Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-517/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Ljiljane Banac članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Plava Laguna d.d., OIB: 57444289760, Poreč, Rade Končara 12, protiv tuženika OS, (nasljednika iz pok. MS), iz [adresa]. [obrt], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Marcanu, odvjetniku iz Umaga, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna Služba u Poreču-Parenzo od 25. siječnja 2023. poslovni broj P- 271/2021-21, u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u u Pazinu, Stalna Služba u Poreču-Parenzo od 25. siječnja 2023. poslovni broj P- 271/2021-21 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja Plava Laguna d.d., Poreč, Rade 12, OIB 57444289760, zaplijenjenih i prenesenih na račun tuženice FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Bujama- Buie, posl. broj P-199/09-64 od dana 24. lipnja 2010. godine.

Il Nalaže se Financijskoj agenciji obustaviti daljnje pljenidbe novčanih sredstava tužitelja po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu tuženice od dana 21. siječnja 2021. godine, a koji zahtjev je podnesen na temelju presude Općinskog suda u Bujama - Buie, posl. broj P- 199/09-64 od dana 24. lipnja 2010. godine

III Nalaže se tuženici da tužitelju isplati novčana sredstva prenesena joj u postupku izravne naplate pri Financijskoj agenciji na temelju presude Općinskog suda u Bujama - Buie, posl. broj P-199/09-64 od dana 24. lipnja 2010. godine, u iznosu od 12.525,83 eura1 /94.376 09 kn uvećanom za zakonske zatezne kamate tekuće od dana svakog pojedinog prijenosa kako slijedi:

- na iznos od 5.407,00 eur/40.739,03 dana 22.01.2021. godine; - na iznos od 323,57 eur/2.437,91 dana 16.02.2021. godine; - na iznos od 323,57 eur/2.437,91 dana 16.03.2021. godine; - na iznos od 323/57 eur/2.437,91 dana 16.04.2021. godine; - na iznos od 323,67 eur/2.438,68 dana 18.05.2021. godine; 1 fiksni tečaj konverzije 7,53450 - na iznos od 323,57 eur/2.437,91 dana 16.06.2021. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.07.2021. godine; - na iznos od 323,62eur/2.438,28 dana 17.08.2021. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.09.2021. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.10.2021. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.11.2021. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.12.2021. godine; - na iznos od 323,66 eur/2.438,63 dana 18.01.2022. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.02.2022. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.03.2022. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.04.2022. godine; - na iznos od 323,61 eur/2.438,26 dana 17.05.2022. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,90 dana 16.06.2022. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,88 dana 16.07.2022. godine; - na iznos od 323,61 eur/2.438,24 dana 17.08.2022. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,88 dana 16.09.2022. godine; - na iznos od 323,66 eur/2.438,59 dana 18.10.2022. godine; - na iznos od 323,56 eur/2.437,88 dana 16.11.2022. godine; po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 100,60 eura/757,92 kn uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude, u roku od 8 dana od dana donošenja ove Presude."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica MS zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99,. 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode iz postupka pred sudom prvog stupnja te da je sud prvog stupnja trebao odlučiti o prethodnom pitanju o tome ima li invalid rada pravo na utvrđenje prava na starosnu mirovinu kada se steknu uvjeti na starosnu mirovinu i isključuje li pravo osiguranika na sniženje dobne granice za starosnu mirovinu, pravo osiguranika na biranje između opcije propisane odredbom čl. 33. i opcije propisane odredbom čl. 180. Zakona o mirovinskom osiguranju. Smatra kako se opzicijskom tužbom može zahtijevati proglašenje ovrhe nedopuštenom, a ne proglašenje ovršnih radnji nedopuštenim. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili eventualno djelomično njegovim usvajanjem uz naknadu troškova tuženici, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženica traži trošak žalbe u iznosu od 667,59 Eur-a.

3. Tužitelj u dogovoru na žalbu u bitnome ističe kako je žalba neosnovana, te ponavlja navode iz tužbe i postupka u prvom stupnju i navodi i da je relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari je li provođenje ovrhe na temelju presude dopušteno ili nije, odnosno pravilno tumačenje točke III. izreke presude na temelju koje je tuženica pokrenula ovrhu izravnom naplatom. Predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu uz naknadu tuženiku troškova odgovora na žalbu u iznosu od 85,87 Eur-a.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je žalba tuženice osnovana.

6. Pravilno tuženica u žalbi ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se stoga za sada ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na računima tužitelja te zaplijenjenih i prenesenih sredstava na račun tuženice u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Bujama-Buie, poslovni broj P-199/09-64 od 24. lipnja 2010.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da je:

- tuženica 21. ožujka 1999. doživjela ozljedu na radu kod pravnog prednika tužitelja, i da je postala nesposobna za obavljanje poslova i radnih zadataka, te joj je rješenjem HZMO-a u Puli utvrđena profesionalna nesposobnost i priznato joj je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 21. svibnja 2003.,

- tuženica je ishodila pravomoćnu presudu Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj P-199/09-64 od 24. lipnja 2010., kojom je tuženici dosuđena naknada materijalne štete, te mjesečna novčana renta kao razlika između plaće koju bi tuženica ostvarivala da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine, u iznosu od 2.437,53 kn i to počevši od 15. veljače 2010. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti,

- tužitelj je uredno plaćao dosuđenu novčanu rentu sve do 28. rujna 2019.,

- tuženica je 21. siječnja 2021. podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Bujama-Buie, poslovni broj P-199/0-64 i to u dijelu koji se odnosi na novčanu rentu, te je tužitelju ustegnut novčani iznos od 40.793,03 kn, i novčani iznosi kako je to specificirano u točki III. izreke pobijane presude suda prvog stupnja,

- zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr-79/2021-6 od 15. ožujka 2021. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- tuženica je rođena **.**.1957. te je na temelju odredbe čl.180. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj:157/13, 151/14, 33715, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, dalje ZMO) propisano da iznimno od odredbe čl. 33. st. 1 ZMO-a, pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik-žena kada navrši 15 godina mirovinskog staža i u 2019. navrši 62 godine i 4 mjeseca života, tako da je tuženica po toj odredbi stekla pravo na starosnu mirovinu 28. rujna 2019.,

- tuženica je u trenutku štetnog događaja imala mirovinskog staža od 26 godina 10 mjeseci i 5 dana,

- tuženica MS je umrla **.**.2024.,

- nasljednik tuženice OS je podneskom od 3. prosinca 2024. obavijestio sud da preuzima postupak iza smrti tuženice MS,

- postupak je nastavljen s OS kao tuženikom.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan. Naime, pravilno je sud prvoga stupnja, utvrdio kako je tuženici presudom Općinskog suda u Bujama-Buie, poslovni broj P-199/09-64 priznato pravo na novčanu rentu, kao razlika između plaće koju bi tuženica primala da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine i to sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

10. Sud prvog stupnja je utvrdio kako tuženica na temelju navedene presude ima pravo na rentu u tom obliku i visini samo do ostvarenja prava na starosnu mirovinu i da tuženici može eventualno pripadati samo pravo na razliku između starosne mirovine i invalidske mirovine koju prima. Naime, tuženica je 28. rujna 2019. imala 62. godine i 4 mjeseca života i imala je ostvarenog mirovinskog staža od 26 godina 10 mjeseci i 5 dana, što znači da je ispunila zakonske uvjete za starosnu mirovinu. Stoga, tuženica više ne može potraživati rentu kao razliku između plaće koju bi ostvarila i invalidske mirovine.

11. Imajući u vidu navedeno te sadržaj žalbe tuženice razvidno je kako stranke različito tumače pravo tuženice na novčanu rentu, određeno presudom Općinskog suda u Bujama-Buie, poslovni broj P-199/09-64, kao razlika između plaće koju bi tuženica primala da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine i to sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

12. Naime, sud prvog stupnja je zaključio kako tužiteljica ima pravo na rentu sve dok ne nastupe prvi zakonski uvjeti za pravo na starosnu mirovinu, a to je po zaključku suda prvog stupnja nastupilo 28. rujna 2019. kada je tuženica napunila 62. godine i 4 mjeseca života, pa u smislu odredbe čl. 33. st. 1. ZMO-a, tada je tuženica stekla pravo na starosnu mirovinu.

13. Odredbom čl. 33. ZMO propisano je da osiguranik ostvaruje pravo na starosnu mirovinu kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, dok je odredbom čl. 180. ZMO-a propisana iznimka za žene u razdoblju od 2019. pa do 2026.

14. Dakle, navršavanjem 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža nastupaju uvjeti za starosnu mirovinu, a korištenje privilegija za raniji odlazak u tu mirovinu zbog spola ( žena), može biti samo izbor tuženice.

15. Iz navedenih razloga, ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje, slijedom čega je valjalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a uvažiti žalbu tuženice te ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi odlučne činjenice, kada nastupaju zakonski uvjeti za odlazak ranije tuženice u mirovinu, te ima li ista pravo na dosuđenu rentu i u kojem razdoblju, te će pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu i pravilnu odluku.

17. O troškovima žalbenog postupka, u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Osijek, 17. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov