REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pn-402/2018-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, Poljička cesta 26 D, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB: 79517545745 , zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika ŠI i zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika DI, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužiteljici iznos od 3.981,68 eura ( ranije 30.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od dana 03. kolovoza 2018. pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za razdoblje od 03. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. pa do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.376,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 3. kolovoza 2018. zaprimljena je tužba tužiteljice TI protiv tuženika Hanza Media d.o.o., a radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je tuženik kao nakladnik dana 6. svibnja 2018. na službenoj Internet stranici www.jutarnji.hr, u Internetskom izdanju Jutarnjeg lista, objavio članak autorice BI pod naslovom " ČOVJEK KOJEG JE DOKTORICA BEZ PREGLEDA PROGLASILA PSIHIČKI BOLESNIM ISTJERAO PRAVDU Potpuno zdrav, a izdala mu uputnicu za prisilnu hospitalizaciju". U navedenom članku da je iznesen niz neistina i to da je tužiteljica JI proglasila psihičkim bolesnikom, da je za JI izdala uputnicu za prisilnu hospitalizaciju, a da ga nije osobno pregledala te da je kod zadnjeg pregleda OI zaključila da je potpuno zdrav, a da je na nagovor treće osobe svejedno ispisala uputnicu za JI. Tužiteljica navodi kako su navodi koji su izneseni i naslovu i tekstu neistiniti, utemeljeni na iskazu OI, zlonamjernom tumačenju autorice teksta i očitovanju Povjerenstva Ministarstva Pravosuđa koje je svoje očitovanje dalo bez preispitivanja osnovnih podatka o zdravstvenom stanju OI i razlozima zbog kojih je njegov brat HI zatražio od tužiteljice uputnicu za svog brata JI. Tužiteljica pojašnjava kako JI nije proglasila psihičkim bolesnikom već da mu je izdala uputnicu za bolničko liječenje F102F10 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom alkohola- sindrom ovisnosti, odnosno da je OI ovisnik o alkoholu, a koju činjenicu da autorica teksta nije spomenula niti je ispitivala je li ovisnik o alkoholu kao i je li uputnica opravdano izdana. Tužiteljica je pojasnila kako je **.**.2016. HI pristupio u njezinu ordinaciju te izjavio kako njegov brat OI u tom razdoblju uzimao veće količine alkohola te da je u alkoholiziranom stanju maltretirao svoje bližnje (HI, majku SI te nevjestu MI), a i cijelo susjedstvo, radi čega da je policija više puta intervenirala. Navela je kako je OI nekoliko puta nasrnuo na članove svoje obitelji s ozbiljnim prijetnjama da će im ugroziti život, radi čega da je gospodin HI zvao policiju te da su ga policijski službenici uputili da kod izabrane liječnice zatraži uputnicu za prisilno liječenje njegova brata JI, a što da proizlazi iz žalbe OI upućenog Hrvatskoj liječničkoj komori. Nakon što je HI upoznao tužiteljicu s cjelokupnom situacijom i uputom policije ista da je s obzirom na ozbiljnost situacije, a i činjenicu udaljenosti od mjesta [adresa] do Splita cca 70 km i nemogućnost obavljanja kućne posjete u tom konkretnom trenutku i ponovno pregledati JI, odlučila izdati predmetnu uputnicu i spriječiti još jednu obiteljsku tragediju. Tužiteljica navodi kako su policijski službenici JI dovezli u bolnicu dva puta, prvi put 18. prosinca na temelju liječničke uputnice te drugi put 19. prosinca bez uputnice, a da je u cijelom postupku dovođenja istog u bolnicu sudjelovala i policija. Navodi da sukladno važećem Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama osobu u psihijatrijsku ustanovu bez uputnice može dovesti i policija ako policijski službenici smatraju da postoje razlozi za dovođenje osobe u psihijatrijsku ustanovu, odnosno da je nužno i da policija smatra da postoje razlozi za dovođenje osobe u psihijatrijsku ustanovu, a ne samo osoba koja je to dojavila policiji odnosno gospodin HI. Tužiteljica je napomenula kako su policijski službenici prije toga pet puta uredovali po prijavama podnesenim protiv OI zbog počinjenih prekršaja u alkoholiziranom stanju pa da su očito i policijski službenici smatrali da postoje razlozi za dovođenje OI i bolnicu radi bolničkog liječenja. Također je navela i kako je od Centra za socijalnu skrb Split u studenom 2017. zaprimila zahtjev za intervencijom, odnosno da postupi u skladu sa ovlastima uz obrazloženje da je Policijska postaja Imotski prema Centru uputila dva dopisa iz kojih proizlazi da je OI **.**.2017. i 15. listopada 2017. u alkoholiziranom stanju počinio prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Tužiteljica navodi kako je iz dokumentacije na koju se u tužbi poziva jasno da je OI agresivna osoba te da je isti u stanju svijesti zbog kojeg je tužiteljica i izdala uputnicu ponovio djelo, točnije nastavio ugrožavati vlastiti život i zdravlje kao i sigurnost drugih osoba, a što da bi autorica teksta saznala da je razgovarala sa svim sudionicima postupka i postupila po pravilima struke. Dalje je navela kako sam II u predstavci priznaje da ima PTSP iz čega da je razvidno da nije potpuno fizički i psihički zdrav kako to tvrdi autorica u spornom članku. Tužiteljica je navela kako je autorica teksta imala na raspolaganju svu dokumentaciju, ali da nije kontaktirala članove obitelji OI i provjerila zašto su ga prijavili policiji i zašto ih je policija uputila da kod tužiteljice pribave uputnicu. Tužiteljica smatra da su u članku protiv tužiteljice iznesene ozbiljne optužbe, koje imaju izrazitu težinu, pa da su sukladno pravilima novinarske struke prije objave članka autorica i tuženik bili obvezni pristupiti ozbiljnoj provjeri svih informacija. Navodi da prije objave članka autorica nije od tužiteljice zatražila očitovanje o predmetnim navodima niti provjerila sve podatke. Tužiteljica navodi kako je u skladu sa Zakonom o medijima od tuženika i glavnog urednika portala www. jutarnji.hr zatražila objavljivanje ispravka i odgovora na predmetni članak, ali da tuženik nije udovoljio zahtjevu, nije želio provjeriti činjenice na koje je uputila tužiteljica pa da je iz ovoga razvidno da tuženiku nije u interesu objaviti točne informacije i izvijestiti javnost o svim činjenicama već da je tuženiku bio cilj objavom ovakvog članka postići senzaciju i tužiteljicu izvrgnuti linču javnosti. Objavom predmetnog članka s neistinitim informacijama i insinuacijama da su povrijeđeni ugled, dostojanstvo, čast tužiteljice, odnosno njezino pravo osobnosti jer su u novinskom članku iznesene informacije koje su podobne za omalovažavanje tužiteljice i njezinog dosadašnjeg uspješnog rada i stvaranja ozračja linča što da je razvidno iz komentara spornog članka. Tužiteljica smatra da joj je objavom predmetnog članka nanesena neimovinska šteta jer je zbog povrede prava osobnosti pretrpjela i još uvijek trpi duševne boli velikog intenziteta radi čega predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja kako je to navedeno u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 25. listopada 2018. tuženik se u cijelosti usprotivio navodima iz tužbe te tužbenom zahtjevu, pozvao se na odredbu članka 21. st.4.toč. 3. Zakona o medijima ( "Narodne novine" broj: 59/04, 84/11, 81/13, dalje ZM) te je dostavio dokumentaciju da su informacije u članku utemeljene na točnim činjenicama. Tuženik je zaključno istaknuo da se sukladno čl. 22. st. 1. ZM-a neimovinska šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem informacije ili isprikom nakladnika, a da je tužiteljica u konkretnoj situaciji spriječila objavu informacije i na taj način pridonijela da šteta, ako je nastala, a nije, bude veća nego što bi inače bila. Naveo je da je tuženik upozorio tužitelja na manjkavosti zahtjeva za ispravkom informacija, ali da se tužiteljica usprkos tome nije potrudila svoj demanti uskladiti sa ZM- om i na taj način tužitelju omogućiti da se čuje njegova strana priče. Tuženik je predložio tužbeni zahtjev odbiti i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi: čitanjem novinskog članka naslova " Priča Ante Bakote Čovjek kojeg je doktorica bez pregleda proglasila psihički bolesnim istjerao pravdu Potpuno zdrav, a izdala mu uputnicu za prisilnu hospitalizaciju" od 6. svibnja 2018. sa komentarima, dopisa Policijske postaje Imotski od 5. lipnja 2018., dopisa Centra za socijalnu skrb Split od 20. studenoga 2017., dopisa Policijske postaje Imotski od 01. i 17. listopada 2017., dopisa Ministarstva zdravstva uz predstavku, obrazac obrazloženja prisilnog smještaja osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi, uputnice za psihijatriju, poziva za očitovanje HUL od 5. travnja 2017., zahtjeva za ispravak informacije od 5. lipnja 2018. uz potvrde o primitku i slanju, obavijesti sukladno čl. 42. st.5. Zakona o medijima, liječnička svjedodžba od 05. travnja 2016., dopisa Ministarstva pravosuđa, Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama od 28. veljače 2018. upućena tužiteljici, HLK i ODO Split, dopisa HZZO od 01. veljače 2017., dopisa HZMO Split, spisa Općinskog državnog odvjetništva broj KR-DO-325/2018, saslušanjem tužiteljice TI, saslušanjem svjedoka BI, OI i HI.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Spisu prileži zahtjev za ispravak netočnih informacija koji je tužiteljica uputila tuženiku dana 5. lipnja 2018. preporučenom pošiljkom ( listovi 30-31) kao dokaz dopustivosti tužbe u smislu odredaba članka 22. stavka 2 . i 40. Zakona o medijima ( „ Narodne novine“ broj:35/05, 41/2008 i 125/2011, dalje u tekstu ZOO ) kao i odgovor tuženika na isti od strane glavnog urednika portala www.jutarnji.hr EI ( list 35). Ispravak nije objavljen budući je glavni urednik za dio teksta smatrao da nije dužan objaviti pozivajući se na čl. 42. st.4. alineja 3. i 6. ZM ( ako bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima, ako bi objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu) dok je dio odbijen jer glavni urednik cijeni da iskazani punomoćnik tužiteljice nije osoba koja bi bila ovlaštena podnijeti zahtjev za ispravak, u odnosu na dio teksta koji se ispravlja iako je uz Zahtjev tužiteljica dostavila punomoć kako je to navedeno u samome Zahtjevu, a što nije u skladu sa odredbama čl. 42. st. 4. ZM-a.

6. Čitanjem članka naslova " Priča Ante HI Čovjek kojeg je doktorica bez pregleda proglasila psihički bolesnim istjerao pravdu Potpuno zdrav, a izdala mu uputnicu za prisilnu hospitalizaciju" od 6. svibnja 2018., a koji se nalazi na listovima 6. i 7. spisa utvrđeno je da se u istome navodi ( citira se tekst cijelog članka): " “Splitska liječnica dr. TI izdala je uputnicu za prisilnu hospitalizaciju na psihijatriji za OI a da ga nije osobno pregledala, čime je grubo prekršen Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (članak 28.), koji izričito propisuje osobni pregled osobe koja se upućuje na psihijatriju”. Zaključak je to Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama Ministarstva pravosuđa, koji je potpisala predsjednica prof. dr. CI, a koji je ovih dana napokon stigao na adresu čovjeka koji više od godinu dana pokušava “istjerati pravdu” nakon što je uz pratnju policije, u vozilu Hitne pomoći, završio na splitskoj psihijatriji u prosincu 2016. temeljem uputnice koju je njegova liječnica izdala “trećoj osobi” i bez pregleda. Podsjećamo na priču OI iz [adresa], koju je Jutarnji list objavio u veljači ove godine ( https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/tko-je-ovdje-lud-netko-je-nagovorio-splitsku- liječnicu-da-izda-uputnicu-za-prisilnu-hospitalizaciju-covjeka-odlicnog-mentalnog- zdravlja/7045898/), a iz koje je razvidno da je čovjek gotovo prisilno hospitaliziran na psihijatriju splitskog KBC-a. Bakota nam se tada požalio ne samo na taj očiti prekršaj liječnice nego i na činjenicu da su ga institucije kojima se obratio za pomoć redom odbile kao “nenadležne”, o čemu posjeduje poprilično obilnu korespondenciju, koja uključuje HZZO, Hrvatsku liječničku komoru, Ministarstvo zdravstva... Bakota je imao sreću što je na splitskoj psihijatriji u trenutku kada je dovezen “uz pratnju” dežuran bio iskusni psihijatar koji je shvatio da “nema razloga za hospitalizaciju”, pa mu je čak i vratio uputnicu iz koje je vidljivo tko ju je ispisao. Bakota nam je u veljači rekao kako kod svoje liječnice nije bio mjesecima, a posljednji put kad ju je posjetio, zaključila je “da je potpuno zdrav”. No, to je nije spriječilo da ispiše ovu spornu uputnicu po kojoj su policija i Hitna dolazile dva puta po “istom poslu”, samo što ga dan poslije ipak nisu “priveli” u Split. Nakon njegove priče u Jutarnjem, kontaktirali su ga iz Ministarstva zdravstva i rekli kako su poslali požurnicu u Ministarstvo pravosuđa, za koje je utvrđeno da je ipak nadležno u takvim slučajevima. U međuvremenu OI je sa svojim odvjetnikom, ne čekajući spore hrvatske institucije, pokrenuo kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe, a ovih dana ipak je stigla potvrda iz koje je razvidno da je u njegovu slučaju učinjen veliki propust liječnice, što je već prije utvrdio HZZO, koji je lani o tome i obavijestio OI. Svoje očitovanje o slučaju Povjerenstvo Ministarstva pravosuđa, osim OI, uputilo je i liječnici dr. TI, i u njemu se kaže da “ako liječnik izda uputnicu s prijedlogom za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu a da osobno nije pregledao pacijenta, on time grubo krši Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (članak 28.), koji izričito propisuje osobni pregled osobe koja se upućuje na psihijatriju. Štoviše, liječnik je obavezan uz uputnicu priložiti propisanu ispravu o pregledu u kojoj moraju biti obrazloženi razlozi zbog kojih liječnik predlaže prisilni smještaj. Ako liječnik ne poštuje navedena zakonska pravila, radi nezakonito. Osim toga, on takvim djelovanjem grubo dovodi u pitanje zakonom i međunarodnim konvencijama zajamčena prava osobe za koju je izdana uputnica te njezino ljudsko dostojanstvo”. Također se ističe da se liječnik koji postupa na navedeni način izlaže opasnosti da, s obzirom na okolnosti, bude kazneno progonjen zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela kao što je, primjerice, nesavjesno liječenje ili zloporaba položaja i ovlasti. Povjerenstvo je pisalo i Hrvatskoj liječničkoj komori, od koje traži da poduzme neke radnje kojima bi liječnicima skrenuli pozornost na Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama kako ga ubuduće ne bi kršili. “Molimo vas da u okviru vaših ovlasti poduzmete sve kako liječnici ubuduće ne bi kršili zakon, a možda bi bilo uputno da se članovima Komore obratite dopisom kako bi ih upozorili na potrebu poštivanja Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Moguće bi bilo uputno organizirati radionicu za liječnike na kojoj bi se s liječničkog i pravnog aspekta progovorilo o važnosti zaštite osoba s duševnim smetnjama te opasnostima kojima se izlaže liječnik kad bez pregleda izdaje uputnicu za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu”, preporučuje Povjerenstvo i traži od HLK da ga “o poduzetim radnjama obavijesti”. Obavijest je iz Povjerenstva stigla ne samo na adrese HLK i Ministarstva zdravstva nego i u Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, kojem je dostavljena sva raspoloživa dokumentacija u kojoj je prijava OI te očitovanje liječnice Hrvatskoj liječničkoj komori, iz koje je vidljivo da je izdala uputnicu za psihijatrijsku ustanovu bez pregleda pacijenta, “što je moglo imati za posljedicu njegovo lišavanje slobode, kako bi razmotrili postoji li sumnja u počinjenje nekog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti”. “Sad kad imam crno na bijelo da je prekršen zakon u mom slučaju, i sam ću podignuti prijavu”, kaže nam OI, vidno zadovoljan što je dokazao da su mu prekršena prije svega ljudska prava, ali i prava pacijenta koja za liječnike moraju biti svetinja." Na listu 14 spisa nalaze se komentari objavljeni kao reakcija na članak uistinu oštra i uvredljiva sadržaja npr: " Liječnici dr. TI trajno oduzeti liječničku licencu i diplomu jer je očito primila novac za ovakav čin", "Kakva je to liječnica sada treba nj odterat u ludnicu ona nije za taj posao", "Pa ko je tom monstrumu dao diplomu? Da li vi mislite zatvorit tu ludu ženu na psihijatriju da više ne uništava tuđe živote?? Zar bi kao odšteta trebala biti zadovoljstvo ovom jadnom čovjeku?? Papir?? Zatvarajte tu bolesnicu što prije ako imate obraza !!!"

