REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-274/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja D.O.O. "ŠIŠKOVIĆ" ZA OBRADU KAMENA - DANLOVGRAD, OIB 32415327596, Crna Gora, Danilovgrad, Pažići b.b., zastupanog po punomoćnici Ivani Lončar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DELTA CHERAMICS d.o.o., OIB 61973020821, Gajeva ulica 59, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja i punomoćnika stranaka, 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Branka Jakića, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-225/2023 od 23. ožujka 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 5.223,71 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 4. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 23. ožujka 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 17. travnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa.

r i j e š i o  j e

I/ Radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od iznosu od 5.223,71 eur, sa zateznim kamatama obračunatim od 4. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te potraživanja u iznosu od 273,75 eur, po osnovi troškova ovršnog postupka, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 23. ožujka 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

prethodna mjera

zabranom bankama u kojima tuženik ima otvoren račun, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa iznos za koji je određena prethodna mjera.

II/ Ova prethodna mjera trajat će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem presude u ovoj pravnoj stvari.

III/ Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčanog potraživanja po osnovi troškova postupka osiguranja sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 17. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 22. veljače 2023. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 5.223,71 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 4. lipnja 2022. do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Zagrebu Branko Jakić donio je 23. ožujka 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-225/2023 protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. Osnovanost i visinu potraživanja osporava jer da nije obveznik plaćanja utuženog iznosa te da ispravom priloženom uz prijedlog za ovrhu (izvod otvorenih stavki) tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženiku niti je jasno iz koje bi osnove ova tražbina proizlazila.

3./ Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 14. ožujka 2024. stavljeno je izvan snage gore navedeno rješenje javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je naveo, u bitnome, da ga je posredstvom treće osobe (knjigovodstvenog ureda Ribić) kontaktirao ŽŽ koji da je od tužitelja naručio robu plaćanje koje je predmet spora, dostavljajući tuženikove podatke za plaćanje tako naručene robe. Tužitelj da je robu predao na prijevoz prijevozniku te da je roba uredno dostavljena primateljima koje je ŽŽ odredio. Prijevoznik da je račun za izvršeni prijevoz ispostavio tuženiku koji ga je i podmirio. Osim toga, u komunikaciji s ŠŽ, koji da je mijenjao specifikacije robe koju je naručivao od tužitelja, da je tužitelj izdao više ponuda, prije konačno prihvaćene ponude, po kojoj je izdan račun koji je predmet spora. Po jednoj od na opisani način ranije izdanih ponuda, da je upravo tuženik, zadavanjem naloga za plaćanje kod svoje banke od strane tuženikove zastupnice po zakonu HŽ zadao nalog za provedbu plaćanja tužitelju, koji nalog međutim nije proveden jer je tuženik naveo pogrešan broj tužiteljevog računa, ne uzimajući u obzir da se radio o inozemnom plaćanju. Iz navedenog smatra da je očito da je ŽŽ postupao kao tuženikov zaposlenik, odnosno obavljajući posao za tuženika, slijedom čega da je upravo tuženik u obvezi plaćanja utuženog iznosa po osnovi robe koju je od tužitelja naručio ŽŽ, koja je isporučena primateljima koje je isti odredio, a prijevoz ove robe od tužitelja do primatelja je podmirio upravo tuženik. Nadalje, tužitelje je predložio, radi osiguranja tražbine istaknute u platnom nalogu te daljnje tražbine po osnovi naknade troškova osiguranja, odrediti prethodnu mjeru temeljem odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a).

5./ Tuženik pak navodi da ŽŽ nije njegov zaposlenik niti osoba ovlaštena zastupati tuženika, a s obzirom da sam tuženik predmetni pravni posao s tužiteljem nije zaključio, osporava obvezu plaćanja.

6./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvod otvorenih stavki (list 8 spisa), CMR listovi (list 65-66, 209-211 spisa), potvrda prijevoznika o primitku robe na prijevoz (list 68-70 spisa), potvrda o plaćanju prijevozniku s njegovim računom (list 71-73 i 208 spisa), tužiteljev račun (list 74 spisa), potvrda o plaćanju (list 75 spisa), prepiska elektroničkom poštom (list 76-78, 88-89, 144, 148, 179-181, 184- 186 spisa), opomena s povratnicom (list 79-80 spisa), izvodi tužiteljevog računa (list 94-98 i 99, spisa), tužiteljeve ponude (list 98, 178 spisa), prepiska mobilnom aplikacijom (list 118-120, 155-158, 182 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 203-206 spisa). Nadalje, saslušani su, uz pomoć sredstava za komunikaciju na daljinu, svjedokinje ĐŽ i CŽ te zastupnik po zakonu tužitelja PŽ (list 226-231 spisa). Zastupnica po zakonu tuženika HŽ nije saslušana, jer nije pristupila po pozivu suda radi saslušanja na ročištu 4. ožujka 2025., a izostanak nije opravdala, već je punomoćnik tek paušalno naveo da zbog poslovnih obveza nije mogla pristupiti, a potom je tuženik i odustao od dokaznog prijedloga njezinog saslušanja.

7./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice ovako izvedenim dokazima u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene, sud je kao nepotrebne odbio preostale tužiteljeve dokazne prijedloge provođenja financijskog vještačenja računa stranaka i pribave podataka od nadležnog zavoda o zaposlenju ŽŽ kod tuženika.

8./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem cijene za kupljenu i isporučenu robu, jer tvrdi da je roba naručena i preuzeta u ime i za račun tuženika, slijedom čega da je tuženik obveznik plaćanja.

10./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja, s obzirom na tuženikov prigovor da ugovor o kupnji predmetne robe tužitelj nije zaključio s osobom ovlaštenom zastupati tuženika, slijedom čega da ovaj ugovor tuženika ne obvezuje.

11./ U konkretnom se slučaju radi o sporu s međunarodnim obilježjem jer je tužitelj strana pravna osoba (sa sjedištem u [adresa]), a tuženik je domaća pravna osoba. Predmet spora je isplata na temelju zaključenog ugovora o prodaji robe, a među strankama izrijekom nije sporno da je za predmetni ugovor mjerodavno hrvatsko materijalno pravo, što je u skladu i s odredbom čl. 25. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23.), odnosno odredbom čl. 3. st. 2. Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.), na primjenu koje Uredba Zakon o međunarodnom privatnom pravu upućuje, sukladno kojoj odredbi Uredbe stranke mogu u svako doba slobodno izabrati i dogovoriti primjenu određenog prava kao mjerodavnog.

12./ Prije svega, valja istaknuti da je dužnost svake stranke iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

13./ Na temelju priloženih isprava te iskaza saslušanih svjedokinja ĐŽ (osobe ovlaštene zastupati prijevoznika koji je robu plaćanje koje je predmet spora preuzeo kod tužitelja radi prijevoza za naručitelja i isporučio primateljima) i CŽ (tužiteljeve zaposlenice koja je izrađivala ponude za isporuku robe koje je predmet spora) te zastupnika po zakonu tužitelja PŽ, iskaze kojih osoba, jer su životno uvjerljivi i logični, međusobno suglasni, ali i suglasni sa sadržajem pisanih isprava u spisu, te vjerodostojnost kojih tuženik nije iznesenim činjenicama ili drugim dokazima doveo u sumnju, je ovaj sud u cijelosti ocijenio istinitima, utvrđeno je kako slijedi.

14./ Tužitelju se radi dogovora o isporuci kamena kojim se opremaju objekti obratio ŽŽ, predstavljajući se kao poslovni čovjek koji da ima interesa za ovu tužiteljevu robu. Isti je s tužiteljem komunicirao usmeno, telefonom, ali i pisano, elektroničkom poštom, i to s adresa elektroničke pošte koje su u sebi sadržavale naziv tuženika, odnosno knjigovodstva Ribić (Računovodstvo Frarib j.d.o.o.), za koje je ŽŽ tužitelju tvrdio da se radi o knjigovodstvu koje za njega obavlja usluge. Tako je isti porukom elektroničke pošte od 15. ožujka 2022. (list 88-89 spisa) naveo tužitelju podatke tuženika kao obveznika plaćanja vezano uz predmetni dogovor o kupnji kamena, uz navođenje podataka o broju tuženikovog bankovnog računa.

15./ Iz prepiske stranaka elektroničkom poštom razvidno je da je tužitelj u realizaciji predmetnog dogovora, izdao najprije ponudu pod brojem 68 (15. ožujka 2022., list 178 spisa) na iznos od 2.861,48 eur, potom ponudu pod brojem brojem 114 (20. travnja 2022. list 76 spisa), koja se potom dalje usklađivala (s obzirom na dimenzije kamena) do ponude broj 152 (18. svibnja 2022., list 98 spisa) na iznos od 2.362,23 eur. Iz prepiske elektroničke pošte nedvojbeno je da je o sadržaju i prihvatu ovih ponuda tužitelj komunicirao upravo s ŠŽ, opravdano zaključujući, s obzirom na nazive društava u adresama elektroničke pošte i dostavljene podatke tuženika kao obveznika plaćanja, da ŽŽ nastupa kao osoba ovlaštena zastupati tuženika.

16./ Po osnovi ponuda broj 68 i broj 152 (2.861,48 eur + 2.362,23 eur = 5.223,71 eur) tužitelj je u konačnici tuženiku izdao račun utužen u ovom postupku, broj INV-22- 000142 od 3. lipnja 2022. na iznos od 5.223,71 eur. Iz potvrde o plaćanju tuženikove banke (list 75 spisa), razvidno je da je autorizacijom naloga za plaćanja putem internet bankarstva, digitalno potpisanog od strane tuženikove zastupnice po zakonu HŽ, tuženik zadao nalog za plaćanje za korist tužitelja, upravo 3. lipnja 2022., kada je izdan račun koji je predmet spora, no uz navođenje ponude 114 po kojoj se plaćanje vrši i iznosa od 2.116,20 eur. Međutim, zbog pogrešno navedenog podatka o tužiteljevom računu ovaj je nalog ostao neizvršen o čemu je banka obavijestila tužitelja. Da je HŽ u vrijeme zadavanja naloga za plaćanje, kao i nadalje, bila osoba ovlaštena zastupati tuženika, činjenica je koju tuženik nije osporavao.

17./ Robu iskazanu u predmetnom tužiteljevom računu (kamen tip Visočica – poklopne ploče; podne, zidne ploče i soklu) tužitelj je predao na prijevoz prijevozniku upravo 3. lipnja 2022., što je razvidno iz potvrde o predaji roba (list 69 spisa). Iz prijevoznih dokumenata (CMR listova), koji su prijevoz pratili, razvidno je da je roba isporučena i to primatelju označenom kao Mabel's GmbH (65-66, 209-211 spisa). Nadalje, utvrđeno je da je prijevozniku. društvu B&G Trans d.o.o. iz Nikšića. račun za izvršeni predmetni prijevoz broj 377/22, u iznosu od 1.300,00 eur podmirio upravo tuženik (list 71-73 spisa). Zastupnica po zakonu prijevoznika ĐŽ iskazala je da joj je podatke o mjestu isporuke telefonom odredio ŽŽ, sukladno njegovim uputama da je roba isporučena dijelom u Zadru, a dijelom u Beču, isti da ju je obavijestio i o špediteru. s obzirom na potrebu carinjenja robe, a potom da joj je isti naveo da račun za prijevoz ispostavi tuženiku, koji da je račun za prijevoz predmetne robe i podmirio.

18./ U skladu s odredbom čl. 312. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Takovo se odobrenje može dati izričito, ali i konkludentim radnjama. Po shvaćanju ovog suda, sve i da je ŽŽ, kako to tuženik tvrdi, nastupao u dogovaranju predmetnog posla isporuke kamena od tužitelja bez tuženikovog ovlaštenja, iako je kao obveznika plaćanja isti naveo upravo tuženika i predstavljao se kao ovlašten zastupati tuženika, tuženik je plaćanjem izvršenim na temelju dogovora koje je zaključio ŽŽ po osnovi robe koju je tužitelj predao na prijevoz i koja je isporučena primateljima koje je ŽŽ odredio upravo konkludentim radnjama odobrio ugovor koji je ŽŽ na opisani način zaključio. Pri tome, s obzirom da je plaćanje prijevozniku naknade za prijevoz nedvojbeno tuženik podmirio, isti je nedvojbeno odobrio ugovor zaključen s prijevoznikom. Međutim, iz takvog se tuženikovog postupanja, jer je dakle podmirio naknadu za prijevoz predmetne robe koju je isporučio tužitelj na temelju dogovora s ŠŽ, ali i iz činjenice da je internetskim bankarstvom uz digitalni potpis tuženikove zastupnice po zakonu upravo 3. lipnja 2022., kada je na prijevoz predana predmeta roba, tuženik zadao nalog za plaćanje za korist tužitelja, uz navođenje podataka o ponudi broj 114, o kojoj je ranije ŽŽ komunicirao s tužiteljem, za zaključiti je da je tuženik konkludentno odobrio i ugovor kojeg je ŽŽ s tužiteljem zaključio, a vezano uz kupnju robe koja je predmet spora. Imajući u vidu da je tuženik podmirio naknadu za prijevoz cjelokupne količine robe iskazane na računu koji je predmet spora, nije od utjecaja na zaključak o konkludentnom odobrenju ugovora i s tužiteljem činjenica da u nalogu za plaćanje kojeg je tuženik zadao internetskim bankarstvom nije naveden točan iznos plaćanja, već manji, kao niti točni podaci o ponudi po kojoj se plaćanje vrši, već podaci o ponudi o kojoj je ŽŽ prethodno komunicirao s tužiteljem, no koja je potom izmijenjena. Osim toga, tuženik nije iznio činjenice kojima bi obrazložio razloge zbog kojih je, ako ŽŽ nije bio ovlašten u pravnom prometu nastupati kao tuženikov opunomoćenik kako to tvrdi, izvršio plaćanje prijevoza robe koju je ŽŽ naručio i zadao internetskim bankarstvom nalog za plaćanje predmetne robe tužitelju. Slijedom navedenog, neosnovanim je utvrđen prigovor tuženika da ga pravni posao kojeg je s tužiteljem zaključio ŽŽ, po osnovi kojeg je tužitelj isporučio robu, koju je ŽŽ očito i preuzeo, ne bi obvezivao jer da je ŽŽ postupao bez njegovog ovlaštenja, stoga što je zaključak ovog suda da je tuženik radnjama poduzetim radi plaćanja u vezi s isporukom i prijevozom ove robe konkludentno odobrio ugovor kojeg je s tužiteljem zaključio ŽŽ, a tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi potkrijepio suprotne svoje tvrdnje.

19./ S obzirom da je rok plaćanja u konkretnom slučaju određen u ponudama koje su izdavanju računa koji se predmet spora prethodile, najkasnije prilikom preuzimanja, a tužitelj je 3. lipnja 2022. robu predao na prijevoz prijevozniku kojeg je odredio tuženik, odnosno ŽŽ, čime je ispunio svoju obvezu isporuke robe, to tužitelju zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u ispunjenju predmetne novčane obveze plaćanja isporučene robe pripadaju počevši od dana nakon dospijeća, odnosno od 4. lipnja 2022. do isplate, dok je stopa zateznih kamata određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za odnose iz trgovačkih ugovora.

20./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.223,71 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 4. lipnja 2022. do isplate, a u kojem djelu je tužiteljev zahtjev utvrđen osnovanim te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

21./ Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Sukladno prethodno izloženom, a kako je utvrđen osnovanim tužiteljev tužbeni zahtjev, to ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu pa je, primjenom citirane odredbe čl. 501. ZPP-a, prihvaćen tužiteljev prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom u odnosu na glavnicu utuženog potraživanja s pripadajućim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka te je odlučeno kao u izreci rješenja pod I/ i II/. Trajanje prethodne mjere određeno je u skladu s odredbom čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje OZ).

22./ S obzirom da se radi o prethodnoj mjeri koju trgovački sud može odrediti samo u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tražbina osiguranje koje se takvom prethodnom mjerom predlaže mora biti sadržana u platnom nalogu, odnosno rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Stoga nema mjesta određivanju prethodne mjere u odnosu na novčane tražbine naplata kojih u konkretnom slučaju nije određena platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Slijedom navedenog, neosnovano tužitelj predlaže osiguranje prethodnom mjerom u odnosu na troškove postupka osiguranja nastale nakon donošenja javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Stoga je u ovom dijelu, neovisno o vjerojatnosti uspjeha u sporu, jer se ne radi o novčanoj tražbini sadržanoj u platnom nalogu, dakle ne radi se o novčanoj tražbini koja se predloženom prethodnom mjerom može osigurati, tužiteljev prijedlog za osiguranje valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom III/.

23./ Po shvaćanju ovog suda, suvišno je u rješenju o određivanju prethodne mjere navoditi da se iznos novčanih sredstava za koji je određena zabrana isplate ne može prenijeti dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine i da provedbom mjere predlagatelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja jer se radi o zakonom propisanim učincima predložene mjere u skladu s odredbom čl. 335. st. 3. i 4. OZ-a. Stoga navođenje ovih učinaka u rješenju o određivanju prethodne mjere nije potrebno (argument iz odredbe čl. 337. OZ-a).

24/ S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).

25./ U odnosu na troškove ovršnog postupka, kako su oni određeni platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi, tužitelju je, temeljem odredbe čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.), priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 25,00 eur i odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br. 11/1 u vezi s T.br. 46 Tarife, u iznosu od 248,75 eur, što ukupno iznosi 273,75 eur. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.

26./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

27./ U odnosu na troškove parničnog postupka, sud je tužitelju priznao trošak za:

- sastav podneska od 14. travnja 2023. kojim se očitovao na navode iz prigovora (prema T.br. 8/1 Tarife), podneska od 4. travnja 2024. kojim je predložio određivanje prethodne mjere (T.br. 11/1 Tarife), podneska od 2. rujna 2024. kojim se očitovao na daljnje navode tuženika tijekom postupka (T.br. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 1. listopada 2024. i 4. ožujka 2025. (T.br. 9/1 Tarife), sve u iznosu od po 200,00 eur, dakle ukupno 1.000,00 eur, koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što iznosi 1.250,00 eur.

28./ Trošak za sastav podneska od 28. travnja 2023. nije priznat na teret tuženika jer tužitelj u prilogu ovog podneska dostavlja daljnje isprave nakon što se obrazloženim podneskom od 14. travnja 2023., po osnovi kojeg je naknada troškova priznata, očitovao na prigovor tuženika, a ne proizlazi da naknadno dostavljene isprave tužitelj nije mogao dostaviti već uz raniji podnesak (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a). Ocjenjujući da se radi o radnji koja nije bila potrebna za vođenje parnice, nije priznato pravo na naknadu troška za odgovor na žalbu tuženika protiv rješenja o stvarnoj nenadležnosti (razlog iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a).

29./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

30./ Slijedom navedenog, tužitelju je priznata naknada parničnog troška u iznosu od 1.250,00 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, dok je i preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II/ i III/.

31./ Tuženiku, jer je u cijelosti izgubio u sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku

3. FINA, uz podnesak tužitelja od 7. ožujka 2025. (potvrda o plaćanju)