REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-20/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, Grahorova 24, protiv tuženika B. Braun Adria d.o.o., Zagreb, Hondlova 2/9, OIB: 52275049572, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vrtarić i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnika Zorana Puljiza, odvjetnika, te zakonskog zastupnika tuženika TN, uz punomoćnicu Zrinku Vrtarić, odvjetnicu, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 5. prosinca 2023. nedopuštena.

II/ Određuje se da je Ugovor o radu zaključen između stranaka dana 1. lipnja 2015. prestao dana 19. svibnja 2024., i to sudskim raskidom ugovora o radu.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu štete u iznosu od 17.215,75 eur bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 17. travnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 17. travnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena kod tuženika, koji joj je Odlukom od 5. prosinca 2023., kako smatra, nezakonito otkazao ugovor o radu (poslovno-uvjetovani otkaz), te se isti pobija u ovom postupku, uz zahtjev za određivanje sudskog raskida ugovora o radu, s isplatom pripadajuće naknade štete, kako je to postavljeno u konačnom tužbenom zahtjevu od 10. veljače 2025., sve uz naknadu parničnih troškova, te s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući da je pobijani otkaz u cijelosti zakonit uslijed čega se predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o poslovno uvjetovanom redovitom otkazu ugovora o radu od 5. prosinca 2023. (str. 5-6, 57-58 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 14. prosinca 2023., uz presliku povratnice (str. 7-9 spisa), Odgovor tuženika na Zahtjev od 29. prosinca 2023. (str. 10- 11 spisa), Odluku tuženika od 5. prosinca 2023., s prilogom (str. 20-22 spisa), Opomenu – upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 5. travnja 2023. (str. 23 spisa), Drugu opomenu – upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 9. svibnja 2023. (str. 24 spisa), preslike iz spisa ovog suda poslovnog broja Pr-1107/2023 (str. 45-53 spisa), Prijavu HZMO-a (str. 63 spisa), obračunske isprave (str. 64-66, 172-173 spisa), Aneks IV ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2023. (str. 67 spisa), presliku Info.BIZ FINA-e (str. 77 spisa), preslike e-mail poruka (str. 78-79, 87-88, 129-130 spisa), sporazumne raskide ugovora o radu drugih djelatnika tuženika (str. 80-81, 86, 128 spisa) i Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu drugih radnika tuženika (str. 82-85 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica te zakonski zastupnik tuženika TN, oboje na ročištu održanom 6. ožujka 2025. (str. 164-169 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, koji joj je Odlukom od 5. prosinca 2023., kako smatra tužiteljica, nezakonito otkazao ugovor o radu (poslovno-uvjetovani otkaz), te se isti pobija u ovom postupku, uz zahtjev za određivanje sudskog raskida ugovora o radu, s isplatom pripadajuće naknade štete. S druge strane, tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući da je pobijani otkaz u cijelosti zakonit uslijed čega je predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u predmetnu Odluku od 5. prosinca 2023. utvrđeno je da se u istoj navodi da je radnica tj. tužiteljica bila zaposlena kod poslodavca (tuženika) od 6. travnja 2009., a posljednji važeći Ugovor o radu sklopila je dana 1. lipnja 2015.. Temeljem navedenog Ugovora o radu od 1. lipnja 2015., tužiteljica je, kako se iznosi u citiranoj Odluci, kod poslodavca obavlja poslove na radnom mjestu Specijalist za indikaciju i terapiju.

7. Nadalje se u Odluci ističe da je tuženik kao poslodavac, uvažavajući prevladavajuće gospodarske okolnosti u kojima posluje, odlučio svoje poslovanje usmjeriti na maksimizaciju prihoda uz smanjenje tekućih troškova. Slijedom navedenog je u odnosu na radno mjesto Specijalist za indikaciju i terapiju tuženik donio odluku o smanjenju broja izvršitelja zaposlenih na tom radnom mjestu i to s pet na četiri izvršitelja, s tim da će se zadaci koje je do tada obavljao jedan od izvršitelja naknadno rasporediti na preostale izvršitelje. Pri odlučivanju o donošenju konkretnog otkaza (tužiteljici), poslodavac je vodio računa o zakonskim kriterijima, i to trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja te drugim kriterijima koje smatra važnima za kvalitetno ispunjavanje poslova na navedenom radnom mjestu, a to su rezultati rada, timski rad i konstruktivna suradnja, te poštivanje radnih obveza. Nakon što je usporedio tužiteljicu u odnosu na navedene kriterije s preostalim radnicima zaposlenim na navedenom radnom mjestu, poslodavac je donio odluku o otkazu Ugovora o radu upravo u odnosu na tužiteljicu.