7. Na listu 23 spisa nalazi se predstavka OI od 24. lipnja 2017. u kojoj se navodi kako je njegova liječnica TI na zahtjev njegova brata s kojim nije u dobrim odnosima 14.12.2016. izdala uputnicu i nalog za prijevoz sanitetskim vozilom njega u Splitski KBC, na njegovo ime na odjel psihijatrije, ali da vozilo dolazi 18.12.2016. u pratnji policije i da ga odvode na odjel gdje ga nakon pregleda vraćaju kući. Sutradan 19.12.2016. ponovno da dolazi sanitet po njega i nakon razgovora da odlaze nazad uz opasku da "ko je ovdje lud", da bez veze dolaze jer da on nije za smještanje na odjel psihijatrije. Navedena doktorica da se ne želi pismeno ispričati, da je njezin dugogodišnji pacijent i da zna sve njegove bolesti, da je bio u ratu od početka i da ima jedan oblik PTSP-a ali da nije agresivan. Predstavka je od strane Udruge hrvatskih pacijenata proslijeđena Ministru zdravstva, Ministru hrvatskih branitelja, Ravnatelju HZZO-a, a Ministarstvo zdravstva je dopisom od 7. srpnja 2017. istu proslijedio tužiteljici.

8. U spisu na listu 27 se nalazi i žalba OI pisana rukom upućena Hrvatskoj liječničkoj komori u kojem se u bitnome navodi isto što u predstavci te se moli da ureduje po ovom slučaju, a od 24. siječnja 2017.

9. Na listu 24 i 28 spisa nalazi se "Obrazac obrazloženja prisilnog smještaja osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi" na ime OI, sa uputnom dijagnozom sindrom ovisnosti o alkoholu (F 10,2) uz razloge da je opasan za druge i sebe, da je liječnika pozvao i podatke dao LI, a pečatiran od strane doktorice TI.

10. Na listu 25 spisa nalazi se nova uputnica za bolničko liječenje "B" kojom je OI upućen na psihijatriju, uputna dijagnoza Disordines mentales et disordines morum propter usum alcoholis ( alcoholismus) – syndroma dependentiae F 10 2, od 14. prosinca 2016. ( prevedeno na hrvatski- Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom alkohola-sindrom zavisnosti).

11. Na listu 44 spisa nalazi se liječnička svjedodžba izdana **.**.2016. JI za potrebe medicine rada, a u kojoj se navodi kako ne boluje od akutnih zaraznih, kroničnih i duševnih bolesti. Iz zdravstvenog kartona OI priloženog u pribavljenom spisu Općinskog državnog odvjetništva navodi se kako je izdana za potrebe produljenja vozačke dozvole.

12. U spisu se nalazi i dopis Ministarstva pravosuđa, Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama Klasa: 701-01/18-01/4, od 28. veljače 2018. upućen tužiteljici TI u kojem se navodi kako je povjerenstvo utvrdilo da je liječnica izdala uputnicu kojom se predlaže bolničko liječenje na psihijatriji za gospodina JI, a da ga pri tome nije osobno pregledala. Zaključno u tekstu se navodi kako Povjerenstvo u skladu s ovlastima koje ima prema članku 72. stavku 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, a povodom predmeta OI, izričito skreće pažnju da nije ovlaštena izdati uputnicu s prijedlogom za bolničko liječenje na psihijatriji, a da osobno nije pregledala osobu za koju predlaže takvo liječenje. Također se nalazi i dopis ovog povjerenstva upućen Hrvatskoj liječničkoj komori kojom se ista obavještava da je čitav predmet OI upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu kako bi se utvrdilo je li netko od sudionika događaja vezanih za odvođenje gospodina OI u psihijatrijsku ustanovu ostvario elemente kaznenog dijela. U spis je predan i dopis Povjerenstva upućen Općinskom državnom odvjetništvu, a povodom koje je formiran KRDO-325/18.

13. U pribavljenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nalazi se očitovanje liječnice TI na pritužbu OI iz kojeg proizlazi da je ista na traženje HI, brata OI izdala uputnicu za koju je navela da se ima upotrijebiti ukoliko OI i dalje bude nasilan prema majci smatrajući da je ovo bolje učiniti nego riskirati da se dogodi još jedna obiteljska tragedija koju bi uzrokovao umirovljeni pripadnik HV, koji je liječen i umirovljen zbog PTSP-a., a sve s obzirom da je prema izjavi LI, OI u to vrijeme uzimao veće količine alkohola i u alkoholiziranom stanju maltretirao majku i susjedstvo radi čega je intervenirala i policija, u nekoliko puta fizički nasrnuo na majku te joj prijetio da će je ubiti, a HMK Imotski nije htjela napisati uputnicu za prisilno liječenje gospodina OI te je policija uputila gospodina LI da zatraži od nje uputnicu. Liječnica navodi kako ne smatra da je postupila protivno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama te se pita da ako je donijela krivu procjenu zašto je policija sutra dan 19. prosinca 2016. istog privela na psihijatriju i to bez uputnice, a kako to tvrdi OI u dopisu HLK. Iz priloženog zdravstvenog kartona OI vidljivo je da je isti više puta posjećivao psihijatra zbog dijagnoze F 43.1 ( PTSP). Iz bilješke liječnika od 14. prosinca 2016. u zdravstvenom kartonu navodi se Dg. F 10.2 sindrom ovisnosti o alkoholu. " Dolazi brat iz [adresa] po naputku policije koja je pozvana zbog nasilnog ponašanja JI u alkoholiziranom stanju. Policija traži uputnicu za bolničko liječenje na psihijatriji. U zadnje vrijeme je stalno bezvoljan i agresivan prema majci. Prijeti da će je ubiti. Brat je jako zabrinut jer bi mogao naštetiti sebi i majci. Navodi da je uvijek jako agresivan u pijanom stanju a u zadnje vrijeme uzima velike količine alkohola zbog neriješenih obiteljskih problema. Napisana uputnica za bolničko liječenje na psihijatriji." Nakon ovoga postoji bilješka od 19. prosinca 2016. " Javlja se brat telefonom. Priveden uz pomoć policije na psihijatriju i pušten kući." Nakon ovoga 02. siječnja 2017. obavljen je pregled OI u kojem je navedena dijagnoza F.41.1 i navodi se: "Loše spava zadnjih dana. Želi ići na razgovor psihijatra jer se nikako ne može smiriti i spavati". 25. siječnja 2017. evidentiran je razgovor s kontrolorom HZZO a zbog prigovora JI na izdavanje uputnice za bolničko liječenje, potom su evidentirana još dva pregleda u ožujku 2017., a 14. travnja 2017. navodi se da je zaprimljen dopis od strane HLK u kojem se traži očitovanje Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju dok je iz bilješke 22. travnja 2017. evidentirano da je napisano očitovanje. U spisu se nalazi i dopis Policijske postaje Imotski od 23. travnja 2018. iz kojeg je razvidno da je OI prijavljivao brata HI dana 13. prosinca 2016., a po prijavama se LI očitovao da je njegov brat alkoholičar i da on nema veze s njime. Također je OI prijavio LI **.**.2016. u 13,15 sati, a po prijavi je policijska ophodnja izašla na lice mjesta u 14,05 sati " gdje su zatekli JI koji je izgledao u vidno alkoholiziranom stanju" te je u cilju ozbiljnosti dojave isti alkotestiran i izmjerena mu je koncentracija alkohola u krvi od 1.59g/kg. Istoga dana u 15,40 sati od hitne medicinske pomoći Šestanovac, od dr. ĐI da je zaprimljen poziv za pomoć – asistenciju nad JI koja se izvršila u 16,30 sati, isti da je odveden u Split na odjel psihijatrije, ali da nije zadržan na odjelu već je pušten na slobodu. Dana 19. prosinca 2016. zaprimljena je dojava od ispostave hitne medicinske pomoći Šestanovac i zatražena je pomoć u postupanju jer su dobili poziv od njihove službe 124 da se radi o psihički bolesnoj osobi sklonoj neredima. Po ovome pozivu je obavljen obavijesni razgovor, nisu utvrđeni elementi prekršaja ni kaznenog djela, ali nisu vršene nad JI nikakve službene radnje. Ovdje se čitanjem spisa također primjećuje kako su odnosi OI i LI jako poremećeni, ovo proizlazi iz priloženih dopisa i službenih zabilješki, a u dopisu Policijske postaje Imotski od 13. prosinca 2016. se navodi i kako je Prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu presudom 13 Pp J-2108/16 od dana 28. studenoga 2016. donio prema LI zaštitnu mjestu zabrane uhođenja i uznemiravanja OI u trajanju od godine dana. U spisu se nalaze i izjave sudionika događaja prisilne hospitalizacije od 18. prosinca 2016., a u iskazu liječnice ZI se navodi među ostalim i: " … tu se nalazilo 4-5 susjeda te brat i majka OI koje sam upitala u čemu je problem i zašto su nas zvali, na što su oni odgovorili da je OI alkoholičar i da ih već dulje vrijeme maltretira. Kada sam pitala na koji način ih maltretira, da li ih tuče ili na drugi način fizički ugrožava, majka OI je rekla da se ne radi o nikakvom fizičkom nasilju već da ih JI psihički maltretira. Suprotno od te izjave, Antin brat mi je izjavio da se on boji da će JI nekoga ubiti, ali ne u smislu da će nekoga ubiti taj dan već općenito da je JI na taj način opasan." Iz iskaza liječnice ( zadnji pasus druge stranice) proizlazi da je ona pitala JI je li voljan otići na pregled u KBC Split kao jedinu dežurnu liječničku službu s psihijatrom, kako bi od psihijatra dobili drugo mišljenje i utvrdili je li s njim sve u redu, a na što je on nakon kraćeg dvoumljenja pristao. Liječnica je naglasila kako ona u tom trenutku nije postupala po nalogu za prisilnu hospitalizaciju kojeg je izdala njegova liječnica opće prakse niti je po tom nalogu bila dužna postupiti, ali je svakako uzela u obzir postojanje tog naloga, a da nije postojao taj nalog da bi ona JI preporučila da se javi liječniku opće prakse radi ishođenja uputnice za pregled kod psihijatra. Ista je navela kako je u konkretnom slučaju OI pristao dobrovoljno poći na pregled kod dežurnog liječnika psihijatra pa da nije trebalo ništa potpisivati u urgentnom listu. Zahtjev za pružanje pomoći upućen PP Imotski da je dostavila jer iako je pristao dobrovoljno ići na pregled da ona nije mogla znati kako će se ponašati tijekom vožnje dulje od pola sata, posebice jer je bio značajno alkoholiziran, iako tijekom intervencije nije bio agresivan. Iz dopisa Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 22. travnja 2020. razvidno je da je postupak protiv dr. TI dostavljen na nadležno postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu. O ishodu ovog postupka podataka u spisu nema, ali uvidom u eSpis sud ne pronalazi podataka da je protiv TI pokrenut kazneni postupak.

14. Iz dopisa Policijske postaje Imotski broj 511-12-27-03-1426/2-2018 B.U. od 5. lipnja 2018. proizlazi da je protiv OI više puta prijavljen zbog počinjenja prekršaja pod utjecajem alkohola i to 23.03.2003., 24.01.2004., 24.02.2008., 12.10.2014., a da he 03.06.2016. prijavljen po čl 4. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji gdje je bio pod utjecajem alkohola.

15. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb Split od 20. studenoga 2017. upućenog dr. TI proizlazi da je Centar zaprimio dana 13. listopada 2017. i 25. listopada 2017. obavijesti MUP-a, Policijske postaje Imotski, o uredovanju zbog počinjenja prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojeg je počinio OI spram brata HI, nevjeste MI i majke SI te se liječnica poziva da postupi u skladu sa ovlastima i da o tome obavijesti Centar.

16. Iz dopisa HZMO, Područne službe u Splitu, od 21. srpnja 2022. proizlazi da je OI korisnik invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad od 13. veljače 2008., a da je uzrok nastanka nesposobnosti 20% bolest i 80% ozljeda na radu.

17. Svjedokinja BI, novinarka zaposlena u tuženika, je u iskazu navela kako je u prvi mah djelovalo da nema dokaza ni materijala za članak u odnosu na gospodina OI, ali naknadno istražujući i kontaktirajući što Ministarstvo zdravstva, što Ministarstvo pravosuđa, a i sam HZZO, da je ona utvrdila da bi se u tom slučaju ipak moglo raditi o povredi prava. Za nju je ključan dokument bio dopis HZZO- a u kojem se navodilo da je liječnica napravila pogrešku u tome što je izdala uputnicu za prisilno psihijatrijsko liječenje bez da je prethodno pregledala pacijenta, a nakon ovoga da je nastavila istraživati te je u istraživanju došla do spoznaje da se uputnica za prisilno liječenje na psihijatriji može izdati od strane liječnika opće prakse jedino u slučaju ako je liječnik izvršio pregled pacijenta. Osim navedenih kontakata da se interesirala i kod prof. T koji je bio specijaliziran za ovaj problem prisilne hospitalizacije i koji je jedan od autora tog zakona. Nadalje je navela kako je CI, povjerenica za osobe s duševnim smetnjama i autorica komentara tog zakona u pogledu ovog slučaja poslala dopis liječničkoj komori, zatim gđi. TI, Ministarstvu zdravstva, te DORH-u u kojem je istakla da se ovdje radi o kršenju zakona. Svjedokinja je navela da je ona u svom tekstu citirala sve ono što se navodilo u dokumentima kojima je raspolagala, a to da su dokumenti Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa, HZZO-a, te dopisi KI. Istaknula je da je cilj i smisao njenog teksta upozoriti ljude da oni imaju svoja prava koja su im zajamčena nizom zakona, dakle Zakonom o pravu pacijenata, Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i Zakonom o liječništvu. Svjedokinja je navela kako je u konkretnom slučaju liječnica bila 70 km udaljena od svog pacijenta, da nije izvršila pregled pacijenta, a da je izdala uputnicu za prisilno psihijatrijsko liječenje svog pacijenta i tu uputnicu predala trećoj osobi koja nije imala ovlaštenje za zaprimanje takve dokumentacije na koji način da je povrijedila Zakon o liječništvu, ali i odnos pacijenta i liječnika. Također je naglasila da sukladno zakonskim propisima pacijent mora biti obaviješten o potrebi svog psihijatrijskog liječenja te dati pristanak na to. U odnosu na situacije kada je pacijent nasilan da je tada po zakonu predviđeno da postupa policija, a ne liječnik koji izdaje uputnicu bez pregleda pacijenta i predaje je trećoj osobi. Navela je da je prije nego li je objavila svoj prvi tekst zvala dr. TI da bi je pitala što ona ima za reći u pogledu ove situacije, ali da je ista putem svoje medicinske sestre kazala da ništa o tome ne želi govoriti te da je ona u svom prvom tekstu to i napisala. Svjedokinja je navela kako je nakon što je pacijent, temeljem izdane sporne uputnice za psihijatrijsko liječenje, putem policije doveden na psihijatrijski odjel splitske bolnice, psihijatar tog odjela kazao da ne postoji potreba za psihijatrijskim liječenjem gospodina OI. Nadalje je istaknula da je liječnica TI u prosincu izdala spornu uputnicu, a šest mjeseci prije toga da je izdala potvrdu da gospodin OI nema nikakvih kroničnih fizičkih i psihičkih bolesti. Svjedokinja je navela kako nije od gospodina OI tražila zdravstveni karton iz kojeg bi proizlazilo da je on potpuno psihički zdrav već da je u svom tekstu samo navela da je liječnica izdala potvrdu u kojoj se navodi da gospodin OI nema nikakvih niti fizičkih niti psihičkih kroničnih bolesti te da je u pogledu teksta bitno da je liječnica pogriješila u proceduri jer je izdavanjem uputnice za prisilno psihijatrijsko liječenje bez pregleda svog pacijenta stavila samu sebe u ulogu i suca i psihijatra i policajca, a to da je u konačnici imalo za rezultat da je ona kršenjem propisa gospodinu OI namjeravala oduzeti slobodu. Istaknula je da sloboda nije oduzeta iz razloga što je liječnik splitske psihijatrije kazao da nije potrebna niti prisilna hospitalizacija na psihijatriji niti psihijatrijsko liječenje. Svjedokinja je navela kako ona nije kontaktirala policiju vezano za ovaj slučaj jer da tu nije bila ključna policija nego medicina. Svjedokinja je navela kako ona prilikom pisanja prvog teksta nije znala tko je treća osoba koja je zaprimila uputnicu za psihijatrijsko liječenje OI, ali da joj se nakon što je izašao prvi tekst gospodin HI telefonskim putem javio u redakciju i svašta joj izgovorio te je u tom razgovoru saznala da je uputnicu zaprimila osoba s kojom pacijent OI ne razgovara te da joj je LI kazao da doktorica TI nije kriva jer je on taj koji je tražio i dobio uputnicu. Na pitanje zna li tko određuje prisilan smještaj svjedokinja je navela sud, a na daljnji upit zašto je onda napisala "Čovjek gotovo prisilno hospitaliziran na psihijatriji" kada do suda nije niti došlo, je navela da je ovo bio pokušaj prisilne hospitalizacije, prvom koraku za prisilnu hospitalizaciju. Dalje je navela kako dr. TI, kao liječnica obiteljske medicine, ima pravo posumnjati da se radi o psihijatrijskom slučaju, a za to da joj je potreban pregled te je istaknula da nitko bez svoje slobodne volje ne može biti hospitaliziran i liječen pa čak niti psihijatrijski bolesnik, a da su slučajevi prisilne hospitalizacije i prisilnog liječenja izričito propisani Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, kao i procedura pokretanja tog postupka. Na upit zašto je onda u podnaslovu spornog teksta navedeno: "Čovjek kojeg je doktorica bez pregleda proglasila psihičkim bolesnikom…", svjedokinja je navela da se tu radi o slobodnoj opremi teksta te da taj podnaslov ne odgovara baš točno onome što je navedeno u tekstu. Svjedokinja je pojasnila da novinar piše tekst i pri tome mora poštivati potreban broj znakova s prazninama, a naslov, podnaslov i sažetak teksta da određuje urednik. U odnosu na kontakt sa tužiteljicom svjedokinja je navela kako je istu kontaktirala telefonskim putem desetak dana prije nego li je tekst objavljen, ali da je njezina medicinska sestra, nakon što joj se predstavila, dr. TI putem medicinske sestre kazala da nema ništa za reći, točnije da o tom slučaju ne želi govoriti. Svjedokinja je navela kako je tužiteljicu pokušavala dobiti osam dana, da da po pravilima njene struke ona mora čuti obje strane i zbog toga da zove dok ne dobije tu osobu, a kada je dobije s njom da se lako može dogovoriti da li se pitanja postavljaju usmeno ili pismeno. Na upit zašto medicinskoj sestri nije rekla da želi direktno razgovarati s doktoricom, svjedokinja je u čuđenju navela: "Kako ne, ja sam tražila doktoricu, a ne medicinsku sestru". Prije objave ovog članka da je istraživala mjesec i pol. Navela je da se radi o jednoj ljudskoj priči, da ona u oba teksta nije iznosila svoje vrijednosne stavove niti je davala bilo kakav komentar već da je navela što je govorio gospodin LI, što je rekao prof. T, što je kazalo ministarstvo i HZZO i kako su loptali gospodina LI te da je tek nakon objave njenog teksta reagirao tadašnji ministar Š i nakon godinu dana slučaj da je riješen.

18. Svjedok OI je naveo kako se sjeća da je u nedjelju popodne gledao televiziju i to emisiju Nedjeljom u 2. i da mu je došla policija. Policija da ga je pitala JI jesi li dobro, a on da je kazao da je dobro te da su se oni na to međusobno pogledavali. Potom da je izašao na balkon svoje kuće te je ispred kuće vidio kola hitne pomoći. Potom da je pitao što se događa, a policija mu je kazala ništa, da bi trebao poći s njima na pregled sukladno uputnici koju je doktorica izdala za policiju i za pregled. Svjedok je naveo da mu je policija predočila obje uputnice i da je na uputnici pisalo da se radi o uputnici za bolničko liječenje, a ne za pregled. Također da su mu nazočni kazali da oni ništa ne znaju što se događa već da oni samo trebaju izvršiti nalog kojeg su dobili. Naveo je da je ušao u kola hitne pomoći iza kojih je vozila policija do naplatnih kućica u Šestanovcu. Predvečer oko 18,00 sati kola hitne pomoći da su ga dovela u KBC Split u ambulantu psihijatrije, a s njim da je bilo osoblje iz kola hitne pomoći i policija, te su čekali liječnika. Kad je došla doktorica sa psihijatrije da ga je pitala JI što je, a on da joj je na to kazao da ne zna, kako je sjedio doma, gledao televiziju i da su policija i hitna došli po njega. Doktorica da mu je potom postavila opća pitanja u smislu koji je datum, koliko je sati, a nakon što je on odgovorio na sva ta opća pitanja da je doktorica ljudima iz hitne pomoći i policije rekla što ovo radite. Potom da mu je ta doktorica sa psihijatrije predala obje uputnice i za hitnu i za policiju, a on da je ove uputnice predao svom odvjetniku Topiću. Nakon što je doktorica ovako reagirala hitna i policija da su ga vratili kući. Hitna pomoć da ga je vodila do Šestanovca, a od Šestanovca do kuće u [adresa] policija. Sutradan, dakle u ponedjeljak negdje pred noć opet da je došla hitna pomoć pred njegovu kuću u [adresa] i pitali su ga hoće li on poći s njima na što je on kazao da ga puste i nije htio s njima otići pa su djelatnici kola hitne pomoći otišli mirno bez da su ga igdje vodili. Tom prilikom da je on od djelatnika kola hitne pomoći tražio da mu predoče uputnicu na što su mu oni kazali da može ići dobrovoljno s njima. Kako oni nisu imali uputnicu, a on je odbio ići s njima, oni da su otišli bez da su ga igdje odveli. Nakon toga svjedok navodi da se obratio odvjetniku koji mu je savjetovao da zatraži da mu se predaju urgentni nalozi te ih je na ponovljeno traženje dobio, s tim da urgentni nalog od nedjelje kad ga je on zaprimio nije bio potpisan, a onaj od ponedjeljka da je bio potpisan. Svjedok je naveo da je tražio da se potpiše i ovaj prvi nalog od nedjelje, pa da je doktorica nakon jedno mjesec dana potpisala taj urgentni nalog. Vezano za ovaj događaj da se obratio svima HZZO- u, Ministarstvu zdravstva, Liječničkoj komori i dr., međutim, da su svi oni otklanjali od sebe odgovornost i upućivali jedni na druge. Svjedok je naveo kako je također bio kod liječnice TI koja da mu je kazala da je pogriješila jer je vjerovala, ali da on nije mogao slušati što ona govori i da je nakon par dana promijenio doktoricu. Potom da je zvao medije Slobodnu Dalmaciju, Jutarnji list i druge, a da su novinari iz Jutarnjeg lista prvi došli pred njegovu kuću u [adresa] i slikali ga pred kućom, uzeli od njega izjavu jednaku kao što je dao sudu prilikom saslušanja. Svjedok je naveo da je on sa bratom LI imao imovinsko pravnih problema i da je znala dolaziti policija, međutim, ovakvih intervencija kao što je bio ovaj događaj prije nikada nije bilo. Svjedok je naveo kako nije prije ovog događaja imao psihičkih ili sličnih problema te da je otprilike 3 ili 4 mjeseca prije ovog događaja imao potrebu produžiti vozačku dozvolu za što mu je potrebna potvrda da nema nikakvih psihičkih problema te je dobio tu potvrdu u kojoj piše da je potpuno psihički zdrav. Nadalje je naveo da je on HRVI 20% zbog PTSP-a, ali da on nema neke velike smetnje tako da samo ponekad popije Normabel ili takve slične lijekove iz razloga što ne može spavati. Naveo je da kad je policija s djelatnicima hitne došla u nedjelju u [adresa] po njega da su mu pokazali dvije uputnice, crvenu za bolničko liječenje i bijelu za policiju ( kasnije se izjasnio da se radi o uputnici sa lista 28 spisa), a na bijeloj za policiju nije bilo datuma i sata kad je izdana te kad su ga u bolnicu doveli da mu nitko nije kazao tko je izvršio prijavu. Njegova tadašnja liječnica TI da mu također nije kazala tko je izvršio prijavu te da sukladno tome on novinarima nije mogao reći tko je izvršio prijavu, a da je kasnije na druge načine čuo da je navodno njegov brat LI izvršio prijavu doktorici. Svjedok je naveo kako se ne sjeća da je na obrascu pisalo da je HI osoba koja je pozvala liječnika niti se sjeća da bi pročitao radi čega je prijavljen. Naveo je kada ga je autorica članka pitala radi čega je prijavljen da joj je kazao da nije znao zbog čega je prijavljen. Na upit je li ga pregledao liječnik iz kola hitne pomoći svjedok je naveo da su u kuću ušli samo policajci, a ekipa iz kola hitne pomoći da je bila u kolima hitne pomoći. Kad je pristao otići s njima samo da je ušao u kola hitne pomoći i oni su ga odveli u KBC Split. U kolima hitne pomoći da ga nije nitko pregledao. Naveo je da su u urgentnim nalazima pisale stavke za tlak, srce i drugo, ali da nitko nije njemu mjerio ni tlak ni otkucaje srca ni dr. pa čak ni doktorica na psihijatriji nije radila nikakav pregled već samo razgovor s njim. Svjedok nije htio odgovoriti na pitanja koja nisu predmet ovog spora kao što su pitanja je li u [adresa] policija više puta intervenirala u periodu od 2003. do lipnja 2016. zbog obiteljskog nasilja u alkoholiziranom stanju, kao i remećenja javnog reda i mira, a na pitanje je li CZSS postupao vezano za odnose njega i njegovog brata je naveo da nikad nije bio na Centru. Naveo je da nema problema sa alkoholizmom te da je jedino iza ručka zna popiti čašu dvije vina i da je to cijela priča. Svjedok je kazao da je novinarki pokazao liječničku svjedodžbu za produženje vozačke dozvole, a osim dokumentacije koja je prikazana na str. 6. spisa da je pokazao i drugu dokumentaciju primjerice dopise koje je dobio od liječničke komore, od ministarstva i dr. Na upit je li novinarki kazao da ima PTSP svjedok je naveo da se ne sjeća. Naveo je da je novinarka napisala točno ono što je on njoj rekao ni više, ni manje.

19. Svjedok HI je naveo da je tužiteljica TI liječnica njegove pok. majke te da je kod iste često odlazio radi liječenja majke. Naveo je i da je u prosincu 2016. bio kod ove doktorice i tražio da se izda uputnica glede njegovog brata, a da je doktorica znala njihovu obiteljsku situaciju te joj je i on kazao da majku i čitavo selo njegov brat JI učestalo maltretira, da je sklon alkoholu te ju je molio da izda uputnicu za bratovo liječenje. Naveo je da joj je rekao da je uočio da se sa JI nešto događa i da je bio učestalo sklon alkoholu i maltretiranju majke odnosno da je doslovno doktoricu molio za pomoć te mu je doktorica uputnicu dala na njegovo inzistiranje i da mu je rekla da ako se ponovni kakav incident da se zove hitna i policija. Svjedok je naveo kako ima snimke maltretiranja majke i ostalih ljudi od strane OI. Tako da je bilo i te prigode, da kada je on počeo maltretirati majku pijan, da se zatekao u selu i da je pozvao policiju i hitnu, ali da se iste večeri njegov brat vratio kući i to da bi bilo ukratko to glede tog događaja. Svjedok je naveo kako je poslije izašao veliki članak protiv doktorice u Jutarnjem listu te je on nazvao novinarku i rekao o čemu se radi i naveo kako je on molio da da mu se da uputnica da zaštiti obitelj, ali da je novinarka bila arogantna i rekla da je to ništa ne zanima. Svjedok je naveo kako mu je doktorica prilikom posjete rekla da mu ne može izdati ovakvu vrstu uputnice odgovara, ali da je on inzistirao da tome da pomogne majci i sestrama te da je na kraju ona u ovome popustila samo da zaštiti njegovu majku. Naveo je da je doktorica TI fer i korektna žena, da za nju može reći samo dobro i da mu je žao što joj se sve ovo dogodilo. Svjedok je naveo da njegov brat OI nije zdrava osoba, da je alkoholičar te da se izdogađalo previše ekscesa sa njim, da isti sada živi sam na selu, da je totalno rastrojen, ni sa kim ne kontaktira i da mu je jedina utjeha alkohol. Misli da je OI u vojnoj mirovini.

20. Tužiteljica TI je navela kako je ona po zanimanju liječnica, specijalistica školske medicine, koja radi u vlastitoj ordinaciji obiteljske medicine. Navela je da je OI bio njen pacijent, a također da je u to vrijeme njen pacijent bila i njegova majka pok. ŽI. U odnosu na predmetni događaj je navela da se sjeća da je u prosincu 2016. HI (brat OI) došao u njenu liječničku ordinaciju i rekao joj da je već bio na policiji i hitnoj u [adresa], te da su mu kazali da se njoj obrati radi izdavanja uputnice za psihijatriju za njegovog brata OI koji je u to vrijeme, kako je LI naveo, bio stalno alkoholiziran i prijetio majci SI, koja je u to vrijeme živjela s JI. Navela je i kako je dva dana prije nego li je LI došao kod nje u ordinaciju, njegova pok. majka ŽI bila kod nje u ordinaciji sva uplakana i kazala joj da ne zna što će jer je JI stalno alkoholiziran, da se svađa sa HI i da mu je prijetio te je u svemu tome istaknula da se boji za svoju sigurnost. Tužiteljica je pojasnila sudu da je u [adresa] hitna medicina organizirana kao tim T2, a što da znači da oni nemaju liječnika pa da im je za smještaj na psihijatriju potrebna uputnica liječnika. Sukladno svemu navedenome da je ona temeljem traženja LI izdala uputnicu za OI za liječenje na psihijatriji s dijagnozom alkoholiziranog stanja. Tužiteljica je objasnila da je po Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama liječnik prije izdavanja uputnice za psihijatrijsko liječenje dužan pregledati pacijenta. Međutim, ona je navela i da je liječnik dužan sagledati cijeli taj zakon i smisao istog te da se nakon toga često liječnik nalazi u dilemi što napraviti u određenim situacijama, da li se slijepo držati zakona i onda članu obitelji koji je došao i rekao da pacijent ugrožava sigurnost drugih članova obitelji kazati da ona kao liječnica ne može ništa učiniti zašto što je udaljena cca 50 km od pacijenta, a da zbog sigurnosti drugih pacijenata ne može napustiti ordinaciju. S druge pak strane kao liječnik da je dužna voditi računa o sigurnosti te starice koja je prije dva dana bila u ordinaciji i izrazila strah za vlastitu sigurnost, a naknadno i njen sin LI potvrđuje da je ugrožena njena sigurnost. Kod takvog stanja stvari, u konkretnom slučaju, ona da je odlučila izdati uputnicu za psihijatrijsko liječenje, a s obzirom da joj je obiteljska situacija bila poznata i da joj je bilo poznato da je OI imao dijagnosticiran PTSP i da je u tom trenutku maltretirao članove obitelji. Navela je da je predmetna uputnica izdana s dijagnozom alkoholiziranog stanja temeljem navoda brata LI i majke SI, koja je to navela dva dana prije u ordinaciji. Tužiteljica je pojasnila da dijagnoza alkoholiziranog stanja nije identična dijagnozi kroničnog alkoholizma te je navela da OI u kartonu nije imao dijagnosticiranu bolest kroničnog alkoholizma. U pogledu uputnica koje liječnik obiteljske medicine izdaje navela je da postoje uputnice A koje su uputnice za ambulantni pregled kao i uputnice B koje se odnose na bolnicu, a da se temeljem B uputnice postiže hitnost jer će se takav pacijent hitno bez čekanja, bez naručivanja, pregledati u bolnici. U konkretnom slučaju da je izdana uputnica B za bolnicu, s dijagnozom alkoholiziranog stanja, a što znači da je temeljem te uputnice OI trebao biti hitno pregledan od strane liječnika na odjelu psihijatrije u bolnici, a onda temeljem rezultata pregleda da je psihijatar trebao odlučiti što dalje s liječenjem. Tužiteljica je navela da predmetna uputnica koju je ona izdala ne znači da je ona OI odredila prisilno psihijatrijsko liječenje u bolnici, a niti da ga je ona tom uputnicom proglasila psihičkim bolesnikom, kako se to navodi u predmetnom članku "Jutarnjeg lista". Tužiteljica je navela da je naslov predmetnog članka u kojem se navodi da je ona OI izdala uputnicu za prisilnu hospitalizaciju u potpunosti neistinit te da ne postoji uputnica za prisilnu hospitalizaciju te je potrebno da liječnik specijalist psihijatrije tj. bolnica pokrene adekvatan sudski postupak i tada da je sud taj koji određenoj osobi može odrediti prisilnu hospitalizaciju. U odnosu na drugi dio naslova u kojem se navodi da je tužiteljica OI proglasila psihičkim bolesnikom, tužiteljica je navela kako je objasnila razliku između dijagnoze alkoholiziranog stanja i kroničnog alkoholizma. Glede pojmova bolesti i stanja tužiteljica je pojasnila da pojam bolest podrazumijeva dugotrajno kronično stanje koje zahtjeva liječenje i ima dijagnozu dok se pod pojmom "stanje" podrazumijeva trenutno stanje pacijenta. Kronični alkoholizam u tom smislu da bi bila situacija kada bolesnik dugotrajno pati od te bolesti, slijedom čega postoji potreba liječenja dok je alkoholizirano stanje trenutno stanje u koje može upasti svaki čovjek zbog konzumiranja alkohola, ali da to nije bolest. Također je navela i da je po Međunarodnoj klasifikaciji bolest kronični alkoholizam stavljen u skupinu psihičkih ili duševnih bolesti, odnosno da postoje akutni i kronični alkoholizam i da oba spadaju u psihičke ili duševne bolesti. Tužiteljica je pojasnila i da liječnici obiteljske medicine imaju obvezu biti u ordinaciji od 7 – 14,30 sati, a da u kućne posjete idu ili prije ili nakon radnog vremena odnosno planirano i najavljeno. Navela je da ukoliko pacijent zahtjeva kakav hitan pregled, a njegov liječnik obiteljske medicine ne može doći kod njega jer mu je u tijeku radno vrijeme, da tada taj pacijent mora zvati hitnu pomoć. U konkretnom slučaju da postoje nedostatke u organizaciji hitne pomoći, kako je već istakla, jer za [adresa] postoji tim T2 koji nema liječnika. Upravo iz tog razloga HI da joj je kazao da je hitna pomoć iz [adresa] tražila da ona izda predmetnu uputnicu kako bi onda oni mogli JI Bakotu odvesti na psihijatrijski pregled u bolnicu. Glede konkretnog slučaja navela je da da je LI u njenu ordinaciju pristupio oko podne, što znači da ona svoju ordinaciju nije mogla napustiti prije 14,30 sati, a nakon toga je trebala putovati 50 km, a do tada se moglo dogoditi tko zna što. Iz tog razloga je ocijenila da je opravdano, uzimajući u obzir sve okolnosti, izdati predmetnu uputnicu. Kazala je da je prilikom izdavanja uputnice postupala na temelju navoda Antinog brata HI kao i navoda njihove majke koja je dva dana prije bila u njenoj ordinaciji. Tužiteljica je navela da joj je poznato da je novinar zvao u ordinaciju, ali nije znala reći o kojem se novinaru radilo te da je ona preko medicinske sestre odbila razgovarati s novinarom i to prvenstveno iz razloga što ju obvezuje liječnička tajna, a pored ovoga da je toga dana bila velika gužva u ordinaciji pa se postavlja pitanje kada bi ona to stigla uopće razgovarati s novinarom. Tužiteljica je navela da između liječnika i pacijenta da bi došlo do liječenja mora postoji odnos povjerenja te da svaki liječnik postupa na temelju navoda svog pacijenta, d a metode kojima se utvrđuje što je pacijent rekao da su rezultati nalaza i postavljanje dijagnoza. Navela je da kao što postoji odnos povjerenja između liječnika i pacijenta da tako postoji i odnos povjerenja u pogledu bliskih članova obitelji ako sam pacijent ne može pristupiti u ordinaciju. Tužiteljica smatra da je novinar trebao istražiti obje strane priče i istražiti u kakvom stanju se u tom trenutku nalazio OI te je ponovila da je u studenom 2017. JI dobio zabranu pristupa članovima svoje obitelji i u tom trenutku da je bio osuđen kao obiteljski nasilnik. Istaknula je kako je prvi članak "Jutarnjeg lista" objavljen u veljači 2018., a drugi u svibnju 2018. godine te da je Jutarnji list htio istražiti i drugu stranu priče da su mogli kontaktirati i Centar za socijalnu skrb i policiju da dobiju sve podatke u kakvom je stanju bio JI u tom trenutku, a da su mogli kontaktirati i njegovu majku i brata, ali da to nisu učinili već su nju "stavili na stup srama" pod neistinitim navodima da je ona proglasila JI psihičkim bolesnikom i odredila mu prisilnu hospitalizaciju na psihijatriji splitskog KBC-a.

