Poslovni broj: Us I-2851/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima- odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijam i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku-odvjetnicima Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, radi ukidanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 04. travnja 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe te odsutnosti uredno pozvanog tuženika,17. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/24- 01/73, URBROJ:529-06-03-02/1-24-2 od 19. rujna 2024. godine te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak

II. Nalaže se Ministarstva turizma i sporta, da u roku od 60 dana od dana prijema presude i spisa donese novu odluku po predmetnoj upravnoj stvari, sukladno iznijetom stavu suda.

III. Nalaže se tuženiku i zainteresiranoj osobi da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 eura u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335- 06/24-01/73, URBROJ:529-06-03-02/1-24-2 od 19. rujna 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da rješenje tuženika osporava zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede procesnog prava; da prema stanju predmeta kao vlasnici predmetne nekretnine kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su upisani ĆL za 1/5 te pok. LL za 4/5 dijela; da tuženik pozivom na članak 8. Zakona o zemljišnim knjigama te članka 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima drži da je prvostupanjsko tijelo pogrešno da bi predmetni upravni postupak trebalo prekinuti, sukladno članku 55. Zakona o općem upravnom postupku, do rješavanja prethodnog pitanja pred nadležnim sudom, koji se vodi pod poslovnim brojem P-1462/2023., jer bi tek pravomoćna sudska odluka kojom bi činjenično stanje bilo utvrđeno na drugačiji način, mogla biti osnova za pokretanje nekog novog upravnog postupka, zbog čega je valjalo rješenje poništiti; da tuženik ukazuje prvostupanjskom tijelu da je rješavanje sporova oko vlasništva u nadležnosti suda, a ne upravnih tijela, kojima je zadatak damo iz dostavljenih dokaza utvrditi činjenično stanje u skladu sa važećim propisima, koje činjenice se, u predmetnom upravnom postupku se mogu na neupitan način utvrditi iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta. U tužbi se navodi da je osporeno rješenje tuženika nepravilno i nezakonito jer su predmetna rješenja kojim je tužitelju dano odobrenje za obavljanje djelatnosti ukidaju zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 34. stavak 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iako se u naravi uvjeti u odnosu na vrijeme izdavanja odobrenja nisu promijenili, jer je u vrijeme izdavanja navedenih prvostupanjskih rješenja od 27. veljače 2027. godine zemljišnoknjižno stanje bilo istovjetno današnjem; da je tužitelj upisan kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini za 1/5 dijela temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Branke Rački, broj: O- 4705/2016, UPP-OS-112/2016- od 08. rujna 2016. godine, a da preostali dio od 4/5 dijela predstavlja bračnu stečevinu koju je tijekom postupka zatražila supruga ostavitelja FL; da su dana **.**.2017. FL kao primateljica uzdržavanja te ĆL kao davatelj uzdržavanja zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, temeljem kojeg je mu je FL dala u vlasništvo i posjed cijeli svoj suvlasnički dio od 4/5 dijela predmetne nekretnine; da je navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio temeljna isprava na osnovu koje je tužitelj pokrenuo ispravni postupak kod Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Z-10866/2023; da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj: Z-10866/2023 od 02. lipnja 2023. godine odbijen navedeni prijedlog tužitelja za ispravak zk. stanja, ali da se je naknadno utvrdilo da su stajališta zemljišnoknjižnog odjela Suda bila pogrešna; da je presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1462/2023-10 od 27. svibnja 2024. godine prihvaćen glavni tužbeni zahtjev tužitelja te se u točci I. presude izreke nalaže zemljišnoknjižnom odjelu u Tisnom da u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. zgr. [katastarska čestica] provede ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da izvrši brisanje prava vlasništva LL sa suvlasničkim djelom od 4/5 dijela, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na 4/5 dijela nekretnine u ime i za korist tužitelja. Navodi da pitanje vlasništva predstavlja prethodno pitanje, kako je i utvrdilo prvostupanjsko tijelo u svome rješenju kojim prekida upravni postupak. Tužbenim zahtjevom zatražio je da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja. Naveo je nije osnovan tužbeni navod da su osporenim rješenjem tuženika ukinuta rješenja navedena u točci 2. izreke osporenog rješenja, zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 34. stavak 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a da se u naravi uvjeti u odnosu na vrijeme izdavanja prvostupanjskih rješenja uopće nisu promijenili. Navodi se da su se uvjeti u odnosu na vrijeme izdavanja prvostupanjskih rješenja bitno promijenili budući da je, kako i sam tužitelj navodi u tužbi od 18. kolovoza 2023. godine pod brojem UsI-1462/23, u odnosu na 4/5 dijela predmetne kat. čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u kojoj tužitelj pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, pokrenut spor iz čega je razvidno da se tužitelj temeljem rješenja o nasljeđivanju od 08. rujna 2016. godine, pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: 143 P Ob-928/2017 od 28. rujna 2017. godine i ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. veljače 2017. godine, koje je dostavio povodom zaključka prvostupanjskom tijelu dana 24. kolovoza 2020. godine, više ne može smatrati samo vlasnikom predmetne nekretnine; da se neosnovano tužitelj poziva na presudu Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1462/2023-10 od 27. svibnja 2024. godine, jer predmetna presuda nije bila priložena spisu predmeta u vrijeme donošenja osporenog rješenja, niti je pravomoćna, radi čega ne može utjecati na zakonitost osporenog rješenja. Tuženik ističe da mu je presudom od 28. prosinca 2022. godine naloženo da u ponovnom postupku odluči o žalbi CL, sukladno pravnom shvaćanju Suda, prema kojem iz opisane činjenične situacije nije razvidno da je, imajući u vidu odredbu članka 120. Zakona, radi čega je doneseno osporeno rješenje. Predložio je da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 19. rujna 2024. godine pod točkom 1. izreke rješenja poništava se rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredi, ruralni razvoj i EU fondove, Odsjeka za obrtništvo i turizam, KLASA:UP/I-335-03/20-02/1649, URBROJ:2182-09-01/2-24-13 od 29. svibnja 2024. godine. Točkom 2. izreke ukidaju se rješenja, KLASA:UP/I-335-03/17- 01/286, URBROJ:2182-03-02/5-17-03 od 27. veljače 2027. godine i rješenje, KLASA:UP/I-335-03/17-01/288, URBROJ:2182-03-02/5-17-03 od 27. veljače 2027. godine kojima je ĆL, [adresa] (tužitelju) odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima vrste apartman i soba, u Pirovcu, Stinice 2B, zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 34. stavak 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove, Odsjeka za obrtništvo i turizam, KLASA:UP/I-335-03/20-02/1649, URBROJ:2182-09-01/2-24-13 od 29. svibnja 2024. godine (prvostupanjskim rješenjem) je u ponovnom postupku prekinut postupak koji se je vodio kod prvostupanjskog tijela radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdanog ĆL (tužitelju, zbog rješavanja prethodnog pitanja pred nadležnim sudom. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela zainteresirana osoba.

4. Dana 27. prosinca 2024. godine opunomoćenik tužitelja je dostavio podnesak u kojem je u bitnom ostao kod tužbenih navoda ali je to u istom podnesku iznio prijedlog da sud sukladno članku 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje kojim će odgoditi izvršenje osporenog rješenja tuženika, navodeći razloge za odgodu izvršenja.

5. Sud je rješenjem broj: UsI-2851/24-7 od 3. veljače 2025. godine, po službenoj dužnosti pozvao CL iz [adresa], da sudjeluje u ovom upravnom sporu kao zainteresirana osoba, te mu je dostavio tužbu i odgovor na tužbu te ga pozvao da u roku od 30 dana od dana primitka prijepisa rješenja dostavi sudu odgovor na tužbu.

6. Dana 05. ožujka 2023. godine zaprimljen je podnesak zainteresirane osobe CL zastupanog po navedenom opunomoćeniku u kojem je navedeno da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da se između istih stranaka već vodio upravni spor pod brojem UsI-1062/22. Ističe da su dalje u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisani ĆL za 1/5 te pok. LL za 4/5 dijela, slijedom čega da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 34. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti; da se tužitelj poziva na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1462/2023 od 27. svibnja 2024. godine temeljem koje postaje vlasnikom nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali da se sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo na nekretnini stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi; da tužitelj u tužbi navodi da je današnje zemljišnoknjižno stanje bilo isto i prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja od 27. veljače 2017. godine, što znači da je prvostupanjsko tijelo već tada pogrešno utvrdilo činjenično stanje, odnosno da je pogrešno primijenilo materijalno pravo, dodijelivši tužitelju odobrenje za pružanje usluga, iako isti nije bio vlasnik nekretnine za koju je tražio odobrenje, što je zainteresirana osoba isticala u ranijem upravnom sporu koji se je vodio pred Upravnim sudom u Splitu u predmetu broj: UsI-1062/22.

7. Dana 21. ožujka 2025. godine opunomoćenik tužitelja je dostavio podnesak u kojem je među ostalim naveo da mu je presudom Općinskog suda u Šibeniku broj:

P-1462/2023 od 27. svibnja 2024. godine priznato pravo vlasništva navedene nekretnine te nakon što presuda postane pravomoćna da će steći i titulu za uknjižbu prava vlasništva nekretnine; da za razliku od tužitelja, zainteresirana osoba ne raspolaže niti jednom ispravom (javnom i/ili privatnom) iz koje bi proizlazilo da bi on bio nasljednikom iza pok. LL koji se vodi upisan u zemljišnoj knjizi.

8. Tuženik je dana 03. travnja 2025. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao na podnesak tužitelja od 29. siječnja 2025. godine, te u istom podnesku u bitnom ostaje kod navoda iznijetih u odgovoru na tužbu.

9. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 04.travnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako im je poziv za raspravu uredno uručen, a izostanak nisu opravdali. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te svih ranije dostavljenih podnesaka. U odnosu na podnesak tuženika od 03. travnja 2025. godine naveo je da je presudom Upravnog suda u Splitu, broj: 7 UsI- 1062/22-12 od 28. prosinca 2022. godine poništeno rješenje tuženika od 07. travnja 2022. godine u bitnome iz razloga što je sud zauzeo stajalište da tužitelj nije dokazao da je izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine; da smatra da je sada dokazima koje je priložio u spis dokazao činjenicu da je tužitelj već u času izdavanja prvostupanjskog rješenja za obavljanje djelatnosti iz 2017. godine bio vanknjižni vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti. Naveo je da ustraje u prijedlogu za odgodni učinak tužbe tj. za odgodu izvršenja osporenog rješenja tuženika. U spis predao popis troška kojim je zatražio trošak sastava tužbe, sastava podneska od 27. prosinca 2024., sastava podneska od 29. siječnja 2025. godine, sastava podneska od 21. ožujka 2025. godine, te zastupanje na ročištu, za svaku radnu u iznosu od po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV ili sveukupno 6.20,00 eura, te sudsku pristojbu po pozivu suda. Zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu, te sveg navedenog, te je istakla da tužitelj koš uvijek u zemljišnoj knjizi nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Popisala je trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV.

10. U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 19. rujna 2024. godine, odgovor na tužbu dostavljen od tuženika, odgovor na tužbu dostavljen od zainteresirane osobe, pregledani su svi podnesci stranaka koji čine sastavni dio spisa zajedno sa prilozima, te je pregledan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

11. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja od 19. rujna 2024. godine, odnosno da li je zakonito osporenim rješenjem tuženika poništeno prvostupanjsko rješenje, KLASA:UP/I-335-03/20-02/1649, URBROJ:2182-09-01/2-24- 13 od 29. svibnja 2024. godine, te ukidaju rješenja, KLASA:UP/I-335-03/17-01/286, URBROJ:2182-03-02/5-17-03 od 27. veljače 2027. godine i rješenje, KLASA:UP/I-335- 03/17-01/288, URBROJ:2182-03-02/5-17-03 od 27. veljače 2027. godine kojima je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u u predmetnoj nekretnini u Pirovcu, zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 34. stavak 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

13. Člankom 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj: 85/15,121/16,99/18,25/19,98/19,32/20,42/20. i 126/21) propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz slijedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili je vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, 3. da građevina-objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

Člankom 38. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem: 1. u slučaju smrti iznajmljivača, 2. u slučaju odjave pružanja ugostiteljskih usluga danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom upravnom tijelu, ako je iznajmljivač u odjavi utvrdio datum unatrag, 3. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavak 2. toga Zakona.

14. Člankom 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21, dalje: ZUP-a) propisano je da ako0 se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.

15. Pitanje vlasništva i sporovi u vezi vlasništva nekretnine kada se pojave u postupku izdavanja-ukidanja odobrenja za obavljanje djelatnosti prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, po ocijeni suda predstavlja prethodno pitanje, koje treba da se riješi pred nadležnim sudom obzirom da pitanje vlasništva ne mogu rješavati upravna tijela.

16. Po ocijeni suda pravilno je prvostupanjsko tijelo u svome rješenju KLASA:UP/I-335-03/20-02/1649, URBROJ: 2182-09-01/2-24-13 od 29. svibnja 2024. godine (prvostupanjskim rješenjem) prekinulo postupak koji se je vodio radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdanog ĆL (tužitelju), zbog rješavanja prethodnog pitanja pred nadležnim sudom.

17. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj na predmetnoj nekretnini vlasnik za 1/5 dijela, kako je i uknjižen u zemljišnoj knjizi, a da je u preostalom dijelu od 4/5 dijela vlasništvo predmetne nekretnine upisano na pok. LL.

18. Tužitelj raspolaže (nepravomoćnom) presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1462/2023-10 od 27. svibnja 2024. godine kojom je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev tužitelja te se u točci I. presude izreke nalaže zemljišnoknjižnom odjelu u Tisnom da u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. zgr. [katastarska čestica] provede ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da izvrši brisanje prava vlasništva LL sa suvlasničkim djelom od 4/5 dijela, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na 4/5 dijela nekretnine u ime i za korist tužitelja.

Kako navedena presuda još nije stekla pravomoćnost, već je u žalbenom postupku, pa vlasnički spor u vezi predmetne nekretnine nije pravomoćno dovršen tako da se tužitelj ne može izvršiti uknjižbu vlasništva na cijeloj nekretnini sukladno navedenoj presudi, stoga je opravdano da se postupak prekine dok se pravomoćno ne dovrši navedeni spor o vlasništvu nekretnine.

19. Sud smatra da se u postupku izdavanja odobrenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, kada se odlučuje o izdavanju-ukidanju odobrenja za obavljanje djelatnost, pojavi prethodno pitanje vezano za vlasništvo nekretnine, da postupak treba prekinuti dok se ne riješi prethodno pitanje, jer je pitanje vlasništva i spor u vezi vlasništva nekretnine u kojoj bi se obavljala djelatnost, nesporno predstavlja prethodno pitanje.

20. Navedeni pravni stav proizlazi iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-3188/2024. od 20. veljače 2025. godine, kojom je u činjenično sličnoj situaciji (istog tuženika, a radi izdavanja-ukidanja odobrenja po Zakonu o obavljanju ugostiteljske djelatnosti), usvojena ustavna tužba te ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike hrvatske broj: Usž-2797/2023-2 od 28. veljače 2024. i presuda Upravnog suda u Splitu broj: UsI-1295/2022-14 od 2. svibnja 2023. godine i predmet vraćen Upravnom sudu u Splitu.

21. U navedenoj Odluci Ustavni sud RH navodi da je u konkretnoj situaciji najprije trebalo riješiti prethodno pitanje, te prekinuti postupak do rješavanja prethodnog pitanja.

U Odluci Ustavnog suda se navodi da upravni sudovi mehaničkom primjenom mjerodavnog prava (članak 27. stavak 1. u vezi s člankom 24. stavak 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti) utvrdili prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a da pritom nisu vodili računa o svim okolnostima konkretnog slučaja. Ustavni sud nadalje navodi da su upravni sudovi odbijanjem tužbenog zahtjeva podnositelja za poništenje rješenja Ministarstva od 20. svibnja 2022. propustili ispuniti svoju svrhu – onu propisanu člankom 19. stavkom 2. Ustava. Pritom Ustavni sud ponavlja da sastavnice/aspekti pravičnog suđenja moraju biti poštovani i u postupku sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata uprave iz članka 19. stavka 2. Ustava.

22. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da osporeno rješenje tuženika nije pravilno i zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, radi čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.

23. U postupku nakon ove presude tuženik će s obzirom na izloženo stanje spisa, otkloniti navedenu nepravilnost te putem prvostupanjskog tijela, predmetni upravni postupak prekinuti dok se pravomoćno ne okonča predmetni sudski postupak koji se vodi u vezi vlasništva predmetne nekretnine, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a.

24. Budući da je presudom poništeno osporeno rješenje tuženika nije bilo razloga da se razmatra ni donosi odluka o zahtjevu tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer je predmet vraćen na ponovni postupak.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj uspio u upravnom sporu priznat mu je trošak u iznosu od iznosu od 6.250,00 eura koji se odnosi na trošak sastava tužbe, trošak sastava 3 podneska (od 27. prosinca 2024, 29. siječnja 2025. i 21. ožujka 2025.), te trošak zastupanja tužitelja na raspravi, za svaku radnu u iznosu od po 1.000,00 eura (ukupno 5.000,00 eura), sve uvećano za PDV od 25 % (1.250,00 eura), sveukupno 6.250,00 eura, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude. Kako je tužitelj uspio u upravnom sporu nije obveznik sudskih pristojbi.

Zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška je odbijen jer zainteresirana osoba nije uspjela u upravnom sporu, jer je u upravnom sporu uspio tužitelj, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

26. U zapisniku o objavi presude je kod pisanja počinjenja greška budući da je u točki IV. izreke navedeno da se odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

Radi se o očitoj pogrešci u pisanju što proizlazi iz ukupnog sadržaja izreke presude navedene u zapisniku o objavi, budući se i točci III. izreke tužitelju priznaju troškovi upravnog spora, jer se navodi da se nalaže tuženiku i zainteresiranoj osobi da tužitelju naknadi trošak upravnog spora. Slijedom navedenog je jasno da je u točci IV. ne odbija tužiteljev zahtjev za priznanje troškova (jer su isti priznati u prethodnoj točci), već da se odbijanje zahtjeva za priznavanje troškova upravnog spora odnosi na zainteresiranu osobu.

Kako se radilo o očitoj pogrešci kod pisanja Sud je istu otklonio presudom, na ovaj način, te ocjenjuje unatoč navedenoj pogrešci nije došlo do povrede prava stranaka.

27. Svakako pitanje priznavanja troškova upravnog spora nije pitanje koje se tiče merituma upravne stvari o kojem se odlučuje u izreci presude, dok se pitanje priznavanja troškova može rješavati u formi rješenja, te u tom smislu se niti ne bi trebalo navoditi u zapisniku o objavi presude.

U Splitu 17. travnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Zajednički odvjetnički ured Franjo Šebijam i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5,

- tuženiku, Ministarstva turizma i sporta, Zagreb Prisavlje 14,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe, Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25,

- spis,