8. Zaključno je u Odluci navedeno da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, niti sudjeluje sindikat te stoga ne postoji potreba savjetovanja s istima o otkazu, a izneseni su i navodi vezani za trajanje otkaznog roka (uz oslobođenje obveze rada), korištenje razmjernog dijela godišnjeg odmora te pripadajuću otpremninu.

9. Vezano za takav sadržaj Odluke o otkazu, tužiteljica je već u tužbi, a i tijekom postupka, prvenstveno ukazivala da pobijana Odluka nije na odgovarajući način obrazložena, na način da nije navedeno na koji način je tuženik kao poslodavac vodio računa o tzv. socijalnim i drugim kriterijima, kao što nisu navedene niti okolnosti koje bi se odnosile na obrazlaganje eventualnih gospodarskih i organizacijskih razloga, a koji su, kako tvrdi tuženik, doveli do potrebe smanjenja broja izvršitelja tj. otkazivanja tužiteljici. Nasuprot tome, tuženik je tijekom postupka isticao da je predmetni otkaz zakonit s tim da je i dodatno obrazlagao razloge otkazivanja, npr. u odgovoru na tužbu te i u podnescima od 29. ožujka 2024. kao i 25. veljače 2025., pri čemu je dostavljana i dodatna dokumentacija.

10. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušane stranke, tj. tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

11. Tako je tužiteljica u svom iskazu iznosila da je bila zaposlena kod tuženika ukupno kakvih 14 godina, i to na poslovima prodaje, u naravi medicinskog potrošnog materijala, s tim da je zaključno naziv njezinog radnog mjesta bio Specijalist za indikaciju i terapiju, negdje od početka 2023.. Predmetni poslovi su uključivali i terenski rad tj. relativno česte odlaske u medicinske ustanove, prvenstveno bolnice, vezano za potrebne dogovore, a što je uključivalo i npr. prisutnost u operacijskim salama i sličnim prostorima, prilikom korištenja naših materijala, u svrhu opservacije i davanje dodatnih uputa korisnicima.

12. S obzirom na takvu zauzetost administrativni dio posla, u naravi popunjavanje tablica, učestalo je obavljala u poslijepodnevnim satima, sve do 17.00/18.00 sati, dakle često je efektivno tijekom dana radila i 15 sati.

13. Za obavljanje predmetnih poslova, koji uključuju i medicinska znanja, prošla je kod poslodavca i odgovarajuću edukaciju. Također je sudjelovala tj. bila upućivana i na medicinske kongrese, a i provodila je edukaciju medicinskog osoblja s kojim je surađivala na način da ih je samoinicijativno pozivala npr. na web edukacije o kojima je imala saznanja. Navodi da je s time ovdje tuženik bio upoznat, te se isto može smatrati oblikom nadstandardnog u obavljanju ovog posla. Također ističe da je više puta na savjetovanja tj. kongrese donosila i animalne uzorke, u svrhu demonstracija korištenja proizvoda tuženika, npr. kirurškog konca ili vaskularnih proteza, na koji način bi se korisnici na bolji način upoznali sa tim proizvodima i materijalima. Vezano za spomenute web edukacije, ističe da se nije radilo samo o apstraktnim predavanjima i prikazima slučaja, već su gotovo u svakom slajdu prezentirani i proizvodi iz ponude ovdje tuženika.

14. Ne spori da joj je tijekom 2023. poslodavac uručio dvije pisane opomene, tijekom travnja i svibnja navedene godine. Smatra da razlozi navedeni u istima nisu istiniti i osnovani te da su predmetne opomene neutemeljene. Vezano za opomenu od 5. travnja 2023. ističe da su netočne tvrdnje da bi s drugim djelatnicima neprimjereno komunicirala, a također je netočno da bi propustila proslijediti potrebnu dokumentaciju u postupku Javne nabave, budući da u to vrijeme još nije niti dospio trenutak za takve radnje.

15. Što se tiče opomene od 9. svibnja 2023., koja spominje tj. navodi kao upitno naknadu putnih troškova, ističe da su do tada putovanja automobilom vezano za njezin posao bila uobičajena, npr. čak do tri puta tjedno, i redovito su se troškovi refundirali naknadno, da bi ove zgode njoj bilo rečeno da joj putovanja više nisu dopuštena. Negira tvrdnju da bi na bilo koji način željela pribaviti nepripadajuću korist.

16. Što se tiče usmenog opominjanja, tužiteljica ističe da je vezano za prvu opomenu jedino kolega Š kratko jednom zgodom napomenuo i to prilikom preuzimanja upozorenja, da "nije više ljepilo koje povezuje pojedince", na što je tužiteljica odgovorila da niti ne može biti s obzirom da drugi ne obavljaju svoje poslove. Ne sjeća se da bi ju npr. 21. ožujka 2023. spomenuti Š usmeno opominjao. Pisano je odgovorila e-mail/om na način da ako joj se ne želi refundirati niti ne mora. Pojašnjava da je bar do tada politika kod poslodavca bila da se auto može koristiti kontinuirano, te je to ona i činila, ne spori da se dio troškova odnosio na dan kada je bila na bolovanju, to je i bio razlog što je napismeno navela da niti ne traži refundaciju ako nije prihvatljivo poslodavcu.

17. Tijekom vremena sve učestalije se počeo osjećati pritisak poslodavca da ode iz poduzeća, davali su joj na potpis različite opcije, čak je negdje u lipnju 2023. i dobila otkaz povodom kojeg je pokrenula sudski spor, no tuženik ju je vratio na rad te je tužba povučena u tom predmetu, također pred ovim sudom.

18. Pojašnjava i da je zapravo te zgode bila poslana na rad od kuće, i nije joj vraćena sva oprema koju je inače koristila, npr. službeni mobitel i sl.. Navodi da je od kuće pokušavala obavljala posao na način koliko je to bilo moguće. Naknadno je dobila i otkaz koji je predmet ovog spora.

19. Smatra da niti razlozi koje poslodavac navodi u toj Odluci ne stoje, prvenstveno vezano za potrebu smanjenja broja djelatnika. Ukazuje da je ona još počekom 2023. ukazivala na pojedine nepravilnosti vezane za određene djelatnike, koji su onda i dobili otkaze prije nje, npr. zbog sukoba interesa i sl.. Ne smatra da je zaista došlo do potrebe za smanjenjem broja djelatnika vezano za njezin slučaj, smatra da je izrazito doprinosila uspjehu poslodavca te je imala vrlo dobre poslovne rezultate, npr. oko 10 mil. kuna prometa je bilo ostvarivano godišnje, i nitko u timu nije imao te poslovne rezultate. Na pojedinim sastancima se razmatrala i mogućnost da ona bude rukovoditelj manjeg tima.

20. U međuvremenu se samozaposlila tako da više ne traži vraćanje na rad, na taj način obavlja poslove od 20. svibnja 2024.. Vezano za osobne podatke, ističe da su točni podaci kako je to navedeno pod ad. III. podneska njezinog punomoćnika od 10. veljače 2025.. Čak i da su tvrdnje tuženika o potrebi smanjenja broja izvršitelja točne, smatra da po zakonskim kriterijima ona ne bi trebala biti ta koja dobiva otkaz. Niti u jednom trenutku tijekom 2023. njoj nije bilo rečeno da postoje poslovni i financijski problemi kod tuženika, niti je to iznošeno npr. drugim kolegama. Ne tvrdi da je bila upoznata sa službenim podacima o financijskom stanju tuženika, no s obzirom na svoj višegodišnji rad kod tuženika te i uzimajući u obzir promet koji je ostvarivala kao i radnje na projektima koje je obavljala te što je realizirano u razdoblju nakon njezinog odlaska, navodi da može zaključiti da poslovanje tuženika nikako nije ugroženo.

21. Zaključno, tužiteljica je iskaza da nije uočila smanjenje opsega poslovanja tj. prodaje, čak suprotno, kolege iz skladišta su joj znale govoriti da tuženik ima izrazitu visoku razinu prodaje i isporuke u smislu količine, te da se navedeno kontinuirano povećava iz godine u godinu.

22. Također je saslušan i zakonski zastupnik tuženika, koji je u svom iskazu iznio da negdje od 2015. radi kod tuženika, s tim da je član Uprave od 2019., i može potvrditi da se u slučaju tuženika radi o trgovačkom društvu koji distribuira medicinsku i farmaceutsku opremu i proizvode.

23. U pravilu distribuiraju robu proizvođača iz njihovog sustava tj. njihovog principala, no njihova funkcija je prvenstveno vezana za prodaju i plasman proizvoda, uz edukaciju i upoznavanje korisnika, što se odnosi na medicinsko osoblje, tj. liječnike.

24. Ističe da se ne može reći da poslovanje tuženika u bitnome nije stabilno međutim do određenih poteškoća je došlo u razdoblju pandemije Covid-19, tj. došlo je do poremećaja u proizvodnji te lancima dobave, kao i do povećanja cijene proizvoda kao i smanjenja dostupnosti artikala. Također su i od strane principala dobivali uputu o potrebi reguliranja troškova, a u vezi čega je i dostavljena određena dokumentacija u spis. Također ukazuje i na okolnost da oni putem njihovog periodičnog newslettera obavještavaju sve djelatnike o bitnim pitanjima, što onda uključuje i prikaz stanja na tržištu i sl., tako da se ne može govoriti da nisu makar načelno bili upoznati sa situacijom na njihovom specifičnom tržištu.

25. Navedeno je npr. dovelo do potrebe čak i gašenja jednog od segmenata njihovog poslovanja vezano za liniju parenteralen i enteralne prehrane, upravo uslijed nedovoljne profitabilnosti navedenog. U tom smislu ukazala se potreba i za internacijom u segmentu prodaje, s tim da se već krajem 2022. te kroz 2023. provodio proces određenog restrukturiranja poslovanja. Kao primjer navodi da su sa zaključenjem 2022. imali pad profitabilnosti od 20%, uz činjenicu visoke inflacije od službenih 11%, no efektivno i više. Takve promjene u njihovom sustavu su tijekom vremena u razdoblju od 2022. -2024. dovele do 60%tnog rasta prometa u predmetnoj diviziji te 240% povećanja profita iste divizije.

26. Navodi da je ukupno kod tuženika zaposleno oko 40 osoba, s obzirom da su oni suštinski prodajni subjekt to se može reći da svi zaposleni zapravo rade na tim poslovima, no oko pola tj. 20tak radi direktno na prodaji. S obzirom na specijaliziranost, tužiteljica je bila među 5 djelatnika istog ranga i profila a što se odnosilo na materiju indikacije i terapije. Ocjenjeno je da je potrebno smanjiti broj izvršitelja na 4, uzimajući u obzir propisane kriterije, te i kriterije koji se navode u samoj Odluci o otkazu vezano za rezultate rada, timski rad i konstruktivnu suradnju te poštivanje radnih obveza. Ističe da su njihovi djelatnici u pravilu duže vremena kod njih, takve odluke nisu jednostavne, no izbor je pao na ovdje tužiteljicu, pri čemu navodi da je i daljnja kolegica iz iste specijalnosti otišla tijekom 2024., sporazumnim putem, no iz razloga što su i dalje imali višak djelatnika, a vezano i za provedenu reorganizaciju. U tom segmentu i dalje, dakle u trenutku davanja ovog iskaza, postoje samo 3 djelatnika.

