REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-26/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO MIHOČEVIĆ & BAJS d.o.o. Zagreb, Ulica Tadije Smičiklasa 18, OIB: 85817630867 kojeg zastupa punomoćnica Ana Marija Žužul Horvat, odvjetnica iz Odvjetničkog društva BUŠURELO, ŽUŽUL i partneri d.o.o. Zagreb, Petrinjska ulica 29, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, Borongajska cesta 83, OIB: 99454315441, kojeg zastupa punomoćnik Josip Štefičić, odvjetnik iz Zagreba, Preradovićeva 16, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jedinstveni identifikator prijedloga: 66239-2023, sudski predmet:

Ovrv-17441/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-251/2023, koje je 8. svibnja 2023. donio javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić iz Zagreba, Maksimirska 3, kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 31.323,40 EUR sa zateznom kamatom od 3. veljače 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 955,92 EUR sa zateznom kamatom od 8. svibnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.179,85 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 2.635,10 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić iz Zagreba donio je 8. svibnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jedinstveni identifikator prijedloga: 66239-2023, sudski predmet: Ovrv-17441/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-251/2023, radi naplate novčane tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 31.323,40 EUR te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je rješenjem ovog suda od 18. siječnja 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.1. Prigovorom tuženik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti te ističe da je utuženi račun izdan za radnje koje je tužitelj, kao tadašnji punomoćnik tuženika, poduzeo zlouporabom povjerenja, zbog čega je isti od tuženika osporen i vraćen tužitelju. Navodi kako se predmetni račun odnosi na dio radnji (sastav podneska od 25. studenoga 2022. i pristup ročištu 7. prosinca 2022.) koje je tužitelj kao punomoćnik tuženika poduzeo u parnici koja se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-687/2022, predmet koje je utvrđenje ništetnosti ugovora od 17. ožujka 2017. godine sklopljenog između tadašnjeg Ministarstva državne imovine (danas Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine) i Državnog hidrometeorološkog zavoda (dalje: DHMZ), a kojim ugovorom je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine DHMZ-u dalo na besplatno korištenje tri objekta navedena u ugovoru. Ističe kako je pravo korištenja tih triju objekata prethodno imalo Sveučilište u Zagrebu, kojemu je to pravo dodijeljeno od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, a koje je svoje pravo korištenja iskoristilo tako da je predmetna tri objekta dalje dodijelio na korištenje svojim sastavnicama, i to Pravnom fakultetu, Prometnom fakultetu i ovdje tuženiku, s time da je tuženik od tri objekta dobio na korištenje samo polovicu jednog objekta, oznake 61.a. Navodi kako je tužitelj u tužbi, bez znanja tuženika, odredio vrijednost predmeta spora u neprimjereno visokom iznosu od 7.586.427,60 kuna uslijed čega su i poduzete radnje razmjerno obračunate u nezakonitom iznosu, pri čemu tuženik smatra da je iznos neprimjereno visok jer spomenuti ugovor predstavlja besplatno raspolaganje s obzirom da se nekretnine dodjeljuju na korištenje besplatno, a smatra da okolnost da je sudski vještak (Žarko Željko iz ING EKSPERT d.o.o.) procijenio zgrade 59., 60. i 61.a na ukupan iznos od 7.586.427,60 ne može biti temelj za utvrđenje vrijednosti predmeta spora, pogotovo jer predmet tužbe nije stjecanje vlasništva nekretnina već nastavak prava korištenja koje je također besplatno. Također nadodaje kako je tuženik nakon saznanja o visini vrijednosti predmeta spora pozvao tužitelja da isti odredi u iznosu ne većem od 500.000,00 kn, a što tužitelj nije učinio. Prethodno, prije poduzimanja radnji koje su zaračunate spornim računom, tuženik je tužitelju 7. studenoga 2022. otkazao Ugovor o pružanju pravnih usluga te ujedno i otkazao sve punomoći za zastupanje u svim predmetima, osim u predmetu P-687/2022 jer je održavan u zabludi od strane tužitelja da u toj parnici nastupa kao suparničar sa Sveučilištem u Zagrebu, koje je ujedno i osnivač tuženika. Zbog navedenog tvrdi da je tuženik, istog datuma kada je otkazao Ugovor o pružanju pravnih usluga, poslao i i e-mail rektoru Sveučilišta u kojem predlaže da razmotre mogućnost mirnog rješenja spora. Tek nakon saznanja da u parnici P-687/2022 nije suparničar sa Sveučilištem, već da istu vodi samostalno te da je tužitelj 13. siječnja 2022., kao punomoćnik Sveučilišta u Zagrebu, a protiv Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i DHMZ-a pokrenuo zaseban parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se vodi pod poslovnim brojem P-57/2022, gdje je predmet spora potpuno istovjetan onome u kojem se ovdje tuženik pojavljuje kao tužitelj, odnosno P-687/2022, tuženik je tužitelju otkazao punomoć i za tu parnicu (P-687/2022). Tako tuženik tvrdi da je tužitelj znao da vodi dvije istovjetne parnice i da ishod prve pokrenute (P-57/2022) djeluje erga omnes te da vođenje drugog postupka (P-687/2022) predstavlja zloupotrebu povjerenja i izazivanje nepotrebnih troškova. K tome nadodaje kako tužitelj nikada nije tuženika obavijestio o drugoj parnici kao niti o približnim troškovima postupka, a što je bio dužan učiniti prema Kodeksu odvjetničke etike, odnosno tvrdi da tužitelj o navedenom nije obavijestio niti dekana tuženika u vrijeme pokretanja postupka P-687/2022 prof.dr.sc. HO (od 1.10.2021. do 23.5.2022.) niti sadašnjeg dekana akademika IO, a niti prodekane i Fakultetsko vijeće kao kolektivno upravljačko tijelo tuženika.

3.2. U odnosu na zahtijevani trošak sastava podneska od 25. studenoga 2022. koji je obračunat u utuženom računu, tuženik navodi kako je isti istovjetan onome koji je podnio kao punomoćnik Sveučilišta u Zagrebu u predmetu P-57/2022 i njima naplatio. Dodatno, navedeni podnesak je ovrhovoditelj u utuženom računu zaračunao prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, iako ga je ispravno bilo zaračunati prema Tbr. 8. t. 3. Tarife jer se u istom ne iznose nove činjenice niti predlažu novi dokazi. Isto tako, u utuženom računu tvrdi da tužitelj potražuje i trošak pristupa ročištu od 7. prosinca 2022. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, iako se na ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi pa je ono trebalo biti obračunato prema Tbr. 9. t. 2. Tarife.

3.3. Tuženik dodatno u prigovoru navodi kako je zbog ostalih radnji koje je tužitelj poduzeo i naplatio tuženiku za zastupanje u predmetu P-687/2022 podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (posl. br. Pn-903/2023) radi naknade štete u iznosu od 37.662,74 EUR te stoga predlaže spojiti ovaj predmet spoji s prethodno spomenutim predmetom koji se pred istim sudom vodi pod brojem Pn-903/2023 pošto smatra su za to ispunjeni svi uvjeti propisani člankom 313. Zakona o parničnom postupku, a u oba predmeta je predloženo izvođenje istih dokaza.

4.1. Tužitelj se očitovao na prigovor tuženika podneskom od 6. veljače 2024. u kojem u bitnome navodi kako su tvrdnje tuženika o zloupotrebi prava tužitelja kao punomoćnika neutemeljene jer je tužitelj po odvjetnicima AO i SO sve radnje poduzimao na temelju punomoći koju mu je izdao tuženik, o svim poduzetim radnjama je pravodobno i potpuno obavještavao tuženika te mu je troškove poduzetih radnji obračunao sukladno Tarifi. Također ističe kako su tuženik i Sveučilište u Zagrebu zasebne pravne osobe od kojih je svaka upisana u sudski registar kao zasebna pravna osoba-ustanova, svaka sa svojim zakonskim zastupnikom. Tužitelj se potom iscrpno osvrće na cjelokupni odnos tužitelja i tuženika u vezi s postupkom koji se vodio kod ovog suda pod brojem P-687/2022 te iznosi kronološki slijed događaja glede zk. č. br. 7347/20 kao Grad Zagreb i postupaka protiv DHMZ-a koji su prethodili podnošenju tužbe od strane ovdje tužitelja kao punomoćnika po tužbi tužitelja Sveučilišta u Zagrebu kod ovog suda protiv DHMZ-a i Republike Hrvatske radi utvrđenja ništetnosti ugovora. Ističe da je tuženik zbog predviđenih parničnih troškova odlučio da pored Sveučilišta u Zagrebu neće pokretati parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora znajući da bi eventualna odluka kojom bi bila utvrđena ništetnost djelovala erga omnes iako je do tada tuženik poduzimao sve raspoložive radnje kako bi zaštitio svoj posjed, međutim, neposredno nakon što je zahtjev za mirno rješenje spora Sveučilišta u Zagrebu ocijenjen neosnovanim istekao je rok za prijavu kandidatura za dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu te je po isteku tog roka tuženik procijenio kako postoji vjerojatnost da budući rektor Sveučilišta u Zagrebu i nova sveučilišna uprava neće imati isto gledište u odnosu na predmetnu pravnu stvar kao raniji rektor i sveučilišna uprava te da je moguće kako bi zbog toga Sveučilište u Zagrebu naknadno moglo povući tužbu podnesenu radi utvrđenja ništetnosti ugovora čime bi tuženiku kao neposrednom korisniku objekta na predmetnoj nekretnini bilo otežano samostalno zastupanje vlastitih interesa i poduzimanje daljnjih pregovaračkih i drugih pravnih radnji te je ocijenio da bi zasebnim pokretanjem parničnog postupka, neovisno o troškovima koji bi mogli nastati, bio u boljoj procesnoj i pregovaračkoj poziciji jer bi isključivo o njegovoj volji ovisilo poduzimanje daljnjih radnji u svezi s navedenim time da je po uputi odvjetnika tužitelja radi smanjenja troškova dogovoreno da će se tražiti spajanje tih postupaka. Stoga je prema tvrdnjama tužitelja tuženik 28. prosinca 2021. odlučio da će po tužitelju kao punomoćniku zasebno pokrenuti parnični postupak istovjetan onome koji planira pokrenuti Sveučilište u Zagrebu povodom neuspjelog pokušaja mirenja s Republikom Hrvatskom te je sukladno nalogu tuženika, a temeljem punomoći od 28. prosinca 2021., potpisane po dekanu HO, tužitelj kao punomoćnik tuženika dana 29. prosinca 2021. podnio Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zahtjev za mirno rješenje spora. Nadalje, tvrdi da je dana **.**.2022. CO je izabran kao novi rektor Sveučilišta u Zagrebu (raniji rektor je bio UO), dok je dana 17. ožujka 2022. tuženikov zahtjev za mirno rješenje spora ocijenjen kao neosnovan te je nastavno na to, a uzimajući u obzir izbor novog rektora, tužitelj kao punomoćnik tuženika temeljem punomoći od 6. travnja 2022., potpisane po dekanu HO, istoga dana Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio je tužbu protiv DHMZ-a i Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine radi utvrđenja ništetnosti Ugovora, a nakon što su oba parnična postupka pokrenuta (za Sveučilište u Zagrebu pod posl. broj P-57/2022, a za tužitelja pod posl. broj P-687/2022), tužitelj je kao punomoćnik radi ekonomičnosti postupanja dana 14. travnja 2022. u postupku koji se vodio pod posl. br. P-57/2022 predložio spajanje s postupkom posl. br. P-687/2022. Ističe da su o svim pokrenutim postupcima i radnjama koje je tužitelj kao punomoćnik poduzeo u ime i za račun Sveučilišta u Zagrebu bili su obaviješteni i sa svim podacima upoznati rektor Sveučilišta u Zagrebu, Senat Sveučilišta u Zagrebu, glavna tajnica Sveučilišta u Zagrebu te nova sveučilišna uprava, a također, da je o svim pokrenutim postupcima i radnjama koje je tužitelj kao punomoćnik poduzeo u ime i za račun tuženika bio obaviješten i sa svim podacima upoznat dekan HO koji je potpisao punomoći, Fakultetsko i Dekansko vijeće tuženika, pa tako, između ostalog, ističe da je dana 7. travnja 2022. održana 69. sjednica Dekanskog kolegija tuženika na kojoj je Dekanski kolegij upoznat da je tuženik dana 6. travnja 2022. Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv Ministarstva državne imovine Republike Hrvatske i DHMZ-a radi utvrđenja ništetnosti Ugovora (toč. 3.6. dnevnog reda). Nadalje, ističe da je 25. svibnja 2022. izvršena primopredaja dužnosti između dotadašnjeg dekana HO, koji je tužitelju potpisao punomoći za sve postupke, i IO kao imenovanog obnašatelja dužnosti dekana, u prisutnosti dvaju svjedoka (HOJ i MO) te tvrdi da je u Zapisniku o primopredaji dekanske službe utvrđeno da tuženik kod Trgovačkog suda u Zagrebu kao tužitelj vodi parnični postupak posl. br. P-687/2022 protiv Ministarstva državne imovine Republike Hrvatske i DHMZ-a radi utvrđenja ništetnosti Ugovora te da tuženik ima interes u predmetu posl.br. P-57/2022 koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu po tužbi Sveučilišta u Zagrebu protiv Ministarstva državne imovine Republike Hrvatske i DHMZ-a radi utvrđenja ništetnosti Ugovora. Iz navedenog tvrdi da je razvidno da je tuženik nedvojbeno bio upoznat s činjenicom da sve radnje u svezi utvrđenja ništetnosti Ugovora poduzima samostalno, odvojeno i neovisno od Sveučilišta u Zagrebu te da kod Trgovačkog suda u Zagrebu egzistiraju dva parnična postupka, a ne jedan parnični postupak u kojem bi tuženik i Sveučilište u Zagrebu sudjelovali kao aktivni suparničari, kako to tuženik tvrdi. Također tvrdi da iz navedenog proizlazi nedvojben zaključak da je tužitelj sve radnje poduzimao na temelju i u okviru ovlaštenja iz punomoći koje mu je izdao tuženik te da je o svim poduzetim radnjama pravodobno i uredno obavještavao tuženika, a zaključno da je pokretanje parnice radi utvrđenja ništetnosti Ugovora bilo svrsishodno upravo iz razloga kako bi se stvorila podloga za eventualnu obnovu upravnog postupka u okviru kojeg je DHMZ-u izdana građevinska dozvola, a poduzimanje odvojenih radnji Sveučilišta u Zagrebu i tuženika bilo je potaknuto činjenicom nadolazećih izbora za novog rektora Sveučilišta u Zagrebu i s time povezanom neizvjesnošću i rizikom da tuženik bude onemogućen u samostalnom postupanju ukoliko sa Sveučilištem u Zagrebu pokrene zajednički parnični postupak ili se istome pridruži kao umješač.

4.2. Tužitelj također tvrdi da nije pravno utemeljena tvrdnja tuženika da je vrijednost predmeta spora u postupku P-687/2022 suviše visoko postavljena pri čemu ističe i da niti tuženici u tom predmetu nisu osporavali postavljenje predmeta spora, a da je ista naznačena u iznosu od 7.586.427,60 kuna, sukladno nalazima i mišljenjima stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Žarka Željka od 13. rujna 2021. koji su izrađeni po narudžbi tuženika i kojima je utvrđena tržišna vrijednost zgrada broj 59, 60 i 61 u navedenom iznosu zbog čega je u istom i vrijednost predmeta spora naznačena.

4.3. Ističe da je čl. 5. Ugovora o pružanju pravnih usluga od 8. siječnja 2020. ugovoreno da će tužitelj za vrijeme trajanja ugovora obavljati poslove zastupanja tuženika u postupcima pred sudom s time da će visina troškova zastupanja se obračunati prema važećoj Tarifi u iznosu od 90%, koji iznos se tužitelj obvezao plaćati u roku od 8 dana od izdavanja računa. Tužitelj tako tvrdi da je u skladu s Tarifom i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora pravilno obračunao nagradu za sastav podneska od 25. studenog 2022. i za pristup na ročište 7. prosinca 2022. te da je u utuženom računu troškove navedenih radnji obračunao i primjenjujući postotak od 10% sukladno ranije navedenom čl. 5.2. Ugovora o pružanju pravnih usluga.

4.4. Nadalje, tužitelj ističe kako je neistinita tvrdnja da ga tužitelj nije obavijestio o približnim troškovima zastupanja jer je upravo tuženik naručio ranije spomenuti nalaz i mišljenje o tržišnoj vrijednosti zgrada koje se nalaze na nekretnini u odnosu na koju je Ugovor sklopljen te je tuženik predmetni nalaz i mišljenje dostavio tužitelju koji je sukladno istome i čl. 40. st. 2. ZPP-a u zahtjevu za mirno rješenje spora od 28. prosinca 2021. naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 7.586.427,60 kn, kao i u tužbi. Tužitelj je podneseni zahtjev za mirno rješenje spora dostavio tuženiku koji prema njegovim tvrdnjama nije problematizirao naznačenu vrijednost predmeta spora sve dok nije pokrenuo parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu posl. br. Pn-903/2023. Obzirom da je tuženiku već tada bila poznata vrijednost predmeta spora, tužitelj smatra da je isti, sukladno odredbama Tarife koja se u dotadašnjem ugovornom odnosu s tužiteljem uredno i redovito primjenjivala, bio upoznat s iznosima nagrade na koje tužitelj ima pravo, a obzirom na to, da je razvidno da je tužitelj tuženika obavijestio o troškovima svih radnji koje je poduzeo te su tuženiku na temelju toga bili poznati troškovi daljnjih radnji koje će tužitelj kao punomoćnik poduzimati u tijeku postupka.

4.5. Tužitelj, nadalje, navodi da su tvrdnje tuženika kako je podnesak tužitelja od 25. studenog 2022. sadržajno istovjetan podnesku tužitelja kao punomoćnika tuženika koji je dana 25. studenog 2022. podnio u postupku posl. br. P-57/2022, nisu opravdani jer je riječ o dva postupka u kojima je tuženik u jednom postupku tuženik, a u drugom tužitelj, a da je jedina istovjetnost oba postupka stvarno nadležni sud.

5. Tužitelj se dodatno očitovao podneskom od 30. travnja 2024. u kojem je nadodao da je obnašatelj dužnosti dekana IO osobno odobrio za plaćanje račun tužitelja broj 378/1/1, u prilogu kojeg su bili Zahtjev za mirno rješenje spora od 28. prosinca 2022. i tužba podnesena u predmetu poslovni broj P-687/2022, a u kojima je jednoznačno bilo navedeno da je tamo tužitelj upravo tuženik, a ne da bi tuženik bio u toj parnici suparničar s Sveučilištem u Zagrebu.

6. U odnosu na prijedlog tuženika usmjeren spajanju ovog predmeta s predmetom Stalne službe u Karlovcu ovog suda poslovni broj P-3050/2023 (ranije se spis kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio pod brojem Pn-903/23), ovaj sud je priklopio i izvršio uvid u navedeni spis te je utvrdio kako se radi o predmetu s drugom pravnom osnovom koja zahtijeva različitu vrstu postupka i provođenje dokaza pa je odlučio da neće spajati navedene postupke jer se time ne bi ubrzalo raspravljanje niti bi se smanjili troškovi.

7.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u: račun broj 30/1/1 od 25. siječnja 2023. (list 8. spisa), potvrda o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (list 9. spisa), odgovor na dopis od 25. siječnja 2023. (list 22. spisa), e-mail korespondencija (list 24. spisa), dopisi od 7. studenog 2022. (list 26. i 27. spisa), Građevinska dozvola broj [broj dozvole] od 18. listopada 2021. (list 100. do 109. spisa.), Žalba protiv građevinske dozvole od 18. listopada 2021. (list 110. do 114. spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 10. rujna 2021. (list 115. do 121. spisa), Rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 24. ožujka 2022. (list 122. do 125. spisa), dopisi Upravnog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2023. i 28. travnja 2023. (list 126. do 127. i 130. spisa), dopis Upravnog suda u Rijeci od 28. travnja 2023. (list 128. do 129. spisa), rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 13. travnja 2023. (list 131. do 137. spisa), uvid u presliku spisa Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj US I-799/2022 (list 138. do 239. spisa), uvid u presliku spisa Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj US I-800/2022 (list 240. do 339. spisa), uvid u presliku spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-193/21 (list 340. do 515. spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 20. rujna 2021. i preslika spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-57/2022 (list 516. do 796. spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 28. prosinca 2021. i preslika spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-687/2022 (list 797. do 966. spisa), e-mail poruke od 29. prosinca 2021. i 12. siječnja 2022. (list 967. do 968. spisa), Zapisnik o održanoj 60. sjednici Dekanskog kolegija tužitelja od 13. siječnja 2022. (list 969. do 970. spisa), Zapisnik o održanoj 35. sjednici Fakultetskog vijeća tužitelja od 26. siječnja. (list 971. do 984. spisa), Zapisnik o održanoj 69. sjednici Dekanskog kolegija tužitelja od 7. travnja 2022. (list 985. do 986. spisa), Zapisnik o primopredaji dekanske službe kod tužitelja od 25. svibnja 2022. (list 987. do 989. spisa), nalazi i mišljenja stalnog sudskog vještaka Žarka Željka od 13. rujna 2021. za zgrade broj 59, 60 i 61 (list 990. do 1091. spisa), Ugovor o pružanju pravnih usluga od 8. siječnja 2020. (list 1092. do 1096. spisa), račun broj 30/1/1 od 25. siječnja 2023. uz preslike poduzetih radnji (list 1097. do 1106. spisa), Izvadak iz sudskog registra (list 1116. do 1119. spisa), Odluka o imenovanju i zapisnik o glasovanju od 12. svibnja 2023, (list 1120. do 1124. spisa), Odluka senata od 24. svibnja 2023. (list 1125. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu i prilog od 3. siječnja 2024. (list 1126. do 1128. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda od 25. siječnja 2024. (list 1129. do 1134. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu i prilog od 22. veljače 2024. (list 1135. do 1137. spisa), e-mail poruke od 23. i 25. veljače 2024. (list 1138. spisa), pisana izjava HO od 2. veljače 2023. (list 1144. 1145. spisa), e-mail korespondencija (list 1146. do 1152. spisa), dopis od 25. siječnja 2023. (list 1153. do 1154. spisa), dopis od 2. veljače 2023. (list 1156. do 1157. spisa), dopis od 6. veljače 2023. (list 1160. spisa), odluka Senata od 24. svibnja 2024. (list 1168. do 1169. spisa), Status Fakulteta hrvatskih studija (list 1179. do 1205. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HO (iskaz na listovima 1216. do 1217. spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja u svrhu dokazivanja (iskaz na listovima 1217. do 1218. spisa) te je izvršen uvid u spise ovog suda poslovni broj P- 687/2022, P-57/2022 i P-3050/23.

7.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se saslušaju svjedoci IOJ i SO.

7.3. Sud nije smatrao potrebnim provoditi financijsko vještačenje predloženo po tuženiku iz razloga što je sud sam mogao donijeti odluku o spornoj visini tužbenog zahtjeva uvidom u radnje za koje tužitelj zahtijeva isplatu nagrade te primjenom relevantne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika niti je smatrao potrebnim saslušavati svjedoka TO, svjedoka IO, svjedoka AOJ, svjedoka ĆO, svjedoka ČO, svjedoka BO, svjedoka KO, svjedoka ŽO, svjedoka RO te svjedoka EO jer je sud odluku o odlučnim činjenicama mogao utvrditi temeljem dokumentacije u spisu te provedenih dokaza tijekom ovog postupka.

7.4. Sud je od nadležne Porezne uprave zatražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu, međutim, nadležna Porezna uprava je dopisom od 15. ožujka 2024. obavijestila ovaj sud da tuženik nije u sustavu PDV-a i da slijedom toga nije koristio pravo na odbitak pretporeza temeljem utuženog računa.

8. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom ukupnog iznosa od 31.323,40 EUR temeljem utuženog računa broj 30/1/1 (list 8. spisa) ispostavljenog s osnove nagrade za izvršene odvjetničke usluge zastupanja u postupku koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-687/22, i to nagrade za sastavljanje podneska od 25. studenoga 2022. te nagrade za zastupanje na ročištu održanom 7. prosinca 2022.

10. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Sud je radi utvrđivanja spornih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari proveo dokaz saslušanjem odgovorne osobe tužitelja AO i svjedoka HO te je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže ovom spisu i u priklopljene spise ovog suda P-687/2022 i P-57/2022.

12. Uvidom u priklopljeni spis P-687/2022 utvrđeno je da je tužitelj pokrenuo navedeni postupak podnošenjem tužbe 6. travnja 2022. temeljem punomoći od istoga dana koju mu je dao tadašnji dekan tuženika izv. prof. dr.sc. HO (list 11. priklopljenog spisa P-687/2022).

13. Iz iskaza svjedoka HO, koji je u vrijeme davanja punomoći tužitelju i pokretanja postupka P-687/2022 bio dekan tuženika te kao takav ovlašten za davanje valjane punomoći za zastupanje tuženika, proizlazi da je tuženik znao da je već pokrenuta tužba po tužbi Sveučilišta u Zagrebu kao tužitelja, koja tužba se kod ovog suda vodila pod brojem P-57/2022, te da je nakon savjetovanja s ovdje tužiteljem i nakon što mu je objašnjen položaj umješača, tuženik odlučio da će pokrenuti svoju samostalnu tužbu u kojoj bi imali poziciju tužitelja, odnosno stranke u postupku. Taj predmet je prema iskazu nekoliko puta bio iznošen na dekanskom kolegiju te je i dobivena uputa Fakultetskog vijeća da se pokrene postupak kako bi se zaštitili interesi tuženika. Svjedok je iskazivao da su s pokretanjem tog postupka bile upoznate sve instance tuženika, kao i Sveučilište u Zagrebu. Nakon navedenog tuženik je ovdje tužitelju dao punomoć za zastupanje te je podnesena tužba koja je prema sjećanju svjedoka dostavljena na uvid. Iz iskaza nadalje proizlazi da su tuženiku odvjetnici tužitelja slali izvješća te da su bili u potpunosti upoznati s tim što se u tom predmetu događa. Za vrijeme dok je svjedok bio dekan tužitelj mu je ispostavljao račune za poduzete radnje u tom istom predmetu koji su redovno plaćani, a prema saznanjima svjedoka računi za poduzete radnje su im plaćani i nakon što je on dao ostavku na mjestu dekana. Nadalje, iz iskaza proizlazi da su svjedoka nakon što je dao ostavku isključili iz svih tijela fakulteta te je kao vršitelj dužnosti imenovan IO s kojim je svjedok izvršio službenu primopredaju u okviru koje ga je upoznao i s ovim konkretnim predmetom, iako je on već i ranije bio upoznat s pokretanjem i vođenjem tog postupka jer je bio prodekan za vrijeme kad je svjedok bio dekan. Svjedok je iskazivao da ima saznanja da je IO negdje u jesen 2022. naprasito raskinuo ugovor o zastupanju s tužiteljem i opunomoćio novog punomoćnika. Svjedok je iskazivao da je tužitelj uredno i savjesno obavljao svoj posao, a da je IO morao sa svime biti upoznat jer je bio član dekanskog kolegija, odnosno uprave fakulteta. Svjedok je nadodao kako je tuženik svojevremeno proveo vještačenje da se utvrdi vrijednost spornih nekretnina i troškovi rušenja istih te su utvrdili da se radi o velikom iznosu pa je kao vrijednost predmeta spora prilikom sastava tužbe naznačen upravo izvještačeni iznos, s čim je tuženik kao fakultet bio upoznat.

14. Činjenicu da je tuženik dao tužitelju nalog da se pokrene nova tužba koja bi se vodila po tužbi ovdje tuženika (P-687/2022) te da je s tuženikom dogovoreno da se postupak pokrene s istim zahtjevom i s istom vrijednosti predmeta spora kao i ona koja se vodila po tužbi Sveučilišta u Zagrebu, proizlazi i iz iskaza odgovorne osobe tužitelja koji je iskazivao da je taj postupak po nalogu tuženika i pokrenut. Iz iskaza odgovorne osobe tužitelja proizlazi da su mu plaćene sve poduzete radnje u tom predmetu, osim dvije utužene u konkretnom predmetu. Iz iskaza proizlazi da je i inače poslovna praksa tužitelja da se podnesci prije slanja u sudski spis dostavi stranci na uvid, a što je učinjeno i s konkretnim podneskom koji je predmet ovog postupka, a predan je u spis nakon što ga je tuženik dobio na uvid i odobrio. Također, iz iskaza proizlazi da je tuženik znao za održavanje ročišta 7. prosinca 2022. na koje ročište je tužitelj pristupio i o ishodu kojega je obavijestio tuženika. Iz iskaza nadalje proizlazi da je u vrijeme poduzimanja konkretnih radnji vršitelj dužnosti već bio IO s kojim je odgovorna osoba tužitelja u tom razdoblju održala sigurno pet sastanaka te da u tom doba još nije raskinuo ugovor o zastupanju u predmetu P-687/2022 jer mu je taj predmet bio jako bitan, a iz iskaza proizlazi i da je IO i od ranije bio upoznat s cijelim predmetom i svim poduzetim radnjama jer je bio prisutan sastancima, a on je kao vršitelj dužnosti i odobrio plaćanje računa za radnije poduzete radnje u tom istom predmetu.

15. Ovaj sud je iskaze odgovorne osobe tužitelja i svjedoka HO ocijenio vjerodostojnima i istinitima iz razloga što su u skladu jedan s drugim te s dokumentacijom koja prileži ovom spisu i priklopljenim spisima.

16. Iz tako provedenih dokaza proizlazi da je ovdje tužitelj po nalogu tuženika pokrenuo predmetni postupak P-687/2022, i to temeljem valjane punomoći za zastupanje dane od ovlaštene osobe tuženika (tadašnjeg dekana). Nadalje, iz provedenih saslušanja proizlazi da je tuženik bio upoznat da se po tužbi Sveučilišta u Zagrebu vodi predmet P-57/2022 te da je radi zaštite vlastite pozicije dao nalog tužitelju da istovjetnu tužbu pokrene po tužbi ovdje tuženika. Činjenica i da je kasniji vršitelj dužnosti IO bio upoznat o tome da se radi o dva predmeta i dvije tužbe, jedna pokrenuta po tužbu Sveučilišta u Zagrebu, a druga po tužbi ovdje tuženika, ne proizlazi samo iz iskaza svjedoka HO, već i iz Zapisnika o primopredaju dekanske službe od 25. svibnja 2022. (list 987. do 989. spisa), o čemu je iskazivao i svjedok HO, a iz kojeg Zapisnika jasno proizlazi da je parnica pokrenuta pod brojem P-687/2022 po tužbi ovdje tuženika, dok je tuženik zainteresirana osoba u predmetu P-57/2022 koji se vodi po tužbi Sveučilišta u Zagrebu. Stoga je ovaj sud ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika da je održavan u zabludi od strane tužitelja da u parnici P-687/2022 nastupa kao suparničar sa Sveučilištem u Zagrebu te da je vođenje predmeta P-687/2022 predstavljalo zloupotrebu povjerenja i iskazivanja nepotrebnih troškova. Neosnovane su stoga i tvrdnje tuženika da ga tužitelj nikada nije obavijestio o drugoj parnici i pokretanju tog postupka te o približnim troškovima postupka, kao i da je vrijednost predmeta spora u tom predmetu naznačena bez znanja tuženika u neprimjereno visokom iznosu. Naime, iz iskaza svjedoka HO, koji je u vrijeme pokretanja postupka P-687/2022 bio dekan tuženika, proizlazi da je tuženik dao nalog tužitelju za pokretanje tog postupka te da je tuženik bio upoznat s naznačenom vrijednosti predmeta spora u istome. Ovdje treba nadodati i kako naznačenoj vrijednosti predmeta spora u predmetu P-687/2022 nisu prigovarali niti tuženici u tom predmetu. Također, iz provedenih dokaza saslušanjima proizlazi i da je tuženik bio obavještavan o svim radnjama poduzetim u predmetu P-687/2022, a osim toga tuženik je tužitelju platio nagradu za sve radnje poduzete u tom predmetu, osim ove dvije radnje utužene u konkretnom predmetu.

17. Ugovor o nalogu reguliran je odredbom čl. 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kao ugovor kojim se obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, s time da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Prema odredbi čl. 773. st. 1. ZOO-a nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, s kamatama od dana kad su učinjeni. Ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu (čl. 775. ZOO). Sukladno odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Ministar nadležan za poslove pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o odvjetništvu određeno je da u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi. Prema stavku 2. ovog zakonskog članka takav je ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

18. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik tužitelju u predmetu P-687/2022 otkazao punomoć pa tužitelj stoga u konkretnom predmetu bez obzira na odredbe sklopljenog Ugovora o pružanju pravnih usluga s tuženikom (list 1092. do 1096. spisa, čl. 5. Ugovora) ima pravo na nagradu za poduzete radnje u tom predmetu u skladu s nagradom propisanom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u punom iznosu.

19. Uvidom u priklopljeni spis P-687/2022 utvrđeno je da je tužitelj u tom predmetu kao punomoćnik tuženika poduzeo radnje za koje zahtjeva plaćanje nagrade u ovom postupku, odnosno da je sastavio i predao predmetni podnesak od 25. studenog 2022., kao i da je zastupao tuženika na ročištu održanom 7. prosinca 2022.

20. Uvidom u sadržaj podneska od 25. studenog 2022., uzimajući u obzir i ostale poduzete radnje u tom postupku od strane svih sudionika u istome, proizlazi da se radi o obrazloženom podnesku za koji je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), koja Tarifa je bila na snazi u trenutku naplate, odnosno ispostavljanja utuženog računa (Tbr. 48. Tarife), nagrada određena Tbr. 8. 1. Tarife, a ne Tbr. 8. 3. Tarife kako to tvrdi tuženik. Naime, navedenim podneskom se tužitelj detaljno očitovao na podnesak tuženika kojim se pak ovaj očitovao na proširenu tužbu pa se ne može raditi o kategoriji tzv. ostalih podnesaka za koji je nagrada propisana Tbr. 8. 3. Tarife. Nije relevantan navod tuženika da je tužitelj istovjetan podnesak predao i u predmetu P-57/2022 iz razloga što se radi o drugom postupku po tužbi različitog tužitelja, a podnošenje predmetnog podneska je prema ocjeni ovog suda bio potreban trošak u okviru vođenja predmeta u kojem je taj podnesak podnesen, odnosno u predmetu P-687/2022.

21. U odnosu na utuženi trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 7. prosinca 2022. ističe se kako nisu osnovane tvrdnje tuženika da se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi iz razloga što je to ujedno i jedino održano ročište u predmetu P-687/2022 na kojem su stranke izlagale kao u tužbi i odgovoru na tužbu i na kojem je sud proveo i zaključio prethodni postupak te odmah održao glavnu raspravu i odredio ročište za objavu i uručenje presude pa tužitelju za pristup na to ročište pripada nagrada prema Tbr. 9. 1. Tarife, a ne prema Tbr. 9. 2.

Tarife kako to tuženik tvrdi.

22. Vrijednost predmeta spora u predmetu P-687/2022 naznačena je, kako je to već ranije navedeno, u iznosu od 7.586.427,60 kuna tako da prema Tbr. 7. Tarife tužitelju pripada nagrada za poduzete radnje u vrijednosti od 6294 boda po radnji. S obzirom da je u vrijeme naplate odvjetničke nagrade, odnosno ispostavljanja utuženog računa, vrijednost boda iznosila 15,00 kuna, tužitelju pripada nagrada za obje utužene radnje u pojedinačnom iznosu od 94.410,00 kuna/12.530,36 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (3.132,59 EUR), koji tužitelj ima pravo obračunati na obavljanje radnje prema Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno mu za obje utužene radnje pripada nagrada u iznosu od 31.325,90 EUR (s uključenim PDV-om).

23. Kako je tužitelj obračunao nagradu u utuženom računu u iznosu od 12.529,36 EUR po radnji uvećano za pripadajući PDV, odnosno u ukupnom iznosu od 31.323,40 EUR, na koji iznos glasi utuženi račun, razvidno je da je račun ispostavljen na manji iznos od iznosa nagrade koja tužitelju primjenom odredbi Tarife pripada, pa je ovaj sud primjenom odredbe članka 2. ZPP-a i u skladu s odredbom čl. 763. i čl. 773. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti te je u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

24. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine. Iz utuženog računa proizlazi da je dospijeće istoga 8 dana, a imajući u vidu da je račun ispostavljen 25. siječnja 2023., isti je dospio na plaćanje 2. veljače 2023., pa je tužitelj stoga pravilno postavio zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos nagrade od dana nakon dospijeća utuženog računa pa do isplate.

25. Visinu stope dosuđene zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26.1. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

26.2. Tužitelju je na ime troškova ovršnog postupka priznat trošak predujma ovršnog postupka u iznosu od 12,50 EUR (s uključenim PDV-om), trošak ostatka nagrade javnom bilježniku u iznosu od 321,54 EUR (s uključenim pripadajućim PDV-om po stopi od 25%), kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu prema Tbr. 11. Tarife u zatraženom iznosu od 497,50 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 124,38 EUR, odnosno ukupno 955,92 EUR slijedom čega je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

26.3. O kamatama na trošak ovršnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ) i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27.1. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 1220. i 1231. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

27.2. Tužitelju su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava podneska od 24. siječnja 2024. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 6. veljače 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 30. travnja 2024. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 2. srpnja 2024. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 26. kolovoza 2024. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 23. rujna 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 6. prosinca 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 3. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 179,85 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.179,85 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

28.1. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova odbijen je u odnosu na prekomjerno zatraženi trošak sastava podnesaka od 24. siječnja 2024. i 26. kolovoza 2024. iz razloga što se prema sadržaju istih radi o tzv. ostalim podnescima za koje tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to zatražio tužitelj. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi trošak sastava podneska od 30. travnja 2024. iz razloga što istim tužitelj nastavno na podnesak od 6. veljače 2024., kojim se očitovao na navode iz prigovora tuženika, dostavlja daljnje dokaze i daljnje očitovanje pa mu za sastav navedenog podneska nagrada pripada prema Tbr. 8.3. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to tužitelj zatražio. U odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 25. lipnja 2024. ističe se kako je navedeni podnesak predan neposredno prije održavanja ročišta 2. srpnja 2024., za pristup na koje ročište je tužitelju prema Tarifi priznata nagrada, a na kojem ročištu je tužitelj mogao predati obavijest Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, pa je ovaj sud taj trošak ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka. Tužiteljev zahtjev odbijen je i odnosu na prekomjerno zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 2. srpnja 2024. iz razloga što je zbog mogućnosti mirnog rješenja spora to ročište odgođeno prije upuštanja u raspravljanje pa je za pristup na isto tužitelju priznata nagrada u skladu s Tbr. 9.5. Tarife, a ne Tbr. 9.1. Tarife kako je to zatražio tužitelj. Također, tužiteljev zahtjev odbijen u odnosu na prekomjerno zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu za 10,10 EUR iz razloga što je prema Tarifi sudskih pristojbi, imajući u vidu da je korisnik e-komunikacije, u odvezi plaćanja sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,85 EUR, a ne u zatraženom iznosu od 189,95 EUR.

28.2. Slijedom navedenoga je tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan za ukupni iznos od 2.635,10 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.