REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-940/2024-13

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari tužitelja mlt. PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po majci i zz CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi uzdržavanja, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 13. ožujka 2025., u prisutnosti majke i zz tužitelja te tuženika, 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-1693/11 od 1. listopada 2012. kojom je tuženik NM bio u obvezi plaćati uzdržavanje za mlt. PM u iznosu od 600,00 kuna mjesečno, a za mlt. GM u iznosu od 600,00 kn, na način da se sada nalaže tuženiku NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 150 eura, a za mlt. GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 150 eura, dakle ukupno 300 eura mjesečno počevši od 9. kolovoza 2024. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja u ukupnom iznosu od 2.000 eura dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose uzdržavanja do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sve na tekući račun majke i zz tužitelja CM otvoren kod Hrvatske Poštanske banke IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Odbijaju se tužitelji s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa dosuđenog u stavku I. izreke ove presude do zatraženog iznosa od ukupno 400,00 eura mjesečno kao neosnovanim.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Mlt. tužitelji zastupani po majci i zz podnijeli su 9. kolovoza 2024. tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja u kojoj navode kako je presudom ovog suda poslovni broj P2-1693/11 od 1. listopada 2012. tuženiku određeno pridonositi za njihovo uzdržavanje u ukupnom iznosu od 1.200,00 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2012. nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti. U međuvremenu su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena gore navedena presuda. Troškovi života su znatno porasli, a iznos uzdržavanja određen je ispod minimalnog iznosa predviđenog za uzrast mlt. tužitelja. Također navode kako tuženik u zadnjih 20 mjeseci nije ništa doprinosio za njihovo uzdržavanje. Slijedom navedenog predlažu da sud obveže tuženika na plaćanje uzdržavanja u ukupnom iznosu od 400,00 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec.

2. Tuženik se u podnesku od 21. listopada 2024. (str. 12), kojeg je naslovio kao žalbu, očitovao na tužbu navodeći kako su njegova mjesečna primanja 199 eura neto te kako ima alimentaciju za još jedno dijete u iznosu od 80 eura, a ima još dvoje maloljetne djece koju uzdržava. Dosad je mjesečna naknada za uzdržavanje tužitelja iznosila 80 eura (600,00 kn) po djetetu. Radi neredovitog zaposlenja i malog prihoda zadnje četiri godine pomagala mu je u plaćanju alimentacije pomajka FM koja je na račun majke i zz tužitelja uplaćivala svaki mjesec 400 eura (pri uplati u opisu plaćanja piše alimentacija) što višestruko premašuje određeni iznos za uzdržavanje, te je novčano darivala gotovinom tužitelje u više navrata. Prema navedenom smatra da su njegove obveze i više nego ispunjene, slijedom čega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem majke i zz mlt. tužitelja te tuženika.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) da je tužbeni zahtjev tužitelja za povišenje uzdržavanja djelomično osnovan.

5. U postupku je nesporno utvrđeno da je presudom ovog suda poslovni broj P2- 1693/11-13 od 1. listopada 2012. (str. 8-9) razveden brak majke i oca tužitelja, određeno je da će mlt. GM, rođena **.**.2007., i mlt. VM, rođen **.**.2009. živjeti s majkom, određeni su susreti i druženja između mlt. djece i oca te je naloženo ocu na ime uzdržavanja mlt. tužitelja doprinositi mjesečno iznos od 600,00 kn za svako dijete počevši od 1. listopada 2012. pa nadalje. Sud nije obrazlagao presudu s obzirom da su se nakon objave presude stranke odrekle prava na žalbu.

6. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. U ovom postupku potrebno je utvrditi jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih tužitelji traže povišenje uzdržavanja te mogućnosti tuženika za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.

8. U konkretnom slučaju okolnosti su se promijenile i na strani tužitelja i na strani tuženika. Naime, na strani tužitelja okolnosti su se promijenile samom činjenicom njihovog odrastanja obzirom da je mlt. GM u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bila u dobi od 5 godina, a mlt. VM u dobi od 3 godine, dok danas mlt. GM ima 17 godina, a mlt. VM ima 15 godina. Stoga tužitelji imaju neke troškove koje zasigurno nisu imali u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, primjerice troškove školovanja, trošak mobitela, trošak džeparca, a zasigurno imaju i veće troškove za hranu, higijenu, odjeću i obuću. Također je općepoznato kako su porasli troškovi života. Okolnosti su se promijenile i na strani samog tuženika obzirom da je isti postao otac još troje mlt. djece, s obzirom da isti ima sina od 12 godina za kojeg mora plaćati alimentaciju u iznosu od 80 eura mjesečno te još dvoje djece u dobi od 4 godine i nepune dvije godine s kojima živi i koje je dužan uzdržavati.

9. Čl. 288. st. 1. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Čl. 309. ObZ-a je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

10. Dakle, tuženik je kao roditelj koji ne stanuje s mlt. djecom dužan plaćati za njihovo uzdržavanje u novčanom iznosu.

11. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

12. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314., 316. st. 2. i čl. 317. st. 1. ObZ- a sud je na temelju iskaza svjedokinje CM, majke mlt. tužitelja, utvrdio njihove potrebe. Tako iz njezinog iskaza proizlazi kako su ona i tuženik roditelji dvoje djece koji su sada u dobi od 15 i 17 godina te idu u 1. odnosno 3. razred srednje škole. Djeca i ona žive sami u podstanarskom stanu kojeg plaća 400 eura mjesečno plus režije koje iznose 300 eura. U odnosu na raniju presudu okolnosti su se promijenile jer su tada djeca bila vrlo mala jer je presuda donesena 2011., a kako rastu, njihovi troškovi su znatno porasli. Trebaju novac i za izlaske i za džeparac. Mjesečno joj sigurno oko 500

- 600 eura treba za hranu i higijenske potrepštine za nju i djecu, djeci treba odjeća i obuća za što ona trenutno niti nema novaca pa su joj pomogli njezini roditelji i brat, djeca imaju mobitele te im uzme najmanju tarifu po 15 eura mjesečno za svakog. Djeci treba džeparac, za vikend im da oko 19 eura, preko tjedna oko 15 eura. Također djeci na početku svake školske godine treba školski pribor te također ima izleta koji se plaćaju, sada trenutno starija GM ide u Gardaland za što i tuženik snosi pola novaca što do sada nije činio. Djeca su zdrava i po toj osnovi nema dodatnih troškova. VM nema nikakvih aktivnosti, a GM ide u teretanu što je 30 eura mjesečno, a što joj ona također ne može priuštiti i što joj je počela plaćati baka, a kad je umrla nastavio je plaćati njezin partner. Ona je inače zaposlena kao prodavačica u Sparu te ostvaruje plaću od oko 1.200 eura mjesečno. Tuženik u zadnje dvije godine neredovito plaća uzdržavanje za djecu. Unazad zadnjih par mjeseci djeci daje 15 – 20 eura mjesečno.

13. Sud je na temelju iskaza majke mlt. tužitelja kojeg je ocijenio kao vjerodostojan s obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo i životno, utvrdio kako tužitelji imaju uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njihove dobi koje se odnose na troškove stanovanja, školovanja, hrane, odjeće, obuće, mobitela, izlazaka, džeparca, pri čemu tužitelji nemaju povećane materijalne potrebe u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a, odnosno troškove povezane s njihovim zdravstvenim stanjem.

14. Sukladno čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je na temelju iskaza tuženika te uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio mogućnosti tuženika za plaćanjem uzdržavanja.

15. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je zaposlen kao vozač u tvrtki Ficus gdje ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu do 870 eura i ne ostvaruje nikakva druga primanja. Živi sa suprugom koja je također nezaposlena i dvoje djece u dobi od 4 godine i nepune dvije godine. Žive u stanu koji je u vlasništvu supruginog oca, ne plaćaju najamninu, plaćaju režije u iznosu od oko 400 eura. Još je otac jednog djeteta u dobi od 12 godina za kojeg plaća alimentaciju od 80 eura mjesečno sukladno sudskoj odluci. Isto toliko plaća i za PM i za GM. Bio je dogovor, dok je tužiteljica živjela s djecom u kući kod njegovog pok. oca, da ništa ne plaća, i njegovi su joj pomagali, a neposredno prije nego je otac preminuo i tužiteljica se s djecom iselila iz kuće, želja njegovog oca je bila da svatko od njih, jer on ima petero braće, nešto dobije, i njemu su obećali da će umjesto njega plaćati uzdržavanje za GM i PM u iznosu od 400 eura mjesečno što su i činili, ali kako je otac preminuo i ostala samo pomajka, CM najbolje zna da li se to plaća ili ne i dalje. On pomaže djeci koliko može, na tjednoj bazi im daje 20 do 30 eura za oboje, i kupuje im što im treba. Sudjeluje u cijeni zadnjeg izleta u Gardaland, a za prijašnje izlete nije niti znao. Nije vlasnik niti nekretnina niti vrjednijih pokretnina. Nije vlasnik automobila već ima auto u najmu radi posla. Također je tužiteljima pomagala i njegova pok. majka, a i ovo što je CM spomenula za baku radi se o njegovoj pok. majci.

16. Uvidom u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka (str. 15-36) je utvrđeno kako je tuženik u 2014., ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 36.861,13 kn odnosno 3.071,76 kn mjesečno (407,69 eura); u 2015. i 2016. nije ostvario nikakav dohodak, u 2017. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 37.379,29 kn, odnosno mjesečno 3.114,94 kn (413,42 eura); u 2018. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 26.557,34 kn uz neoporezivi primitak u iznosu od 1.000,00 kn, dakle ukupno 27.557,34 kn, odnosno mjesečno 2.296,45 kn (304,79 eura); u 2019. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 35.753,92 kn, odnosno mjesečno 2.979,49 kn (395,45 eura); u 2020. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 40.250,83 kn, odnosno mjesečno 3.354,24 kn (445,18 eura); u 2021. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 44.523,73 kn, odnosno mjesečno 3.710,31 kn (492,44 eura); u 2022. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 10.666,97 kn uz neoporezivi primitak u iznosu od 15.334,00 kn, dakle ukupno 26.000,97 kn, odnosno mjesečno 2.166,75 kn (287,58 eura); u 2023. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.882,57 eura uz neoporezivi primitak u iznosu od 1.924,47 eura, dakle ukupno 6.807,04 eura, odnosno mjesečno 567,25 eura; od siječnja 2024. do lipnja 2024. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 605,00 eura uz neoporezivi primitak u iznosu od 2.290,52 eura, dakle ukupno 2.895,52 eura, odnosno mjesečno 482,59 eura.

17. Sud je uzeo u obzir odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja. U ovom slučaju tuženik je mlada, radno sposobna osoba, zaposlen je, ima riješeno stambeno pitanje s obzirom da živi u stanu koji je u vlasništvu supruginog oca i za kojeg ne plaća najamninu te je dužan pridonositi za uzdržavanje svoje djece dosuđene iznose. Pri tome je sud uzeo u obzir i činjenicu da je tuženik otac petero mlt. djece koje je dužan uzdržavati pa je procijenio da je tuženik u mogućnosti plaćati za uzdržavanje tužitelja iznos od 150 eura mjesečno za svakog, a bez štete za svoju egzistenciju. Naime, radi se o iznosu ispod zakonom propisanog minimuma propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 49/24), ali ne manjem od jedne polovice zakonskog minimuma, sukladno čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a s obzirom da je tuženik dužan uzdržavati petero djece. Tuženik je dužan, ukoliko je potrebno, i dodatnim radom ostvarivati prihode koji mu omogućavaju plaćanje uzdržavanja za mlt. tužitelje.

18. Stoga sud smatra da je tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja djelomično osnovan do dosuđenog iznosa i to od dana podnošenja ove tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a jer su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja. U dosuđene iznose uzdržavanja, sud je uračunao i iznose od 25 eura mjesečno za svako dijete (odnosno 50 eura mjesečno za oboje djece) koje je tuženik platio za njihovo uzdržavanje temeljem ranije sudske odluke, s obzirom da su obje stranke na ročištu pred ovim sudom suglasno navele kako je tuženik od podnošenja tužbe do ročišta održanog 13. ožujka 2025. na ime uzdržavanja djece platio sveukupno 400 eura za oboje djece.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Nadalje, tužitelji su odbijeni s dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke ove presude, kao neosnovanim, budući je tuženiku naloženo da sukladno potrebama djece i svojim mogućnostima doprinosi za uzdržavanje tužitelja dosuđeni iznos, a kako je to ranije obrazloženo, odnosno odlučeno je kao u točki II. izreke.

21. Kako ni jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, temeljem odredbe čl. 366. ObZ-a, odnosno po slobodnoj ocjeni, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odnosno odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. majci i zz tužitelja

2. tuženiku