REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1273/2023-18

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja ĐD iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva ulica 37/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije (OIB: 02958272670), Margaretska 3, Zagreb, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/393, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 11. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-502-03/23-02/262, URBROJ: 338-14-02-01-23-4 od 17. travnja 2023., kojim je odlučeno da se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 9. lipnja 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S33.5 ne priznaje ozljedom na radu, kao ni pripadajuća prava.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je 9. lipnja 2022. zadobio ozljedu na način da je prilikom podizanja teškog tereta došlo do opterećenja tijela uslijed čega je zadobio ozljedu slabinskog dijela kralježnice. Ističe da je točno da dijagnoza M 54.4 (Lumbago s išijasom) prema MKB-10 klasifikaciji ulazi u tzv. bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva, no to samo ukazuje kako su liječnici prilikom prvotne ozljede propustili pravilno istu kvalificirati jer je tužitelj očito zadobio traumatsku ozljedu donjeg dijela leđa uslijed čega je osjetio bol. Stoga tužitelj predlaže provesti medicinsko vještačenje tijekom upravnog spora te nakon provedenog dokaznog postupka poništiti pobijano, kao i prvostupanjsko rješenje, priznati mu prava s osnove ozljede na radu, uz naknadu troškova upravnoga spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranaka sporne odlučne činjenice sud je sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) u ovom predmetu održao usmenu raspravu. Ujedno je tijekom upravnog spora na prijedlog tužitelja izveden dokaz medicinskim vještačenjem, a za vještaka je određen Boris Žulj, dr. med., specijalist ortoped i subspecijalist traumatolog lokomotornog sustava, kako bi se utvrdila odlučna činjenica – je li ozljeda tužitelja (šifre bolesti prema MKB-10: S33.5) s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s događajem od 9. lipnja 2022. kada je tužitelj prilikom podizanja pacijentice osjetio bol u leđima.

5. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je predmetni postupak priznavanja i utvrđivanja ozljede na radu pokrenuo poslodavac tužitelja Ustanova za zdravstvenu skrb ''Sanitet 32 Vukovar'' dana 17. ožujka 2023. podnošenjem prijave o ozljedi na radu koju je tužitelj pretrpio 9. lipnja 2022. tijekom redovitog rada kada je kod prijenosa pacijentice iz njenog doma prema sanitetskom vozilu zadobio trzajnu ozljedu leđa. U izvješću izabranog doktora opće/obiteljske medicine, koja je sastavni dio prijave, navedena je dijagnoza ozljede prema važećoj MKB-10: S33.5 Luxatio/dystensio columnae vertebralis lumbalis.

6. Između stranaka je sporno ostvaruje li tužitelj prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu pretrpljene 9. lipnja 2022. Naime, prvostupanjsko tijelo i tuženik smatraju da tužitelju ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu jer je kod tužitelja došlo do recidiva kronične degenerativne bolesti kralježnice, egzacerbacije kroničnog bolnog sindroma leđa (dijagnoza po kojoj je vođena privremena nesposobnost za rad tužitelja, Dg. M 54.4 Lumbago s išijasom).

7. Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu mogu se ostvariti nakon što je u provedenom postupku pri nadležnoj službi pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje utvrđeno da su ozljeda (ili bolest) priznate za ozljede na radu.

8. Što se smatra ozljedom na radu propisano je člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'', br. 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: ZoZO). Tako je točkom 1. navedenog članka određeno da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima.

9. Razlozi za nepriznavanje ozljede na radu propisani su člankom 67. ZoZO-a. Naime, u smislu te odredbe ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 17. travnja 2023. odbilo predmetni zahtjev na temelju nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Osijek od 22. ožujka 2023. iz kojeg proizlazi da se dijagnoza šifre MKB-10: S 33.5 ne može priznati kao akutna ozljeda s obzirom da ista nije potvrđena na dan pregleda nadležnog kirurga.

11. Međutim, kako je tužitelj izjavio žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja u žalbenoj fazi postupka tuženik je pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 3. srpnja 2023., između ostaloga, utvrdilo da je tužitelju privremena nesposobnost za rad vođena pod dijagnozom M54.4 (Lumbago s išijasom), a koja bolest predstavlja degenerativnu bolest kralježnice, koja nastaje kroz dugi period i multifaktorijalne je etiologije. Liječničko povjerenstvo nadalje utvrđuje da se u nalazu prvog pregleda kirurga navode u anamnezi tegobe u vidu bolova u torakalnom dijelu kralježnice križima sa širenjem u lijevu nogu. Laseque pozitivan lijevo a RTG obradom ustanovljeno je kako je anteklinasto oblikovan trup Th 6 kralješka, kompresivna fraktura. Navodi se kako je ista viđena i na starijim RTG snimkama čime se dokazuje kako tužitelj od ranije ima verificiranu kompresivnu frakturu Th 6. Osim toga, u priloženom nalazu iz KBC Osijek, OHBP istog dana po događaju 9. lipnja 2022. kirurg postavlja dijagnozu lumboischialgia za koju je karakteristično da obično počne akutno zbog nekog naglog pokreta lumbalnom kralježnicom ili zbog napora (podizanje tereta kao u ovom slučaju). Stoga, a uzimajući u obzir da zatražena dijagnoza S33.5 (Iščašenje i nategnuće lumbalne kralježnice) u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije verificirana klinički niti dijagnostičkom obradom, odnosno nije verificirana akutna ozljeda niti jedne strukture lumbosakralne kralježnice u vidu iščašenja i nategnuća torakalne ili lumbalne kralježnice, predmetna se dijagnoza ne može uzročno- posljedično povezati s događajem od 9. lipnja 2022. Navedeni događaj bio je samo povod koji je izazvao pogoršanje (recidiv) kronične degenerativne bolesti kralježnice kod tužitelja, a što predstavlja predispoziciju za nastanak ozljede. Ovdje se radilo o egzacerbaciji kroničnog bolnog sindroma leđa, što nije ozljeda na radu. Dakle, kod tužitelja je došlo do recidiva kronične degenerativne bolesti kralježnice, egzacerbacije kroničnog bolnog sindroma leđa, a ne akutne ozljede po dijagnozi S33.5. U konačnici je stoga ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda da se ova dijagnoza ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 9. lipnja 2022. jer navedena dijagnoza nije verificirana ni klinički, niti dijagnostičkom obradom, odnosno radiološkom obradom nije potvrđena akutna ozljeda u smislu iščašenja i nategnuća lumbosakralnog segmenta kralježnice.

12. Zbog toga, unatoč činjenici što tužitelj tvrdi da je kritične zgode bol osjetio tijekom obavljanja radnih obveza, ipak se u konkretnom slučaju predmetna bolest (ozljeda) ne može smatrati ozljedom na radu u smislu članka 66. ZoZO-a.

13. Kao što je navedeno, tijekom upravnog spora sud je na prijedlog tužitelja odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Borisu Žulju, dr. med. Zadatak vještaka je bio utvrditi je li ozljeda tužitelja (šifre bolesti prema MKB-10, S33.5) s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s događajem od 9. lipnja 2022. kada je tužitelj prilikom podizanja pacijentice osjetio bol u leđima

14. Sudski vještak je dana 14. listopada 2024. dostavio sudu nalaz i mišljenje. U nalazu je vještak, između ostaloga, od ranijih predispozicija utvrdio prometnu nezgodu iz 2017., a pregledom zdravstvenog kartona uočio je kako je na dan 2. svibnja 2014. izdana uputnica za RTG vratne kralježnice, pri čemu je vodeća dijagnoza naznačena M53.1 (Cervikobrahijalni sindrom). Nakon toga je zatražen i EMNG donjih ekstremiteta dana 10. lipnja 2014. sukladno traženju ortopeda, koji je pored toga zatražio i pregled neurologa. Prema mišljenju sudskog vještaka, a prema onome što se može iščitati iz medicinske dokumentacije u spisu, tegobe tužitelja samo su ponovna manifestacija (egzacerbacija) od ranije utvrđene lezije n. ishijadikusa (EMNG od 5. ožujka 2018.) koja je nastala posljedično politraumi koju je uz ostale ozljede sačinjavala i luksacija lijevog kuka s prijelomom krova acetabula zbog čega je tužitelj operiran po traumatologu (repozicija i osteosinteza jednim vijkom s podložnom pločicom). U toj politraumi zadobiven je i prijelom Th 6 kralješka koji se ne može povezivati s ishialgičkim smetnjama. Dijagnoza pod kojom je učinjena prijava predmetne ozljede S33.5 ne može se povezati sa spornim događajem jer izostaje mehanizam koji bi mogao dovesti do takvog stanja i dijagnoze. Naime, za takvo stanje potrebna je srednje do visoko energetska trauma (prometna nezgoda, pad s visine i slično) a ne dizanje tereta. Stoga i sudski vještak smatra da se predmetna dijagnoza prema MKB-10: S33.5 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 9. lipnja 2022.

15. Proizlazi, dakle, da je sudski vještak u bitnome suglasan s vještacima nadležnih liječničkih povjerenstava Zavoda. Dodatno je u postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 7. travnja 2025. sudski vještak ponovio važnost EMNG- a od 5. ožujka 2018. kada je uočeno oštećenje ishijadičnog živca lijevo, kao posljedice ozljede od 2. prosinca 2017. kada je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi. Pritom 2017. nije došlo do ozljede slabinske kralježnice već prijeloma 6. grudnog kralješka, ali je došlo i do iščašenja lijevog kuka. Vrlo je česta ozljeda ishijatičnog živca prilikom takve luksacije u nivou samoga zgloba, a živac može generalno biti oštećen od svog ishodišta u kralježnici cijelim putem duž noge posljedično različitim utjecajima. Vještak je također upozorio na činjenicu da je tužitelj obrađivan po liječniku obiteljske medicine zbog tegoba s vratnom i lumbalnom kralježnicom o čemu govori upućivanje na RTG obradu još 2. svibnja 2014., a njemu kao sudskom vještaku, s obzirom kako su zatražene pretrage i vratne i slabinske kralježnice odnosno gornjih i donjih ekstremiteta, razumno je zaključiti kako ih liječnik obiteljske medicine nije zatražio bez jasnog kliničkog povoda. Sukladno navedenom smatra kako se može tvrditi da je tužitelj imao tegobe sa slabinskom kralježnicom još od 2014. Nadalje je vještak upozorio na činjenicu da je načelno moguća pojavnost tegoba kao posljedica dizanja tereta koje bi odgovarale bolnosti u donjem dijelu leđa sa ili bez širenja duž jedne ili obje noge odnosno s kliničkom manifestacijom lumboišijalgije. No, da bi određeni događaj smatrali početkom nečega ne bi smjele postojati prethodno evidentirani simptomi što kod tužitelja očito nije slučaj. U odnosu na dužinu privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) vještak je naveo da je u nalazu i mišljenju omaškom pogrešno naveo razdoblje u kojem je tužitelj bio na bolovanju. No, to za njegovu ocjenu i nije bilo ključno, pri čemu nije htio nagađati oko toga zašto u tom razdoblju nije bilo daljnjih dijagnostičkih obrada. Pritom je ponovno naglasio važnost ranijih predispozicija koje su kod tužitelja bile nedvojbeno prisutne. Zaključno je vještak naveo da uvid u novu dijagnostičku obradu u vidu magnetske rezonance koja je obavljena 2024. ne bi utjecao na njegov nalaz i mišljenje. Magnetska rezonanca (MR) bi samo pokazala kakvo je stanje kralježnice u trenutku kada se ista i vrši, pa kao takva ne može dati odgovore na pitanja kojim slijedom su se promjene događale i u kojem razdoblju.

16. Prema ocjeni suda, sudski vještak je uvjerljivo i jasno odgovorio na sva sporna pitanja te je dodatno pojasnio svoje mišljenje. Zbog toga sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka, upotpunjeno i pojašnjeno na ročištu za raspravu smatra jasnim, uvjerljivim i potpuno obrazloženim. Stoga je u tim okolnostima sud kao nepotreban odbio dokazni prijedlog za provođenje novog vještačenja. Naime, tužitelj nije doveo u sumnju mišljenje sudskog vještaka, dok je tvrdnja opunomoćenika tužitelja da sudski vještak nije odgovorio na sva pitanja neosnovana i paušalna. To što je tužitelj nezadovoljan mišljenjem sudskog vještaka nije razlog za određivanje novog vještačenja.

17. S time u vezi tužitelju valja reći da je prirodna osobina ljudske svijesti da pojave shvaća kao uzročno-posljedično povezane, premda nije uvijek poznato što je uzrok nečemu i kakvu posljedicu neki uzrok izaziva. Stoga nije neobično što tužitelj smatra da je predmetna ozljeda (bolest) kralježnice uzročno-posljedično povezana s događajem od 9. lipnja 2022. Međutim, u konkretnom slučaju zbiljski kauzalitet nastanka predmetne ozljede nije poznat (moguć je preširok krug uzroka, kao i netipični uzroci) i u tom slučaju uzročnu vezu mogu utvrditi samo vještaci i tu ne pomaže nikakva formula logičkog zaključivanja.

18. Upravo zbog toga je tijekom upravnog postupka provedeno stručno-medicinsko vještačenje, a u konačnici je ocjenu nadležnih liječničkih povjerenstava potvrdio i sudski vještak, a kako su vještaci za svoju ocjenu dali uvjerljive i valjane razloge, i sud ih stoga prihvaća. Utoliko suprotna shvaćanja tužitelja, koji ustraje pri stajalištu da se predmetna ozljeda (bolest) treba tretirati ozljedom na radu, nemaju nikakvog temelja i ne mogu se prihvatiti.

19. Zbog svega navedenoga, sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim, slijedom čega je presuđeno kao u izreci na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 36/24.).

U Osijeku 17. travnja 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju – po opun.

2. Tuženiku