21. Analizirajući sve naprijed navedene i izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, brižljivom i savjesnom ocjenom dokaza zaključuje se kako je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

22. Naime, čitanjem samog naslova predmetnog članka sud uočava kako je isti napisan senzacionalistički te da ne odgovara istini. Naime naslov ne odgovara onome napisanome u tekstu niti onome što proizlazi iz činjenica utvrđenih u ovome postupku. Iako iz izvedenih dokaza, prvenstveno dopisa Ministarstva pravosuđa od 28. veljače 2018., proizlazi da je tužiteljica TI pogriješila prilikom izdavanja obrasca obrazloženja prisilnog smještaja osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi te uputnice za bolničko liječenje OI jer nije doslovno postupila u skladu sa odredbom članka 28. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ( " Narodne novine" broj: 76/14, dalje ZZODS) na način da je toga dana izvršila pregled OI, iz spisu priloženih dokaza, prvenstveno podataka o dotadašnjem liječenju OI, spoznaji da isti boluje od PTSP-a kako to proizlazi iz njegovog zdravstvenog kartona, izjava njegove majke i brata ovdje saslušanog svjedoka HI te ostalih po policiji i centru priloženih isprava te priloženog spisa državnog odvjetništva, proizlazi da je tužiteljica imala opravdani razlog za posumnjati da je OI opasan za sebe i okolinu, te je postupila na način kako je postupila želeći na taj način zaštititi i samog OI i njegove bližnje. Ovdje se napominje kako se sukladno odredbi članka 28. stavka 3. ZZODS osoba može primiti u psihijatrijsku ustanovu i bez uputnice doktora medicine u osobito hitnim slučajevima ozbiljnog i izravnog ugrožavanja vlastitog ili tuđeg života, zdravlja ili sigurnosti, a pored ovoga nije liječnica opće prakse ključna za odluku o prisilnom zadržavanju osobe već je prema odredbi članka 29. st 1. ZZODS psihijatar koji primi osobu na temelju članka 28. ovoga Zakona obvezan utvrditi postoje li razlozi za prisilno zadržavanje iz članka 27., a isti ukoliko utvrdi da ne postoje razlozi osobu otpušta iz psihijatrijske ustanove dok ukoliko razlozi postoje odluku priopćava osobi te nadležnom županijskom sudu šalje obavijest o prisilnom zadržavanju zajedno s medicinskom dokumentacijom, a odluku u postupku prisilnog smještaja donosi sudac pojedinac nadležnog suda ( članci 30-34 ZZODS). Da se radilo o objektivnom izvještavanju i informiranju o pravima u ovakvim slučajevima onda bi se i objasnila procedura potrebna za prisilan smještaj osobe u psihijatrijsku ustanovu, a ne bi se u tekstu navodilo " Bakota je imao sreću što je na splitskoj psihijatriji u trenutku kada je dovezen "uz pratnju" dežuran iskusni psihijatar koji je shvatio da "nema razloga za hospitalizaciju", pa mu je čak vratio i uputnicu iz koje je vidljivo tko ju je ispisao". Nadalje, iz spisa Općinskog državnog odvjetništva, iskaza liječnice ZI, proizlazi da je dana **.**.2016. OI bio alkoholiziran te da je liječnici hitne medicinske pomoći ZI dao pristanak da ode na pregled kod dežurnog liječnika psihijatra, a da ona nije postupala po nalogu dr. TI već je isprave priložila ne znajući kako će se u takvom stanju ponašati tijekom vožnje. OI je iste večeri otpušten sa odjela psihijatrije te mu je vraćena uputnica i prateći obrazac te je s ovim okončano postupanje po izdanoj uputnici i obrascu liječnice TI. Iako je svjedokinja BI navela kako je cilj članka bio upozoriti ljude na prava koja su im zajamčena nizom zakona, u tekstu se izvještava neobjektivno, stavljajući akcent na pogrešno postupanje liječnice koja se proziva punim imenom i prezimenom, a što nije bilo nužno jer se na ovakav način nanosi šteta profesionalnom i osobnom časti i ugledu iste, a kako i proizlazi iz samih komentara članka. Nadalje, već u samome obrascu obrazloženja prisilnog smještaja kojega je novinarka imala na uvidu prije pisanja članka ( budući ove isprave dostavlja i tuženik u odgovoru na tužbu) navodi se da je osoba koja je dala podatke " LI" te da je uputnica izdana zbog dijagnoze duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom alkohola- sindrom zavisnosti. Prema tome, novinarka tuženika je imala dovoljno podataka da bi posumnjala u istinitost navoda samog OI, odnosno znala je tko je ta "treća osoba" kojoj je liječnica izdala uputnicu i bez pregleda i tko je taj netko kako se navodi "netko je nagovorio splitsku liječnicu da da uputnicu za prisilnu hospitalizaciju čovjeka odlučnog mentalnog zdravlja" te je mogla provjeriti razloge koji su doveli do ovakvog postupanja liječnice i zašto je ta osoba to tražila od liječnice odnosno mogla je upitati JI konzumira li alkoholna pića i ima li zbog toga problema kao i ima li kakvih drugih mentalnih problema, ali ista zaključuje, bez provjere druge strane priče od u ispravama poimenice navedenih sudionika da se radi o čovjeku odličnog mentalnog zdravlja, da je liječnica kada ju je zadnji put posjetio zaključila " da je potpuno zdrav" . Svjedokinja BI u svome iskazu je navela kako se nakon objave prvog teksta njoj javio HI te da je saznala da je uputnicu zaprimila osoba s kojom pacijent OI ne razgovara, ali unatoč ovome objavljuje drugi tekst bez ponovnog kontakta tužiteljice i HI prikazujući OI kao žrtvu sustava i ponovno stavljajući naglasak na pogrešku u postupanju liječnice TI zanemarujući pri tom spoznaju da je sve proizašlo iz narušnih odnosa OI i njegova brata.

23. Članak 7. stavak 1. ZM-a propisuje da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 19. stavak 1. ZOO-a propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Člankom 21. stavkom 1. ZM-a je propisano da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan naknaditi štetu dok je u stavku 3. istog članka propisano da se kod utvrđivanja odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima.

Člankom 21. stavkom 4. ZM-a propisani su slučajevi u kojima nakladnik ne odgovara za štetu te je navedeno i da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti ( podstavak 1.).

Odredbom članka 22. stavka 1. ZM-a propisano je da se nematerijalna štete u pravilu nadoknađuje ispravljanjem netočne informacije, objavljivanjem ispravka informacija i isprikom nakladnika, a stavkom 2. tog članka je propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike kada ispravak nije moguć.

24. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica zbog objavljene informacije "stavljena na stup srama", odnosno da je objavom predmetnog članka tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti i to prije svega pravo na ugled, čast i dostojanstvo te su potaknute sumnje u njezin profesionalni rad, a što potvrđuju i komentari koji se nalaze ispod objavljenog članka, pa tužbeni zahtjev smatra osnovanim u cijelosti u zatraženom iznosu od 3.981,68 eura ( ranije 30.000,00 kn prema tečaju 1 euro =7.53450 kn), a do kojeg iznosa je uvažavajući sve naprijed navedeno sud došao uz primjenu odredbe članka 223. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), a sve u smislu odredbe članka 21. stavka 1. ZM-a u vezi sa člankom 1100. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, dalje ZOO) i članka 19. stavaka 1. ZOO-a. Tužiteljica je zahtijevala i zakonske zatezne kamate od dana 03. kolovoza 2018. kao dana podnošenja tužbe, a koji zahtjev je osnovan u smislu odredbe članka 1103. i 29. stavka 1. ZOO-a. Kamatna stopa temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23).

25. Odluka o trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23). Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na 7 ročišta ( 09.11.2021., 02.06.2022., 29.09.2022., 24.11.2022., 24.11.2022., 28.02.2023., 09.12.2024.,.10.03.2025.) u iznosu od po 250,00 eura sukladno Tbr.7.t.1., 9.t.1., 46. i 54. Tarife, pristupa na 2 ročišta ( 07.02.2022., 26.04.2023.) u iznosu od po 62,5 eura sukladno Tbr.9.t.5., 46. i 54. Tarife, pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura sukladno Tbr.9.t.3., 46. i 54. Tarife, a što ukupno iznosi 2.250,00 eura. Pored ovoga obistinjen joj je i trošak sudske pristojbe za tužba u iznosu od 86,27 euro jer je platila iznos od 650,00 kn ( list 38 spisa), materijalne troškove za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 euro i 25,00 euro, a što sveukupno zbrojeno iznosi 2.376,73 eura radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 17. travnja 2025.

SUTKINJA

IRMA DUJIĆ

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis