, kao i pravo na pristup sudu, obzirom da je sud suprotno svemu naprijed navedenom donio zaključak o prodaji nekretnine 1. tužitelja. Sudovi Republike Hrvatske dužni su primijeniti pravilnu primjenu prava EU. Zemlja članica odgovorna je za povredu prava Europske unije ukoliko istu ne primijeni. Europsko pravo nadređeno je nacionalnom pravu. Europski sud je uveo obvezu zaštite prava građana koja iz tih prava proizlaze na način da se ne primjenjuju one odredbe nacionalnog prava koje su u suprotnosti sa pravom Unije, bilo da su donesene prije ili poslije odgovarajuće odredbe prava Unije (nadređenost nacionalnom pravu). Pri tome se u tužbi pozivaju, između ostaloga i na Presudu Costa iz 1964., presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Melo Tadeu protiv Portugala, zahtjev br. 27785/10 od 23. listopada 2014., presudu Brletić protiv Hrvatske broj zahtjeva 42009/10 od 16. siječnja 2014. i dr. Nadalje, navode da je u ovršnom predmetu Ovr-7908/2015 u razdoblju od 18. siječnja 2016. do 28. lipnja 2018. sudjelovala sutkinja Maja Sarić koja je rješenjem predsjednice izuzeta zbog razloga iz čl. 71. st. 1. toč. 5. i 7. Zakona o parničnom postupku. U donošenju odluka u ovršnom postupku Ovr-7908/2015 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru sudjelovao je viši sudski savjetnik 2. tuženik koji nema svojstvo suca i nikad nije imenovan sucem. Provjerom u Državnom sudbenom vijeću utvrđeno je da sudski savjetnik nikad nije imenovan sucem, a u godišnjem rasporedu poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu navedeno je da je isti sudski savjetnik, a da mu je mentorica sutkinja Mirela Crnjak – 1. tuženica. Isti sudski savjetnik donosio je samostalno odluke i to: Zaključak poslovni broj Ovr- 7908/15-91 od 26. ožujka 2021., Zaključak poslovni broj Ovr-7908/2015-93 od 1. travnja 2021., Zaključak poslovni broj Ovr-7908/15-125 od 30. rujna 2021., Zapisnik Ovr-7908/2015 od 25. listopada 2021., Zaključak poslovni broj Ovr-7908/2015-183 od 15. studenoga 2022., te Zapisnik Ovr-7908/2015 od 9. prosinca 2022. Zaključak poslovni broj Ovr-7908/2015-183 od 15. studenoga 2022. donio je viši sudski savjetnik Almir Travljanin potpisavši se kao sudac iako nikad nije istim imenovan. Ročište koje je isti sudski savjetnik Almir Travljanin sazvao potpisavši se lažno kao sudac samostalno je vodio isti sudski savjetnik. Na istom ročištu donio je odluke koje nije bio ovlašten donositi i bez obrazloženja. Iako propisno obaviješten od ovršenika RI da nije bio ovlašten voditi ročište i donositi odluke sukladno članku 10. Ovršnog zakona, viši sudski savjetnik je nastavio voditi ročište koje nije smio niti sazvati sukladno članku 10. Ovršnog zakona, a koje je potpisao kao sudac iako nikad nije imenovan sucem. Isti sudski savjetnik samostalno je vodio očevid protivno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 10. Ovršnog zakona. Čime su tužitelji pretrpjeli nenadoknadivu štetu provedbom ovrhe koju ovdje tuženici provode obzirom da je o tražbini pravomoćno odlučeno i zbog presumpcije nevinosti i zbog namirenja tražbine. Ovrhu je potrebno odgoditi i obustaviti iz razloga propisanih EU. U predmetnom postupku za odgovornost ne može biti odgovorna Republika Hrvatska jer su tuženici tužiteljima povrijedili njihova ljudska prava za koja se temeljem članka 20. Ustava Republike Hrvatske osobno odgovara i ne može se nitko opravdati višim nalogom. Zbog dugotrajnog postupka 1. tužitelju je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku gdje se zbog izuzetno pristranog postupanja tuženika donose nezakonite odluke na štetu tužitelja ne poštujući naprijed navedena prava. Povrijeđeno je i pravo vlasništva 1. tužitelja, pravo na dom kao jedine nekretnine, te zbog nezakonitog sastava suda i pravo na pravično suđenje.

Stoga tužitelji predlažu sudu da nakon provedene rasprave donese slijedeću presudu kojom će naložiti tuženicima da solidarno naknade prouzročenu štetu tužiteljima u iznosu 1.340,50 EUR/10.100,00 kuna koju su prouzročili povredom ljudskih prava tužiteljima sa zakonskim zateznim kamatama počevši od podnošenja tužbe do isplate, te troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev obzirom da

1. tuženica nije pasivno legitimirana. Naime, 1. tuženica je pravosudni dužnosnik - sudac, te ne može zbog svog postupanja u okviru svoje zakonom propisane sudačke dužnosti biti tužena u građanskoj parnici i kao tuženik je trebala biti navedena Republika Hrvatska, a tužitelji su se prije podnošenja tužbe trebali obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu članka 186.a Zakona o parničnom postupku. Isto tako, ističe da je u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-7908/2015, 1. tuženica postupala kao sudac, a 2. tuženik kao sudski savjetnik radi ovrhe na nekretnini zbog neplaćene obveze uzdržavanja 1. tužitelja prema NI, te kao takvi ne mogu odgovarati u građanskim parnicama radi naknade štete za odluke koje donose u svojstvu dužnosnika odnosno službenika, u skladu i okviru zakonom propisanih ovlasti, posebno jer nikakva šteta za 1. tužitelja kao ovršenika u predmetu poslovni broj Ovr-7908/15 nije nastupila, dok 2. tužitelj uopće nije stranka u tom postupku.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev obzirom da

2. tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer kao sudski službenik ne može zbog svog postupanja u okviru svojih zakonom propisanih ovlasti biti tužen u građanskoj parnici. Naime, kao tuženik trebala je biti navedena Republika Hrvatska a tužitelji su se prije podnošenja tužbe trebali obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu članka 186.a Zakona o parničnom postupku. Dakle, 2. tuženik je kao sudski savjetnik (službenik) postupao u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-7908/2015 radi ovrhe na nekretnini zbog neplaćene obveze uzdržavanja 1. tužitelja prema NI, te zbog toga ne može odgovarati u građanskim parnicama radi naknade štete za odluke koje donosi u svojstvu službenika, u skladu i okviru zakonom propisanih ovlasti, posebno jer nikakva šteta za 1. tužitelja kao ovršenika u predmetu poslovnog broja Ovr- 7908/2015 nije nastupila, dok 2. tužitelj uopće nije stranka u tom postupku.

4. U dopuni tužbe od 5. svibnja 2023. tužitelji ponavljaju navode istaknute u tužbi.

5. Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem poslovni broj Su-550/2023-2 od 3. listopada 2023. za postupanje u ovom predmetu odredio Općinski sud u Velikoj Gorici.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Gž-1478/15 izravna naplata (list 63-75 spisa), u potvrde Ministarstva obrane (list 87- 91 spisa), u kaznenu prijavu (list 185 spisa), izvještaj o provedenoj elektroničkom javnoj dražbi (list 257-267 spisa), pregled prakse Europskog suda za ljudska prava (list 276-322 spisa).

7. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja nije osnovan.

8. Utvrđujući pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u smislu članka 186. stavak 3. ZPP u okviru činjenica iznesenih od strane 1. i 2. tužitelja, ovaj sud cijeni da je predmet ovog spora naknada štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca i sudskog savjetnika čiji rad je pod mentorstvom suca.

9. S tim u vezi valja reći da sud nije vezan pravnom osnovnom na koju se pozivaju stranke (članak 186. stavak 3. ZPP), već je vezan činjenicama na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i pobijaju navode protivne strane (članak 7. i članak 219. ZPP), slijedom čega za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučno pozivanje tužitelja na brojne odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustav Republike Hrvatske u smislu povrede njihovih prava od strane 1. i 2. tuženika.

10. Naime, činjenice na kojima tužitelji temelje tužbeni zahtjev bitne su za primjenu članka 105. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23 - dalje: ZS) temeljem koje odredbe je sud odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Odredbom članka 105. stavak 1. ZS propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti, dok je odredbom stavka 2. istog članka ZS propisano da će Republika Hrvatska zatražit od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

12. Tužitelji od tuženika zahtijevaju naknadu štete jer su počinili postupovne povrede u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-7908/2015 čime su povrijeđena prava tužitelja.

13. Činjeničnim navodima tužitelji tvrde da im je nastala šteta jer tuženici prilikom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti nisu postupali u skladu sa zakonom i pravilima struke. Imajući u vidu navedeno i odredbu članka 105. stavak 1. ZS, tužba za naknadu štete koja je nastala kao posljedica nezakonitog i nepravilnog rada suca prilikom obavljanja sudačke dužnosti, ne može se podnijeti protiv suca, odnosno sudskog savjetnika, već isključivo protiv Republike Hrvatske.

14. Kako su tužitelji konkretnu tužbu podnijeli direktno protiv suca i osobe koja je pod mentorstvom suca, koja ne može (iz razloga na kojima tužitelj temelji tužbu) biti pasivno legitimirana u smislu odredbe članka 105. stavak 1. ZS-a, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti zbog promašene pasivne legitimacije i odlučiti kao u izreci presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu. Trošak tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) a sukladno vrijednosti predmeta spora prema postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema trošku zatraženom na ročištu dana 5. ožujka 2025. Tako je 1. tuženici priznat trošak podneska od 19. travnja 2023. prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od 100 bodova, te pristup na ročište 5. ožujka 2025. prema 9.1 Tarife u iznosu od 100 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 EUR u trenutku donošenja odluke o trošku za sve radnje u postupku, uvećano za 25% PDV-a, 1. tuženici je valjalo priznati trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR, dok je 2. tuženiku valjalo priznati trošak podneska od 12. travnja 2023. prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od 100 bodova, te pristup na ročište 5. ožujka 2025. prema 9.1 Tarife u iznosu od 100 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura, trošak priznat 2. tuženiku iznosi 400,00 EUR.

16. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

U Velikoj Gorici, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).