REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-2964/2024-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv I-tuženika ZET d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 i II-tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 13, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja GU te punomoćnice I-tuženika OU, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se predlaže naložiti tuženicima ZET-u d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 i Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 13, OIB: 26187994862 solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.342,04 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2019. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom prethodnog postupka navodi da je njegov osiguranik FU ozlijeđen 9. prosinca 1994. u prometnoj nezgodi koju je prouzrokovao radnik I-tuženika, a koje je vozilo bilo osigurano kod II-tuženice od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, da je na temelju te nezgode njegovom osiguraniku rješenjima IN-910338 priznato pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja i pravo na invalidsku mirovinu, s time da predmetna ozljeda na ukupnu invalidnost utječe u omjeru od 60% te da je povodom spomenutog štetnog događaja vođena parnica radi naknade štete kod ovog suda pod brojem: P-2162/17 te Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P 2270/10 za ranija razdoblja, dok je postupak P-149/18 i dalje u tijeku, pa kako je za razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019. s osnova invalidske mirovine osiguraniku isplaćen iznos od 96.800,86 kn, od čega 60% iznosi 58.080,52 kn, a s osnove naknade za tjelesno oštećenje je za isto razdoblje isplaćen iznos od 5.238,10 kn, slijedom čega ukupna šteta iznosi 55.318,62 kn, to tužitelj, pozivom na čl.161-162. i čl.164. Zakona o mirovinskom osiguranju, predlaže donošenje presude kojom se tuženicima nalaže da mu solidarno isplate navedeni iznos s pripadajućom zateznom kamatom od 12. listopada 2019. do isplate.
1.2. Na ročištu 10. rujna 2020., a nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj ističe da je nešto pogrešno navedeno pitanju iznosa te da od tuženika traži da mu isplate iznos od 63.318,62 kn s pripadajućom kamatom kao u tužbi.
2. I-tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok osporava osnov i visinu zahtjeva jer je osiguranik tužitelja rođen **.**.1940. i po redovnom bi tijeku stvari stekao uvjete za punu starosnu mirovinu, u kojem slučaju bi postojala obveza nadoknade samo eventualne razlike za koju bi invalidska mirovina premašivala starosnu odnosno da isplata invalidske mirovine nakon što bi osiguranik navršio 65 godina života za tužitelja ne predstavlja štetu. Također osporava i tijek kamata jer da bi se ista eventualno mogla tražiti za razdoblje nakon isteka roka od 15 dana od dana kada su tuženici pozvani na dostavu odgovora na tužbu.
3. II-tuženica priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornost i pasivnu legitimaciju, dok osporava osnov i visinu potraživanja jer je osiguranik tužitelja rođen **.**.1940. i u vrijeme za koje tužitelj traži naknadu štete bi imao preko 77 godina, pa bi po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, bio u starosnoj mirovini odnosno postojala bi eventualno obveza naknaditi samo stvarnu štetu u vini razlike između razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine za osiguranika tužitelja koju bi isti ostvario da nije bilo štetnog događaja, uz napomenu da se na obračun štete treba primijeniti onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i to čl.86. Zakona o osiguranju ("Narodne Novine" 9/94) kojim je propisano da se naknađuje stvarna šteta, a to je razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, dok Zakon o mirovinskom osiguranju na koji se tužitelj poziva u čl.192. propisuje da stupa na snagu 1. siječnja 2014. i na štetne događaje nastale prije toga se taj zakon ne može primijeniti.
4. Na ročištu održanom 10. rujna 2020., a nakon što je tužitelj po zaključenju prethodnog postupka povećao postojeći zahtjev, tuženici su se usprotivili povišenju zahtjeva, te je pravomoćnim rješenjem od 26. listopada 2020. odlučeno da se ne dopušta preinaka tužbe.
5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. travnja 1997. broj:K-63/97, prijavu o povredi na radu, privremeno rješenje od 14. ožujka 1996. broj:IN-910338, rješenje od 14. ožujka 1996. broj:IN 910338, nalaz i mišljenje, podatke o doznačenim primanjima, obračun isplata na teret tužitelja za korisnika FU za razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019. te zahtjev tužitelja za naknadu štete od 23. rujna 2019. i odgovor od 14. listopada 2019. uz povratnice.
6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. travnja 1997. broj:K-63/97 RU oglašen krivim za kazneno djelo jer je iz nehata, kao sudionik u prometu 9. prosinca 1994., ne pridržavajući se prometnih propisa time ugrozio javni promet da je doveo u opasnost tijelo ljudi, uslijed čega je jedna osoba zadobila laku tjelesnu povredu (pješak FU),
-da je 3. siječnja 1995. podnesena prijava da je FU **.**.1994. ozlijeđen na radu (kao pješaka udario ga autobus),
-da je privremenim rješenjem tužitelja od 14. ožujka 1996. broj:IN-910338 osiguraniku FU (rođen **.**.1940.), kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti i povrede na radu, priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 2. prosinca 1995., iz obrazloženja koje odluke, proizlazi, između ostalog, da je na ukupnu invalidnost nesreća na poslu utjecala s 60%,
-da je rješenjem tužitelja od 14. ožujka 1996. broj:IN 910338 osiguraniku FU priznato pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u određenoj svoti počev od 19. rujna 1995., a od 1. siječnja 1996. mu je određena naknada za tjelesno oštećenje zbog bolesti i ozljede na radu o određenoj svoti,
-da je nalazom i mišljenjem invalidske komisije utvrđeno da je uzrok invalidnosti osiguranika FU povreda u omjeru 60% te bolest u omjeru 40%,
-da se u podacima doznačenih mirovinskih primanja za FU navode iznosi po osnovi mirovine i naknade za tjelesno oštećenje,
-da je iz obračuna tužitelja od 13. rujna 2019. proizlazi da je za osiguranika FU za razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019. izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 96.800,86 kn, a 60% tog iznosa kao povreda na radu je 58.080,52 kn, dok je na ime naknade za tjelesno oštećenje isplaćeno 5.238,10 kn,
-da je tužitelj dopisom od 23. rujna 2019. pozvao tuženike na naknadu štete u iznosu 55.318,62 kn navodeći da je njegov osiguranik FU ozlijeđen u prometnoj nezgodi 9. prosinca 1994. koju je prouzrokovao radnik I-tuženika vozilo osiguranim kod II-tuženice, da je na temelju te nesreće rješenjem od 14. ožujka 1996. osigraniku priznato pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje te rješenjem od 22. svibnja 1996. pravo na invalidsku mirovinu, s time da predmetna ozljeda u ukupnoj invalidnosti utječe u omjeru od 60% te da je u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019. s osnova invalidske mirovine isplaćen iznos od 96.800,86 kn, od čega 60% iznosi 58.080,52 kn, a s osnove naknade za tjelesno oštećenje je za isto razdoblje isplaćen iznos od 5.238,10 kn, slijedom čega ukupna šteta iznosi 55.318,62 kn i stoga se pozivaju taj iznos platiti u roku 15 dana od primitka zahtjeva,
-da je I-tuženik dopisom od 17. listopada 2019. otklonio odštetni zahtjev,
-da su tuženici odštetni zahtjev primili 26. rujna 2019.
6. Imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/18 od 12. siječnja 2022. i dr., u parnicama tužitelja protiv društava za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.
6.1. Prema čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, time da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
6.2. Tužitelj u tužbi navodi da je njegovom osiguraniku FU rješenjima IN-910338 priznato pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja i pravo na invalidsku mirovinu, s time da predmetna ozljeda (na radu) na ukupnu invalidnost utječe u omjeru od 60%.
6.3. S obzirom da je tužiteljevom osiguraniku određeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice štetnog događaja u omjeru 60%, to nema stvarne štete koju bi tužitelj trpio isplatom te invalidske mirovine jer ista postoji samo ako invalidska mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, to je već stoga tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženicu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl.27. ZOOP-a.
7. Nadalje valja napomenuti da je tužiteljev osiguranik rođen **.**.1940. te bi 30. ožujka 2005. navršio 65 godina starosti, od kojeg bi trenutka svakako nastala obveza tužitelja na isplatu starosne mirovine, bez obzira na štetni događaj, pa kako tužitelj traži isplatu za razdoblje od 2017. do 2019. to nema stvarne štete koju trpi, a za koju bi odgovarali tuženici.
7.1. Posebno se napominje da je teret dokaza u konkretnom slučaju na tužitelju, koji nije predložio odgovarajuće vještačenje na okolnost pobliže opisanu u toč.16. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2024. broj:Rev-1149/2022-2 odnosno na okolnost postojanja eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine koju bi plaćao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja, uzimajući u obzir da na ozljedu na radu otpada 60%, a isto tako nije dostavio niti potrebne podatke radi utvrđivanja potencijalne starosne mirovine za svog osiguranika.
7.2. Kako je teret dokaza o postojanju osnove i visine zahtjeva na tužitelju, to je sud odustao od izvođenja dokaza vještačenjem određenog rješenjem od 23. rujna 2024. na teret I-tuženika te utvrdio da tužitelj osnov i visinu nije dokazao, slijedom čega je tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika valjalo odbiti kao neosnovan, uz primjenu čl. 221 a. ZPP-a.
U Zagrebu, 17. travnja 2025.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na Županijski sud u Zagrebu.
DNA:
1. tužitelj
2. I i II-tuženici