27. Osim samog smanjenja broja djelatnika došlo je i do promjene načina rada te fokusiranje na neke nove segmente poslovanja, npr. formiran je odjel marketinga i sl.. Ne spori korektne radne rezultate tužiteljice, možda sve do samog kraja suradnje, no smatra da i drugi djelatnici imaju odgovarajući promet i sl.. Ponavlja da su kod tuženika u tom razdoblju uslijedile značajnije organizacijske promjene, kako je prethodno već rekao, a dodaje i da su prodajni timovi restrukturirani, što se odnosi i na tim u kojem je bila tužiteljica. Točno je da je s početkom 2023. tužiteljica dobila nešto veću plaću, no to se odnosilo i na druge djelatnike u velikoj većini, budući da više nisu koristili koncept bonusa već su u pravilu korigirali plaće na više, što je bilo vezano i za povećanje troškova života i sl.. Što se tiče segmenta potrošnih materijala, za koje tužiteljica tvrdi da su bila 3 izvršitelja, navodi da su sada preostala 2 izvršitelja, s tim da npr. jedna kolegica radi poslove vezane za investicije, što je posljedica i spomenutih reorganizacija. Radi se o djelatnicima sa nešto manje iskustva no npr. jedna od njih pokriva i regiju Split, gdje inače živi. U tom smislu se može reći, a uzimajući u obzir i prethodno iznesene navode o poboljšanim rezultatima divizije kod koje je bila i tužiteljica, da je novi model poslovanja optimizirao njihove rezultate te povećao uspjeh. Promet u odnosu na javne nabave gdje je bila uključena i tužiteljica je na razini divizije iznosio oko 15% a na razini kompanije oko 5%, kod čega je značajno uzimati u obzir odnos prometa i profitabilnosti za punu ocjenu koristi pojedinog segmenta. Način na koji tužiteljica opisuje svoje uspjehe u radu i dobar promet je zapravo očekivan rezultat od svakog djelatnika, i kao takvog ga i prihvaćaju. Kolegica ON je u međuvremenu napredovala s obzirom na dobre rezultate rada, nije bila među 5 djelatnika koji se spominju u Odluci o otkazu.

28. Ne spori da je tužiteljica dobila raniji otkaz tijekom lipnja 2023., što je bilo utemeljeno i na ranijim opomenama iz travnja i svibnja, i za koje opomene smatra da sadržajno odražavaju stvarno stanje, a kako je navedeno u istima. Tužiteljica je i dodatno opominjana za putovanje na koje je otišla bez odobrenja, s tim navodi da se dakle tužiteljica zaista neprimjereno odnosila prema kolegama, a i da je tražila refundiranje troškova vozila nastalih za vrijeme bolovanja, što u oba slučaja nije prihvatljivo.

29. Sve navedeno nije bilo usmjereno osobno protiv tužiteljice, prvotni otkaz nije bio zakonit zbog nenamjernog administrativnog propusta. Smatra da i razlozi koji se spominju u otkazu koji je predmet ovog postupka su u cijelosti zakoniti te utemeljeni na objektivnim podacima. Dodatno napominje da je tijekom 2023. uz tužiteljicu bio još jedan otkaz u sektoru prodaje a jedan iz drugog segmenta tj. podrške, kod čega ističe da su i oni djelatnici koji formalno ne rade u prodaji faktički u funkciji podrške prodaji. Uz navedeno bilo je i nekoliko slučajeva sporazumnog raskida ugovora, upravo iz sektora prodaje.

30. Prije otkazivanja tužiteljici u prosincu 2023. razmatrane su opcije sporazumnog razlaza i sl., no nije utvrđena mogućnost rasporeda na neko drugo radno mjesto i sl., uzimajući u obzir specijaliziranost pojedinih djelatnika za pojedine segmente njihovog poslovanja, u kojem smislu onda nije realno očekivati da se pojedinci premještaju na poslove koje do tada nisu obavljali.

31. Ocjenjujući prethodne citirane iskaze, kao i priloženu dokumentaciju, za zaključiti je da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljici, na način kako je to navedeno u Odluci o otkazu od 5. prosinca 2023.. Naime, odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, što nije sporno, no u st. 2. istog članka propisano je i da poslodavac mora, također u pisanom obliku, i obrazložiti otkaz.

32. Kako je vidljivo iz same Odluke (str. 5-6, 57-58 spisa, u bitnome citirana i pod točkama 6.-8.) tuženik šturo i bez iznošenja potrebnih okolnosti samo konstatira da je, uvažavajući prevladavajuće gospodarske okolnosti u kojima posluje, odlučio svoje poslovanje usmjeriti na maksimizaciju prihoda uz smanjenje tekućih troškova, te da je u tom smislu a u odnosu na radno mjesto Specijalist za indikaciju i terapiju donijeta odluka o smanjenju broja izvršitelja zaposlenih, i to s pet na četiri izvršitelja, s tim da će se zadaci koje je do tada obavljao jedan od izvršitelja naknadno rasporediti na preostale izvršitelje.

33. Navedeno je i da je tuženik pri odlučivanju o donošenju konkretnog otkaza tužiteljici vodio računa o zakonskim kriterijima, i to trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja te drugim kriterijima koje smatra važnima za kvalitetno ispunjavanje poslova na navedenom radnom mjestu, a to su rezultati rada, timski rad i konstruktivna suradnja, te poštivanje radnih obveza. Nakon što je usporedio tužiteljicu u odnosu na navedene kriterije s preostalim radnicima zaposlenim na navedenom radnom mjestu, poslodavac je donio odluku o otkazu Ugovora o radu upravo u odnosu na tužiteljicu (odlomak 3 obrazloženja Odluke od 5. prosinca 2023.).

34. Dakle vidljivo je da tuženik u samoj Odluci nije pobliže obrazlagao zakonom propisane relevantne okolnosti koje uvjetuju mogućnost poslovno-uvjetovanog otkaza, na način da ni na koji način nije obrazloženo o kakvim se "prevladavajućim gospodarskim okolnostima" radi (a koje okolnosti su po tvrdnjama tuženika prouzročile potrebu umanjenja broja djelatnika), kao što nije pobliže obrazložio niti okolnosti vezane za primjenu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu, tj. način na koji je primijenio zakonom propisane kriterije kao i eventualne dodatne kriterije, s obzirom da nisu poimenično navedeni radnici s kojima je tužiteljica uspoređivana, niti je vidljiva bodovna lista sastavljena s tim u vezi.

35. U tom smislu se onda ne može smatrati da je tuženik udovoljio naprijed citiranoj odredbi čl. 120. st. 2. Zakona o radu tj. ne može se smatrati da je u pisanom obliku obrazložio otkaz, i već predmetna okolnost, sagledana sama po sebi, predstavlja takvu povredu koja dovodi do utvrđenja nedopuštenosti otkaza.

36. Pritom nije sporno ali niti odlučno, da je tuženik tijekom ove parnice, posebno u odgovoru na tužbu te u već citiranim podnescima od 29. ožujka 2024. kao i 25. veljače 2025. dodatno obrazlagao razloge otkazivanja, koji se načelno mogu smatrati prihvatljivim (nesporna je ovlast poslodavca da sam upravlja poslovnim procesima, što može uključivati i eventualna otkazivanja ugovora o radu u skladu sa zakonom) te dostavljao određenu dokumentaciju, kako vezanu za pitanje gospodarskih okolnosti koje su dovele do potrebe otkazivanja, tako i vezano za bodovanje djelatnika (str. 20- 22 spisa) te ranija upozoravanja tužiteljice, i što je sve u bitnome potvrdio u svom iskazu zakonski zastupnik tuženika TN.

37. Međutim, sve navedeno ne može nadomjestiti okolnost da Odluka od 5. prosinca 2023. ne sadrži predmetne podatke tj. obrazloženje o gospodarskim razlozima koji su doveli do potrebe otkazivanja kao što ne sadrži bilo kakve podatke o usporednim radnicima te kriterijima i rezultatima bodovanja vidljivim iz tablice naknadno priložene na str. 22 spisa, a temeljem kriterija iz Odluke od 5. prosinca 2023. (str. 20-21 spisa). Kako je već rečeno, obveza poslodavca iz čl. 120. st. 2. Zakona o radu se sastoji upravo u tome da naprijed navedene relevantne okolnosti i budu navedene u obrazloženju odluke o otkazu, te dakle nije dovoljno da se samo općenito, kako je to učinjeno u obrazloženju Odluke od 5. prosinca 2023., poslodavac pozove na razloge otkazivanja. S obzirom na izostanak potrebnog obrazloženja razloga otkazivanja, ne može se niti smatrati da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljici, kod čega se, kako je također ranije već rečeno, ne mogu uzeti u obzir navodi i razlozi koje je tuženik iznosio tek tijekom ove parnice a propustio ih je pobliže navesti u Odluci o otkazu.

38. Pritom je točno, kako to ističe tuženik, da nije bio u obvezi uz Odluku o otkazu dostavljati i dodatnu dokumentaciju tj. priloge, s obzirom da iz odredbe čl. 120. st. 2. Zakona o radu takva obveza niti ne proizlazi, no proizlazi obveza da se odluka o otkazivanju na pravilan način pisano obrazloži, što je tuženik propustio učiniti (Odluka od 5. prosinca 2023. ne sadrži niti obrazloženje vezano za nastale gospodarske okolnosti, kao niti vezano za primjenu čl. 115. st. 2. Zakona o radu, kao ni kriterije i način bodovanja, već je dokumentacija s tim u vezi dostavljena tijekom ovog postupka).

39. U tom smislu je onda valjalo utvrditi da je otkaz od 5. prosinca 2023. nedopušten, neovisno o razlozima i okolnostima koje je tuženik iznosio tijekom ovog postupka, te je tim slijedom odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

40. Dodatno se još napominje da je tuženik već Odlukom od 21. lipnja 2023. tužiteljici također otkazao ugovor o radu i to zbog skrivljenog ponašanja, u vezi čega je pred ovim sudom bio pokrenut i postupak pod poslovnim brojem Pr-1107/2023, no koji je završio povlačenjem tužbe s obzirom da je tuženik vratio tužiteljicu na rad, što je u svom iskazu potvrdio i zakonski zastupnik tuženika te tužiteljica. Predmetna okolnost, mada nije neposredno vezana za pitanje zakonitosti Odluke od 5. prosinca 2023., dodatno umanjuje dokaznu snagu navoda tuženika iz ovog postupka s obzirom da postupanje tuženika ukazuje na inzistiranje na otkazivanju tužiteljici (dvije odluke o otkazu u manje od 6 mjeseci), neovisno o osnovnosti razloga za iste (vezano za otkaz od 21. lipnja 2023. tužiteljica je bila vraćena na rad što je dovelo do povlačenja tužbe dok je u odnosu na otkaz od 5. prosinca 2023. također utvrđena nezakonitost tj. nedopuštenost istog iz prethodno pobliže iznesenih razloga).

41. Nadalje, u smislu odredbe čl. 125. Zakona o radu određen je na traženje tužiteljice i sudski raskid ugovora o radu s danom 19. svibnja 2024., s obzirom na novo zapošljavanje tužiteljice s danom 20. svibnja 2024., kako je to vidljivo iz Prijave HZMO- a na str. 63 spisa, u kojem smislu je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude, a također je tužiteljici dosuđena i odgovarajuća naknada štete u smislu odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o radu u visini od pet prosječnih bruto plaća (3.443,15 eur, vidljivo iz priloženih obračuna plaće na str. 64-66 spisa), uzimajući u obzir da je tužiteljica kod tuženik neprekidno radila od 6. travnja 2009., da je rođena **.**.1982. te da nema obveza uzdržavanja na koji način je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude (dosuđeni iznos 17.215,75 eur).

42. Zakonske zatezne kamate na predmetni iznos od 17.215,75 eur određene su od dana donošenja odluke pa do isplate, sukladno propisima navedenim pod točkom III. izreke ove presude.

43. Pritom je u pravu tuženik kada ističe, posebno u podnesku od 6. ožujka 2025., da je tužiteljica, s obzirom da se radilo o poslovno-uvjetovanom otkazu, zaprimila propisanu otpremninu u visini od 17.215,75 eur, te da bi usvajanje tužbenog zahtjeva (do čega je i došlo ovom presudom) dovelo do nestanka pravne osnove za isplatu predmetne otpremnine. Međutim, ne postoji osnova da bi se, kako traži tuženik, isplaćeni iznos otpremnine odbio od dosuđene naknade, budući da tuženik nije u tom smislu postavljao niti protutužbu odnosno prigovor prijeboja, već se eventualno povrat otpremnine (u odnosu na koju je nestala pravna osnova) može ostvariti u zasebnom postupku odnosno mirnim putem.

44. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tužiteljice u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, uz nagradu od po 250 bodova za sastav podneska od 10. veljače 2025. te zastupanje na ročištu održanom 6. ožujka 2025., ili ukupno 750 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 1.500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (375,00 eur) iznos od 1.875,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužiteljici, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

45. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

46. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

Zagreb, 17. travnja 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika